govori blagopokojni učenjak i pop Lovro Kuku-
ljica. ,Osim umirenja Čeha, piše on, drugu zada-
ću neizmjerne važnosti bijaše sebi odredio sabor,
sjedinjenje sa zapadnom grčko-istočne crkve toli-
kokrat od prije uzalud pokušano. Florentinski sa-
bor to i dostigne: što sve dakako osta neplodno,
jerbo vjera nije predmet trgovine. U toliko osta-
je slava, besmrtna slava ljudima (čujte Srbi kato-
lici), štono se tada iskreno zauzeše za stvar, o ko-
joj i ne pazeći gs religijozne svrhe, visi, mi drši-
mo za cijelo, duševni i društveni rasvoj u toliko-
me dijelu svijeta. 'Taki jedan bio je Stojković.
Njegovoj bištroumnosti ne ukrade se upliv što je
sebi pripravljco u istočnoj crkvi slavjanski šivalj,
onda malo poznat a još manje cijenjen u zapa-
dnoj Europi: pa za to u prvome sastanku sabora,
prije nego se je megju sabornicama počelo misli-
ti o izaslanju poslanika u Carigrad, on ih stane
opominjati o koristi koju bi stigao predmet sjedi-
njenja, kad bi prije dolaska Bizantinaca, učestvo-
vale na saboru po svojim zastupnicima Jugosla-
vjanske zemlje, onda u pogledu vjere rascijepane
megju istočnjake, katolike i bogomile, no svakako
u malahnomu odnošaju sa zapadom, premda nji-
ma mije bilo glavnog usroka, koji držaše razdvo-
jene Grke i Latine: narodnja mržnja razvila te-
čajem svakojakijeh dogagjaja, w kojim Slavjani
nijesu imali, barem povoljno, nikakvog dijela. Pri-
miše mu svjet, i bi njemu istome naručeno da se
na ime sabora obrati za tu svrhu Dubrovačkoj
vladi, kojoj budući dobro poznate bližnje slavjan-
ske države, mogla bi se najbolje pobrinuti da ih
skloni na požune sabora. Dubrovčani ne uskratiše
nastojanja, te uputiše toga radi svoje poslanike
kralju Bosanskome Stjepanu Tvrkoviću, Sandalju
Hraniću i Radoslavu Pavloviću velmožama Herce-
govačkim, i Georgiju Brankoviću Srpskome De-
spotu; a ne uspjevši naručenijem poslom, opravi
u Bazileju dva vlastelina Martola Giorgi i Lovra
Sjerkovića, da izvjeste.

Široko polje, nastavlja Kukuljica, Stojkovi-
ćevoj djelatnosti bilo je u Carigradu. Vrlo vješt
grčkomu jeziku i grčkoj književnosti, što onda
nije bilo naravno kod zapadnjaka, lasno pribavi
sebi cijenu i prijateljstvo najuglednijeh ljudi Ca-
rigradskog povišenog društva, a navlastito patri-
jarha, mudrog i poštenog starca, rodom Bugarina,
koji je suviše dobro poznavao materinski jezik
Stojkovića, kako on isti pripovijeda u svojoj po-
slanici na kardinala Cesarini.

Senat Dubrovački god. 1413 daje naredbu
da se ima svetkovati Bezgriješno začeće Blažene
Djevice. A ipak istočnjaci vele da je to novotarija.

(Slijedi.)

Wolf i Schonerer.

Na 21 ov. mj. otvorilo se carevinsko vijeće,
Čim se otvorilo, još se ni vlada ne prestavi, ni
presjednik po starosti ne pozdravi, Wolf i Schi-
nerer stadoše vikati. Vikali su svašta što im je
na um palo. Kad se obavio izbor presjednika i
izabran dr. pl. Fuchs, Nijemac konservativac, on-
da su se ova dva Germana uprav kao pomamila.
Schinerer je vikao iz svega glasa: ,Nije ovo sa
njega! U tamnicu s njim! On spada u tamnicu!
Ovo je sločinac!“ A kad bi ga grlo izdalo, onda
bi nastavio Wolf: ,Nećemo slušati ovoga sločin-
ca! U tamnicu! Huljo! Ovo je hulja! Van s
njime!“ — Pa tako naporedo Schonerer i Wolf,
Wolf i Schonerer. Presjednik je megjutim govorio
svoj pozdravni govor, koji se od sve vike nije mo-
gao ni čuti, a kad je svršio, pozdravila ga je ve-
ćina burnim pljeskanjem.

Pitanje je sada kud spadaju ova dva stvora
fakinski ponašaju, a& o Slavenim se
su inferiorna raca? Megju lu-

 

:

Njemačka ljevica sama je zgagjena nad o- ;

vim postupanjem, ma koliko se Wolf i Schinerer
trude, da je opet povuku u vrtlog, te su dapače
vogie njezinih stranaka preko ove prve sjednice
svakojako vrijegjali. Hoće li im to poći i opet za
rukom kao lani ? Idemo da vidimo.

Slavenski narodi u Austriji neće lako zabo-
raviti Wolfa i Schčnerera. Ma kako nas oni vri-
jegiali, to se u politici ne gleda, oni su ipak na-
ši ljudi. Oni u Austriji vode izvrsnu slavensku
politiku, tako da bi stranac posumnjao nijesmo
li ih mi Slaveni podmitili i poslali u njemački ta-
bor kao uhode i provokatu. Tako oni tamo za
nas rade. Schonerer i Wolf više vrijede za Sla-
venstvo nego dvadeset čeških, poljskih, hrvatskih,
slovenskih i ruskih zastupnika. I ako se pod bi-
čem ovih njihovih uvrijeda danas na njih ljutimo,
mi se evo čvrsto madamo, da će doći dan, kad će
austrijski Slaveni bez razlike blagosivati njihovu
pojavu. Oni vode vodu na naš mlin.

U to ime mi im dovikujemo: Živjeli Schi-
nerer i Wolf! Samo tako naprijed !

 

U Dubrovniku, 23 Marta.

Na zadirkivanja. — U zadnjem ,Narod-
nom Listu“ ima opet dopis g. V. M. s Kune na
obranu Franka, a protiv nas koji Frankovu poli-
tiku ne benegišemo, ,Nar. List“ u opasci doduše
moli i zaklinje svakoga, osobito urednika Crv.
Hrv.,“ da se strogo drži zaključka spljetske skup-
štine o neutralnosti dalmat. pravaša, ali on se
isti tih zaključaka ne drži, kada, makar s kakvih
bilo obzira, priopćuje dopise, koji su protivni nje-
govome mišljenju. Zato neka dozvoli da i potpi-
sani na one odgovore uzvrati slijedeće:

I. — Istina je da sam i ja negda branio
Franka i to onda kad još nijesam poznao njego-
ve namjere u stranci prava, a prekovelebitski pra-
vaši ga, kao što se obično čini svakom novom
pristaši, veoma hvalili. Ali čim mi se Frankov
rad pokazao sumnjivim, išao sam u Zagreb, pak
sve lijepo razvidio, i na temelju starih i novih po-
dataka došao do zaključka, da je Frankov rad
štetan po Hrvatsku, a nesreća za stranku prava,
Uvidio sam, da je Frank stupio u našu stranku samo
8 toga što je vidio, da ona u narodu pokazuje
vanrednu snagu i budućnost; da on pravaš nije i
da je njegova namjera bila ovu snagu stranke na-
vesti na svoj mlin, biva zajašit stranku prava i
njezinom velikom marodnom silom poslužit se u
svoju svrhu, kakovagod se ista pružila. Kad sam
se o tom uvjerio, odmah sam Franka (koji se do-
tie ne može na me rikako potužiti) počeo napa-
dati i kazao sam što mišljah bez ikakva obzira.
Priznajem da sam se prevario u osobi dra. Fran-
ka, no to nije nikakva politička pogreška. Ko se
nije kadgod u čovjeku prevario? TA evo vidimo
dosta puta, da se prevariš u onome koga držiš
najiskrenijim prijateljem! Žalosno bi bilo kad bi
se ja bio w načelu mome prevario i morao ga mi-
jenjat, ali to mi neće niko dokazat, Glede dra. Fran-
ka sadašnjost evo daje mi pravo. Gosp. dr. Frank
nije mogao zajašit stranku prava, jer se ona na
vrijeme izmakla ispod njega i ne htjela ga slije-
diti, ali je zajašio omu šačicu što su s njime osta-
li, zajašio je čiste“ i eno ga Khuen-Hedervary
bira u Peštu u kraljevinski odbor, koji ima da
primi ono, što se Magjari, po nagodbi, udostoje
dobacit jadnoj Hrvatskoj od njezina novca. A Frank
izbor prima, a ,čisti“ ne samo da protiv tome šute,
nego — gazeći sve tradicije stranke prava, načelai
neoborive naputke dra. Antuna Starčevića — oni još
brane Franka i psuju svakoga, koji ga radi to-
ga hudi! Naprotiv vidimo, da dra. Potočajaka, ko-

 

Ali bilo ih koliko mu drago, bilo ih i deset tisu-
ća, a na ovoj strani ja sam, to još nije nikakav
dokaz, da oni imaju pravo, a ja krivo. .

II. — Istina jeda obje spljetske skupštine

stranke prava zaključiše neutralnost naprama preko-
velebitskim stranačkim odnošajima i stranka kao ta-
kova neka se tijeh zaključaka i drži, No može li
»Crvenu Hrvatsku“ ili mene da veže takav zaklju-
čak, dok ima u Dalmaciji listova i ljudi, (iz ovog
kola svakako isključujem ,Nar. List“) koji evo već
dvije godine izvrnutim lažnim izvještajima, članci-
ma, dopisima i drugim nelijepim srestvima, pa i
ličnim pogrdama, nastoje diskreditirati stranku
prava u Banovini, kojoj su na čelu Rukavina, Da-
vid Starčević, dr. Ružić, dr. Banjavčić, dr. Žerja-
vić, dr. Tuškan, dr. Brlić i sve što odličnijeg bro-
ji stranka prava s onu stranu Velebita? Smijemo

li mi ostati ,neutralni,“ kad vidimo, da se sa
strane nekih iz Dalmacije tako postupa naprama

ljudima, za koje mi znamo da uzdrže stranku pra-

va, da se za njezina načela bore protiv magjaron-
skog sistema svim svojim silama i da se pri tom
žrtvuju imetkom, radom, položajem, a mnogi od njih

uprav i nemilo stradaju za načela stranke, a sve samo
zatoeda bi Hrvatskoj bolje bilo? Ama držim da je

upravo moja dušnost, da krive nazore raspršujem

i pokažem prayo stanje stvari u Banovini, koje

njeki u Dalmaciji hoće da sude, bez da ga pozna-

ju; da mi je dužnost da izvješćujem o mučnoj bor-

bi, koju stranka prava onamo vodi i da kažem,
kako Frankova ,borba“ i ,opozicija“ ide samo u
račun Khuena i njegove stranke; kako ga magja-
roni protežiraju i u saboru burno povlagjuju go-
vorima ,čistih“, samo neka se opozicija truje;
kako Frank za ovu svoju politiku — osvem neko-
liko radnika u Zagrebu — u Banovini nikoga ne-
ma, te se poglavito uzdrži ovim pojedinim glaso-
vima iz Dalmacije, po kojim izgleda ko da su ve-
ćina dalmatinskih pravaša Frankovci, & to nije is-
tina. No ovo sam uvijek činio s nekom opreznosti
i nastojao da se izbjegne razdor i polemika me-
gju dalmatinskim pravašima, pa zato redovito m-
jesam ni odgovarao na razne uvrede, kojim su me
neki obasipali.

III. — Predbacuje mi se sa strane ovih , čistih,“
da malo radim za stranku prava i za hrvatstvo.
I ovo je istina. Ja radim malo, prama onomu što
bi htio raditi, no ne zato što neću, nego s toga
što ne mogu veće da radim, jer nemam srestava,
jer sam siromah koji ne može da raspolaže i u-
pliviše, nego se jedva prehrani. Samo politička
dječica (koje sada žalibože tamo amo dosta ima-
mo) mogu misljet, da se ideja, ma bila i najsveti-
ja i najpravednija, može izvagjat bez srestava. I-
pak radim koliko mogu, evo skoro i više nego
mogu. Izdavam i mojim trudom, jedino mojim tru-
dom uzdržim u Dubrovniku jedan hrvatski list,
koji se bori protiv hrvatskijeh dušmana, brani,
širi i čuva Hrvatstvo naše od napadaja ma od
kojegod strane ovi dolazili, Ne mogu ja da sudim
je li se i koliko se je tijem koristilo hrvatskoj i-
deji, to drugi sude i neka sude, Ali ko misli da
je Gvo sve ništa, taj nema pojma koliko muke i
naporna rada traži bitisanje ovakoga glasila, u
pokrijinskome gradu, bez ikakve materijalne
potpore, bez klubskih doprinosa, bez fonda,
u jednu riječ bez ičega i sa protivnicima
ovako moćnim i jakim, koji (ne znam ni sam ot-
kle, ali biće odnekle) raspolažu velikim srestvima
u ovim za Hrvatstvo izloženim krajevima. Zar je
sve to ništa? Reći će se: a gdje su predbrojnici ?
No ko bi to rekao, taj nema pojma koliko truda
hoće se baš za predbrojnike, koliko muke i posla
samo dok ti ono kukavne pretplate pošalju! Reći