ćim i us gtpmki aplauz izvede orhestar praškog "»Sokola;“., Slijedila je deklamacija konst so tragodkinje Sklenač-Male — divna Preradovićeva pjestu& Rodu o jeziku“ sasvim umjestna za ovu poslije koje zasvira orhestar ,Lijepa EE: a čitava publika uzdigne se kao elektrizovana sa svojih sjedala i ostane stojeć sve do svršetka himne. Krasan je tada bio pogled kroz dvoranu, u kojoj su i Česi i Hrvati bez raz- like u hrvatskim narodnim nošnjama i u hrvat- skim crvenkapicama odali dostojnu počast hrvat- skoj himni! Praški ,Sokol“ začara nas zatim maj- storskim pjevanjem Zajčeve ,Poputnice,“ a kao daljnju tačku programa ispjeva operni pjevač Bo- gumil Ptik dvije hrvatske pjesme i to ,Vir“ od Zajca i ,Zlatna kupa“ od Vilhara. Moje je pero preslabo, da opiše neobično slatki glas gosp. Pt4- ka i njegovu izvanrednu tehničku vještinu, a ko ga je imao prilike čuti u Spljetskom novom ka- zalištu, bit će uvjeren, da ovo nijesu fraze; cije- nim, da je dosta, da spomenem, da on zbilja za- služuje svoje ime (,pt4k“ naime u češkom jeziku znači ,ptica“), jer zbilja pjeva kao slavulj-ptica. Pratio ga je na glasoviru operni skladatelj Čelan- = sky. Kao zadnju tačku prvog dijela programa ot- sviraše združena tri češka tamburaška zbora (pre- ko 60 članovi) Mayerovo ,Kolo“ divnom preciz- nošću i vještinom i uz burno odobravanje. — Ta- ko svrši prvi dio programa, a poslije podulje pau- ze začne drugi dio sviranjem Lisinskijeve ,Jugo- slavenske ouverture,“ poslije koje zaredaše govo- ri. Prvi je govorio češki zastupnik dr. Gregr, a odmah poslije njega naš dični zastupnik Spinčić i to prvo češki, pak onda hrvatski. Njegov je go- vor Čehe oduševio, a nas Hrvate uprav zanio. Nestorovom rječitošću istakne on vrijednost ove slave i simpatije Hrvati prama braći Česima, koji su se tako svojski za nju zauzeli njezinom sjaju doprinijeli najveći dio; a pri koncu govora naglasivši hrvatsko državno pravo kao cijelj, na koju ima upravljena čežoja svakoga Hrvata, po- takne Hrvate na marljiv rid oko njegova oživo- tvorenja. Oduševljenom odobravanju i poklicima »Na zdar Spinčić !“ i Živio Spinčić! ne bje ni kraja ni konca. — Zatim pročita predsjednik od- bora gosp. iur. Vodvarška poslije kratka govora imena onih, koji su brzojavno izrazili svečanosti svoje simpatije. Radi kratkoće spomet ću ih sa- mo njekoliko. Od Čehi brzojavili su izmegju os- talih praški načelnik dr. Podlipny, koji se je on- da slučajno nalazio u Beču uz ostale izaslanike grada Praga, i dr. Chudoba; od Slovenaca lju- bljanski načelnik dr. Hribar; a od Hrvati hrvat- ski mecena biskup Strossmayer, baruu Rukavina, dr. Brešćenski, dr. Mazzura, Smičiklas, Biankini, Borelli, Mandić, hrvatsko akad. društvo ,Hrvatska“ iz Graca, istarski Hrvati iz Beča, čitaonica u Pu- lju i mnoge druge čitaonice i korpvracije. Dobro e, da spomenem i brzojav rumunjskih sveučili- štaraci iz Pešte. — Govorio je zatim dr. Poto- čnjak ; ali u dugom svom govoru nije nigdje ista- knuo, da govori u ime koalirane opozicije, prem- da je to u novinama bilo već unaprijed javljeno. (Ali od dra. Ružića poslije opovrgnuto. Ur.) On se ne samo nije držao državopravnog stanovišta, nego ga je dapaće omalovažio i nije nigdje spo- menuo niti hrvatsko ime, već govorio kao Slaven o velikoj majci Slaviji. To nas nije iznenadilo jer je razumljivo, da on mora da bude dosljedan sge- bi i svome novoskovanome ,narodnom“ narodu. Govorili su zatim češki zastupnik Hožica, zastu- pnik Poljskog kluba“ u Pragu Čelakowski, re- daktor Miškovsky, predsjednik hrvatskog akad. društva ,Zvonimir“ u Beču phil. Krile i predsje- dnik slovenskog akad. društva ,Slovenija“ u Be- je i tota u istoku rudila kad i posljednji gosti ostaviše prostorije , Narodnog doma.“ Sutradan posjetismo mi hrvatski gosti iz Be- ča skupa sa zastupnikom Spinčićem prostorije »kluba mladih“ (to je klub mladočeških sveutiliš- tarac& u Pragu). Tamo nas primiše s takovim o- duševljenjem i izrazima najsrdačnije simpatije, da nijesmo smogli riječi, da im se dostojno zahvali- mo. Spinčićev govor bio je uprav frenetično poz- dravljen, a poslije njega lijepa kita čeških i hr- vatskih govornika dade govorom oduška svoje- mu mladenačkomu zanosu. Ovaj doček kao u op- će svestrani izrazi simpatije sa strane braće Če- ka prama nama ostat će nam uvijek u pameti. — U večer pak (u utorak) priredio je intendant češkoga kazališta u Pragu gosp. Šubert svečanu prestavu u počast hrvatskih gostiju. Prestavljala se je divna Smetanina opera ,Libuša“ pred dup- kom punim kazalištem svečano i sjajno rasvijet- ljenim. Sve oči — a osobito one čeških krasotica — bile su preko pauza uprte u nas , hrvatske go- ste,“ koji smo u ložama isticali na svojim glava- ma hrvatske crvenkapice. Mi smo bili uprav op- čarani zanosnom ljepotom one veličanstvene mu- zike, koja onako krasno tumači onaj tekst pun narodne svijesti. Pri koncu neka mi bude dozvoljeno, da ko- ješta opazim. Ovakova slava kod mnogih narodi ne bi imala smisla, jer ne bi bila motivovana ; ali kod nas Hrvati u našim nevoljnim okolnostima i- ma osobitu vrijednost. Nije dakle ni čuda, da su Česi, koji su — moramo priznati — u narodnoj borbi sposobniji od nas Hrvata, dobro shvatili tu vrijednost i onako se oduševljeno k nama pridru- žili, slaveć je onako ushićeno; ali ne znam sam kako da okrstim mlohavost i apatiju naših ljudi u ovakovim prigodama. Slavlje je bilo isključivo hrvatsko; u čitavoj dvorani vidjela su se skoro samo hrvatska narodna odijela i hrvatske narodne crvenkapice, a mi Hrvati smo bili neznatna kaplji- ca u moru češkomu. Program je bio isključivo hr- vatski, a izveli su ga samo Česi, a nijedan Hrvat. Sve ovo koliko proti nama govori toliko služi Če- sima na čast, a uvjerenje, koje smo ovih dani u Pragu stekli o njima, dovodi nas do stalna za- ključka, da prijateljstvo Čeha prama Hrvatima ni- je fraza, već stvar realna i istinita. Ova nam je prigoda dala povoda, da stvorimo o braći Česima posve drugo mnijenje, nego bi nam njekoje ,srp- ske“ novine hoćele da dadu. Dubrovački Hrvat. Proslava u Kotoru. Na drugi dan hrišćanskog Uskrsa, dne 18 tekućega, kako je poznato, bila je proslavljena u Kotoru pedesetgodišnjica kojiževnog rada pjesni- ka Jovana Sundećčića, večernjom zabavom u ka- fani Dojmi na obali. Kako se je pripravljala ika- ko je bila obavljena i u koju svrhu rečena sve- čanost, mi nećemo pisati, jer bi nam se prigovo- rilo, da pišemo iz proste mržnje. Prepuštamo da- kle drugijema. A budemo li izazvati reći ćemo svoju bez ikakovog obzira. Red nam je samo zabilježiti, da hrvatska stran- ka Kotora i Boke, kao takova, služneno svečanosti nije prisustvovala nit joj je mogla prisustvovati. Na po novinarskoj dužnosti moramo zabi- lježiti što slijedi. »Dubrovnik,“ br. 16, bio je javio, da odbor četrnajstorice za rečenu proslava ,radi savjesno i bracki, kako se dolikuje slavi jednog pjesnika bra- čke sloge i ljubavi.“ O tome bit će se osvjedo- čeni, ,kad bude proslava izvršena.“ Mi koji skroz poznajemo naše ,Srbe,“ zaa- dijasmo vrlo dobro da je ovo samo bačeno po bi- zantinsku, da se opajene lakovjerni Hrvati u po- krajini i drugovaje. Da se nijesmo prevarili, dosta je da za da- lijance u Dalmaciji, jer kad se oni tako zovu i tu ih vide, treba da ih i pripoznadu. Dočim da- kle ,Srbi“ priznavaju Talijance, jer se ,oni tako zovu“ i jer ,ih vide,“ ne će, da priznadu u Bo- ki Hrvate, premda ih znadu i vide, premda zna- du i vide, da i u samome Kotoru Hrvati imadu svoju općinu, svoju glasbu, svoj ,Hrvatski Dom“ i svoje hrvatsko radničko društvo ,Napredak.“ U smokve ovaka bracka sloga i bracka ljubav. Dr. Trojanović je onako govorio i nije mu se prigovorilo. Pače nas uvjeravaju, da su mu oduševljeno odobravali. Kad je tako, meka čitaoci sad sude, da li se je sa strane kotorski Srba radilo ,savjesno i bracki, kako se dolikuje slavi jednog pjesnika bra- cke sloge i ljubavi,“ — ma spomenutoj proslavi u Kotoru. — Bokelj Hrvat. O porezu na dohodarinu i rentu. Cijenimo da će naše čitatelje zanimati, sada u ovo doba fasijoni i opomena, ako im donesemo odlomak govora ministra presjednika Franceske, g. Meline, koji se bavi ob ovom porezu. Tamo su do brzo opći izbori, pak je presjednik vlade u svom izbornom kotaru, Remiremontu, razložio po- tanko svoj program. Kad je došao na gore ime- novane poreze, on se je o njima ovako izrazio : »Porez na dohodarinu i rentu, koji pretpos- tavlja ukupni inventar imovine poreznika se je- dinstvenom šifrom, traži i na silu, da bude učinjen jedan iskaz sa administrativnom koatrolom ili ar- bitrarno taksiranje: drugačije ne može da se iza- gje na kraj. Ali tada moraš se sukobit sa nepobjedivim protimbam fcanceskoga poreznika, koji, po svojoj ćudi i navici, neće nikad dopustiti, da mu se fis- cus uvuče u skrajnje intimnosti njegovijeh posala. Da izbjegnu ovome odlučnome klaucu, pristaše po- reza na dohodarinu i rentu danas su gotovi, da učine svakojake koncesije : ali tada porez na do- hodarinu nije više porez na dohodarinu, jer je ne- savjesnom porezniku vrlo lako da mu izbjegne i da čini plaćat druge na imjesto svoje. A iza svega ima i ova objekcija: tvrdskor- nost poreznika, kojom neće da nikomu izjavi šifru svoga imetka; on voli da plaća skupo, pa ako ćeš i još skuplje, samo da sačuva za sebe ovu tajnu. Ovo je star ljudskoga duha, koja se ne promje- njuje tako po volji i s kojom zakonodavalac raću- nati mora, S tog gledišta današnji sistem ima tu dvostruku prednost, da sigurnije dobije od porez- nika, da dobije, bez da mu imponira ikakve vek- sacije, jer je utemeljen na vanjskim znakovima bogatstva. Treba još opazit da porez na dohodarinu ne tišti samo na stečeno mobilno bogatstvo; da on tišti i na korist svake struke poljodjelske, indus- trijalne, umjetničke i po tom na plodove, radnje, na nadnice; da je relativno teži za velike obitelji nego li za veženje, dočim porez na proizvode ne uzimlje bogatstvo nego ondje gdje opstoji i gdje se je stvorilo; tako da ako ćemo bit iskreni, bez štedit riječi u ovom poslu, treba kazat, da demo- kratičmi porez jest uprav porez na proizvode, a porez na dohodarinu jest ujedno najnedemokrati- čniji i najštetniji za narudnu ekonomiju. On bi osobito bio strašan za poljodjelstvo. Zemlja bi osjetila tvu težinu njegovu, jer ovo je jedina vrijednost koja se ne može gakriti. Siro- mašni poljodjelac sve bi platio što bi morao da plaća, uočim kapitalista skrivao bi svoje vrijed- nosti u svoje novčarke, ili u inostranstvo, a zlato u svoje škrinje. Ova skrivanja danas su rijetka iznimka, jer niko ne osjeća potrebu; ona će pos- tau pravilom onaj čas, kad će u svačijem ličnom interesu biti da umanji šifru svoga imetka. Ako se dakle stvar dobro razgleda, priznaće se da nije potreba uteć se porezu na i i rentu, 1 tim ići u lov za bogatstvom gdjegod se socijalistična stranka s tolikom strasti ob na ovu formulu koja nema ništa potrebna ? je Jednostavan, Jer ona ima u svojoj glavi drugu