List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpraoništvu lista: na godinu for.|| sa em u kuću s sa Austro-Ugarsku, Uredništvu. i Bosnu Hercegovinu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine (fior. 2:50 ; sa inozemstvo m 4:50, na po godine flor. 2:25; za fior. 4:50, i i troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. CRVENA HRVAT Pretplata i oglasi plaćaju we upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi Dalmatinskim zastupnicima. Na 17 ov. mjes. otvara se dalmatinski sa- bor. Nekako po sebi dolazi, da važnost ovog na- šeg saborskog zasijedanja pada u drugi dapače u treći red, ako pomislimo na pozornost, kojom se prati saborisanje Galicije, austrijskih pokrajina na Dunavu i alpinskih zemalja, a nadasve sabo- risanje kraljevine Češke, kamo su uprte svačije oči. Iza parlamentarnih dogagjaja u Beču, svak očekuje, da će isti odjeknuti u Pragu, kao što su i bečki iskazi našli tamo odziva u povećanoj mjeri. Prag je danas nekako centrum situacije. Nije ču- do dakle, ako se u ovim prigodama zaboravi na si- romašnu Dalmaciju i njezin čedni saborić. Ali uprav ovaj položaj, koji je nastao, sili i nas da ne stojimo prekrštenijeh ruka. Mi evo lije- po vidimo, da sistem u monarkiji, protiv koga smo svi Slaveni, a Hrvati i Česi nadasve, primio je u zadnje doba takovih nemilih udaraca, da nikada više neće zgrada biti onako svezana i čvrsta kao prije. Austrijski državnici, koji do juče nijesu dopustili ni da pretpostaviš, e bi se to moglo dogoditi, sada se muče, pa koje kakvim koncesijama hoće da zgradu okrpe. A ne vide valjda, da je ona već iz temelja rastresena i da se monarkiji habsbur- škoj hoće drugi, pravičniji sistem. Mi se dakle sada nalazimo na nekom prije- lazu u bolju budućnost, koja je neizbježiva, ako slavenski i drugi zapostavljeni narodi odrješito ustraju na svome stanovištu. U ovoj velikoj mutarnjoj borbi, skoro da rečemo, da je najmanje doprinio onaj narod, ko- me je najveća krivica učinjena i koji više od svih ostalih ima prava da traži, neka se njegove pra- vice vrše. Tv sme mi Hrvati. Državnopravo i na- rodnopravo stojimo mi u monarkiji uprav na is- tom stepenu kao i Magjari, daleko ispred Čeha, da druge narode i ne spominjemo. Pa koliko smo mi u ovoj situaciji učinili, & da stvar krene na bolje za nas i za sve ostale? Malo, jako malo. Istina, reći će se, mi smo nekako razdije- ljeni u dvije grupe sistema i gros Hrvatstva na- lazi se uprav s one strane. Ova isprika nešto vrijedi. Ono 11 zastupnika u Beču učinilo je ko- liko je moglo, prama malini svog broja. No ovdje se o tom i ne radi, kad mi imamo drugih sre- stava, koja nemaju ni Česi ni Poljaci, a da se pospiješi riješenje naše i upće nam stvari, a to je pitanje sjedinjenja sa Hrvatskom. Hrvatski za- stupnici u Zadru morali bi pokrenuti energičnu akciju za sjedinjenje, pak puklo kud puklo, Je li po srijedi još pitanje ,zgodna časa“ ? Ali ako nije taj čas zgodan sada, onda zbilja ne znamo kad će doći, Nekad je sistem jak, jer po- litički oportunitet većine neće da se izlaže, reći ćemo s načelom. eveutualnom neuspjehu ; nekad je sistem slab, kako je danas. Dakle kada? kada? Kad nam možda Magjeri i Nijemci sami stanu provagjat o- vo naše životno pitanje?! No dotle možemo čeka- ti do vijeka. U Austriji vlada neka namtarnja trzavica, ko- ja nam očito veli da moraju nadoći neke promje- ne. U,gore po Slavenstvo? Tada je za nas već veznike, a mi možemo lijepo ostat sa nekoliko mrvica, puhajući u šake. Zato valja pokušati. Valja pokušati i obzirom na Hrvatsku. Da- nas su se i tamo okolaosti bitno promijenile. Zdru- žena opozicija jaka je koli u zemlji toli u sabo- ru, a evo mi prisustvujemo nekoj laganoj al po- stojanoj demol.ciji Khuenova sistema. Pukotina i- ma na sve strane. U isto doba čusmo lanjske go- dine sa najunističnije strane oštar prigovor grofu Hederwariju, zašto ne poradi oko reinkorporacije Dalmacije, doduše ne na onom temelju kako želi stranka prava, no i to je ipak nešto. Smijemo li mi ostati gluhi na sve ove pojave? Pitanje sjedi- njenja pokrenuto muževno i odlučno, našlo bi ve- lika odjeka s one strane Velebita, a kako mi tu imamo pravnu podlogu, koje drugi nemaju, to bi hrvatsko pitanje u čas izbilo na prvo mjesto i na- rodni zastupnici ma bilo koje stranke naše, stali bi pred činjenicom, od koje nije moguće pobjeći. Pak ima još nešto po srijedi, a to je Bosna. Austro-ruski sporazum donio je bez sumnje rije- šenje privremenog položaja okupiranih zemalja. Tome se jrilagodilo i rusko javno mnijenje, te veliki ruski listovi ne pišu više o tom, da habs- burška monarkija iz Bosne izagje. Odličan Hrvat spravlja baš u ovom času omašnu knjigu na nje- mačkom jeziku, da dokaže, kako hab:burška kuća ima prava na Bosnu kao nosilica hrvatske krune. Ali, ako se uza sve to sa Bosnom odredi bez ob- zira na Hrvatsku, onda ne samo da nam je ova skoro za uvijek izgubljena, nego i pitanje aneksi- je Dalmacije bačeno je za decenije i decenije. I s toga dakle razloga mi moramo s njime da po- spiješimo. Dalmatinski sabor dakle ima u svojim ruka- ma nešto, iz čega se, kakve su prilike, može da porodi velika akcija za hrvatsku stvar. Evo mi nećemo da se pozivljemo na idejale, na dužnost Hrvata da u svakom času pita što je njegovo, da uam se ne reče, e su to neke fraze. Ali i sa sta- novišta shodnosti jasno je, da su ovo veliki mo- menti i da hrvatski narod ne bi smio dopustit, da mu i ova prilika pobjegne kao i mnoge druge. Hoće li dalmatinski hrvatski zastupnici doći u susret ovim namjerama ? Ili oni idu u Zadar da glasuju mršavi provincijalni proračun, prihvate ili odbiju kakvu molbenicu i urede kakav potočić, a uzgred (to toliko da se kaže, da je i to bio ne- kakav sabor) prime kakvu stereotipnu zakonsku o- snovicu, što će im je predložiti zadarska vlada ? Na ova pitanja mi ne bismo znali odgovoriti. Svakako očekujemo, da će iz sabornice sv, Antu- na polećeti krepka riječ za životno pitanje hrvat- ske Dalmacije. Hoće li se naći kakav Hrvat, koji joj se neće priključiti ? |koji će je dapače kušati da poduši? Eto idemo da vidimo. Narod šeli slo- ge, traži mira, ali ne da spava, nego jer misli da će slogom bolje izvojštit svoje idejale, Knd sret- nijeg časa nego da se Hevati & ovu stranu Vele- NA IHRUBLIKA HRVATSKA NAUCBA BIBLIOTEKA, DuBko (tik * ii I li, da se u ovom našem Jadranskom moru malo okupaju. Za Guadulićeva slavlja u Dubrovniku mnogi Srbi iz Banata i Srbije poniješe sobom, ko za uspomenu, po jednu bočicu Jadrana, neka ih sjeća kad su njime plovili. Ovo su sve već stare atvari. Ali da jedan državni dostojanstvenik i ge- neral napija kralju Aleksandru I, da će tek onda dostojno proslavit sv. Nikolu, kad probije na mo- re, to smio tek ovih dana doživljeli. Ni malo nas nije uzoemirila ova srpska don- kišotijada, jer nijesmo djeca, da se plašimo ba- bjeg pokliča : bješte, evo vuka! Mi znamo onu priču kad se neka stanovita životinja odjenula u lavju kožu. Zato neka srpski general pjeva što mu drago. Jadransko more biće onijeh, koji su ga više puta krvlju svojoj omastili. Ali nam je smiješno ovo natjecanje izmegju Srbije i Cr- ne Gore, ko će bolje da zadobije Srpstvo za svo- ju stranu. Jer zdravica srpskog generala srpsko- me kralju, i ako je on u njoj popio sve dalmatin- ske Hrvate, ne bješe namijenjena nama nego Ce- tinju. Iz Beograda hoće da se natječu, ko će da bude veći šovinista, a u tom alučaju reg bi da ne znadu šta bolje nego vrijegjat Hrvate. Na naš ra- čun riješavaju se njihove dinastične utakmice i gradi Velika Srbija. Suvišno je razlagati u kojem se stanju nala- zi srpska kraljevina. Ovih dana bio je Milan i- menovan vrhovnim zapovjednikom vojske. ,Neue Freie Presse“ raduje se tome i nada, da će on u Srbiji uspostavit reda. Neće li valjda novi gene- ralissimus, a stari slivnički junak, sam glavom da povede Srbijance neka osvajaju srpsko more i srp- sko primorje ? Ah, kako su smiješni! kako smi- ješni, a kako u isto doba zločesti ! Iza beogradske izjave mora nadoći kakva crnogorska. Na Cetinju ne smiju propustit a da je ne nadmašaju. Ako srbijanski general hoće da se protuče u ,srpskop rimorje“, šta bi za Boga moglo, da se čuje ispod Lovćena ? Dubrovnik ? Hercego- vina? Ne! To je već odavna rečeno. Kako bi bi- lo širi, Beograd pobijegjen. A u toliko čete hajduka prolaze zemljom, & u državi taka sigurnost, da ni sam kralj ne može poslati malo novaca nego mu ih na pošti nesta- lo!... A ovamo Maši Vrbica i Marka Backovića na stotine, na hiljade, tajnih i javnih, koji čekaju čas da se svetel!... . Deder, udrite —- udrite na Hrvate | Posrbljujte novce za srpsku pro-