govori blagopokojni učenjak i pop Lovro Kuku- ljica. ,Osim umirenja Čeha, piše on, drugu zada- ću neizmjerne važnosti bijaše sebi odredio sabor, sjedinjenje sa zapadnom grčko-istočne crkve toli- kokrat od prije uzalud pokušano. Florentinski sa- bor to i dostigne: što sve dakako osta neplodno, jerbo vjera nije predmet trgovine. U toliko osta- je slava, besmrtna slava ljudima (čujte Srbi kato- lici), štono se tada iskreno zauzeše za stvar, o ko- joj i ne pazeći gs religijozne svrhe, visi, mi drši- mo za cijelo, duševni i društveni rasvoj u toliko- me dijelu svijeta. 'Taki jedan bio je Stojković. Njegovoj bištroumnosti ne ukrade se upliv što je sebi pripravljco u istočnoj crkvi slavjanski šivalj, onda malo poznat a još manje cijenjen u zapa- dnoj Europi: pa za to u prvome sastanku sabora, prije nego se je megju sabornicama počelo misli- ti o izaslanju poslanika u Carigrad, on ih stane opominjati o koristi koju bi stigao predmet sjedi- njenja, kad bi prije dolaska Bizantinaca, učestvo- vale na saboru po svojim zastupnicima Jugosla- vjanske zemlje, onda u pogledu vjere rascijepane megju istočnjake, katolike i bogomile, no svakako u malahnomu odnošaju sa zapadom, premda nji- ma mije bilo glavnog usroka, koji držaše razdvo- jene Grke i Latine: narodnja mržnja razvila te- čajem svakojakijeh dogagjaja, w kojim Slavjani nijesu imali, barem povoljno, nikakvog dijela. Pri- miše mu svjet, i bi njemu istome naručeno da se na ime sabora obrati za tu svrhu Dubrovačkoj vladi, kojoj budući dobro poznate bližnje slavjan- ske države, mogla bi se najbolje pobrinuti da ih skloni na požune sabora. Dubrovčani ne uskratiše nastojanja, te uputiše toga radi svoje poslanike kralju Bosanskome Stjepanu Tvrkoviću, Sandalju Hraniću i Radoslavu Pavloviću velmožama Herce- govačkim, i Georgiju Brankoviću Srpskome De- spotu; a ne uspjevši naručenijem poslom, opravi u Bazileju dva vlastelina Martola Giorgi i Lovra Sjerkovića, da izvjeste. Široko polje, nastavlja Kukuljica, Stojkovi- ćevoj djelatnosti bilo je u Carigradu. Vrlo vješt grčkomu jeziku i grčkoj književnosti, što onda nije bilo naravno kod zapadnjaka, lasno pribavi sebi cijenu i prijateljstvo najuglednijeh ljudi Ca- rigradskog povišenog društva, a navlastito patri- jarha, mudrog i poštenog starca, rodom Bugarina, koji je suviše dobro poznavao materinski jezik Stojkovića, kako on isti pripovijeda u svojoj po- slanici na kardinala Cesarini. Senat Dubrovački god. 1413 daje naredbu da se ima svetkovati Bezgriješno začeće Blažene Djevice. A ipak istočnjaci vele da je to novotarija. (Slijedi.) Wolf i Schonerer. Na 21 ov. mj. otvorilo se carevinsko vijeće, Čim se otvorilo, još se ni vlada ne prestavi, ni presjednik po starosti ne pozdravi, Wolf i Schi- nerer stadoše vikati. Vikali su svašta što im je na um palo. Kad se obavio izbor presjednika i izabran dr. pl. Fuchs, Nijemac konservativac, on- da su se ova dva Germana uprav kao pomamila. Schinerer je vikao iz svega glasa: ,Nije ovo sa njega! U tamnicu s njim! On spada u tamnicu! Ovo je sločinac!“ A kad bi ga grlo izdalo, onda bi nastavio Wolf: ,Nećemo slušati ovoga sločin- ca! U tamnicu! Huljo! Ovo je hulja! Van s njime!“ — Pa tako naporedo Schonerer i Wolf, Wolf i Schonerer. Presjednik je megjutim govorio svoj pozdravni govor, koji se od sve vike nije mo- gao ni čuti, a kad je svršio, pozdravila ga je ve- ćina burnim pljeskanjem. Pitanje je sada kud spadaju ova dva stvora fakinski ponašaju, a& o Slavenim se su inferiorna raca? Megju lu- : Njemačka ljevica sama je zgagjena nad o- ; vim postupanjem, ma koliko se Wolf i Schinerer trude, da je opet povuku u vrtlog, te su dapače vogie njezinih stranaka preko ove prve sjednice svakojako vrijegjali. Hoće li im to poći i opet za rukom kao lani ? Idemo da vidimo. Slavenski narodi u Austriji neće lako zabo- raviti Wolfa i Schčnerera. Ma kako nas oni vri- jegiali, to se u politici ne gleda, oni su ipak na- ši ljudi. Oni u Austriji vode izvrsnu slavensku politiku, tako da bi stranac posumnjao nijesmo li ih mi Slaveni podmitili i poslali u njemački ta- bor kao uhode i provokatu. Tako oni tamo za nas rade. Schonerer i Wolf više vrijede za Sla- venstvo nego dvadeset čeških, poljskih, hrvatskih, slovenskih i ruskih zastupnika. I ako se pod bi- čem ovih njihovih uvrijeda danas na njih ljutimo, mi se evo čvrsto madamo, da će doći dan, kad će austrijski Slaveni bez razlike blagosivati njihovu pojavu. Oni vode vodu na naš mlin. U to ime mi im dovikujemo: Živjeli Schi- nerer i Wolf! Samo tako naprijed ! U Dubrovniku, 23 Marta. Na zadirkivanja. — U zadnjem ,Narod- nom Listu“ ima opet dopis g. V. M. s Kune na obranu Franka, a protiv nas koji Frankovu poli- tiku ne benegišemo, ,Nar. List“ u opasci doduše moli i zaklinje svakoga, osobito urednika Crv. Hrv.,“ da se strogo drži zaključka spljetske skup- štine o neutralnosti dalmat. pravaša, ali on se isti tih zaključaka ne drži, kada, makar s kakvih bilo obzira, priopćuje dopise, koji su protivni nje- govome mišljenju. Zato neka dozvoli da i potpi- sani na one odgovore uzvrati slijedeće: I. — Istina je da sam i ja negda branio Franka i to onda kad još nijesam poznao njego- ve namjere u stranci prava, a prekovelebitski pra- vaši ga, kao što se obično čini svakom novom pristaši, veoma hvalili. Ali čim mi se Frankov rad pokazao sumnjivim, išao sam u Zagreb, pak sve lijepo razvidio, i na temelju starih i novih po- dataka došao do zaključka, da je Frankov rad štetan po Hrvatsku, a nesreća za stranku prava, Uvidio sam, da je Frank stupio u našu stranku samo 8 toga što je vidio, da ona u narodu pokazuje vanrednu snagu i budućnost; da on pravaš nije i da je njegova namjera bila ovu snagu stranke na- vesti na svoj mlin, biva zajašit stranku prava i njezinom velikom marodnom silom poslužit se u svoju svrhu, kakovagod se ista pružila. Kad sam se o tom uvjerio, odmah sam Franka (koji se do- tie ne može na me rikako potužiti) počeo napa- dati i kazao sam što mišljah bez ikakva obzira. Priznajem da sam se prevario u osobi dra. Fran- ka, no to nije nikakva politička pogreška. Ko se nije kadgod u čovjeku prevario? TA evo vidimo dosta puta, da se prevariš u onome koga držiš najiskrenijim prijateljem! Žalosno bi bilo kad bi se ja bio w načelu mome prevario i morao ga mi- jenjat, ali to mi neće niko dokazat, Glede dra. Fran- ka sadašnjost evo daje mi pravo. Gosp. dr. Frank nije mogao zajašit stranku prava, jer se ona na vrijeme izmakla ispod njega i ne htjela ga slije- diti, ali je zajašio omu šačicu što su s njime osta- li, zajašio je čiste“ i eno ga Khuen-Hedervary bira u Peštu u kraljevinski odbor, koji ima da primi ono, što se Magjari, po nagodbi, udostoje dobacit jadnoj Hrvatskoj od njezina novca. A Frank izbor prima, a ,čisti“ ne samo da protiv tome šute, nego — gazeći sve tradicije stranke prava, načelai neoborive naputke dra. Antuna Starčevića — oni još brane Franka i psuju svakoga, koji ga radi to- ga hudi! Naprotiv vidimo, da dra. Potočajaka, ko- Ali bilo ih koliko mu drago, bilo ih i deset tisu- ća, a na ovoj strani ja sam, to još nije nikakav dokaz, da oni imaju pravo, a ja krivo. . II. — Istina jeda obje spljetske skupštine stranke prava zaključiše neutralnost naprama preko- velebitskim stranačkim odnošajima i stranka kao ta- kova neka se tijeh zaključaka i drži, No može li »Crvenu Hrvatsku“ ili mene da veže takav zaklju- čak, dok ima u Dalmaciji listova i ljudi, (iz ovog kola svakako isključujem ,Nar. List“) koji evo već dvije godine izvrnutim lažnim izvještajima, članci- ma, dopisima i drugim nelijepim srestvima, pa i ličnim pogrdama, nastoje diskreditirati stranku prava u Banovini, kojoj su na čelu Rukavina, Da- vid Starčević, dr. Ružić, dr. Banjavčić, dr. Žerja- vić, dr. Tuškan, dr. Brlić i sve što odličnijeg bro- ji stranka prava s onu stranu Velebita? Smijemo li mi ostati ,neutralni,“ kad vidimo, da se sa strane nekih iz Dalmacije tako postupa naprama ljudima, za koje mi znamo da uzdrže stranku pra- va, da se za njezina načela bore protiv magjaron- skog sistema svim svojim silama i da se pri tom žrtvuju imetkom, radom, položajem, a mnogi od njih uprav i nemilo stradaju za načela stranke, a sve samo zatoeda bi Hrvatskoj bolje bilo? Ama držim da je upravo moja dušnost, da krive nazore raspršujem i pokažem prayo stanje stvari u Banovini, koje njeki u Dalmaciji hoće da sude, bez da ga pozna- ju; da mi je dužnost da izvješćujem o mučnoj bor- bi, koju stranka prava onamo vodi i da kažem, kako Frankova ,borba“ i ,opozicija“ ide samo u račun Khuena i njegove stranke; kako ga magja- roni protežiraju i u saboru burno povlagjuju go- vorima ,čistih“, samo neka se opozicija truje; kako Frank za ovu svoju politiku — osvem neko- liko radnika u Zagrebu — u Banovini nikoga ne- ma, te se poglavito uzdrži ovim pojedinim glaso- vima iz Dalmacije, po kojim izgleda ko da su ve- ćina dalmatinskih pravaša Frankovci, & to nije is- tina. No ovo sam uvijek činio s nekom opreznosti i nastojao da se izbjegne razdor i polemika me- gju dalmatinskim pravašima, pa zato redovito m- jesam ni odgovarao na razne uvrede, kojim su me neki obasipali. III. — Predbacuje mi se sa strane ovih , čistih,“ da malo radim za stranku prava i za hrvatstvo. I ovo je istina. Ja radim malo, prama onomu što bi htio raditi, no ne zato što neću, nego s toga što ne mogu veće da radim, jer nemam srestava, jer sam siromah koji ne može da raspolaže i u- pliviše, nego se jedva prehrani. Samo politička dječica (koje sada žalibože tamo amo dosta ima- mo) mogu misljet, da se ideja, ma bila i najsveti- ja i najpravednija, može izvagjat bez srestava. I- pak radim koliko mogu, evo skoro i više nego mogu. Izdavam i mojim trudom, jedino mojim tru- dom uzdržim u Dubrovniku jedan hrvatski list, koji se bori protiv hrvatskijeh dušmana, brani, širi i čuva Hrvatstvo naše od napadaja ma od kojegod strane ovi dolazili, Ne mogu ja da sudim je li se i koliko se je tijem koristilo hrvatskoj i- deji, to drugi sude i neka sude, Ali ko misli da je Gvo sve ništa, taj nema pojma koliko muke i naporna rada traži bitisanje ovakoga glasila, u pokrijinskome gradu, bez ikakve materijalne potpore, bez klubskih doprinosa, bez fonda, u jednu riječ bez ičega i sa protivnicima ovako moćnim i jakim, koji (ne znam ni sam ot- kle, ali biće odnekle) raspolažu velikim srestvima u ovim za Hrvatstvo izloženim krajevima. Zar je sve to ništa? Reći će se: a gdje su predbrojnici ? No ko bi to rekao, taj nema pojma koliko truda hoće se baš za predbrojnike, koliko muke i posla samo dok ti ono kukavne pretplate pošalju! Reći