Nego, kad promislim, imate vi sada i pio- čega posla: hodit jedan drugomu čestitat Bog vam dao zdravlje, sreću i punu vreću. To vam iskreno žudi Rešetar. č Odgovor.*) u Crvenoj“ naveo [sam dokaz hrvatstva Dalmacije. Is »Srbe“ da pobiju isto i moje do- I ni pisnuli, a o prvom našao o Miho“ koji regbi da hoće da me pobije.slali pošto ne može, drži se | stare i 8 ozbiljnim stvarima ozbiljno / dobro: šilo za ognjilo, neću / ostajem dužan. | Rečeni: , dundo Miho“ mi veli da je. živin- stvo moj posao. Ja velim da nije, ali da i jest, ne bi nikakve sramote bilo. Zar se nije mnogo ljudi baveći se živinstvom proslavilo ? — Ja sam učio živinstvo samo dok sam u gimnaziji bio, a po vno malo što 0 tome znam, regbi da u pra- voj zoologiji fali stanovita vrsta Spada u rod ma- ali mnogo gora od njih Tu sam vrstu tek onomadne upoznao, kad sam pročitao ,dunda Mi- : , ha.“ Grehota da Darwin ne zna , srpski“, jer bi našao novih dokaza da potkrijepi svoju tvrdnju, ljudi proizlaze od živiaa! Sada razjasnimo malo ono pismo. Tu se veli: ,stavimo ma pr. da ti dogje do ruka knjižurina, u kojoj se tvrdi da je sva Dal- macija hrvatska zemlja.“ Nema tu nikakva ,sta- vimo n. pr. da“, jer je meni zbilja došla takva knjižurina do ruka. Nadalje veli: ,Cijeniš li ti da bi pametno bilo kad bi ti iz toga hotio ovako da zaključiš: Dubrovnik danas pripada Dalmaciji. za koju se kaže da je hrvatska, dakle je i Dubrovnik hr- »Vatski ?“ Zatim slijedi duga pisanija da je Du- brovnik tek od 1809 pod Dalmacijom. i nema izvrtanja ne bi ni ,Srba“ bilo. Na su gragjeni, pak se na pjoj i dr- že. Kad sam zaključic da je Dubrovnik hrvatski zato jer je Dalmacija hrvatska ? ,Srbi“ viču da je : “, a ja sam naveo stari dokaz hrvatska i koji nadalje dokazuje pod riječi ,slovinski“ ne može razumjet nego hrvatski. Pak sam zakljućio da, kad su stari pisci dalmatinski, koji su stali u sve- ' zi sa dvbrovačkim razumjevali pod riječi ,slovin- ski“ hrvatski, da je sa svim razložito da su pod ,slovinski“ razumijevali to je tiskano, tiskano: eno ,Cr- ; vene“ pak neka čita i sudi ko hoće, jesam li o- | zaključak izveo, ili onaj kako ,Dubrovnik“ ; 8 izvrće. Osobito mi se dopada zaključak ,Dubrovni- ' kov“, gdje me svjetuje da puštim da povjesničari raspravljaju o povjesti, dakle drugim riječima svje- : ži svoje zemlje!! *) Ovaj članak, imao je izići još u 45 br, ali poradi , nestašice mjesta donosimo ga tek u ovome š GEESRSREIEEREERSESENDERN SSSR PODLISTA K. + USPOMENE. | se | mla- . Polazio je gimnazij sa Šabricove i je kalendar ,Dubrovnik“ i to baš g. Dom Andra Murata, ,srpskog“ / h, kako je to niegovoj mladoj duši go- tka nssrcaDjša u njegovu srcu zvon- pre i Pa mi reći, Ga dije jijesnik, s knjigu na prsa. Pogledav pri tom u, što no se pod nama stera- zenesen, ponovi: ,O ne! Nije sta- Atena izumrla: ona probugjenim mii ra ir ur i i g F "i E = e ie: | ii Hi U ši i iš I : li š i u fi: i BR :H! ili Ji i i i Kazali. Ob ova dva | je razložit, ali , Dubrovnik“ ta- | sveučilištarca da se ostavi učenja po- | i \ -. a Zmaj | klikne živo, dočitav pjes- | | tnici!) ,Dubrovačkih živi i živiti će ' obaznav, da mu je naša Akademija u Zagrebu od- — Ja mu ne | našem gradu, da su | Veli dalje, treba složno raditi o promicanju njezina dobrostanja, pa pripadali kojoj bilo stran- | ei, E tako je, kad se nešto ne može pobiti ni za- nijekat, a mi izvrćimo, a svjetujmo da su stran- ke nuzgrednost ! U ostalom velim da, ako je taj ,dundo Mi- i i ho“ čovjek pošten i od harsktera i ako misli da ' vačka Gragjanska“. O tempora obno ima pravo, neka se ne skriva, neka vedra čela stupi pred svijet, i tad ćemo se razgovarat i ras- pravljat i vidjet čigova će bit pobjeda. Inače neću odgovarat, samo ako nebi vrijegjao kao zadnji put, jer tad će primit opet milo za drago kao i danas. Josip Onyszkiewicz. Naši dopisi. Dubrovnik, na Mladijence. Počamši od gnog gadnog pamfleta, koji bi tobože imao biti ošthrtnica pok. Gondoli a koji je bio izlijev zloće otrovanijeh src4 proti svemu što je hrvatsko i koji je prijetnjama svršio, skoro u svakom broju ,Dubrovnika“ tiskaju se gori i vo- de proti Hrvatima, koje uvijek sa nekakvijem pri- jetnjama svršivsju, od kojih je naj običnija ,da ne prevri“ Ako bi komu u Dubrovniku imalo ,prevret“, to bi zaista imalo nama, jer nas u našoj kući sva- ki dan izazivlju. Neću ponavljat sve ono što smo podnijeli _ kroz ovo 10 godina, kad su Srbotalijanci na u- : pravi grada bili. Mimogred ću samo napomenuti (a ovo stavljam pred oči budućijem svečarima svetkovine sv. Vlaha) da prvijeh godina pri svet- kovini sv. Vlaha, ne samo da nijesu hrvatsku glazbu plaćali da udara (dočim bi ,srpskoj“ za one , dane preko 300 for. dali), nego dapače kad bi se hrvatska glazba najavila da će mukte svirat, oni . su je prezirom odbijali; ali je ipak hrvatska glaz- ba uvijek svirala, jer bez nje ne bi ni svečanosti bilo, pošto ni Župljani ni Riječani nebi htjeli svet- kovini prisustvovati, ako ne bi hrvatska glazba i- mala igrat. Muogo je toga bilo al je i prošlo. Nu još i danas traju posljedice srbotalijanske općine. Svi su dućani na Božić bili zatvoreni, ćak i oni izra- elitski, ipak su se dva pravoslavna usudilii u Du- brovniku na Božić dućan rastvorit. Jedan je u glavnoj vl'ci greda (,izmegju bačvara“) rastvorio dućan i iznio klupe na ulicu, te poredao svakih prodaja taman kdo svaki drugi dan, a drugi je u najglavnijoj ulici (,na stradunu“) u otvorenome dućanu radio. I to eo radi na Božić u Dubrovni- ku, gdje prije pravoslavni ni zavirit nijesu smjeli ! Da se šta slična dogodi u Srbiji, što bi Srbi ra- dili! Desilo se tu skoro u Kotoru da neki mladić iz neopreza nije skinuo šešir pravoslavnom križu. ; Koliko buke i vike! A nije li ovo sto puta gore? Razumijem da su ovo posljedice sad već pokojne Općine, i s toga stavljam na srce gg. vijećnicima da u buduće strogo paze, da se ovako što ne po- novi, jer kako , Dubrovnik“ veli, baš ,da ne prevri.“ Nije ni ova gruba. Ove je godine taman na Božić na 11 ura u jutro (a još nije bila svršila svečanost u crkvi) Srpska“ glazba udarala pro- gram. Reebi da je i sama priroda bila protivna srpskom narodu 1) i jer mi jedan drug kaza, da ima ama pravo duhovito lice — Gjalskoga! Sa- mo se po sebi kaže, da me je na prvi pro- šao taj ćudni gustus Tako isto u velike sam se radovao drugovanju sa srpskim filozofom Ivanom kan Stojanovićem i ja sam bio čisto ka- da bi me samo svojim diogenskim edom po- častio. A što da kažem tek, kada bi mi on stao razvijati svoje dubokvumne misli o filozofiji, lite- raturi. povjesti, o papama iz srednjeg vijeka itd. ! No onaj Fra Titov podlistak u ,Crvenoj“ učini, te mi Dum Ivan postade posvema običnim čovje- kom, koji samo neobično ide, govori i — prera- gjuje tugje spise, a krda sam po nesreći obaznao, da je učeni pok. Niko Veliki imao nekakovih bi- liežaka o dubrov. književnosti, e onds već im ivanovo drugovanje izgubi za me svaka čat. 10 bi vam mogao kazati i 0 čuvenom srpskom dr- žavniku u Crnoj Gori, pjesniku (sve sami umje- elegija“. Prenesetio sam se bila učeno zadnje djele, koje se po tom štampa- 1o u Beogradu. A teko mi isto bude i sa nadvbudnim pje- snikom Muratom. I evo kako: Ja sam onu zgodu na Konalu gotovo bio posebio. Tek otrag nokoliko dana, prelistavajuć. stari ,Vienac“, i to od (tod. 1886, pade mi po- novno na um. Prvih dana te godine naša ,Mati- ca“ izdade svoj posiv se sakupljanje hrvatskih na- rodnih pjesama, upravljenu ,svim hrvatskim ro- čitatelja, da je ovdje govor promicao taboru, Nr crnogorska politi. EA onamo“ izabrane glave naših Strojilo- vaca. A sa. BERI SR GIOAO OI . brojeve HHH jer je daždjelo; alj ,Srbi“ su zaintačili da hoće, pak su se sakrili pod arkade dogane i udarali, kako je Š. reko ,za despet.“ Ali komu? Opet to nije nikakvo čudo, jer su sad u toj glazbi skoro | sve sami vlašići: na pravoslavni Božić neće uda- , rat, to je stalno. A ta se glazba zove , Dubro- .<..1 Da nijesu 0- / vo oni pravi Dubrovčani“ za koje Stojanović piše da se smatraju Srbima. Quem deus perdere vult, dementat. Rijeka, 18/12. »Mlad umire ouaj, ko je Bogu mio“. U negjelju u jutro pokosi neumoljiva smrt uzornu i kreposnu djevojčicu Anku Kolić u na- ' ponu njezine mladosti, te tako u crno zavije tuž- | ne roditelje i ucvili ojagjene poznance. Rodi se i dne 26 srpnja 1882 od uzornih i čestitih rodite- lja. Prvo doba svoga života proživila je u roditelj- * skoj kući, gdje pod roditeljskom ljubavi i brižlji- vom rukom nicala je klica jakog značaja i vatre- nog rodoljublja. Pučku školu izučila je u rodno- me mjestu Komocu. Imajući veliku volju za na- uku, i nalazeći užitak jedino u znanju, stupi u Učiteljište u Dubrovnik, gdje tri godine sprovede 8 odličnim uspjehom. — Ali sudbina neumitna htje- de da tek u pupoljku svoje mladosti otme nam je i iz našega kola. — Ona je umrla! ona koja nije, što no riječ, ni mravu zlo poželila, ona koja je svojim dubokim umom i plemenitim srcem bila od nade za ucviljenu nam domovinu! Ona je umrla, ali kao i da mije, jer: ,tko kreposno žive ne u- mire nikada“, jer slijedi živjeti u srcima miljenika svojih; s toga na njezin grob ne treba gledati kroz suze, nego 8 poštovanjem, uzdignuta srca i čela a sa sretnim i blaženim čustvom. Pokojnici laka rodna gruda, a ucviljenim ro- diteljima i rodbini Svevišnji udijelio snage, da prebole ovu gorku ranu. i U Mlinima, na 20 Decembra. U našem mjestu imamo poštarski i brzojav- ni ured. Tražili smo ga da nam bude naručnije u opremanju posala. Ali sada nam je gotovo go- re. Onome je pismo predano u Dubrovniku, na 13 stiglo na 16 i to u veče kad već nije mogo učinit ono što b bio učinio da mu je bilo predato u pravo vrijeme. Drugome je pismo toliko vremena ležalo u uredu zaboravljeno. Onaj se opet tuži da mu pismo iz Dubrovnika nije ni stiglo. Nekome opet da pismo poslano u Dubrovnik nije bilo predano. I tako sli- čnijeh stvari čuje se svud po Župi. No znamo da li je tomu kriv ovaj Ured Ali što je stalno jest to, da ovdješnjeg činovnika nema uvijek kroz sve uredovne sate u Uredu Donosimo ovoliko ovaj put sam+ da obavi- jestimo, a nadamo se da će ovo bit čosta. Župljani. S Majkova, 10 Dećembra. Molim da ustupite malo prostora ovomu krat- komu dopisu. Prigodom novog zakona 19/9 98 o povećanju dušobrižničke dotacije, podastro je kao svaki, ta- ko i kapelan Majkova svoju faksiju, da mu bude odmjerena nova kongrua kao mjesnom ne ovisno- mu kapelanu. i Naslov faksije glasio je: ,Faksija ne ovisnog kapelana Majkova “ doljubum.“ Tim su se pozivali ,svi plemeniti lju- di naroda hrvatskoga, da joj pomognu sabirati taj ures duševnoga života našega naroda.“ To nije bio prvi put, što je ,Matica“ to oglasivala, jer kad je taj poziv izašao, ,Matica“ je već imala li- i jepu zbirku narodne pojezije. U tom vu na- brajaju se sakupljači narodnog blaga Na prvom mjestu je Dalmacija, za koju se moglo kazati, da je ,ona već tada dostojno zastupana.“ Megju sa- kupljenim pjesmama osobito se ističe ,prevelika | i velikim trudom sabrana zbirka Muratova u Lu- | ei Šipanjskoj kraj Dubrovnika.“ Dakle i srpski pjesnik Murati odazvao se Matičinu pozivu: ,Svim hrvatskim rodoljubom.“ 1 njegova je dakle zbirka spadala u ,ogromno gradivo za sbornik hrvat. nar. pjesama. I on se je | dakle ubrajao ,megju plemenite ljude hrvatskog naroda“ u sabiranju nar. pojezije. | on je dakle ripomogao ,da i mi Hrvati pokažemo svijetu što mamo, da taj zbornik bude svemu narodu na čast !“ Navedene riječi su što iz Matič. poziva, što iz redaka Dr. Šrepela, kojim je popratio taj po- siv u onogodišojemu ,Viencu“. Kako se vidi, sve same uspomene: sve ćo bilo je onda a sad je drapbile Kada je Mati ca“ počela izlavati svoj zbornik ,Hrvatskih nar. pjesama“, srpski pjesnik Murati oštro je reklami- rao proti tomu nagivu, — Zašto pjesnik / . odmah uttao proti tom imena, koje Be već početka isticalo? Ja na to ne znam odgovora. Spomenuti ću samo stavku iz Mat.“ iva, ko- jom se obećavalo, da ,ko bi za svoj trud želio nagradu kakvu, ,Matica“ će mu drage volje na- latiti * — ' Katu ljudi, da se je i pjesnik Morati pri sabiranju obazirao na to obećanje.