Gosriddina. isukrsta nema ni jednoga poglavice na zemlji .... Veselimo se dakle, jer živemo u krilu oni veliki Papa, kakov bijaše Grgur XV radovaše se upravljajuć njima ove ri- koje ssdržavaju najveću polwalu, što bi se : Vi se:toliko me dičite gslobo- dom ratnim $ pomorskim podhva- tim, koliko mjekom osobitom i nepokolebljivom pri- vršenosti i priklonstvom napram Apostolskoj Sto- lici. Dao Bog da se u sinovim preporodi revnost pragjedd. Oh! ne slušajmo ne one, koji opojeni svjetovnjaškim duhom, a ne nadojeni duhom Evan- gjelskim, postadoše neopaznim apostolim njekoje šegave snosljivosti, proglasujući da je to sve je- dno, da Bog na nekoje razlikosti ne osvrće se, da je na svrhu jedan te isti Bog, jedan te isti Otkapitelj, jedna te ista Bogorodica, i ostale za- pletke ovim slične. Nije zadosta golo vanjsko na- ličje; inače trebalo bi sudit jednako svomu barja- ku vijernoga vojnika i onoga koji prekorači, pod istim odjelom, na polje neprijateljsko, nit je do- statna istovjetnost u množini sućnih točaka, kad je pak u jednoj jedinoj nije. Zato o hvališam, ko- ji se hvastaše da osim Rimske Crkve imagjaše sve ostalo, prekrasno govoraše sv. Augustin : Mo- še imati dostojanstvo, moše imati svetotajstva, mo- še pjevati Aleluja, moše odgovarati amen, može uzdržati Evangjelje, moše u ime Oca, Sina i Du- ha Svetoga vjerovati i propovjedati; ali nikad u nijednomu mjestu neće naći spasa izvan Crke ka- toličanske. Serm. ad Coesareen. Eccl. Pleb. n. VI.) Niti čemu vrijedi ponavljati : U ime kršćanske lju- bavi nek se popusti malo s jedne i 8 druge strane i postignuti ćemo podpuno sporvsumljenje i slo- gu. Tko tako sbori, ne pojmi da je istina neras- djeljiva, i da se od nje ni dlake ne može popu- stiti, a da se sva ne isgubi. Ljubav kršćanska dakako, ali nikad (čujte gospodo Srbi-katolici o- ko Dubrovnika“) nek ne zahtjeva da imađudemo kršćanske ljubavi više meg li Naš Gospodin Isu- krst (koji je charitas po naravi) i koji je odrije- šito naredio : Ako tko ne sluša Crkvu budi on pred tobom kako nesnabožac i publikanac. (Mat. XVIH. 17. Blagopokojni biskup naš Dubrovački Vodo- pić (Pastijerski List 8/10 1882) ,A znajući koli- + kom ljubavi sausimlje se sa vas naš Slavjanski narod (Lav XIII), molimo još s većijem goruštvom Previšnjega, neka bi po dostojanstvima Isukrsta i Sadašnji naš biskup Marčelić u skromnom okolorednom spisu sveštenstvu \(21|12. 1894): »Sveti Otac Papa Leo XII. svojom okru nicom svim biskupima i narodima svijeta pozivlje nas da opisani dogagjaj. Gragjani kad su sastali uprav što se dum Ivanu dogodilo, pohvale postupanje biskupa Vodopića, uvjereni da je bila posve zgo- dna zabrana, koja je i sama dum Ivana oslobodi- la od velikih neprilika. I ovo su muke Dantove bolgje, koje je pretrpio maš dum Ivan sa strane svećenstva. Ako ga je pak katkada kojigod po- jedini svećenik bocnuo, svak Zna a on bi mogao to najbolje znati, da smiješnost budi smiješnost, te da nije moguće ozbiljno mimoići neke njegove frlesije. ak _ Njegova starost ipak, kako svjedoći njegov životopis, razgaljena je i vedra. On uživa sa svo- jom obilatom platom i u svome položaju pravi El- dorado, a do malo regbi da će zaslužiti apotheozu. Ako su mu protivni katolički svećenici, on sred srpskog Pravoslavnog svećenstva uživa pot- puno blaženstvo Srpski-pravoslavni koledati i li- stovi iznose njegovu origjinalnu sliku i do neba uzveličuju njegove zasluge. Pače glas o njemu do- pro je već do sjajnog dvora Obrenovića, te ako je istina što srpski listovi pričaju, srpska vlada svom silom nastoji, da on i niko drugi neg on, postane beogradskim Episkopom. Kud bolje sreće za njega, nego kad bi se to obistinilo! Ovoliko za sada Otvor. hrvat. radn. društva Napretka“ u Kotoru. Kako je bilo već prije javljeno, bio je od- regjen dan 30 Januara za svečani otvor hrv. rad. društva , Napretka“ u Kotoru. Program svečanos- ti bio je razaslan na sve strane i posebni odbor 8 upraviteljstvom , Napretka“ sdušno je priprav- ljao shodna za svečanost. Na dan pak utanačeni, 30 Januara osvanula je društvena sgrada, ko i »Slavjanski Dom“ u svečanom ruhu. U 9 sati pr. p. kreuuli su družinari s našom glazbom oko gra- da, pak su se malo pred 11 povratili u dvoranu društva, da prihvate barjak. U 11 tačno krenuli šu družinari, na ćelu im svileni hrvatski barjak, a do njega upraviteljstvo društveno put crkve stol- ue Sv, Tripuna. Kad su stigli pred glavnim ula- zvm crkve, ispod ,kapelete“ gdje već čekahu ku- ma, velešt, gospogja Dragoila Radoaičić i kum velest. gosp. Dr, Adam Verona, — velečasni žu- poik, kanonik Kadimiri blagosovio je po ubredni- ku barjak, pak je izrekao baš krasni prigodni go- vor. Zatim je barjaktar s kumovima i članovima Uprave i s veleč. župnikom pošao pred glavni ol- tar ) Gi put poklomo barjakom,. iza čega su se vratili pod ,kapeletom,“ gdje su pribili klince po- zlaćene na barjak i smjestili skupocijenjenu vrpcu, koju je darovala dičaa rodoljupkinja kuma gia, Radomičić, Dok su se zabijali klinci glazba je svi- rala ,Lijepa nasa.“ Pak otsvirala se je carevka i barjak se je poklonio u znak počasti, Zatim se je učinio ophod oko grada barjakom i glazbom i ci- jelim društvom, doćim su kumovi odmah bili ot- praćeni i pričekani u dvoranu društva. Kad su se članovi i ostali & barjakom povratili u društvene prosturije, pretajednik društva g. llić napio je Nj. V. kralju i kumovima, kum Dr, A. Verona druš- tvu, potičuć na rad i napredak. Pušto se izredalo Naš dum Ivan u Dantovoj bolgii." (Dopis iz grada.) »Tu je cijeuio da se nalazi Eldorado i luka utočišta protiv oluje svjetovnijeh strasti, prem da je poslije okusio u tome stališu (svećeni- čkome) Dantove bolgje « , U koledaru Dubrovnik 1898. str. 120. Ko na svijetu nije sta pretrpio, ja li ne tr- pi? Zar i naš Dum Ivan neće bit toliko puta pro- povijedao, da je ovaj svijet dolina suza ? Nu kad bi ljudi, onda kad što kušaju, upitali svoju savijest o uzroku svojih muka, doisto često bi im ova od- govorila: da su oni sami svome zlu krivi. Tako naš Dum Ivan, tuži se perom svoga životopisca, da su mu mnogi svećenici očito prot vni, te o nji- hovu progonstvu koješta pripovjeda. Ma ga sada molimo da upita svoju savijest. Istina, živa istina, da ne mnogi, neg ako izuzmeš trojicu ili najviše četvericu onih, koji s njime rade na istome polju, svi su mu očito protivni, premda ni jedan od njih niti mrzi niti navidi njegovu osobu, kao što on misli, jer uzroka ne imaju. Svećenike dubrovačke biskupije ljuto peče, što se on njihov kolega pre- dao milosti i nemilosti srpske stranke, na štetu hrvatske narodnosti, kojoj oni sa svojim pukom pripadaju. Peče ih što je on postao revnim sara- dnikom i podupirateljem lista, koji je već izričito navijestio rat općenome katoličke Crkve radu, za ujedinjenje crkava, i tako dava ruku onim koji se protive volji Spasitelja svijeta : jer Spasitelj svi- jeta, kao što i Njegov namjesnik hoće ovo sjedi- njenje. Peće ih sto on, Dekan dubrovačkog kapi- tula, usugjuje se podupirat list, u komu tako če- sto diraju se prvi crkovni dostojanstvenici hrvat- skog naroda. Peće ih što on u ovo doba, toliko mučno za crkvu, pa i za cijelo drustvo, mješte baviti se korisnim i ozbiljnim predmetima, troši sve svoje sile u sastavljanju anegdota, priča, far- sa i slatkih pjesmica i u prevagjanju Volterovih novela ; i to sve, eda li bi sto više ugodio srp- skim listovima. Naš Dum Ivan sa svojim pisani- jam, i po svjedočanstvu svoga životopisca, istiće se kao liberalac (umjereui) nu ni tu dobro ne Zvo- ni našemu svećenstvu, koji se sjeća oue talijanske riječi: Prete liberale o Satana o stivale. Kao sto su uopće svi dubrovački svećenja, tako je 1 naš Dum Ivan neprikorna živjenja i da- režijiv prema sirotinji, nu to nije dosta. Zivotant kao Frlezija, kao sugranasti Ljubovnik mjeseca ne pristoji se svećeniku i suviće kanoniku-Dekanu. Nu ipak svećenstvo, ni za to nije mu ni malo d+- sadno, On se odjeva po modi Frlezije, on ide kud hoće, govori i viče što hoće, pise što hoće. Došao ili ne došao u Crkvu svećenstvu je sve isto. Kad kroz svete čine puha, beći se, keći i nadimlje, to se sve prepisuje njegovoj uzru- janoj nervozaosti. **) Nijedan katolicki sveće- nik u cijelome svijetu ne uživa toliku slobodu. Da dokaže koliko su mu svećenici protivni, pri- povijeda perom svoga životopisca, kako on nosi 0 tome mnogo anegdota u žepu; nu na svijetlo iz- svi udrušimo sa našim milim Spasiteljem u o- ajekoliko čaša onim koji su dupkom napunili dvo- i litei, oda. svi li budu jedno s njim, , 208i samo jedan. No taj anegdot, kako smo mi | ranu, otišli su kumovi i malo po malo svi ostali, kako je on jedno sa svojim Ocem nebeskim (Ivan | dobro saznali, ne ide njemu u prilog, nego bas Na 1 sat po p. bio je zajednički objed, preko ko- samomu dubrovačkomu svećenstvu, Nazad nekoli- sko, biće jedno stado i jedan pastir (Ivan X. 16). | 5 Godina naš dum Ivan bi pozvan na Hrar da drži korizmene propovijedi. Oadasnji dobri biskup Svokomu je nastojati vrućom molitvom da Bog dum Mato Vodopić, osvjedoćen da nas dum Ivan Jeg su se išredale vesele napitnice i čitali se br+ zojavni pozdravi. — U večer pak na & sati po- čela je akademija u kafani ,Dojmi.“ Akademiju je otvorila vrijeda& kotorska glazba“ sa Banovoj Marš. ,Posvetu“ društvu ud pjesnika P. Kunićića deklamovala je gospogjica D. Gregović bas je kra- sno. Divotaje bio slušati, ,d'jepa naša“ pjevački zbor, — gDuetto i Finale“ u 0) ore Zrinjski, — aTululjku“ iz upere Porin od Lištaskoga, — , Grun solo“ od Briccialdi u Hautu g, A. Uinch, < Po. s00tw“, 6 Bogića, — »Duetto“_ iz. opere Zeinjski od Zajca, — ,Carnevalo di Venesia“ u klarinetu uo tece ii proti biskupu, da je on tako oštećen u svojim in- ua prataju orhestro. Naša glazba sa svojim kapel- posebno molitve za ista svrhu; ja potragjujem te doria, dobri biskup istadi is stoga depa 100 nikom uprav se je opoštenila. Ali se opošteniše.i zaredbe, i želim jošter i odregjujem da svake af poda. sazejakika haaomii. da inje 6. Massi, Froti, Stujić, Bagatella, Simo Kooka.i seile zi Balranent._ia. pazilo Mio ie mućat, stane svuda, ali na svoju, pripovijedat, svi ostali. Napokon šaljitu igru ,ANouoi smrivosa moli se 5 Očenaša 3 Zdrava Marije 3 lava Ocu čuti na sinu“ sva lica prelijepo obaviše, Sve je u jednu te odnosnom molitvom, koja se us oraj list pri- ++) Valjalo ga je na dan sv. Vlaha kros svecani | SUeČ teklo lijepo, skladno, u redu.i na svačije