List izlasi svake subote. 4:50, na io u i Bosnu He inu s poštom ; na godinu fior. 6, na po troškovi. P stoji 10 novč. K vrati Ž m Di n se list kad mu pretplata mine, smatra se da eda u Otpravništvu lista: na godinu flor. u kuću ši sa Austro- godine fior. 2:50 ; ga inosemstvo Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su Ugarsku, | i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost, plaća se 10 novč. po retku, & oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava Magjarska prevlast. Europi fali kruha. Nešto nečuvena lanjska nerodica, a nesto nesretni španjsko-amerikanski rat, cijena je brašnu užasno poskupila. Još nika- da ne prodavaše se žito uz ovako visoke cijene. I da ga je! Ali ga nema. Sa nestrpljivošću se o- čekuje nova žetva, a u toliko plaća se kruh dvo- struko skuplje nego lani, a ko nema otkle 0- naj gladuje. Riječ nije pretjerana. Eno u Italiji na sve strane formalnih pobuna, jer narod ne može da se prehrani, pak-ne zna šta da radi. Glad, glad. Po 40 ceatezima bijaše kilogram najlošijeg hruba, siromahu koji mnogo puta ne dobije na nadnici niti toliko. Pak još dolaze da nam hvališu neka- kav napredak! Kakav blaženi napredak ? Uza sve brzojave, parobrode, željeznice, gospodarske ma- šine, racijonalno obragjivauje, Europi fali kruha, kako joj ga je — pod sličnim uvjetima — falilo i prije. Ako se nerodica i rat tako osjećaju u zem- ljama koje su prirodno plodne, bogate i nadavlje- ne debelom zemljom, šta da kaže kršna i kame- nita naša Dalmacija? Kako li kuburi jadni naš seoski narod ! Ove zime bi javljeno kako u stano- vitoj općini nekoliko ih nevolji podlegoše. No naš je puk miran, on se zakopa u svoju nevolju i strpljivo je podnosi, on se ne buni. Koliko li je jada podnio ove godine ! Najloši kruh u Dubrovniku, koji se prvo ku- povao po 12 novč., sad se plaća 22 novć.! Naj- gore najcrnje brašno stoji po 16-18 fior. kvintal. Ove cifre rječito govore. Uzmite k tome da lani nije rodilo ni ulja, pak smo na čistu. Velik dio puka jede kukuruz, ako ga ima, ali mnogi nema ni kukuruza. U takim prilikama običaj je da država pri- teče u pomoć ukinućem carine na žito. U Italiji ne samo da je obustavljena carina, nego i općin- ska potrošarina. Usljed toga kruh je panuo od 40 ma 30 centezima i narod se umirio. I u nas je u Austriji iznesen predlog na u- kinuće carine, Ali po nagodbenim zakonima Au- strija ne može carinu obustaviti bez dogovora i sporazumka sa Ugarskom. A Ugarska — t. j. Ma- gjari — protivni su ovoj obustavi. U njih se ra- gja žita i oni ga izvode. Obustavom carine kon- kuriralo bi žito strano, cijene bi pale. To njima da ga nabavi. Narodu je dotužila ova nevolja, ko- joj on nije kriv. Nešto bi se moralo poduzeti. A u toliko zabilježimo na raboš i ovu ma- gjarsku jabuku. Ali u isto doba i učimo se od njih. Zato su oni tako jaki, jer su odlučni, bezob- zirni, nenatkriljivi u obrani svojih interesa i svo- jih prava I mi smo na veliku položaju. I mi mo- žemo biti moćni i jaki, ako budemo kao i oni. Eda bi ovaj glad osvijestio hrvatski na- rod!... Jezično pitanje. Borba u Beću postala je dosadnom. Ovo je obilježje, koje označuje situaciju. Svak je neza- dovoljan: vlada, većina, manjina, Nijemci, Slaveni. Poteže se to kroz decenije, u zadnje doba zaoštri- lo se do vrhunca. Slavenski marodi nadali su se da će bar nešto postići. Poznato je kojim srestvi- ma zapriječiše Nijemci, da se Česima ne dade nešto jezičnih prava. Sada se to sve obnavlja, u odborima, u raspravama, u natezanju, a grof Thun nastoji da se stvar što moguće više produlji. On računa ma iscrpljivost stranaka. Ni malo ne vjerujemo, da će se jezično pi- tanje riješiti parlamentarnim putem, te sva ova nova akcija u jezićuom pitanju nije no obmana. Nijemci nijesu ustali radi načina, kojim je Česi- ma priznat jezik u upravi, nego radi same stvari. Oni neće da im ikakav drugi živalj u monarkiji otme gospostvo, što uživaju i da ih učini ravno- pravnim. S toga je lako predvigjeti što će da bu- de sa parlamentarnom akcijom u korist jezičnoga pitanja. Kakva god bila rasprava, radi se 0 tom da se Nijemcima nešto digne. Oni ne mogu da dobiju, već samo da izgube. Čim dogju pravedni predlozi, oni će izjaviti da njih ue pristaju. Počet će nova vatra. Ako Slaveni ne popuste, zapjevaće Schonerer Wacht am Rhein i oto Opstrukcije. Dakle sve na starome. Zaista nutarnji odnošaji u monarkiji tako su zapleteni, da im ni najvrsniji državnici ne mogu naći izlaza. Taafe, Windisch- gršta, Badeni, Gautsch, Thun i drugi s ojima do- laze i odlaze, bez da su ista opravili. Pitanje je a- kutnije nego ikada prije. Parlamentarizam je spanuo na najniže gra- ne. Što koristi imati većinu, kad je ta robom ma- njine, kada ona nikakav zakon ne može da pro- i “i U f H i MODNA REPUALIKA 4WVATSK wuču) PInLIOTEKA, DUBROVNIK z > . a se do toga roka našem jeziku ne dadu najele- mentarnije pravice, mi idemo kući ! Tako će se po svoj prilici i dogoditi, pak neka pokrajinski sabori vrše svoju. Srpska opozicija u Bosni. Mnogo se čuje o nekakvoj srpskoj opoziciji u Bosni, 0 prestavkama i memorandumima, o su- kobima, odaslanstvima itd. Slavenski listovi ko- ji nijesu upućeni i oni koji hotomično neće da budu upućeni, donose ove stvari na dugo i širo- ko. A srpski listovi služe se ovijem glasovima u svoje svrhe, pripovijedajuć svemu svijetu, kako Kallay u Bosni srpstvo progoni, pri čemu mu, na- ravno, na iuku idu ,braća Hrvati“, Valja znati ovi srpski šoviniste svakoga Švabu i Magjara u Bosni proglašuju Hrvatom, pa će do brzo i samo- ga Kallay, samo da nas omraze pred slavenskom braćom. Kad je na dijelu, onda ne opstoji Hrvata na svijetu, kad je na osvetu onda niču kao. glji- ve i od njih Srbima sve zlo potiče. Megjutim baš obratno je istina, te ko i ma- lo pozna Bosnu i Hercegovinu, znade da še tamo srpstvo ni malo ne progoni. Eao &rpskih škola na sve strane, u kojim se do mile volje srbuje. Kad bi Hrvati imali i deseti dio onih +pogodnosti što ih u Bosni imaju Srbi, oni bi bili zadovoljni. Zato sa strane bosansko-hercegovačkih Hrvata ne čuje se danas nego jedan poklič: dajte nam što dajete i Srbima ! Cijela tako zvana ,opozicija“ bosansko-her- cegovačkih Srba nije nego prosta obmana, a da se svijetu i slavenskoj braći oči zabliješte jednim patrijotičnim načelom. Ali u samoj stvari ne radi se tu o nikakvoj narodnoj pravici, nego lih o pri- vatnoj špekulaciji pojedinaca. Ljudi imadu ko- jekakva poduzeća, liferacije, licitacije; jedni obo- gatiše, a drugi bi za njima; ljudi nagjoše razlika u sastavljanju računa. Pak se sada bune u ime potištena srpstva, u ime slavenstva, a ovamo ništa pe EplETi sl Hell iliti š