grešaka ne učini, koliko li se besmislica ne kaže!
Pa to je i posve naravno, jer ako je namjera do-
bra, ne slijedi baš iz toga, dai djelo mora dobro
da bude. A dosta puta bude i hrgjave namjere.
Ali ipak narodni se kapital množi. Neko vuče de-
sno, neko lijevo, neko goni ravno, neko s traga
zaustavlja, pa usprkos svemu tomu, mi vidimo da
se kola po malo naprijed kreću, da se Hrvatska
bori i da se ne predaje.
Ima u nas ljadi, koji misle da je nama na
Balkanu kod slavenskih plemena namijenjena ne-
kakva posebna misija. To je samo obmana. Name
nije nike ništa namijenio. Ne znamo kv bi to bio.
Mi imamo jednu jedinu misiju, a to da se očuva-
mo, razvijamo i napredujemo u Hrvatstvu. Ovo je
narodna misija svakoga naroda i preko toga pre-
staje njegova djelatnost. Kako se mi na pr. smi-
jemo, kad čitamo, da Italija, Njemačka, Frances«
ka, Eugleska u Africi imaju , misiju“, da šire kul-
turu. U ime te blažene kulture oni komadaju a-
fričko zemljište i dižu slobodu nanodima, koji za
njih neće da znadu. No s ,kulturom“ se sve po-
krije. A da oni kažu pravu istinu, da u Afriku
idu ne valjda rad kulture (jer da je do te Italiji
stalo, ima ona Afrikanaca i doma) nego da osva-
jaju zemlje, i da se na račun drugih obogaćuju,
»kako izključujem wnijatstvo, koje stoji u potpu-
»noj oprijeci sa mojijem marodnijem i vjerskijem
posječajima. U unijatstvu ja gledam jedno veliko
»slo za moju, narodnost srpsku i vjeru pravoslav-
Mu, te kao takvo ja ga i mrzim, Ali ja se ne
»ustavljam na ovome. Ovo bi bilo posve malo od
»Mene; od mene se ište i nešto više. Meni je kao
»Srbinu, a pri tome: još i svešteniku crkve pra-
»Voslavne, dužnost “da tu mržnju na unijatstvo t,
»j. odvratnost od jednoga “sla nastojim ucijepiti u
»duše i u srca svijeh onijeh, koji su mojoj &ve-
»Šteničkoj brizi povjereni. L/a to činim! Činim u
»Punoj i čistoj svijesti, da je to dobro i mojoj cr-
»kvi i mome narodu vrlo korisno .... 1 prema o-
»Vome, ko god ne radi protiv moje vjere i ko god
»ne nasrće na moju savijest, osobito još ako je
»moje krvi i jezika, meni je on brat i mio mi kao
brat, makar koju on vjeru vjerovao, i makar ka-
»ko se Bogu molio. Pa ja za to ovo i sada go-
»Vorim: brat je mio koje vjere bio, ali razumimo
»8e, Vaso, brat a ne dušmanin.“ — Glavne rije-
či nijesu po meni potparane, nego tako stoje u
otvorenom listu. Dakle mi katolici, koji ne obzi-
rući se na zemaljske probitke, nego podigav dušu
prama nebu da vapimo, eda se dobri Bog udosto-
ji, da ga svi u istom vjerovanju budemo nazivali
da mahom katoliči Srbiju. — Bojao se (S. Sava)
da bi se zbog nje mogao uvući u Srbiju katolici-
zam, koji bi onda uništio ono, što su on i brat
mu Stevan trudno podigli (1. 52) kruna se iskala
iz Rima, koji je prema srpskome narodu uvijek
pokazao sebičnjačke težnje (L 53),
Manojlo Grgić: ,Naši stari nagjoše gordo i
glupo preziranje, najogavniju mržnju (1. 193) uni-
ju sa Rimskom Crkvom izumio je praktični Rim,
uprav za one narode, koji pripadaju Pravoslavnoj
Crkvi. Pa evo kakav je taj izum: Pravoslavnoj
Crkvi ostavlja se nedirnut i neprovrijegjen cio
njezin obred za sve molitve i u crkvi i izvan cr-
kve; ostavlja se crkveni jezik i sve crkvene koji-
ge, odežde i sasudi, sav namještaj u crkvi, čitanje
i pojanje, kolendar, praznici i postovi; ostavlja se
sveštenicima brada, odijelo i postovi ... ali samo
da prizna, e je rimski papa Božiji namjesnik na
zemlji i po tome jedini gospodar (?), nad cijelom
crkvom ... Rim ih onda smatra svojima i podvla-
štava ih Propagandi. Ovo se onda stara za njih i
postupa, kako ona zna, da ih malo po malo zva-
nično sjedini Rimskom Crkvom. U početku ne di-
ra im se ni u šta; ali kada se malo po malo pri-
viknu na priznavanje papskog stariješinstva, onda
se šve polagano ide za tijem, da se istisne pra-
oče naš, mi koji molimo da prigje kraljestvo Bo-
žije 1 da budemo jedno, mi smo dušmani braće
naše, koja ispovjedaju grčko-istočnu vjeroispovi-
jest, mi zaslužujemo mržnju, mi smo zlo, te kao
zločinci damnati ad bestias, ili po našu za sjeki-
re. Žudio, nekrst, ako je krvi i jezika poštovanog
Pavasovića, biti će mu brat i mio, ali mi koji go-
jimo tu plemenitu želju i namisao, mi ništa dru-
go nego dušmani, dostojni mržnje ? Kako da ču-
jem mnoge, a nadasve naše srbe-katolike gdje se
mrgode i prigovaraju: to je pretjeranost, to je fa-
natizam, ali vedrije glave i ne usijane neće baš
tako suditi. Idemo da vidimo, jer ja temeljim, da
su u tome svi sporazumni, i da kao Pavasović,
tako i druge vigjenije glave navlaš u sveštenstvu
temelje i kažu.
: Episkop Milaš g. 1891 u Uskršnjem pozdra-
vu veli: (l. 11) ,Nego sam ovijem htio samo da
prikažem žalosni čin, da ni danas još, na izmaku
devetnaestoga vijeka, u ovo tobože prosvjećeno
doba, ne prestaje se eto izlagati napadajima vje-
ra naša pravoslavna, i kako s pogledom na taj
čin, mi treba da smo tijem tješnje priljubljeni cr-
kvi našoj i svetinju njenu da od svelogrdnih ru-
ku bodro čuvamo,“ — ,Ima li (1. 12) smisla o
tome govoriti, kad svi znadu, koliko su privrženi
svojoj crkvi pravoslavni i koliko ih ovo mora vri-
jegjati + Ne rasj inju li se ovijem bez svake nužde
megjusobne vjerske mržnje? — Nesnošljivošću
»le ćemo li se (1, 14) prenijeti u mračno srednje-
vjekovo doba, 1 nećemo li najposlije izazvati tijem
nekadašnje krvave sukobe megju šljedbenicima ra-
znih vjera? — Još oštrije u Uskršnjem pozdravu
g. .1892 (L 9). ,l ovo se glasno i jasno propovi-
jeda; ovijem se napaja prosti narod, i tijem uz-
bugjuje u njemu prezir i mršnja napram pravo-
slavne crkve i naspram nas, pravoslavne braće
voslavna'a uvede rimska nauka o vjeri. Unijatski
propovjednici najvećma se staraju, da sveštenike
dobiju za se, a narod zavaravaju i zabavljaju se
crkvenijem obredima. neprestano hvaleći, kako su
ti obredi lijepi i sveti“ — ,Unija je dakle kao
neki vještački, vjerski most, preko kojega se pre-
lazi iz Pravoslavne u Rimsku Crkvu. To je uprav
polutanstvo, koje traje, dok se pounijaćeni ne po-
latine sa svijem, ili kako se reče u narodu ; dok
se sa svijem ne pošokče, ili ne pokranje!“ (l.
199 200). (Slijedi).
A Za Hrvatsku!
Nama se po nekad čini, da se mi nalazimo
u vrlo nesretnom stanju. I doista tako je, ako
pomislimo na 0ouo što smo, a ma ono što bi po
pravu i pravici mogli da budemo. Nećemo sad
nabrajati sve naše jade i nevolje, te protimbe, s
kojima se mora da bori hrvatski narod. Ali ako
malo oko sebe pogledamo, vidjećemo, da nijesmo
mi sami koji tako trpimo, već evo i drugih ple-
mena, koji su u položaju boljemu od našeg, a u
stanju dosta goremu uego li smo mi. Vidimo na
istoku od nas, i ako nam neprijateljsko, ali po
krvi bratsko pleme, koje već ima sve ono, u što
mi sada cijelu narodnu silu trošimo, pa ipak kad
bi ko htio da sudi, ne bi trebalo da se innogo
premišlja, kome da dade prvenstvo.
Ovo znači da mi u našemu Hrvatstvu po-
sjedujemo neku veliku silu, koja je učinila, da
usprkos ljutih kušnja i mogućih neprijatelja na-
rod hrvatskih svijem odolijeva i posteno se razvija.
Naši politički ljudi, narodni prvaci prijašnji i sa-
dašnji počiniše više puta tako golemih pogrešaka
da se je činilo: E, ovo je krah! Narod toga neće
moći izdržati, Hrvatska je već izgubljena, A na-
kako bi ta njihova ,misija“ bila antipatična ! :
Hrvatski narod ne smije da se upušta u ni-
kakve kombinacije. On nije pozvan da brani tugju
nego svoju slobodu. U to ime mapredujmo, borimo
se, radimo za Hrvatsku. Neka Hrvatska bude naj-
prva, najnaprednija, najkulturmja, najnarodnija i
najjača od svih ostalih okolnih plemena. Onda ne-
će trebati da kujemo novih naziva ni sklapamo
kompromisa, jer će Hrvatska u Hrvatstvu apsor-
birati sve što govori našim jezikom. U našem na-
rodu ima dosta životne snage, da odgovori ovoj
zadaći. Samo ga treba pametno voditi i čeličiti
mu hrvatsku svijest.
Sabor Dalmatinski.
Sabor Dalmatinski otvorio se je sa svečanom
službom božijom,
pak iza toga govorom presjed-
nika gosp. dr. Gaja Bulata, koji spomenu novu
poreznu reformu, na koju će se trebat osvrnuti
prigodom rasprave o pokrajinskom proračunu,
tim navijesti 0 pomoćima vlade što će ih udijeliti
mjestima te pretrpješe sa elementarnih
u gospodarstva, te kako
neke osnove o promicanj
nezgoda i
je za god. 1898 odregjena svota od 40.000 fior.:
za nabavu ze
mljišta za poljodjelske škole, Navije-
sti da će Zemaljski Odbor iznijeti zakonsku osno«
vu o mirovinam općinskih i pokrajinskih činovni-
ka, za uregjenje nekih potoka itd., te o ustanov-
ljeuju Vjeresijskog Zavoda za pokrajinu. Reče na-
pokon da goji čistu nadu, da će sabor ispuniti qvo-
Je dužnosti
prama zemlji i kruni
i da će se za-
stupnici odazvati plemenitim namjerama vladara:
nastojeć da mir bude uspostavljen, i da će to bi-
u najljepša proslava pedesetgodisnjice vladanja .
Njeg. Veličanstva. — 4 vladin
potpresjednik Pavić završio je
vvme smislu.
Zatiru su birani razni odbori,
računska izvješća raznih pokrajinski
zastupnik namj.
svoj govor u 0-
iznesena pro-
ih zaklada i o+
vjerovljeni .naknadno izabrani zastupnici. Biaakini
je učinio odwah nekoliko korisnih upita, sto na i
njihove. — A još goropadnije u Uskršnjem Pozdravu | rod se nije dao, nego se sabirao i održao, a Hr- ada a Me. na zemaljski Ker domaja ostalih
, 1896, gdj i Rimu, da je ,središte | vatska ije izgubi je | jedan za interese nasih ri ji po ij
g. 1896, gdje se prigovara Rimu, da je ,sredi se nije izgubila nego cvjeta i napreduje zali tije 04 Goeeitka kitaikčile Dalmaciji
iz kojega je najmanje dobro po čovječanstvo po-
teklo“; gdje pregalcima radi unije prišiva se na-
ziv glažni proroci“; gdje se veli: ,od nekoga
vremena, a osobito ovih pošljedajih godina pravo-
slavni su narodi počeli slušati napadaje na pra-
voslavnu vjeru mnogo oštrije, nego li u starija
vremena. A to smo počeli posebno poslušati i mi
pravoslavni Dalmatinski Srbi.“
Episkop Ružičić predbaca Papam samovolju,
nesakomitosti (L 56), pošprdno nabraja gorde pa-
pištance (L 61) spominje jake nasrtaje rimskoga
usprkos teškoj mori, koja je davi, usprkos aten-
tatima stranih i zabludama domaćih sinova. Hr-
vatska, Hrvatstvo je još uvjek na mezevu, odlu-
čuo i nepokolebivo.
Hrvatska knjiga i kultura i narodna svijest
omjestiše donekle političku neodvisnost potre-
buu za očuvanje narodnosti, Sveućiliste, Matica
Hrvatska, Drustvo Sv. Jervlima, Hrvatsko Kazalište,
ostali prosvjetni zavodi u Zagrebu i zemlji, Društvo
Čirila i Metoda itd. itd. ovo su ovi veliki branići
naše plemeuske individualnosti. A onda neodvisne
novine naše, toli raznovrsne i nesložne u pisanju
i srestvima, ali složne i jednodusne u namjeri i ci-
Jelju. Sve ovo skupa daje impuls avijesnijim rodolju-
bima, iuteligenciji narednoj, svećenstvu, učiteljstvu,
posjedniku, trgovcu, koji zaduhnuti dahom narod-
noga života bide niže društvene slojeve ; rade,
trpe i šrtvuju za domovinu i njome stvaraju čvr-
stu obranu, ulijevaju nadu u ljepšu budućnost,
U ovoj orijaškoj borbi za opstanak narodni,
Druga sjednica držala se u
srijedu. U njoj
se raspravljalo o zalagaonicam Zadra i Dubrovni-
ka, u kojoj raspravi učestvovahu zast, Vranković,
Milić i Zore. Na predlog Milića izvješće
Zem. Od-
bora o tim zalagaonicam dostavljeno je upravnom .
gospodarskom odboru. Biankini je predočio velikti*
štetu, koju je s uerodice ove godine pretrpio na-
rod općine kunovske, preporučujuć
u pomoć gućanstvu.
vladi da dogje