nijesu za dragijem izostali. Navlaš, velimo, : nasi stari, jer kad nam Srbi katolici prigovaraju da ra« 4 di politike mi to radimo, a ne iz osvjedočenja, mi im odgovaramo da u tome politika nema šta či- niti, da bismo bili kukavice a donekle i griješni kad bismo svete stvari, i najplemenitiju čežnju duše kršćanske u te podle namjere izrabljivali. Ne, ne, nego jedino i u tome mi nasljegjujemo oce naše, stare naše, koji su hvalevrijedno i požrtvov- no oko toga nastojali, što idemo da dokažemo, i da tako očito se iskaže ko rabi politiku, ko sije razdor, ko neće ono što je Spasitelj svojom krvi zaželio ! (slijedi.) === Matica Hrvatska. Primismo već jednom veliki svežanj »Mati- ce“ : Deset knjiga za članove i dvije kao nakna- dnina. Evo ih redom :; 1, Kučera: Vrieme. Crtice iz meteorologi- je. Sa 113 slika i 6 karata, (Poućna knjižnica XXII.) VII 352 str. ; 2. Klaić: Bribitski knezovi od plemena Šubić do god. 1347. VIII. 176 str. ; 3. Pinter: Njemačka književnost do smr- ti Goetheove. (Slike iz svjetske književnosti. Sve- zak V.) XVI. 456 str.; 4. Šenoa: Sabrane pripoviesti. Svezak o- smi. 380 str,; 5. Turgenjev: Izabrane pripoviesti. Sye- zak treći. Slavenske knjižnice knjiga V.) 416 str, 6. Filrst: Kraljević Radovan. Tragedija. (Zabavna knjiž. 200.) 76 str. ; 7, Osman-Aziz: Bez svrhe. Slika iz ži- vota. (Zab. knjiža, 201-203.) 204 str. ; 8. Novak: Dvie pripoviesti. (Zab. knjiž. 204-205.) 160 str.; 9. Tresić- Pavičić: Simeon Veliki. Tra- godija. (Zab. knjižn. 206-207.) 154 str; — i 10. Miler: Tri vesele igre. (Zab. knjiža. 208-209.) 156 str. ; kao nakladnine (uz sniženu čijenu za članove ,Matice“) dvije knjige : 11. Cezar: Galski i gradjanski rat, Preveo uvod i bilješke napisao Kol. Rac. (Prievoda gr- čkih i rimskih klasika sv. XIV.) XXXVI, 346 str. (cijena za članove 1 for); — i 12. Platon i Xenophon: Symposion. Preveo, uvod i bilježka napisao Fr. Petračić (Prievoda grčkih i rimskih klasika sv. XV.) VIII. 148 str. (cijena za članove 40 nč.) Trinaesta, dotično treća ovogodišnja ,Ma- tičina“ nakladna knjiga ; Hrvatske narodne pjesme. Dio prvi. Junačke pjesme. Knjiga druga. Uredio dr. Stj. Bosanac (cijena je za članove 1 for. 50 nč.); — pošto se je njeno štampanje uslijed posla oko štampanja redovitih godišnjih knjiga ponešto za- docnilo, neće se razaslati sa gornjim knjigama, nego će se razaslati obaška, i to oko 1, apri- la ov. god. Mi ovu hrpu prekrasnih izdanja još nijesmo ni razrezali, jer smo je tek ovih dana primili, pa je zato sada samo oglašujemo, a čitatelj će i, sam odobre, da ga na uniju prigud. Šalju propovjedal- ca Schomberga, biskupa Ferrari, Paoletta Centu- riona, našega Komulovića, glasovitoga Possevina, i mnoge druge poslanike da bi o uniji ugovarali, ali stanje Europe, a nadasve oprijeka Poljske do- stigle su osujetiti napore svete stolice. Nadogje uredba crkve ukazom Petra I. samodržca, koja osužnji posve sputi i okova rusku crkvu, koja priznav vrhovnom glavnom crkve cara, liši se slo- bode, i pogazi svete ustanove Spasiteljeve, koji nije poslao čareve da upravljaju crkvom, nego a- postole i njihove zakonite nasljednike. Balkanske državice netom odahnuše ispod pritiska, Rim ih nagovara na mir na uniju. U Bugarskoj se podi- gao živi pokret, koji bi bio za stavno do unije doveo, da se nijesu umješali prsti Rusije, i gorlji- voga pastijera učinilo se netragom nestati, tako da se i danas ne zna kako je zaglavio; taj pokret još nije izvodnio, a dobri Bog može lako učiniti da usplamti. Junačka Crnagora pazi mir s Rimom, a i Srbija rijet bi da će u ne daleko, a ono što kvari zlobu i ljudske slabosti popravit će Onaj. ko- ji je obrekao jedinstvo crkvi svojoj. Mučenička krv sv. Josafata, Antuna Negri, Isusovca Antuna Lorano, Nikole Populonijskog, sveta revnost Ma- rijana Lisnića, Nikole Biankovića, braće Zmajevi- ća, znameniti primjeri Marderija Crnogorskog, E- pifanija Stefanovića, Basilija iz Rovišta, [saija iz Bosne, Atanasija iz Ohrida, Ruhaća i Rudski-a iz Ruske uskorit će se taj sveti i blagoslovjeni dan. Rim u tomu kako i u svemu dosljedan, uvi- jek je nastojao, zagovarao i radio, kako dokazuju navedeni izgledi, a da srbi katolici imadu bolji pojam o tome, navestit ću što je sv. Stolica ovog vijeka za to učinila, i to samo djelomice da vele ne duljim. Pio VI. uregjuje crkvena pitanja u Ru- skoj. Pio VIII. g. 1818 svršava dogovore sa Ru- sijom, 3/9. 1816 kori nadbiskupa Bohutza, 3/10. 1818 ustrojava sveučilište u Varšavi. Lav XII. pri- ma nekoliko odijeljenih u krilo crkve. Pio VIII brani Armence i uspijeva te temelji Carigradsku Nadbiskupiju. Grgur XVI. ugovara groznim Ca- rem Nikolajem i 22/7. 1842 odkriya svijetu gro- zote progonstva, ali očinsko srce njegovo ima ba- rem utjehu da vidi mudroga biskupa Artina obra- ćena, koji veoma revno radi oko unije. Pio IX u- govara carem Nikolajem i Aleksandrom IL., a ta- ko isto sadašnji slavni Papa Kad jedan dan spisi tih ugovaranja budu objelodanjeni vidjeće se veli- kodušnost i neprestana briga Rima, koji kako do- bra majka pruža svaku pogodnost a da dostigne toli željeni cilj. Rim šalje na stotine vjerovjestni- ke, posred Rima podiže sjajne zavode, bogato ih obskrbljuje, podiže zavode, učilišta, crkve, stacije |- gdjegod može, Carigrad, Pirej, Patras, Nauplija, Navarin, Erakleja, Smirna, Bukarest, Sofija, nasto- janjem u obilatim doprinosom Papa posjeduju za- vode i crkve, sveta zemlja sama ima svoju osobi- tu povijest, jer tu je nadasve sila ruska gledala i nastojala istisnuti latine. IV. Pokorni želji i vapaju Matere Urkve, dok su Pape upotrebljavali diplomaciju i svaki mo- gući način, glasoviti naučenjaci gledali su da pri- dobiju srca nesjedinjenih glasovitim djelima, gdje bez strasti, bez napudaja uzamši u pretres pre- | razvidjeti, kako je tu velik i raznovrstan izbor, daju i povjest, tim srestvom osvijedočavaju nesje- | bilo zabavnih bilo poučnih knjiga, poznatih i novih dinjene, da su na krivom putu. Mudri talijanci, , naših pisaca, zatim nekoliko valjanih prijevoda. francuzi, nijemci kad su poduzimali te ogromne | Gospoda čitatelji, u koliko već nijesu, neka po- radnje nije ih navodila nikakva strast, oni dapa- | hrle ,Matičinu“ povjereniku u svome mjestu i ne- če nijesu bili u nikakvom doticaju sa nesjedinje- | ka tamo upišu, jer još je ma vrijeme, Za cigla nim, jedino želja istine i spas duša rukovodila ih tri fior. dobiće dese omašnih hrvatski knjiga. ima se neprestano boriti, jer borba kao tocilj 6- štri ju i čini ju sposobnu vrhovnih ciljeva, na ko- je vodi pravovjernike. | uprav proučite povijest crkvenu, - i. da netom bi jedna borba je- njala odma.bi se žešća pojavila. I u tomu sjajnih primjera pražala nam je Istočna crkva, dok se ni- odijelila od središta. Borba za istinu i pravicu Atanasija, Ćirila i Zlatoustog to je uprav borba divova: oni se istodobno bore i proti krivovjer- i proti opakim biskupima, i proti silovitoj borba je dakako izazvala i mržnje i progonstva i mučenstva, ali zar bi u istoku bilo kršćana da se ti velikani nijesu tako istaknuli? Carigrad se ras- krstio s Rimom, nadogju domaće utakmice, turčin svojom papučom pritisne ga po šiji, a kangjijom stane da ga bije i prolama, surovi sultani zba- cuju patrijare, namiještuju biskupe, vrše sva- ku svoju volju, kršćanstvo čami i propada, ali se ne podiže viteška duša pastijera da se žrtvuje za stado, da zalog svete vjere očuva. U Fanaru zasijedaju vaselenski, koji žutijem dukatima otva- raju sebi vrata, da pak nemilosno strigu i pomu- zu podregjene ovce, tako nemilosno da idu uspo- red sa turskim zulumčarima, za žute pare odku- pljuju život i prava svoje vjere. Takav prizor da- je glavna stolica nesjedinjene crkve, gdje je Igna- tij prekarao Barda, Zlatoust Eudosije, i trpili mu- čenstva. Dok Rim i ukroti silu careva, i salomi turske navale, i pretrpi pobjedonosno Luterovo odmetništvo, i odbije nasrtaj francuske revolucije te se i danas bori proti razvratnim težnjama vla- da i slijedaba, koje hoće da čovjeka na poganstvo povrate. S jedne strane eto ,Dubrovniku“ slavnih prognanika Pija VI., VII., IX., eto zasužnjenog La- va XIII., eto viteških biskupa Drosta, Franzoni, Labastida, Melchersa, Leodochovskya, Siboune, d' Affre, stotine mučenika francuske revolucije, Pariške internacionale, bijednijeh Poljaka; a s dru- ge Germane i Antimose, Mihajle i Teodosije, Živ- koviće i Brankoviće, Georgijane i Gjenadije. Ka- kav pojam imadu ti ljudi od svoje vlasti? Podižu ih i sbacaju; uzvise ih i ponizuju; oni su prave lutke u rukama vlasti, rade kako im se zapovije- da, potpišuju što im se nalaže. Odvratimo pogled s takvog nemilog prizora, dok žive naše simpati- je povlagjuju odvažnoj obrani tužne Natalije, koja nije htjela skučiti glavu, da joj zaniječu materin- stvo, da je silom odaleče od onoga stvora za ko- ga je muke mučila, život na kocku stavila, zebla i trpjela. Predala se skutu crkve, dobre i svete majke, ali ne našla odziva, rinuli je, odtrgnuli je spratili u tugjinstvo. Poziv na uniju izazivlje da- kako borbu, nailazi na nepogode, ali da nije bilo borbe, bili bismo danas svi ili arijanci ili lutori, ili turci. Srbi katolici oko ,Dubrovnika“ cijene li da je to ista stvar? Ne dive li se i oni Srbim, da su ipak ostali vijerni crkvi svojoj, i ako je pritisak turski bio preko načina svirijepan? Ne dive li se groznomu prizoru kad ostavljaju ku- će i biće svoje, i idu glavom bez obzira na tu- gia vrata, a da sačuvaju amanet vjere? I tu je bilo očajane borbe, pregona i progona; ali su se kroz tu borbu sačuvali, i danas su srbi a ne osmanlije. Borbe su za muževe, a mir je za kukavice, neka dobro upamte naši srbi-katolici, dakako uvijek velimo o borbam razložitim i u- mjerenim. III. Jer netom se Carigrad otugjio, Rim je neprestano i neprekidno radio i nastojao da svo- = on koji šalje divljim narodima gorljive vjerovjest- je na te radnje. Daj da barem glavne nabrojimo, zm nike, koji ponajviše životom svojim plaćaju rev- | eda osvijedočimo srbe-katolike da živu istinu ve. Naši dopisi. no svoje nastojanje, tako da nema godine & da limo, i to alfabetičaim redom: Assemani, Allies, ne bude mučenika ; kad ih šalje gdje vječiti led | Baronio, Binio, Braodi, De Maistre, Franselin, Har. (Hrvati na novi 19 Februara. skomeni, ili unijsna žega mozag smete; kako bi | dnia, Hergonrčther, Jager, Le Quien, Labbe, May, nekoliko hrraćaki glaka sa nio. zanemario one koji živu na pragu njegovom, s ko- Mansi, Mainbourg, Migne, Nilles, Pichler, Theiner, visokim školama, osobito na sveučilišta. se jim svaki dan opći, koje mazivlje braćom, jer ih | Rohrbacher, Pristavljamo ovim glasovite obraće. udružili i sastavili hrvatsko akademsko jedna semlja hrani, jedno sunce grije, jedan je- | nike Leo Allatius i Gagarina i Martinova. Srbi ZKrebimir._Ali se društvo moralo raspustiti.pošto sik spaja ? Uvijek je Rim samoprijegorno u tome | katolici oko ,Dubrovnika“ neka nam kašu što je kogoitovje i nadivrać PO nalogu. ministarstra za smisla radio, uniju zagovarao, do sporasumka do- navodilo te učene glave da ulože toliko truda, a. ku motivaciju ) nepotvrgjena pravi- ći gledao. U crkvenoj povijesti glasoviti su & to- ko li ne ono što smo mi kazali. A ako su oni »Uslijed toga što po predloženim pravilima ga sabori Lionski i Florentinski. Sila turska ka- primjerno ulagali sveje trude, da se izvrši želja mogu u to društvo, osvim sveučilišnih gragjana, ko poplav sve je poremetila, bratimski saobraćaj Papinska, oni koji nijesu sa nesjedinjenim meso Mae aari i drugi. (retorinari_i gapriječila, svaku dobru nakanu osujetila. Ali gdje | od mena, kost od | : i