tičari oko ,Srbobrana“ i drugdje ovim glasovima
služe u političke svrhe.

Faktično pako u Bosni hrvatstvo stoji mno-
go gore, a evo tome, izmegju hiljade, jednog za
svakog očitog dokaza. Po svim gradovima i varo-
Bosne i Hercegovine, gdje ima pravoslavn'h

razna srpska društva i ta se društva

1 svojim srpskim imenom. Dočim kolikogod
“46, po osjećaju svojih članova, hrvatskih društava

u Boski (a ima ih puno) nijedno (velimo: ni-
o nije moglo dobiti dozvolu, da se zove

atskim imenom, Bosanska vlada pušta im
da se zovu ,narodnim“ ali hrvalskim ne! Gosp.
Kallay, kako se vidi; veliki je pristaša tobožnje
narodne“ misli.

Srbima prosto da brane svoje. Ali neprosto
šaki ljadi, da iz ličnog interesa podiže toliku ga-
lamu, e bi svijet mislio, da je u cijeloj Bosni
Hercegovini sve butum srpsko.

Naši dopisi.
San Francisco, Cal., 10 Aprila.

Gospodine Uredniče! Zanimaće i Vas i bra-
ću našu u domovini, ako im pripovidim kako živu
Hrvati na obalama Tihoga Oceana. Mi imamo u
San Franciscu dva hrvatska društva i to ,Stros-
smajer“ br. 460 i ,Zvonimir“ br. 61 H. Z. Ovo
H. Z. znači Hrvatska Zajednica. Velika je to a-
socijacija razgranjena po svoj Americi gdjegod i-
ma Hrvata, koja se opet dijeli u mjesna društva.
Ovi pako svi spadaju pod vrhovni nadzor i kon-
trolu H. Z. To bi se u nas u domovini čudno či-
nilo, kako smo se mogli tako urediti, al kad vam
kažem da član H. Z. imade i lječnika, boničku
njegu, u slučaju nerada pomoć, u slučaju smrti
pogreb i jednu glavnicu koja se isplati obitelji,
onda bi tek ostali zapanjeni! E, šta ćete, u Ame-
rici smo, pa smo i mi postali Amerikanci.

Društvo ,Strossmajer“ spada u katoličku lo-
žu. Niko ne može biti članom, ako nije katolik.
»Strossmajer“ ima blizu stotinu članova, megju
kojim dvadeset Amerikanaca, koji su se upisali u
hrvatsko društvo, što je znak, da Amerikanci ne
mrze Hrvate.

I u Stocktonu (isto Kalifornija) imade dosta
Hrvata. Nazad malo dana ustrojilo se tamo , Hr-
vatsko Dalmatinsko Potporno Društvo Gundulić“,
koje već broji 100 članova. Pridružilo se i ono
savezu H. Z.

Imamo amo i nešto malo Srba iti su svukud
isti. Amo su u slobodnoj zemlji pa se megju se
kolju i krv prolijevaju, da je grozota. Tuže nam
se, da im vaši Srbi iz Dubrovnika uvijek dodije-
vaju, da im šalju novaca za srpske stvari. Prošlih
dana kiipili su za srpsku muziku u Dubrovniku. Ovi
Srbi većinom su iz Crne Gore ili Boke. Pozdrav !

Amerikanski Hrvat.
Prčanj, 8 Maja.

Gdje su blažena stara vremena! Gdje su o-
na doba kad u crkvama nije bilo klupe, kad do-
maćice naše nijesu nosile klobučić, niti je bilo
šetnje ni noćnijeh zabava, a općinsko vijeće dr-
žalo se u samostanu (franjevaca, kad su isti po-
dučavali talijanski našu mladež! I onda i svegjer
držahu se i korizmene propovijedi i druge paro-
hijalne molitve u našem jeziku, onda kad je u
nas pravo bogastvo cvaćelo, a ne na žalost kao
sada ..... kad su naši djedovi čitali Milovana, na-
še babe i majke ulijevali sinovima i unučadima
pravi patrijotizam, nepokvarenu bogoljubnost; po-
roda i imena, pričajuć im slavu naših starih

su

o:

 

s

nl

Hi:
Hi
Bili
zedii

Hi

g
E
š
5
g
si

  
 
 
 
 
 
 
  

trebljeno u ovoj diocezi, dali i kroz arbanaške bi-
skupije.

Ali na žalost opažamo da otkad se, po pra-
vu, počeo sve više razvijati i napredovati narodni
jezik i u školam i u uredim, evo nam tugjinštine,

ja istjerana kroz vrata vraća se kroz prozor u
naše domove. dapače i lukavim srestvima, izlažuć
naše pajsvetije amanete pogibli jedne protimbe sa
strane neukih. Mi stanovnici mjesta nijesmo se
promijenuli, ona ista zastava još se vije, koja se
vijala nazad pedeset ljeta, i u ona doba kad oci
Frankovići, Ćurćije, Ramazinovići, Uccellini, Bati-
nići, Gjurinovići, Radmilovići i drugi pripovijeda-
hu riječ božiju po duhu potrebe i običaja u naš
mili materinski jezik. Sada na žalost vidimo i ču-
jemo, da oni isti koji bi imali sjetit se starodrev-
nih običaja, evo nam milo mjesto propovijednice
obraćaju u neku učiteljsku stolicu, s koje čuju svi,
ali ih jako malo razumije, biva učeniji, dok po-
božni niži stalež, koji ne pozna tugji jezik, nema
od nje one koristi, koja mu je potrebite.

Braćo i gospodo! niti dobro, niti pohvalno
niti korisno je stiditi se svojega imena, svoje pro-
šlosti i svojih dužnosti. Ostanimo na narodnom
pragu naših praotaca; budimo vijerni našoj vjeri,
ali i zanešeni za našim jezikom kako su bili Ale-
sandro, Filip, Marko, Jakob, Anto Ivov, Anto Vic-
kov itd. Lukovići, kako su bili Anto Joza Pasko-
va Sbutega i njegov rogjak Luka Mata Tomova,
Adam Maras, Adam, Ilija Špiro Verona, Anto, Mi-
ćo, Luka Florio, Brno Lazzari i svi drugi stari i
mlagji koji su se dičili biti Prčanjani, kao Lodo-
viko, Anto, Tripo, Frano, Pasko, Jozo Gjurović
sto ih ponosom spominjasmo, bez da ubrajamo
stare Gire, Sorio, Puline, Čavalo, Gambari, što su
bili ures i ponos našijeh roditelja. Nemojmo se
uplesti u novotarije koje su škodljive općoj stva-
ri. Da uskrsnu naši stari narodni sudruzi Lukovi-
ći, Skaljarini, Florio, Gjurovići, Lazari, kako bi
osudili ova tugjinština! Sto bi rekao Jozo Lodo-
vikov, kad bi sjedeći pod starodreynom marvom,
ili na pižulu njegove kuće čuo, kako se zaposta-
vlja materinski jezik !....

Budimo svoji, uzdržimo stare uspomene u
misli i djelu, budimo svoji i izvan naše kuće.

Mješćanin.

 

Pogled po svijetu.

Rat. — Opći je glas da je španjsko-ameri-
kanski rat druga edicija grčko-turskog, kada se u
nijednu vijest nijesi mogao pouzdati. Sve ono što
se juče javilo, danas se opet dementira. Ameri-
kanci još se nijesu iskrcali na Kubu, niti se zna
što rade na Filipinam. Ne zna se gdje je španjol-
ska eskadra, dok svaki čas javljaju da se oko Por-
torika čula velika pucnjava topova. Je li došlo do
odlačne morske bitke ? Hoće li uopće i doći?

Što je stalno, to je da je u Španji pobuna.
Cijela zemlja nalazi se pod opsadnim stanjem. Re-
publikanci, karlisti, konservativci love prigodu. Uz
to je navalila skupoća kruha i svjetina je na mno-
go mjesta provalila i pljačkala. Vojske nema toli-
ko, da uzdrži red. Oni isti koji su nazad mjesec
dana demoastrirali u prilog rala, sada pljačkaju
dućane. Regbi da u Madridu oč kuju intervenciju
Europe, ali ova ne može uslijediti prije jedne od-
lučne bitke,

Revolucija u Italiji. — Prava revolucija !
Užasne strahote počiniše izgrednici po raznim gra-
dovima uzrujani velikom skupoćom kruha. Popa-
ljeno je kuća, dućana, željezničkih štacija, poubi-
jeno je ljudi. Maoštvo skladišta opljačkano. Sve
ovo radi kruha. Ali u Milanu — gdje je buna iz-
vrgla se u pravi ustanak — pobuniše se radi sa-
svim drugih uzroka. Tamo ima i kruha i radnje i
novaca, Pobuniše se zavedeni, fanatizirani radnici
potaknuti socijalističkim otrovom, koji htjede da
u mutnu lovi. Vojska je pucala, a na mjestim u-
potrebiše mitralju i topove, da zaprijeće požar i
uništenje tvornica, koje ovim istim radnicima kruh
davaju. Ustaše bijahu oboružani revolverima. Tri
dana progje Milan u golemu strahu, Ubiveno je
72 demonstranta, nekoliko vojnika. Napokon se
koncentrirala sila vojske aj je mir. Steta
iznosi na milijune. Proglašeno je opsadno stanje,
a vojni zapovjednici raspustiše sva socijalistična i
anarhistična tva, kao leglo pokreta. Velike ne-
pravde ima doista na svijetu, ali e ova ne liječi
S ni poi e radom, vjerom, mora-

oplemenjivanjem. 1 po drugim talijanskim
pokrajinama proglašeno je opsadno stanje.

Delegacije. — U delegacijama
menu pričate odana a tin vlastima, ure-
gjenje grčko-turskog pora, žalosni rat u Ameri-

koji se usprkos 8 ivosti španjol-
$04. 1890 traži: se za gradnju veliko bojno luka
: Tivtu 900.000 fior, pz

Izbori u Franceskoj ispali
rao republic e ie ako da 6
OR) bomoci imati oka 800 glazori y

Domaće vijesti.

Hrvatski umjetnik Andrija Fijan prestav-
lja ovih dana u češkom narodnom teatru u Pra-
gu. Cijelo češko novinstvo najlaskavije se izrazuje
ob ovom ženijalnom hrvatskom umjetniku, te ga
prispodablja sa najglasovitijim glumcima. Čast

ijanu, a dika Hrvatskoj |

Konkordat. — Čujemo da od svega kon-
kordata u Srbiji i siki U pa se
boje, da bi pravo em bilo neugodno,
kad bi se katolička crkva uredila. Radi toga ne-
gre: je novi mitropolit Inokentije. Evo dakle

o tamo nekoliko hiljada katolika a da
dobiju svoje svećenstvo. Vjerska spošljiv

Spomenik Prešernu. — U Ljubljani se ustro-
jio veliki odbor iz najzlamenitijih ljudi slovenačkih,
koji je krasnim proglasom pozvao narod na sabi-
ranje za spomenik slavnom Prešernu. Tako će se
Slovenci da oduže najvećem svome pjesniku.

Hrvatski teatar. — Čitamo u novinama,
da će intedanat dr. Miletić konačno oštupiti. Žalili
bi u velike, jer više je Miletić učinio za hrvatski
teatar nego svi prvašnji intendanti skupa, pak bi
njegovim odlaskom hrvatsku umjetnost zadesio te-
žak udarac. Žalosno bi bilo, kad bi ga na taj ko-
rak prisilile kojekakve uprav nehrvatske splet-
ke i protimbe.

Mašo Vrbica 4. Umro je u Banjojluci voj-
voda Mašo Vrbica, slavni crnogorski vojskovogja
i državnik. Vojvoda Vrbica u zadnje doba našao
je razlika sa knjazom Nikolom, pak je iselio iz
domovine i živio u Bosni. U zadnje dane teško je
bio obolio, Novine bijahu javile, da ovom prigo-
dom obratio se knjazu za pomilovanje, da mu do-
zvoli umrijeti u Crnoj Gori. U pismu na ,Narod-
ne Novine“ malo dana prije smrti opovrgnuuo je
Vrbica ovu vijest, veleć da milost pita samo kri-
vac, a njemu da je sa strane kojaza Nikole uči-
njena takova nepravda, da će je sa sobom u grob
ponijeti. Malo iza toga je umro.

Za vojvodom Vrbicom mora da je ostalo
mnogo i važnih spisa, koje on za života nije ni-
komu htjeo da povjeri.

Laka mu zemljica !

Luisa Koburška. — Kako zagrebačke no-
vine javljaju, boravila je Luisa princesa Koburška,
kći belgijskoga kralja, koja je od muža pobjegla
sa Hrvatom natporučnikom Matačićem, prošlih da-
na u Zagorju, gdje joj na ruku biše neki članovi
zagorske aristokracije. Ove sedmice odvedena je
princesa u jedan bečki zavod za nervozne bolesti,
a natporučnik Matačić otpraćea u Zagreb pod voj-
ničku pasku. Tako je završio ovaj roman.

Nove knjige. — Primili smo sa zahvalnoš-
ću: Predavanja 0 moralu prof. C, F. Gellerta.
Željom i potporom jednoga žitelja, prevagja Lo-
vro Matagić. Prva naklada. Petrinja. Tisak i na-
klada Dragutina Benka. Cijena 60 novč.

Hrvatski pokret 1848. Preštampano iz ,Ob-
zora“. Dionička Tiskara u Zagrebu. Cijena 35. nč.

Hrvatski guslar ili Novi ovor_Ugodni
Naroda Hrvatskoga. Složio Bogdan Krčmarić. Ci-
jeua Prigodns ie "a

igodne bilješke o početcima narodnoga go-
spodarstva. Sastavio Marc Grimal. Provo Milan
Krešić. U Zagrebu. Tisak Dioničke Tiskare. Ci-
jena 30 nč.

Andrija Simić hajdučki harambaša. Pjesma
u pet pjevanja. e Ivan Mimica. Sgljet. Na-
knadom knjižare V. Morpurgo. Cijena 30 nč.

lpunoserke Xpucrofa llmura sa spemjy
ommauy pau moyke Kako ce mocraje Kapak«
rep y gunory. — Pet knjižica po 5 novć. Izdala
štampa srpske knjižare Braće M. Popovića u No-
vom Sadu.

, Filokserični zakoni i naredbe u Austriji. Sa-
stavio M. I, Dudan. Cijena 1 kruna. Dobiva se

kod Akad. Kojižare u Zagrebu i kod knjižare
tra Staubera u Zadru. s.

u .bišu nam iz Graca: — Čast nam je ja-
viti, da je hrv. ak. društvo ,Hrvatska“ u drač i
na svojoj trećoj glavnoj skupstini, držanoj dne a7
t. m. izabralo za ljetni semestar, slijedeći uprav-
ni odbor: presjednik med. Rudolf Herzog, potpre-
sjednik iur. Zlatko Tkalčić, bilježnik iur. Jerko

er, ajnik med.

Južo Štreaj, kojižničar med, M inovi
spodar osip Čulić, gg. revizori pie:

i
i
I

iii
;
:
$
ii

pali
21
il;
i
i

si
'
£8%