U DUBROVNIKU 12 Marta 18968.

   

List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu flor.
godine flor. e Dušretalh činit u kuću $ sa Austro-Ugarsku, || i utužljivi,

s poštom : na godinu fior. 5, na ine fior. 2:50; sa inosemstvo
for. 4:50, i postarski I tia ERVDE e

Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine,
je predbrojea i za došasto polugodište.

korak i ostadoše oni prvašnji, a onda će novo mi-
nistarstvo, da im dade takovih koncesija češkome
programu, koje će potpuno opravdat njihovo po-
stupanje.

Ali kako se onda u kabinetu nalazi dr. Birn-
reiter član i vogja njemačkog liberalnog velikog
posjeda, koji je juče bio sa ostalim Nijemstvom u
opoziciji Badenijevoj vladi ?.... To je onda neka
vrst koalicije i to energične, u kojoj se nalaze e-
lementi načela skroz protivnih ? Moguće. Ne bismo
rada da se braća Česi zaborave i zatrče tako da-
leko, da se više ne mogu natrag povratiti. U nji-
hovu narodu podigla bi se doduše odmah druga
odlučna stranka, no dok ova dogje do današnjeg
mladočeškog položaja, koliko li utaman sila i dra-
gocijenog vremena !

Češki historičari došastih vijekova, pišući
češku povijest, mogli bi o sadašnjosti i ovako ka-
zati: ,Pri koncu XIX. vijeka bijaše se češka i u-
Opće slavenska stvar tako krasno uputila !  Bor-
,ba bijaše odlučna i žestoka, a prevaga sjegurno
ha strani našijeh. Ali u najboljem času, kad je
trebalo još samo malo izdržati, da pobjeda bude
Potpuna, naši oci popustiše i tim je opet naša
stvar bačena za decenije natrag.“ — Jesu li češ-
ki političari pomislili i na ovu okolnost ?

Svakako parlamenat se do brzo otvora, a
onda će se najljepše vidjeti što je i kakvo je
Thunovo ministarstvo. Do Slavena stoji, da ovo
bude sadnji pokušaj današnjeg sistema u Austriji,
i navijesnik nove ere u životu slavenskih naroda.

Zadnji pokušaj ?

Ministarstvo Gautschovo palo je, oboreno
naravnom posljedicom svoga rada. Barun Gautsch
pokazao je da nije državnik; on se nije znao o-
dlučiti ni ljevici ni desnici, nego je htjeo voditi
nekakvu politiku krzmanja, u doba kad je svaka voj-
ska energično marširala da se pobije. A prekasno je
došao i sa svojim polumjerama. To se je moglo
kušati još za Taaffea, no danas su druga vreme-
na. Zabranom provokativnih njemačkih znakova
htio je da umiri Čehe, ukinućem Badenijevih je-
zičnih naredaba Nijemce. Pak je izdao nove na-
redbe, s kojim niko nije zadovoljan. 1 u svojoj ne-
stalnosti, bez načela i odregjena pravca, ima on
samo jednu ublažujuću okolnost: da je na vrije-
me uvidio, kako sva ova njegova izbrčkana politi-
ka nije ničemu dovela, pak nije ni pristupio pred
parlamenat, nego se je povukao.

Njegov nasljednik jest grof Thun, bivši na-
mjesnik češki. U nas Hrvata i Srba bude po ne-
kad ljudi, o kojim ne znaš kazati da li su jedno
ili drugo. Ako ih gledaš s jedne strane njihova
rada, izgledaju kao Hrvati, a pogledaj ih s druge,
Srbi su. I za grofa Thuna može se isto reći, bi-
va, ne bismo umjeli kazati je li Nijemac ili Čeh.
Po odgoju i austrijskim tradicijama Nijemac je.
Ima i jedna njegova glasovita napitnica, koja svr-
šava sa riječima: Zdravo njemački narode! Kao
namjesnik Češke, češka stvar nije imala većega
protivnika, a Mladočesi postavljahu uvjet njegova

 
 
    
  
 
 
 
 
 
 
 
 
   

pada kao conditio sine qua non svakih pregovora. e

A opet kad ga gledaš s druge strane, Čeh je. Pri- Uni a.
-pada češkome feudalnome plemstvu i sjedi zaje-

dno sa knezovima Schwarcenbergovijem. Ovi su ga VIH.

Istinito, mi zamjeramo i kudimo list, koji se

diči imenom miloga našega grada; koji iztiče du-
brovačku osebujnost i tradicije; oko kojeg se sa-
kupljaju pravi ukikani dubrovčani; da dočim se u
svemu pozivlje, dakako na svoj način i u svoje
svrhe, na starinu;, kad raspravlja o uniji protivi
se čuvstvu svega našega puka i gazi najglavniju a
slobodno i najplemenitiju slavu našega grada. Jerbo
Dubrovnik koliko je plemenit i slavan, jer je
znao kroz burne vijekove navale i nevolje, mud-
rom upravom, i šeljeznom doslijednosti, nepovri-
jegjeno sačuvati svoje zemljište; koliko je zlame-
nit i slavan, jer je knjizi i čovječanstvu podario
glava prvoga reda, primjera svake vrline i gra-
gjanske krijeposti: toliko je zlamenit i slavan jer
se držo uvijek dvaju glavnih načela, od kojih se
nigda odalečio nije; a ta su bila: svoje podanike
držati privršene i katoličkoj vjeri, i kros
svoje mnogobrojne naselbine i ponajbolje sinove,
(osvijedočen da tim najviše dobro čini bratinskim

i pomirili 8 Mladočesima. Ima nadalje jedna izjava
njegove, da stoji ma stanovištu češkog .držav-
nog prava. —_,

Nego kako mu drago (mi držimo da je grof
Thun Austrijanac, koji priznaje da je nešto svoj
češkome narodu) osoba je to, koja vrijedi kao
vanredno energičan čovjek. Dobro je pisala
.uN. Fr. Presse“ : U svim poteškoćama što su ne-
stale padom koalicijone Windischgratzove vlade,
veli ona, čula bi se redovito samo dva imena 6e-
nergičnih ljudi, koji bi, mogli doći na kormilo :
grof Badeni i grof Thu.“ — Odavna se o Thunu

gov ministar financija.
A propos od dra. Kaizla! Ovo je još relativ-

no mlagji čovjek, sveućilisni profesur, koji je u

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ a .  sovniku, gdje su
plaća se 10 novč., po retku, & oglasi koji se
popust.

a dopisi šalju se Uredništva.
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost.

 
  

   

melju ne tolerancija nego indiferentizma u vjeri.

Da oprezno o tome radim neću svoga ništa
pristaviti, nego ću donijeti što kažu domaći naši
spisatelji, pak one činjenice iz povjesti, koje će
potkrijepiti mnenje domaćih spisatelja, i dokazati
da bi trebalo svu našu povijest izbrisati, a da se
do toga zakjjučka ne dogje. Poćeti ću sa novijem,
pak ću završiti na stare.

Već pohvaljeni i spomenuti Vijekoslav knez
Giorgić piše: (1. 33). ,Najprvo treba je da spo-
menem s kojim požrtvovanjem Dubrovčani od po-
stanka grada do najnovijega doba, nastojali su sa
svom snagom poduprijeti posle sv. Stolice megju
susjednijem Srbima 1 Bošnjacima, zaštititi i pod-
pomagati Nadbiskupa Dubrovačkoga, Stonjskoga,
Trebinjskoga, za rasplogjenje i uzdržavanje kato-
ličanstva u Bosni i Hercegovini, te poslanikom pa-
pinijem, pribaviti pouzdanu pratnju i priporuku ;
puka nakon nesrećnoga dolazka turskoga podupi-
rati novcem, djelom i vlasti kršćane u Bosni, Sr-
biji i Bulgariji.“ 4

Pop Toma Ivanović početkom ovoga vijeka
od Dubrovčana: , Kalist Ill. nariče ih crkvom sve-
tom s čistoće njihove vjere, Pavao Ill. piše da taj
grad jest slatko pristupište svakom kršćaninu 8 bo-
gočašća istinitoga, s dragoljubstva, s trgovanja...
Sabor Basilenski kaže da Dubrovčani napredujući
u vjeri i bogoštovju kršćanskom, vazda i podniže-
no grle naredbe Prestolja Apoštolskog i Rimske
crkve. Hvali ih Sabor da čestokrati trpijahu rat
od bližike s vjere, na koje obranu .ne praštahu mi
trudu ni pogibijama, ni trošenju blaga, i svemu
tomu božijom pomoći, odoljevahu. A pak te iste
njihove neprijatelje nastojahu obraćati k Bogu po-
magajući ih i pjenezim i dobavljajući im načia ši-
vljenja. Urban Cerzi u doba Inočenca XL. uime
Propagande piše: Ne mogu propustiti ne: pripovi-
gjeti veliku korist koju prinose Dubrovčani kate-
ličanskom bogoštovju po državam Bosne, Bugarske
zemlje i Srbske i po njihovih bližika. Oni imaju
mnogo staništa s Crkvom po rečenim državam, i
svud tuda brane Crkovnjake i duhovnu, pomoć i
njihovu i inijeh kršćana, koji po tih mjestih pri-
bivaju. Te Crkve jesu u Biogradu, Rusćuku, Fili-
bi, Jedreni, u Sofiji, u Uskoplju, u Novom 'Pazs-
ru... A isti spisatelj o Carigradu i o nesjedinje-
nim grcima piše: ,U stolnoj crkvi Kostantinoya
grada na pedepsu raspora sjedi i dan današnji po-
ruga, u kojoj crkvi Focijo najprvi bijaše bezako-
nito nareko se Papom i Pastirom syeeelenskim, tet
tijem uveo raspor oli ti šizmu u stado Isakrstovo.

 

Nimitz;

|