pogodbe ondje gdje nije mogla gospodariti. A da je baš tako osim faktičnih dokaza koje donijesmo i donijet ćemo, dokazuje glasovita izreka turski- jeh upravitelja: Ne daj Bože u krstu jedinstva; a još bolje odpor pojedinijeh naroda proti sili Pa- trijara Carigradskoga. U XVI. vijeku Dubrovnik dopire do vrhun- ca moći i slave svoje; a i revnost da se vjera pro- širi uzvisuje se do vrhunca. Petar Soljanin biskup podiže četu vjerovjesnika i ide u Bugarsku. On tu počme sabirati ostanke katolika, a mnoge i ras- kolnike privodit u krilo crkve. I onamo je bilo, veli jedan spisatelj, osobito u Sofiji, naseljenih Du- brovčana, koji su živo prijanjali na katoličanstvo, ali nijesu uvijek mogli imati dovoljno svećenika. Razkriljenimi rukami dočekaše ovi naseljenici i domaći katolici naše franjevce, će im brzo sagra- diše samostan u Ciprovcu a crkvu u Kapilovcu. Za čas pomnoža se broj vjernika, te se pomisli i na to, da se tu namjesti i redoviti biskup, koji bi onom rastućom i nadobudnom crkvom ravnao. I fra Petar bi postavljen kao biskup. G. 1661 povrati se pravoj crkvi Vasilij ar- hiepiskop hercegovački i s njime kalugjeri sv. Go- spoje u Trebinju. Aleksandar papa posla im da- rove i pisa Dubrovčanim neka njega i njegovu braću podupirali budu. G. 1659 Frano Perotti Nadbiskup Dubrovač- ki u izvješću na Propagandu hvali se da Dubrov- čani trgovci u Biogradu podupiraju i podpomaga- ju Biskupe i svećenike. Dubrovački vjerovjestnici jesu u ovom vije- ku: Fra Marin Biskup Leški, Toma Rastić Barski Nadbiskup, Antun Prini Trebinjski, Jacint Trko- vić, Dinko Andrijašević Skadarski, Benedikt Or- sinić Leški, Toma Orsinić Barski, Renjić Albert Poslanik i Pohoditelj Apostolski, Ambroz Gogre Trebinjski, koji napisa i važno djelo Reformatio calendarii, Bulaki Vicko odregjen u Carigradu spi- satelj duhovnijeh djela. Ovoga vijeka slavni Urban VILI. utemeljuje Sjemenište za proširenje vjere, gdje ponajbolji mladići našeg naroda idu da se izuće i da blagu riječ spasu donesu braći svojoj. G. 1662 Svinimirović opire se zahtjevom i podniži oholost Patriare istočnoga u Ipeku koji branijaše silovito Latinima službu božiju i hotija- še učinit onim od svoje samovolje Malobraćane u Bosni. (Slijedi). Naši dopisi. Kotor, 22 Marta. Zadnji zadarski ,Il Dalmata“, br. 22 donosi dopis iz Kotora, u kojem posnati dopisnik dugom čituljom ispunja i tako prazne stupce organa za- darskih fićfirića. Izmegju ostalih butada, dopisnik bilježi, da je ,nostro antico Casino“ pokršten u »Hrvatski Dom,“ dočim za opstanak tog talijanaš- kog Casina u Kotoru niko ne znade, a svak zna- de, da je dosadašnji ,Slavjanski Dom“ prozvat »Hrvatskim Domom,“ kako smo vas obavijestili nazad dana. Što pak kliče dopisnik, da je to ger- gogna, vergogna! Mi mu odgovaramo, da do nas nedopiru nit će ikad dopirati takovi izrazi, uprav- ljeni nam od osobe, za koju nije bila vergogna, +++... ONO što vas Kotor zna! Mi starosjedioci, ponosimo se svojim hrvatskim imenom svojom hr- vatskom prošlošću, pa hoćemo da se kao Hrvati ističemo, nek svijet znade, da u Boki, u ovo sta- roj ,diki od Hrvata“, kako ju neumrli Kačić zo- ve, još živi rod Hrvata! — Neka ne misli ,ll Dalmata“ da će nas prestrašiti njegovim publika- cijama, kojim prijeti, jer ako mi počnemo publi- kacijama, prisjesti će svijem onijema, koji pod monćurom a i bez monture hoće da siju megju nama razdor s njihovom Legom. Nećemo štediti Pelješac od početka ustava bio je megju pr- vim koji su razvili narodni barjak, U poznije do- ba, radi evolucije u staroj narodnoj stranci, 0- gromna većina, ili bolje sve što neodvisno diše, pristaio je uz pravašku ideju nezaboravnog Star- čevića. Mi prije — a sad po gotovo — nijesmo tražili nit su nam trebali nikakvi nadri-učitelji ni voditelji, dapače ovaki ako nam se nameću, nas samo vrijegjaju, a sebe smiješnim čine. Nas je vo- dilo i vodi će samo naše osvjedočenje, te skrom- ni &l zdravi razum, jer ove držasmo i držaćemo za najbolje savjetnike. Bezposlica je, a da ne re- čemo ludost, doć nam predavat kakva je koja frakcija u našoj stranci, kakav koji list, kakav ko- ji član stranke, (govorimo o Dalmaciji) ovo sve ne gradi već ori Hrvatsku. Svačija djela, svačije rodoljublje doći će u svoje vrijeme na čisto, ako to nije došlo. Nama predavanja ni nagovaranja ne treba. Mi, premda tromi, znamo s našom recimo fiakom rćanskom, dokučit, da ima čeljadi koja pod krinkom velikog rodoljubja, gledaju postignut svo- je osobne svrhe i inate, a ovaki po našem skro- mnom sudu najviše truju naš narodni život. Al pustimo ove stvari boljim i pametnijim nek promatraju, a povratimo se na ono što htijasmo reći. Ima jedan gospodin, kažu razglašeni otačbe- nik — na čem mu n. najmanje ne zavigjamo — koji kad je megju nas stupio, rijet bi da hoće na- še rodoljublje da osoli po svome ukusu. Sva je prilika da bi on, kad bi u tome uspio, dao razu- mit, ako od nas koji želi, da se obrati na njego- vu firmu. Polako mali! ne udri se! Mi znamo po- štovat svakoga u svojem zvanju i osvjedočenju, ali nećemo i ne smijemo dopustit, da iko kušat i- de naše osvjedočenje i na svoju navrćat, te nasto- jat neslogu sijat. Mi sino dobri mislit za se, čo- bana ni skrbnika, niti trebamo niti tražimo i.... pumto ! Mislimo da nas je razumio onaj koga se ti- če, te da će se u buduće umjet bolje vladat ; ne bi htjeli uz slabu ovu godinu i uz pune ruke po- sla, da budemo primorani ponovno pobliže se iz- razit, jer toga ne žele Starci iga Torete. Iz Boke Kotorske, 26 Marta. Sve pravaše u Boki, sablaznilo je uprav, da se je dr. Josip Frank primio mandata u regniko- larnu deputaciju, kojeg mu je dala vladina ma- gjaronska stranka. Naše je mnijenje, da se zako- niti prestavnici dalmatinske stranke prava moraju radi ovoga izjaviti proti dru. Franku i javno ga osuditi. Jer inače, makom, odobrit će ovo nepra- vaško ponašanje Franka i njegovo sadašnje pisa- nje kojim okaljuje adamantinski harakter neuinr- loga dra. Anta Starčevića. Kao osobni znanci i štovatelji Don Iva Pro- dana, očekujemo, da će i on, bez ikakovih obzira, javno osuditi Franka, onako kako zaslužuje, i ka- ko naš don Ivo znade. A. M. Kotor, 28 Marta. Pošto se je načelnik kotorski gosp. Tripo Petrović odrekao na čast načelničtva, buduć se već nastanio prošlog ljeta u Trstu, jučer je bila općinska sjednica, u kojoj je jednoglasno bio iza- brat načelnikom općine kotorske zaslužai i dični hrvatski rodoljub gosp. kapetan Filip Radoničić, dosadašnji prvi općinski prisjednik. Za prisjednika pak bi izabrat vrijedni otačbenik i vrli Hrvat gosp. Ermenegjild Petrović, brat odrekavšega se načel- nika. Milo nam je, da je izbor pao na ovakove vrane i rodoljubne sile, koje će znat vršiti svoju dažnost na korist ovog starog našeg grada. Živili! Beč, 28 Marta. Štovani gosp. Uredniče! U petak po podne umre iznenada od kapi ovdje u Beču hrvatski u- čenjak, r zagrebačkog sveučili- zagrebačke, petrogradske, mo- e znanosti i umjet- venske akademije,“ jedan od monakovske akade. mije i jedan vrlo krasan od hrvatskog akademič. kog društva ,Zvonimir“ sa hrvatskom trobojni- com i natpisom ,Dr. Petru Matkoviću — hrvat- ski sveučilištarci u Beču., I ako su se mnogi po- slije crkvenog obreda povratili kući, otprati ipak mrtve ostanke lijep broj pokojnikovih štovatelja sve do hladnog groba. Osobito nas je iznenadilo kako profesor Jagić, pokojnikov kolega i prijate- lj, a — po svoj prilici — i zastupnik ,Jugosla- venske akademije“ pri sprovodu, nije izrekao niti riječi u čast pokojniku. Valjda je cijenio, da je doprativši mrtve ostanke do groba već zadovoljio svojoj dužnosti. — Pokojnik bijaše vrijedan hrvatski geograf. Već pred četrdeset godina bijaše ga ministar 1hun poslao u Njemačku, da se usavrši u geografiji, što mu i pogje za rukom, jer se je u Berlinu bio dao na neumoran rad. ije bijaše profesor srednjih škola u Gracu, Varaždinu i Zagrebu, & napokon profesor na zagrebačkoj universi i tajnik »Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.“ Napisao je mnogo znanstvenih djeli geografskih i statističkih dijelom hrvatskim, a dijelom njemač- kim jezikom, koja su u velikoj cijeni. Pred pet godina pošao je u mirovinu i nastanio se je u Beču, gdje je i umro. Pukojnik bijaše svećenik i ukopan je sa sve- ćeničkim insignijama, a bijaše dostigao 69. u go- dinu svoga života. Pokoj njegovoj duši i laka mu bila ova tu- gja zemlja, u kojoj mu kosti počivaju! Dubrovački Hrvat. Pogled po svijetu. , Austrijske stvari. — Dogodila se lijepa. U njemačkom taboru buknuo razdor. U srijedu Šenererijanci i druge njem. stranke ispsovalo su se do mile volje. Razlog je što Schonerer hoće da postane diktator austrijskog Nijemstva, a dru- gi vide, da će s njime daleko zaći. Izbori za de- legacije već su obavljene. Parlamenat će se zat- voriti za veliku nedjelju, a onda će vlada na brzo s radnjama oko nagodbe, no pitanje je veliko da li će uspjeti. — Zast. grof Pininski imenovan je Namjesnikom za Galiciju. Amerika i Španjolska. — Čini se da je izmegju ove dvije države rat neizbježiv. Svaka se na svu hitnju oružaje. Španjolska računa na in- tervenciju Europe, a Sjev. Amerika na svoje bo- gastvo. Kroz ovo dana puknut će jamačno od- lučna vijest o ratu ili miru. Na Skrajnjem Istoku postigla je Rusija veliku pobjedu. Kina je oo o i. pa tjeve i ruske čete uljegoše u Porth Arthur. En- gleska se tješi da ta za nju nema nikakve štete, ali Times“ viču na nesposobnost borba Salizbu- ry, koji da je svemu kriv, pa traže da ostupi. Domaće vijesti. Pariška izložba 1900. — U austrijskom otsjeku pariške izložbe organiziraće grof Harrach entnografsku izložbu sa kućnom industrijom. To će hiti jedina etnografska skupina na izložbi, a brojem i etnografskim bogastvom naroda, osobito slavenskih, i najzaniminja, Grof Harrach već ge živo zauzimlje da ova izložba uspije, on namjera- va njome prerediti posebni paviljon, gdje će biti smješteno sve što je iz života vrijed- no da bude tamo, a u prvom redu prekrasne na- rodne nošnje, oružja, nakiti, instrumenti itd, Na 27 marta bila je o tom sjednica u palači grofa Harraka, kojoj sudjelovaše mnogi odlični strukov- njaci. Govor Trumbića. — Primili smo nekoli- ka istisaka posebno štampanog prekrasnog = vaškog govora zastupnika Trumbića, što ga je izrekao u adresnoj raspravi, Ispravljeno. — U svoje doba obaznasm po ,Jedinstvu,“ da se ima držat u Pragu ia: nak slavenskih novinara u Austro-Ugarskoj mo- narkiji, na koji bijahu pozvani svi srpski, a samo neki hrvatski listovi, pak i nas bijaše isključen. Ovih dana dobila je poziv i , Hrvatska“ sa oznakom, da će se sastanak držati na 18, 19, 20, 21, 22 juna, &a biće kroz ove dane raznih pri- godnih svečanosti, ae i 4 i