Uz franjevce i augustince svoje su trude u- lagali u Bosni i dubrovački dominikanci, pod vod- stvom svoga prestojnika fra Ivana Olearika, te im pogje za rukom i njeke velemože obratiti. Glaso- viti njihov dubrovački manastijer dogje na tolikom glasu, da su ga proslavili kako uepredobitnu tvr- gju napram zemljama gdje bijesne turci. Božanstveni duh, koji je nadahnjivao te vr- le vjerovjesnike znamo i po ovomu. Dubrova- čki franjevci zaklinju Nikolu V., da samosta- ne, na dubrovačkom zemljištu nalazeće se, pri- poji bosanskej vikariji ; navagjajuć tomu za razlog, što su bosansi:a braća megju narodom s veće stra- ne nevjernim, te svim oskudjevaju, dočim bi du- brovački samostani obiljem dobivene milostinje, mo- gli im dovoljnu potporu davati. I papa 19 srpnja 1453 ispuni tu čestitu njihovu želju. Jamačno, ve- li neki spisatelj i dubrovačko je vijeće potaknulo ovo sjedinjenje, a tomu nalazimo razloga i povo- da u onovremenim političkim odnošajima megju Dubrovnikom i Bobovcem. Stjepan Herceg ratuje sa Dubrovnikom, pli- jeni i pali sve sebe, i ne štedi ni katoličkih crka- va po Konavlju. Papa odazva se glasu Dubrovnika i prijeti velikim izopćenjem svima, koji bi Stjepa- na u tome ratu proti Dubrovnika potpomagali. Nastojanjem Nikole V. sklapa se mir. pi (slijedi) Bokelji i sjedinjenje. I. Pod ovakovim naslovom, nazad par godina, mi smo opširno dokazali u ovome listu, kako su se Bokelji uvijek junački borili od početka ustav- nih borba za sjedinjenje s Hrvatskom. Članak smo onaj onda bili napisali protiv pisanije pok. Save Bjelanovića u ,Srpskome Glasu.“ Na nj nam se nije nit pokušalo odgovoriti sa srpske strane. 1 »Srp. Glas“ i ,Dubrovnik“, sa svim svojim dopis- nicima šutali su ko okamenjeni. Misljasmo, da su se uvjerili, da još živi lju- di, koji se sjećaju o rodoljubnoj prošlosti Boke u pitanju sjedinjenja. Ali se prevarismo. U zadnjem saborskom zasjedanju u Zadru, pri raspravi o Adresi, prohtjelo se je i srpskijem zastupnicima Boke, da podignu svoj glas u pita- nju sjedinjenja. Govorio je i Kvekić i Trojanović i Vukotić. Ali ovi kampijuni slavenske sulidarno- sti postaviše se rame uz rame sa jednim Ghiglia- novich-em, Salvi-om, Lubin-om i ostalim talijanaš- kim zastupnicima, u ovom glavaom narodnom pi- tanju. I Kvekić i Trojanović i Vukotić sa svojim govorima pokazaše, da ne poznadu bokešku proslost. Kvekić je n. pr. rekao, da su se, istina, u početku ustavne dobe Bokelji boriii za sjedinjenje ali na temelju narodnog a me državnog prava ; Trojanović je rekao, da su tražili sjedinjenje na temelju nagodbe ; a Vukotić je uz ostalo izjavio da oni ne bi bili Srbi, ne bi bili ljudi, žad bi glasovali za sjedinjenje. Koliko odgovaraju istini ove izjave, onako nepromišljeno bačene, iz slijedećih redaka čitaoci se mogu uvjeriti. Bit ćemo kratki, jer nam omegjašeni prostor lista ne dopušta, da ob ovome pisemo koliko bi Poznato je svakome, da su se god. 1860 us- trojile u nas dvije političke stranke, Jedna je bi- la za sjedinjenje, narodna hrvatska stranka ; & dru- ga protiv sjedinjenja, autonomaška stranka. Bodo- ljubni Bokelji izjaviše se za prvu. Velikom veci- nom stupiše u redove narodne hrvatske straoke, To 1 javno posvjedočiše na skupštini bokesških op- ćina u Kotoru, dne 21 Januara 1861, u kojoj jed- noglasno zaključiše, da se ne pristane na pros- vjed Zadra i Spljeta, kojim općine ovijeh dvaju gradova bijahu prosvjedovale protiv sjedinjenja, — da se izaberu tri povjerenika, koji će otuć u ESSENTIA Na 6 Aprila 1861 imao 46 je otvoriti dal- matinski sabor u Zadru. Bila je s toga svukud že- stoka izborna borba. Pobjediše većinom u pokra- jini, pomoću vlade autonomaši, Dočim u Boki bje- hu izabrata sva četiri zastupnika, gorljivi pristaše narodne hrvatske stranke, gg. Gjurović, Ljubiša, Tripković i Verona. Saborsko izvješće bilježi, da je dne 18 Aprila bio ma dnevnom redu predlog vlade, da se biraju poslanici, koji će ugovarati o sjedinjenju. U ime autonomaške većine predloži dr. Galvani, poduprt od Bajamontia, da se posla- nici ne biraju. Manjina je prosvjedovala. Taj pro- svjed potpisa prvi preosv. Knežević, ondašnji vla- dika i bokeških hrišćana, pak i spomenuta sva če- tiri zastupnika Boke. Ovim prosvjedom izjaviše se u prilog sjedinjenju. U Beču, mjeseca Maja 1861, po nalogu Ni. Veličanstva, dogovarali su se poslanici iz Banovi- ne i iz Dalmacije; o sjedinjenju. Predsjedao je barun Mertens. Manjinu narodne hrvatske stranke zastupao je vladika svih dalm. hrišćana Knežević i hrišćanin Bokelj Ljubiša. Pak oba ova hrišća- nina govoriše oduševljeno u prilog sjedinjenju. Vladika Knežević jamčio je da 80 hiljada hrišća- na žele i čeznu za sjedinjenje. A Bokelj Ljubiša je rekao uz ostalo, da ,sjedinjenje zahtijeva geo- grafično položenje Dalmacije, motivi ekonomični i interesi umni i materijalni.“ Ko ovome ne vjeru- je, nek pročita ispravak istog Ljubiše od 14 istog mjeseca na izvješće ,Pressino“ od 13 Maja, u ve- černjem listu, o ovim dogovorima. U carevinskom vijeću Septembra iste 1861 godine, Bokelj Ljubiša govoreć o siedinjenju. iz- javio je da je on ,osvjedočen, da većina dalma- tinskog puka sjedinjenje željno čeka.“ Decembra pak godine 1862 u istom care- vinskom vijeću u Beču, Bukelj Ljubiša je rekao. da sjedinjenje žele, jer će bez sjedinjenja ostati nvječito zabačen razvitak umni narodnosti...“ Isti Bokelj Ljubiša, kad se je godine 1867, mjeseca Juna, u carevinskom vijeću raspravljala adresa, rekao je i ovo: ,ne mogu glasovati o a- dresi, u kojoj nije zahtijevana cjelokupnost troje- dne kraljevine ...... ne mogu glasovati o adre- si, u kojoj nema riječi o okončenju državno-prav- noga pitanja Dalmacije ...... , (Svrha u došastom broju). Srpske domaće nevolje, nJutrenji List“, dnevnik koji izlazi u Beo- gradu, u br. 45 od 27 Februara 1898 donosi ovo otvoreno pismo na Ranka Tajsića, poznatog radi- kalca, koji, okrivljen na saučešću u umorstvu Bac- |. kovića, pisca brošure Crna Gora na koncu XIX. vijeka, pobježe iz Srbije u Crnu Goru. Pismo pre- nosimo u cjelosti kako je štampano u ,Jut, L.:“ Otvoreno pismo Gospodinu Runku Tajsiću dvadesetgodišnjem narodaom poslaniku itd. na Cetinje. Visokopoštovani Gospodine Ranko ! Skoro su osam (8) godina, od kad mi silnici ispod Orlova Krsa na Ceunju otese otačastvo, že- nu, sina, familiju, buducnost i sve što je jednom čovjeku najdraže. __ Od tada pa do danas ja ne dobih nikakve sigurne novosti, već u grozuićavoj i nestepljivoj želji, da bar štogod čujem s Cetinja, za moje dra- ge i mile, evo 1 dan-uani jedem gorki 1 izgoanićki ljebac, al za cijelo ne, ni u&v bog onaj 1 onakav kakav Vi sud jedete, — Molun dakle, da mu bar Vi, kao demokrata i čovjek od osjećaja, javite za ovih pet stvari, a 4 možete učlultu lako Već 18to- 1.) Kako je, vjere tu božje, moj brat Mitar, koji od natrag četiri 1 pd (44) godine cam u ta- g E I e 8 Četinja (njenog dnu i bosu u Ul milos ulcinjskim Ciganima ? Uz ovo javite što je Guverner Primorske Nahije g. Marko Pe- trović, naredio mome drugome bratu Marku, da se, bez naročite Brijesto da maći izvan rejona varoši Ulcinj i mog rodnog tjesta) golu, gla- cinj predavši ju na milost i ne- mi, za- ve dozvole, . smje niku- 3.) Kako je moja raz-žena, da li ju vigjate koji put kroz te koridore, gdje ste Vi sada per- sona grata, i ko plaća državanje po 300 talijera u zlatu godišnje kao ka- kvom Bonapartovom mi ko predloži njenu braću (Vuka i Iliju) za od- ličija časnog Takovskog Vas upitajte taj maš areopag (gdje Vi često pi- jete čaj Grblja, zašto me ne razvedu od te Metrese Gji- njenoj braći za njeno iz- grenadiru, a tako isto javite ordena ? Uz ovo molim i kavu) a takogje i tu ,Smirenost“ iz purskog Vavilona, a kad ih neprestauo molim od natrag 8 godina. 4.) Poslje svega ovoga, najtoplije Vas molim, raspitajte i javite mi, ko prošle jeseni zabrani mome malome sinčiću, da sagie u Kotor, da ga, poslije 8 godiua vidim i ko mi poruči preko mog zeta popa Jova, Mikijelja, da to može biti samo u tomu slučaju, ako htjenem doći na granicu? ; uz ovo, molim, raspitajte ko naredi pošti Cetinj- skoj da mi odbije i vrati onih 68 franaka (koje izvadiše iz mog pisma te sam sinu pisao i to pi- smo sadržaše) i one srpske haljinice, koje pred ovaj prošli Božić uputio bjeh sa ovdašnje pošte mome sinu ? 5.) Ko naredi, da se, otrag tri godine, obo- ri iz temelja onaj spomenik, koji blagodarni na- rod crnogorski, sa velikim vojvodom Mirkom Pe- trovićem, podiže mojemu ocu Ivu 1861 godine u znak vječitog priznanja njegovih rijetkih vojničkih vrlina i junaštva ?, i učini li se taj nečuveni van- dalazam s grobom mog oca, u namjeri da bi se tim što više ispoljila ona mržnja koja se neosno- vano i bezrazložno ima tamo naspram mene, ili s toga što se uvidjelo, da Cetinje, pred očima stranaca ne bi simetrično izgledalo, kad bi po nje- mu bilo drugih spomenika, sem toga podigautog preklani vladici Danilu i onih ostalih, koje zami- šljaju u buduće nekakvim kalugjerima podizati ? Jes, gospodine Ranko, ja sam za sve ovo slušao i ja Vas lijepo molim, da mi javite : u ko- liko su ova čuda istinita, a u koliko ne; ali na svaki način imajte na umu, da najpre otigjete u Vlašku Crkvu (t. zv. crkva na Cetinju), gdje će te pred istom naći bačenu onu ploču, koja je u po- menutom spomeniku bila. Za Vašu familiju, za koju pitate Vašega bra- nioca, ne čujem ništa kako je, ali svakojako znam, da stoji hiljadu puta bolje, nego što stoji ono pe- toro nejake Backovićeve dječice, koja, blagodareći plemenitosti Vašoj i tijeh s kojim pijete kafu i čaj kroz tu Biljardu, lipsaju danas kao paščad od gladi po čačanskim sokacima. — U očekivanju Va- šeg odgovora ostajem Beograd 23/II 1898 god S poštovanjem Sava Ivanović Crnogorac. * + * Ovaj Sava Ivanović bijaše dvorski oficir na Cetinju, a sada živi kao emigrant u Beogradu. Nje- govo je pismo vrlo karakteristično za upoznanje srpskih odnošaja. * Jedan magjarski list ima pako ovaj izvještaj iz Srbije: ,Otkad se je Milan vratio u Srbiju, pro- mjenili su se tamošnji odnošaji posvema. Milanu je bla prva briga, da štampu do temelja zastraši, pa to mu je i pošlo za rukom. Dao je zatvoriti više novinara, obustavio im listove i zatvorio tis- kare. To je tako zastrašilo novinare, da se ne usu- gluju ni pisnuti proti Milanu. Uslijed toga su i stranke izgubile svaku volju za borbu. Pašić, vo- gja radikaloe stranke, posve se povukao sa poli- Učkog polja, i ova prije tako jaka i velika strau- ka u najkraće će se vrijeme posve raspasti i ra- zići. Sada još napadaju Gjorgjevićev kabinet samo »dastava“, , Branik“ i zagrebački ,Srbobran.“ Da- lje veli: ,Gjorgjevićevu ministarstvu su dani od- brojeni, a uzrok je tomu i opet novac. Državna blagajna mie podvbna plaćati svoje činovničtvo.