historičkom dogagjaju. Pet vijekova bijahu ovi puci silom uspavani. To je bila nesreća, a ne po- greška. Kad se probudiše. nastavljaju ondje gdje su ostavili. Njihovi se interesi na mnogo mjesta nemilo kose, bilo u dinastičnom, bilo u narodno - političkom pravcu. Zato će uz prkos svijeh lijepi- jeh riječi, što ih prosiplju međeni novinari, biti teško složiti Srbe i Bugare, dok opstoji Macedo- nija, ta njihova Alsacija Lorena, Srbe i Hrvate dok je Bosne i Hercegovine, pak i same Srbe me- gju sobom, dok imš&da tri vladarske dinastije. Tu centruma ne može da bude, dok se jedan preten- denat drugom ne ukloni, ili ne pokloni. Mi Hrvati imamo zadaću, da očuvamo našem plemenu Bosnu i Hercegovinu. Vidimo da niko ne popušta, pa ne smijemo ni mi, inače ako se zau- stavimo i zablenemo, mož mo lako ostati puhaju- ći u šake. 0 štampi. Novine! novinari! Nema skoro institucije i staleža, kome bi se današnje općinstvo više utje- calo i protiv koga bi se u isto doba više rotilo. Svak čita novine, no ko o njima dobro govori? A tek o novinarim! Čeljad koja sav svoj vijek ne čini drugo, ne kuje i izmišlja laži. — ,Tako pišu no- vine!“ — Nije li već naravno, da na ovu opasku vidite, kako se onaj gospodin iz onoga kuta, ovaj iz ovoga povlači u se, omiče ustima i smiče ra- menima, ko da ti kaže: — »Pa ti njima vjeru- ješ ?! Svi lašci! svi!“ — Naš prosti puk u Dalmaciji napokon novine zove plašice.“ A ipak pogledajte malo ove velike neprija- telje listova, kad pošte nema, jer je željeznicu 'zameo snijeg, ili je oluja zaustavila parobrod. Ka- ko ulaze u Društvo ili Kavanu, nekako nezado- voljni, ko da im nešto fali. — ,Ima li što nova?“ — ,A što ćeš da bude , pošte još nema!“ 1 prevrću po onim starim toli oklevetanim listovi- ma. eda bi popaljetkovali, koju zaostalu vijest, koju još vidjeli nijesu. — ,Šve staro! sve! .... Kai će doći ta blažena pošta?..... Napokon evo je! Kako se sve preobrazilo! Kako se grabe primjerci, razmotavaju, gutaju! .... Doista štam- pi je postala nekom avakdsnjom potrebom izo- brajonoga čovjeka, bez koje on i ne bi mogao da živi. 1 što siše na nju viče, to_je strastvenije traži. Mnogi, osobito politički ljudi, rado ostenti- raj svoj suvereni prezir protiv štampi i novina- rima. Čuvone su invektive Bismarka protiv žur- nalista, koje je nazivao ljudima te promašiše ka- rijera i još gore. Današsoji ministar presjednik I- talije markiz de Rudini rado ističe, kako on ni- kads ne čita novina. Crispi, po svojoj ćudi, još je bio žešći, a zna se kako je štampu progonio Napoleon Ill. Pa ipak svi ovi i još muogi drugi, koje radi kratkoće nećemo nabrajati, bijahu novi- nari i utekoše se štampi, kadgod im je trebalo. Za Napoleona Ill. zna se, da je on sam polemi- zovao sa protivnim mu novinama u člancima što ih je pisao po noći, kad nije mogao da spava. I kako mu je godilo, kad bi mu njegov člančić po- hvalili, bez da su znali od koga potječe! Bismark, ti veliki neprijatelj štampe, stupio je u njezinu vojsku, čim prestade biti kancelarom Njemačke, Njegovi su listovi Hamburgen Nachrichten u Ham- burgu i Neuesten Nachrichten u Leipzigu, u čijim stupcima raspravlja on svjetske dogagjaje i oba- vljuje svoje političke nazore. Crispi je novinar prvoga reda, ali on piše u engleskim smotrama, jer dobro plaćaju. Markiz de Rudini podržaje 0- pinione i služi se listovima kadgod hoće da obja- vi svoj program, dapače i svojim izbornicima pi- smima kroz listove polaže račun o svome dje- lovanju. Maogi veliki pol novinstvu, U parlamentarnim državam obična je stvar, da se prosti novinari popinju na najveće stepene vlasti, a kad panu, opet se vraćaju svome kao politički urednik Moskovskija Vjedomosti sa svojim uvodnim člancima. Njegov članak slušao se kao zakon, a u poljskom pitanju i sama volja neograničenog gospodara Aleksandra li. popustila je ispred Katkovljeva naštampana papira. Koliko ima novina na svijetu? Neki računa- ju na 140.000, dok drugi nose broj daleko više. Koliko li tu papira! Koja li različnost u pravci- ma, idejama, riačinu pisanja, slovima, jezicima! Svak ima svoje listove, vladar i podanik, jezuvit i bezvjerac, kapitalista i proletarac, visoka ari- stokracija i prosjak, kome njegove novine bilježe vjenčanja i druge svečanosti, gdje može da ispro- si milostinju. Takav list izlazi u Parizu. A gdje su tek novinari! Od milijonera sa vlastitim jach- tima i šefa urednika, koji samo pregleda glavnije članke, što su ih drugi napisali, plaćeni zlatom za svaki redak — dolazimo do kukavnog apoštola jedne ideje, koji še gladom hraoi, samo da može svoju misao u svijet turiti. Najbogatiji novinar jest vlasnik New- Vork Heralda Gordon Benett. Njega računaju na 150 milijuna. On je novinarski Krezo. Ali prvak na novinarskom polju jest svakako Blow tz čuveni dopisnik Timesa iz Variza. U vještini da dokući i upotrebi važnu vijest nema mu premca U utak- mici .izmegju Eougle«ske i Franceske ovoj je više puta nemilo naudio i bio bi odavna čistio s onu stranu Manche, da nije toga predvidio, pa 8e na- turalizovao u Franceskoj. za svoje dopisivanje plaćen je 75.000 franaka godišnje, a ima oko se- be činovništvo kao kakav noslanik velevlasti. A i velika srestva stoje mu na ra+polaganje. Drumont, žestoki antisemila, pri- drugi glasoviti novinar i povijeda o njemu ovu zanimivu epizodu za vijeća- nja berlinskog kongres« bijahu obvezani na strogo šutanje 0 raspravami Jaučesnici na kongresu Ipak Blowitzu pogje za rukom da otvori usta do- dijeljeniku nekog poslanstva i ovaj mu je priop- ćivao tečaj sjednici. Ali kako je tsjna policija po- mno pazila na vdnosne diplomate vlaštite države, urediše to oni ovako. I Biowitz i ovaj dipiomat objedivahu 7 istom hotelu, na protivnim dakako, stolovima. Ali cilindre mećaliu na šalicu. Kad bi izlazili. dar diplomate, a onaj njegov. | — svak pogagja jela bi Berini novinar i sutra dan ci- znala, što se juče u i malena notica \ .. M Europa kroz i wni radilo, ispred začugjene dre i mješte svoga Blowitz one noći nije mirao spavao U njemu je bila ne znamo koja hiljada eksemplara. Sasvim tim svi u jizdašniji dohodak, koji iznosi više puta na mi- lijune. Je li ova reklama korisna onijem koji se njome služe ? U nas drže da nije, no ako trgovci i industrijalci velikih naroda toliko troše na nju, nećemo valjda pomislit, da su tako ludi, pa ba- caju svoj novac utaman. Danas je tako teško ži- vjeti, uz ovu silnu koukurenciju, da ni fabrika, ni trgovac, ni profesijonista ne može čekati na mu- šterije i klijente. Oni valja da ih sami potraže. A kako bolje i jeltinije nego putem novina? Način pisaoja vrlo je različit, ne samo po narodnosti i strankama koje zastupaju, nego i u samom načinu uregjivanja i pisanja, u najužem smislu ove riječi. Ima novina koje zagovaraju jedno načelo u žestokim polemičnim člancima, dočim druge, istog načela, jednostavno informiraju, registrirajnć vijesti i brzojave skoro bez komenata. Tu treba imaći na umu i publiku za koju se piše. Ako Zlimes done- se brzojav iz Kine da su Nijemci zaposjeli Kjau- Čau, on toj vijesti i ne treba da doda nikakvih reflek- jer svaki inteligentni Englez zna, šta to znači za njegovu domovinu. Neka na pr. pariški Temps, ista — vje- bi uzimao cilia- cilindru bila bi diplomacije, koja pije mogla da še dosjeti. Jedne večeri dogodila se lijepe. Neki strani gospodia nehote zamijeni cilin- | odnese onaj sa papir.ćem. aj gospodia opazi da mu šešir ne ide i sutra dao ga povrati. «lovažna retifi- kacija sanstefanskog mira..... Naravno da se za ovake novinare i informacije hoće puno šterlina, a te kuju i imaju samo Englezi. stampa na en- gleskom jeziku prosječno je najbogatija od svih o- stalih, za njome je franceska i njemačka. Mnogi listovi na ovim jezicima čine dnevno više stotina najveći listovi ne bi se mogli udržati svojim predbrojnicima. New-Jork Herald, Times, Figaro, neka su vrlo skupi, bili bi pasivni bez oglasa. Velikim listovima oglasi su etlo uvažen i ozbiljan kako je, javi, da Njemačka kani do godine sagraditi deset oklopnjača, svi će Francezi, i bez uvodnih članaka, tražit, da ih Frao" ceska zgradi dvadeset. Ali ima drugdje gdje suha vijest nije dovoljna, nego treba da je popuni ko- menat, refleksija, dapače i žestoka polemika. Za to se u nas dosta puta čuje prigovor: ,Kako 8 to piše ! Pogledajte francesku štampu!“ Jest, ali daj- te nam i svijest francesku. : Je li štampa korisna ili ne? Naravno da i- ma zločeste, nepoštene, podmićene štampe, da ima novinara koji pišu ne po uvjerenju kako je dobro, nego kako im naregjuju oni koji ih plaćaju. Ali odbiv zlo i dobro, ostaće ipak vise dobra. Slobo- da nema boljeg vojnika od štampe i gdje se po- čne gnječit sloboda, prvi udarac padne na neza- visnu štampu. To se često vidi. U narodnim i kul- turnim borbam štampa je neizmjerno koristila ljudskome društvu i napretku. Ipak štampa može mnogo da i da naškodi, ako se nalazi u nevalja- nim rukama, koji se s njom služe u sebične svrhe. Prošlih dana u Franceskoj u pitanju Drey- fussovu, novine bijahu razgrijale javno mnijenje do paroksizma. To je vrlo ružno, ali donekle i ko- risti. Ostavimo sada je li Dreyfoss nevin ili kriv, svakako sudci franceski odsad će još bolje gledati, da ne čine sudbenih pogrešaka, a kaže se, da je bolje stotinu krivaca oslobogjenih, nego da i je- dan cigli pravednik bude kažajen. Uprav ovom prilikom 0 Dreyfussu, uvažena pariška smotra Revue Bleue učinila je jednu en- quet-u o štampi, zapitav sve odličnije franceske književnike i publiciste, da joj kažu, misle li oni, da štampa, i ovaka kakva je danas, korisno ili štetno djeluje na narod. Najrazličaiji odgovori ko- ji stigoše glase ipak složuo u tom, da je štampa velika blagodat za napredak naroda. Izmegju svi- jel ovijeh odgovora ljudi kao Lemaitre, Bourget, Clemenceau, Rochefort, Zola itd, čija su imena dobro ili zlo poznata po cijelom svijetu, najviše nam se dopadoše riječi Lukijana Marca, urednika glasovite franceske L' Illustration. Iza izako je list razdijelio u dva dijela, u urednički i anonsni, go- vori Marc, prestavljajuć čitateljima prvo * oglasne stupce lista: — ,Ovo je reklama, anonia, Girar- din-ov zid, na kome može da piše ko hoće. Ja ne garantiram ništa, intereseuti su oni koji tu govo- re. (Razumimo se: pošten list se smije da dozvo- li. da se na taj zid meću stvari protivne moralu, pristojnosti itd.).“ ,Ovo drugo, ovo je redakcija, za koju ja preuzimljem svu odgovornost. Nastojim iz svih si- ta da rečem ono što držim istinom ; mogu še pre- varit no'u dobroj vjeri, ali ja nijesam nikad i pod nikakvom izlikom plaćeo, da lažem.“ Ove riječi potpuno odgovaraju zvanju i du- žnostimsa pravog novinara. “ * A kakova je naša hrvatska štampa? Kao u maloga naroda, koji pritisnut odasvud, koprca se nogama i rukama, eda se združi i osovi na vlasti- te noge. Ni štampa naravno ne može bit tu raz- vijena kako «reba. Ipak od svih južnih Slavena Hrvati imaju najbolje novnistvo, o čem će se svak odmah uvjeriti, ako prispodobi beogradske listiće, u kojima ništa nema, sa velikim dnevnicima u Za- grebu. Naša pak pokrajinska štampa utemeljena . je poglavito zato, da se bori za jednu ideju i da osvješćuje narod, ili da brani pojedine stanke, pak je urednički dio namijenjen više ovim stvarima nego li brzojavima, vijestima iz svijeta itd. Tugje novine čine veliku konkurenciju domaćim listovi- ma. Okladili bi se, da ne samo u nas, nego u svim južnim Slavenskim zemljama ukupno više ima stranih nego domaćih listova. Istina da narodna društva drže pretečno domaće, ali su zato sve ka- faune, hoteli, restauracije itd. prepune njemačćih ili talijanskih novina, & od domaćih čudo ako u- gledaš ijedne. Hrvatsko općinstvo imalo bi zato bolje podupirat svoje noviustvo. Ono zna, da u pas većina novinara tako rekuć kuburi, te nema pogibelji, da će se ikakav stanuti da takmi sa Blowitzom ili Gordon Benettom. ,Matica Srpska“ u Dubrovniku. Povodom jednom našeg člančića u prošlom broju primili smo donji ispravak, koji, i sko po