pogodbe ondje gdje nije mogla gospodariti. A da
je baš tako osim faktičnih dokaza koje donijesmo
i donijet ćemo, dokazuje glasovita izreka turski-
jeh upravitelja: Ne daj Bože u krstu jedinstva;
a još bolje odpor pojedinijeh naroda proti sili Pa-
trijara Carigradskoga.

U XVI. vijeku Dubrovnik dopire do vrhun-
ca moći i slave svoje; a i revnost da se vjera pro-
širi uzvisuje se do vrhunca. Petar Soljanin biskup
podiže četu vjerovjesnika i ide u Bugarsku. On tu
počme sabirati ostanke katolika, a mnoge i ras-
kolnike privodit u krilo crkve. I onamo je bilo,
veli jedan spisatelj, osobito u Sofiji, naseljenih Du-
brovčana, koji su živo prijanjali na katoličanstvo,
ali nijesu uvijek mogli imati dovoljno svećenika.
Razkriljenimi rukami dočekaše ovi naseljenici i
domaći katolici naše franjevce, će im brzo sagra-
diše samostan u Ciprovcu a crkvu u Kapilovcu.
Za čas pomnoža se broj vjernika, te se pomisli i
na to, da se tu namjesti i redoviti biskup, koji bi
onom rastućom i nadobudnom crkvom ravnao. I
fra Petar bi postavljen kao biskup.

G. 1661 povrati se pravoj crkvi Vasilij ar-
hiepiskop hercegovački i s njime kalugjeri sv. Go-
spoje u Trebinju. Aleksandar papa posla im da-
rove i pisa Dubrovčanim neka njega i njegovu
braću podupirali budu.

G. 1659 Frano Perotti Nadbiskup Dubrovač-
ki u izvješću na Propagandu hvali se da Dubrov-
čani trgovci u Biogradu podupiraju i podpomaga-
ju Biskupe i svećenike.

Dubrovački vjerovjestnici jesu u ovom vije-
ku: Fra Marin Biskup Leški, Toma Rastić Barski
Nadbiskup, Antun Prini Trebinjski, Jacint Trko-
vić, Dinko Andrijašević Skadarski, Benedikt Or-
sinić Leški, Toma Orsinić Barski, Renjić Albert
Poslanik i Pohoditelj Apostolski, Ambroz Gogre
Trebinjski, koji napisa i važno djelo Reformatio
calendarii, Bulaki Vicko odregjen u Carigradu spi-
satelj duhovnijeh djela.

Ovoga vijeka slavni Urban VILI. utemeljuje
Sjemenište za proširenje vjere, gdje ponajbolji
mladići našeg naroda idu da se izuće i da blagu
riječ spasu donesu braći svojoj.

G. 1662 Svinimirović opire se zahtjevom i
podniži oholost Patriare istočnoga u Ipeku koji
branijaše silovito Latinima službu božiju i hotija-
še učinit onim od svoje samovolje Malobraćane
u Bosni. (Slijedi).

Naši dopisi.
Kotor, 22 Marta.

Zadnji zadarski ,Il Dalmata“, br. 22 donosi
dopis iz Kotora, u kojem posnati dopisnik dugom
čituljom ispunja i tako prazne stupce organa za-
darskih fićfirića. Izmegju ostalih butada, dopisnik
bilježi, da je ,nostro antico Casino“ pokršten u
»Hrvatski Dom,“ dočim za opstanak tog talijanaš-
kog Casina u Kotoru niko ne znade, a svak zna-
de, da je dosadašnji ,Slavjanski Dom“ prozvat
»Hrvatskim Domom,“ kako smo vas obavijestili
nazad dana. Što pak kliče dopisnik, da je to ger-
gogna, vergogna! Mi mu odgovaramo, da do nas
nedopiru nit će ikad dopirati takovi izrazi, uprav-
ljeni nam od osobe, za koju nije bila vergogna,
+++... ONO što vas Kotor zna! Mi starosjedioci,
ponosimo se svojim hrvatskim imenom svojom hr-
vatskom prošlošću, pa hoćemo da se kao Hrvati
ističemo, nek svijet znade, da u Boki, u ovo sta-
roj ,diki od Hrvata“, kako ju neumrli Kačić zo-
ve, još živi rod Hrvata! — Neka ne misli ,ll
Dalmata“ da će nas prestrašiti njegovim publika-
cijama, kojim prijeti, jer ako mi počnemo publi-
kacijama, prisjesti će svijem onijema, koji pod
monćurom a i bez monture hoće da siju megju
nama razdor s njihovom Legom. Nećemo štediti

 

Pelješac od početka ustava bio je megju pr-
vim koji su razvili narodni barjak, U poznije do-
ba, radi evolucije u staroj narodnoj stranci, 0-
gromna većina, ili bolje sve što neodvisno diše,
pristaio je uz pravašku ideju nezaboravnog Star-
čevića. Mi prije — a sad po gotovo — nijesmo
tražili nit su nam trebali nikakvi nadri-učitelji ni
voditelji, dapače ovaki ako nam se nameću, nas
samo vrijegjaju, a sebe smiješnim čine. Nas je vo-
dilo i vodi će samo naše osvjedočenje, te skrom-
ni &l zdravi razum, jer ove držasmo i držaćemo
za najbolje savjetnike. Bezposlica je, a da ne re-
čemo ludost, doć nam predavat kakva je koja
frakcija u našoj stranci, kakav koji list, kakav ko-
ji član stranke, (govorimo o Dalmaciji) ovo sve
ne gradi već ori Hrvatsku. Svačija djela, svačije
rodoljublje doći će u svoje vrijeme na čisto, ako
to nije došlo. Nama predavanja ni nagovaranja ne
treba. Mi, premda tromi, znamo s našom recimo
fiakom rćanskom, dokučit, da ima čeljadi koja pod
krinkom velikog rodoljubja, gledaju postignut svo-
je osobne svrhe i inate, a ovaki po našem skro-
mnom sudu najviše truju naš narodni život.
Al pustimo ove stvari boljim i pametnijim nek
promatraju, a povratimo se na ono što htijasmo reći.

Ima jedan gospodin, kažu razglašeni otačbe-
nik — na čem mu n. najmanje ne zavigjamo —
koji kad je megju nas stupio, rijet bi da hoće na-
še rodoljublje da osoli po svome ukusu. Sva je
prilika da bi on, kad bi u tome uspio, dao razu-
mit, ako od nas koji želi, da se obrati na njego-
vu firmu. Polako mali! ne udri se! Mi znamo po-
štovat svakoga u svojem zvanju i osvjedočenju,
ali nećemo i ne smijemo dopustit, da iko kušat i-
de naše osvjedočenje i na svoju navrćat, te nasto-
jat neslogu sijat. Mi sino dobri mislit za se, čo-
bana ni skrbnika, niti trebamo niti tražimo i....
pumto !

Mislimo da nas je razumio onaj koga se ti-
če, te da će se u buduće umjet bolje vladat ; ne
bi htjeli uz slabu ovu godinu i uz pune ruke po-
sla, da budemo primorani ponovno pobliže se iz-

razit, jer toga ne žele
Starci iga Torete.

Iz Boke Kotorske, 26 Marta.

Sve pravaše u Boki, sablaznilo je uprav, da
se je dr. Josip Frank primio mandata u regniko-
larnu deputaciju, kojeg mu je dala vladina ma-
gjaronska stranka. Naše je mnijenje, da se zako-
niti prestavnici dalmatinske stranke prava moraju
radi ovoga izjaviti proti dru. Franku i javno ga
osuditi. Jer inače, makom, odobrit će ovo nepra-
vaško ponašanje Franka i njegovo sadašnje pisa-
nje kojim okaljuje adamantinski harakter neuinr-
loga dra. Anta Starčevića.

Kao osobni znanci i štovatelji Don Iva Pro-
dana, očekujemo, da će i on, bez ikakovih obzira,
javno osuditi Franka, onako kako zaslužuje, i ka-

ko naš don Ivo znade. A. M.

Kotor, 28 Marta.

Pošto se je načelnik kotorski gosp. Tripo
Petrović odrekao na čast načelničtva, buduć se
već nastanio prošlog ljeta u Trstu, jučer je bila
općinska sjednica, u kojoj je jednoglasno bio iza-
brat načelnikom općine kotorske zaslužai i dični
hrvatski rodoljub gosp. kapetan Filip Radoničić,
dosadašnji prvi općinski prisjednik. Za prisjednika
pak bi izabrat vrijedni otačbenik i vrli Hrvat gosp.
Ermenegjild Petrović, brat odrekavšega se načel-
nika. Milo nam je, da je izbor pao na ovakove
vrane i rodoljubne sile, koje će znat vršiti svoju

dažnost na korist ovog starog našeg grada. Živili!
Beč, 28 Marta.

Štovani gosp. Uredniče! U petak po podne

umre iznenada od kapi ovdje u Beču hrvatski u-

čenjak, r zagrebačkog sveučili-

zagrebačke, petrogradske, mo-
e znanosti i umjet-

venske akademije,“ jedan od monakovske akade.
mije i jedan vrlo krasan od hrvatskog akademič.
kog društva ,Zvonimir“ sa hrvatskom trobojni-
com i natpisom ,Dr. Petru Matkoviću — hrvat-
ski sveučilištarci u Beču., I ako su se mnogi po-
slije crkvenog obreda povratili kući, otprati ipak
mrtve ostanke lijep broj pokojnikovih štovatelja
sve do hladnog groba. Osobito nas je iznenadilo
kako profesor Jagić, pokojnikov kolega i prijate-
lj, a — po svoj prilici — i zastupnik ,Jugosla-
venske akademije“ pri sprovodu, nije izrekao niti
riječi u čast pokojniku. Valjda je cijenio, da je
doprativši mrtve ostanke do groba već zadovoljio
svojoj dužnosti. —

Pokojnik bijaše vrijedan hrvatski geograf.
Već pred četrdeset godina bijaše ga ministar 1hun
poslao u Njemačku, da se usavrši u geografiji,
što mu i pogje za rukom, jer se je u Berlinu bio
dao na neumoran rad. ije bijaše profesor
srednjih škola u Gracu, Varaždinu i Zagrebu, &
napokon profesor na zagrebačkoj universi i tajnik
»Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.“
Napisao je mnogo znanstvenih djeli geografskih i
statističkih dijelom hrvatskim, a dijelom njemač-
kim jezikom, koja su u velikoj cijeni. Pred pet
godina pošao je u mirovinu i nastanio se je u
Beču, gdje je i umro.

Pukojnik bijaše svećenik i ukopan je sa sve-
ćeničkim insignijama, a bijaše dostigao 69. u go-
dinu svoga života.

Pokoj njegovoj duši i laka mu bila ova tu-
gja zemlja, u kojoj mu kosti počivaju!

Dubrovački Hrvat.

 

Pogled po svijetu.

, Austrijske stvari. — Dogodila se lijepa.
U njemačkom taboru buknuo razdor. U srijedu
Šenererijanci i druge njem. stranke ispsovalo su
se do mile volje. Razlog je što Schonerer hoće
da postane diktator austrijskog Nijemstva, a dru-
gi vide, da će s njime daleko zaći. Izbori za de-
legacije već su obavljene. Parlamenat će se zat-
voriti za veliku nedjelju, a onda će vlada na brzo
s radnjama oko nagodbe, no pitanje je veliko da
li će uspjeti. — Zast. grof Pininski imenovan je
Namjesnikom za Galiciju.

Amerika i Španjolska. — Čini se da je
izmegju ove dvije države rat neizbježiv. Svaka se
na svu hitnju oružaje. Španjolska računa na in-
tervenciju Europe, a Sjev. Amerika na svoje bo-
gastvo. Kroz ovo dana puknut će jamačno od-
lučna vijest o ratu ili miru.

Na Skrajnjem Istoku postigla je Rusija
veliku pobjedu. Kina je oo o i. pa
tjeve i ruske čete uljegoše u Porth Arthur. En-
gleska se tješi da ta za nju nema nikakve štete,
ali Times“ viču na nesposobnost borba Salizbu-

ry, koji da je svemu kriv, pa traže da ostupi.

 

Domaće vijesti.

Pariška izložba 1900. — U austrijskom
otsjeku pariške izložbe organiziraće grof Harrach
entnografsku izložbu sa kućnom industrijom. To
će hiti jedina etnografska skupina na izložbi, a
brojem i etnografskim bogastvom naroda, osobito
slavenskih, i najzaniminja, Grof Harrach već ge
živo zauzimlje da ova izložba uspije, on namjera-
va njome prerediti posebni paviljon, gdje će biti
smješteno sve što je iz života vrijed-
no da bude tamo, a u prvom redu prekrasne na-
rodne nošnje, oružja, nakiti, instrumenti itd, Na
27 marta bila je o tom sjednica u palači grofa
Harraka, kojoj sudjelovaše mnogi odlični strukov-
njaci.

Govor Trumbića. — Primili smo nekoli-
ka istisaka posebno štampanog prekrasnog =
vaškog govora zastupnika Trumbića, što ga je
izrekao u adresnoj raspravi,

Ispravljeno. — U svoje doba obaznasm
po ,Jedinstvu,“ da se ima držat u Pragu ia:
nak slavenskih novinara u Austro-Ugarskoj mo-
narkiji, na koji bijahu pozvani svi srpski, a samo
neki hrvatski listovi, pak i nas bijaše isključen.
Ovih dana dobila je poziv i , Hrvatska“
sa oznakom, da će se sastanak držati na 18, 19,

20, 21, 22 juna, &a biće kroz ove dane raznih pri-
godnih svečanosti, ae

i
4
i