tičari oko ,Srbobrana“ i drugdje ovim glasovima služe u političke svrhe. Faktično pako u Bosni hrvatstvo stoji mno- go gore, a evo tome, izmegju hiljade, jednog za svakog očitog dokaza. Po svim gradovima i varo- Bosne i Hercegovine, gdje ima pravoslavn'h razna srpska društva i ta se društva 1 svojim srpskim imenom. Dočim kolikogod “46, po osjećaju svojih članova, hrvatskih društava u Boski (a ima ih puno) nijedno (velimo: ni- o nije moglo dobiti dozvolu, da se zove atskim imenom, Bosanska vlada pušta im da se zovu ,narodnim“ ali hrvalskim ne! Gosp. Kallay, kako se vidi; veliki je pristaša tobožnje narodne“ misli. Srbima prosto da brane svoje. Ali neprosto šaki ljadi, da iz ličnog interesa podiže toliku ga- lamu, e bi svijet mislio, da je u cijeloj Bosni Hercegovini sve butum srpsko. Naši dopisi. San Francisco, Cal., 10 Aprila. Gospodine Uredniče! Zanimaće i Vas i bra- ću našu u domovini, ako im pripovidim kako živu Hrvati na obalama Tihoga Oceana. Mi imamo u San Franciscu dva hrvatska društva i to ,Stros- smajer“ br. 460 i ,Zvonimir“ br. 61 H. Z. Ovo H. Z. znači Hrvatska Zajednica. Velika je to a- socijacija razgranjena po svoj Americi gdjegod i- ma Hrvata, koja se opet dijeli u mjesna društva. Ovi pako svi spadaju pod vrhovni nadzor i kon- trolu H. Z. To bi se u nas u domovini čudno či- nilo, kako smo se mogli tako urediti, al kad vam kažem da član H. Z. imade i lječnika, boničku njegu, u slučaju nerada pomoć, u slučaju smrti pogreb i jednu glavnicu koja se isplati obitelji, onda bi tek ostali zapanjeni! E, šta ćete, u Ame- rici smo, pa smo i mi postali Amerikanci. Društvo ,Strossmajer“ spada u katoličku lo- žu. Niko ne može biti članom, ako nije katolik. »Strossmajer“ ima blizu stotinu članova, megju kojim dvadeset Amerikanaca, koji su se upisali u hrvatsko društvo, što je znak, da Amerikanci ne mrze Hrvate. I u Stocktonu (isto Kalifornija) imade dosta Hrvata. Nazad malo dana ustrojilo se tamo , Hr- vatsko Dalmatinsko Potporno Društvo Gundulić“, koje već broji 100 članova. Pridružilo se i ono savezu H. Z. Imamo amo i nešto malo Srba iti su svukud isti. Amo su u slobodnoj zemlji pa se megju se kolju i krv prolijevaju, da je grozota. Tuže nam se, da im vaši Srbi iz Dubrovnika uvijek dodije- vaju, da im šalju novaca za srpske stvari. Prošlih dana kiipili su za srpsku muziku u Dubrovniku. Ovi Srbi većinom su iz Crne Gore ili Boke. Pozdrav ! Amerikanski Hrvat. Prčanj, 8 Maja. Gdje su blažena stara vremena! Gdje su o- na doba kad u crkvama nije bilo klupe, kad do- maćice naše nijesu nosile klobučić, niti je bilo šetnje ni noćnijeh zabava, a općinsko vijeće dr- žalo se u samostanu (franjevaca, kad su isti po- dučavali talijanski našu mladež! I onda i svegjer držahu se i korizmene propovijedi i druge paro- hijalne molitve u našem jeziku, onda kad je u nas pravo bogastvo cvaćelo, a ne na žalost kao sada ..... kad su naši djedovi čitali Milovana, na- še babe i majke ulijevali sinovima i unučadima pravi patrijotizam, nepokvarenu bogoljubnost; po- roda i imena, pričajuć im slavu naših starih su o: s nl Hi: Hi Bili zedii Hi g E š 5 g si trebljeno u ovoj diocezi, dali i kroz arbanaške bi- skupije. Ali na žalost opažamo da otkad se, po pra- vu, počeo sve više razvijati i napredovati narodni jezik i u školam i u uredim, evo nam tugjinštine, ja istjerana kroz vrata vraća se kroz prozor u naše domove. dapače i lukavim srestvima, izlažuć naše pajsvetije amanete pogibli jedne protimbe sa strane neukih. Mi stanovnici mjesta nijesmo se promijenuli, ona ista zastava još se vije, koja se vijala nazad pedeset ljeta, i u ona doba kad oci Frankovići, Ćurćije, Ramazinovići, Uccellini, Bati- nići, Gjurinovići, Radmilovići i drugi pripovijeda- hu riječ božiju po duhu potrebe i običaja u naš mili materinski jezik. Sada na žalost vidimo i ču- jemo, da oni isti koji bi imali sjetit se starodrev- nih običaja, evo nam milo mjesto propovijednice obraćaju u neku učiteljsku stolicu, s koje čuju svi, ali ih jako malo razumije, biva učeniji, dok po- božni niži stalež, koji ne pozna tugji jezik, nema od nje one koristi, koja mu je potrebite. Braćo i gospodo! niti dobro, niti pohvalno niti korisno je stiditi se svojega imena, svoje pro- šlosti i svojih dužnosti. Ostanimo na narodnom pragu naših praotaca; budimo vijerni našoj vjeri, ali i zanešeni za našim jezikom kako su bili Ale- sandro, Filip, Marko, Jakob, Anto Ivov, Anto Vic- kov itd. Lukovići, kako su bili Anto Joza Pasko- va Sbutega i njegov rogjak Luka Mata Tomova, Adam Maras, Adam, Ilija Špiro Verona, Anto, Mi- ćo, Luka Florio, Brno Lazzari i svi drugi stari i mlagji koji su se dičili biti Prčanjani, kao Lodo- viko, Anto, Tripo, Frano, Pasko, Jozo Gjurović sto ih ponosom spominjasmo, bez da ubrajamo stare Gire, Sorio, Puline, Čavalo, Gambari, što su bili ures i ponos našijeh roditelja. Nemojmo se uplesti u novotarije koje su škodljive općoj stva- ri. Da uskrsnu naši stari narodni sudruzi Lukovi- ći, Skaljarini, Florio, Gjurovići, Lazari, kako bi osudili ova tugjinština! Sto bi rekao Jozo Lodo- vikov, kad bi sjedeći pod starodreynom marvom, ili na pižulu njegove kuće čuo, kako se zaposta- vlja materinski jezik !.... Budimo svoji, uzdržimo stare uspomene u misli i djelu, budimo svoji i izvan naše kuće. Mješćanin. Pogled po svijetu. Rat. — Opći je glas da je španjsko-ameri- kanski rat druga edicija grčko-turskog, kada se u nijednu vijest nijesi mogao pouzdati. Sve ono što se juče javilo, danas se opet dementira. Ameri- kanci još se nijesu iskrcali na Kubu, niti se zna što rade na Filipinam. Ne zna se gdje je španjol- ska eskadra, dok svaki čas javljaju da se oko Por- torika čula velika pucnjava topova. Je li došlo do odlačne morske bitke ? Hoće li uopće i doći? Što je stalno, to je da je u Španji pobuna. Cijela zemlja nalazi se pod opsadnim stanjem. Re- publikanci, karlisti, konservativci love prigodu. Uz to je navalila skupoća kruha i svjetina je na mno- go mjesta provalila i pljačkala. Vojske nema toli- ko, da uzdrži red. Oni isti koji su nazad mjesec dana demoastrirali u prilog rala, sada pljačkaju dućane. Regbi da u Madridu oč kuju intervenciju Europe, ali ova ne može uslijediti prije jedne od- lučne bitke, Revolucija u Italiji. — Prava revolucija ! Užasne strahote počiniše izgrednici po raznim gra- dovima uzrujani velikom skupoćom kruha. Popa- ljeno je kuća, dućana, željezničkih štacija, poubi- jeno je ljudi. Maoštvo skladišta opljačkano. Sve ovo radi kruha. Ali u Milanu — gdje je buna iz- vrgla se u pravi ustanak — pobuniše se radi sa- svim drugih uzroka. Tamo ima i kruha i radnje i novaca, Pobuniše se zavedeni, fanatizirani radnici potaknuti socijalističkim otrovom, koji htjede da u mutnu lovi. Vojska je pucala, a na mjestim u- potrebiše mitralju i topove, da zaprijeće požar i uništenje tvornica, koje ovim istim radnicima kruh davaju. Ustaše bijahu oboružani revolverima. Tri dana progje Milan u golemu strahu, Ubiveno je 72 demonstranta, nekoliko vojnika. Napokon se koncentrirala sila vojske aj je mir. Steta iznosi na milijune. Proglašeno je opsadno stanje, a vojni zapovjednici raspustiše sva socijalistična i anarhistična tva, kao leglo pokreta. Velike ne- pravde ima doista na svijetu, ali e ova ne liječi S ni poi e radom, vjerom, mora- oplemenjivanjem. 1 po drugim talijanskim pokrajinama proglašeno je opsadno stanje. Delegacije. — U delegacijama menu pričate odana a tin vlastima, ure- gjenje grčko-turskog pora, žalosni rat u Ameri- koji se usprkos 8 ivosti španjol- $04. 1890 traži: se za gradnju veliko bojno luka : Tivtu 900.000 fior, pz Izbori u Franceskoj ispali rao republic e ie ako da 6 OR) bomoci imati oka 800 glazori y Domaće vijesti. Hrvatski umjetnik Andrija Fijan prestav- lja ovih dana u češkom narodnom teatru u Pra- gu. Cijelo češko novinstvo najlaskavije se izrazuje ob ovom ženijalnom hrvatskom umjetniku, te ga prispodablja sa najglasovitijim glumcima. Čast ijanu, a dika Hrvatskoj | Konkordat. — Čujemo da od svega kon- kordata u Srbiji i siki U pa se boje, da bi pravo em bilo neugodno, kad bi se katolička crkva uredila. Radi toga ne- gre: je novi mitropolit Inokentije. Evo dakle o tamo nekoliko hiljada katolika a da dobiju svoje svećenstvo. Vjerska spošljiv Spomenik Prešernu. — U Ljubljani se ustro- jio veliki odbor iz najzlamenitijih ljudi slovenačkih, koji je krasnim proglasom pozvao narod na sabi- ranje za spomenik slavnom Prešernu. Tako će se Slovenci da oduže najvećem svome pjesniku. Hrvatski teatar. — Čitamo u novinama, da će intedanat dr. Miletić konačno oštupiti. Žalili bi u velike, jer više je Miletić učinio za hrvatski teatar nego svi prvašnji intendanti skupa, pak bi njegovim odlaskom hrvatsku umjetnost zadesio te- žak udarac. Žalosno bi bilo, kad bi ga na taj ko- rak prisilile kojekakve uprav nehrvatske splet- ke i protimbe. Mašo Vrbica 4. Umro je u Banjojluci voj- voda Mašo Vrbica, slavni crnogorski vojskovogja i državnik. Vojvoda Vrbica u zadnje doba našao je razlika sa knjazom Nikolom, pak je iselio iz domovine i živio u Bosni. U zadnje dane teško je bio obolio, Novine bijahu javile, da ovom prigo- dom obratio se knjazu za pomilovanje, da mu do- zvoli umrijeti u Crnoj Gori. U pismu na ,Narod- ne Novine“ malo dana prije smrti opovrgnuuo je Vrbica ovu vijest, veleć da milost pita samo kri- vac, a njemu da je sa strane kojaza Nikole uči- njena takova nepravda, da će je sa sobom u grob ponijeti. Malo iza toga je umro. Za vojvodom Vrbicom mora da je ostalo mnogo i važnih spisa, koje on za života nije ni- komu htjeo da povjeri. Laka mu zemljica ! Luisa Koburška. — Kako zagrebačke no- vine javljaju, boravila je Luisa princesa Koburška, kći belgijskoga kralja, koja je od muža pobjegla sa Hrvatom natporučnikom Matačićem, prošlih da- na u Zagorju, gdje joj na ruku biše neki članovi zagorske aristokracije. Ove sedmice odvedena je princesa u jedan bečki zavod za nervozne bolesti, a natporučnik Matačić otpraćea u Zagreb pod voj- ničku pasku. Tako je završio ovaj roman. Nove knjige. — Primili smo sa zahvalnoš- ću: Predavanja 0 moralu prof. C, F. Gellerta. Željom i potporom jednoga žitelja, prevagja Lo- vro Matagić. Prva naklada. Petrinja. Tisak i na- klada Dragutina Benka. Cijena 60 novč. Hrvatski pokret 1848. Preštampano iz ,Ob- zora“. Dionička Tiskara u Zagrebu. Cijena 35. nč. Hrvatski guslar ili Novi ovor_Ugodni Naroda Hrvatskoga. Složio Bogdan Krčmarić. Ci- jeua Prigodns ie "a igodne bilješke o početcima narodnoga go- spodarstva. Sastavio Marc Grimal. Provo Milan Krešić. U Zagrebu. Tisak Dioničke Tiskare. Ci- jena 30 nč. Andrija Simić hajdučki harambaša. Pjesma u pet pjevanja. e Ivan Mimica. Sgljet. Na- knadom knjižare V. Morpurgo. Cijena 30 nč. lpunoserke Xpucrofa llmura sa spemjy ommauy pau moyke Kako ce mocraje Kapak« rep y gunory. — Pet knjižica po 5 novć. Izdala štampa srpske knjižare Braće M. Popovića u No- vom Sadu. , Filokserični zakoni i naredbe u Austriji. Sa- stavio M. I, Dudan. Cijena 1 kruna. Dobiva se kod Akad. Kojižare u Zagrebu i kod knjižare tra Staubera u Zadru. s. u .bišu nam iz Graca: — Čast nam je ja- viti, da je hrv. ak. društvo ,Hrvatska“ u drač i na svojoj trećoj glavnoj skupstini, držanoj dne a7 t. m. izabralo za ljetni semestar, slijedeći uprav- ni odbor: presjednik med. Rudolf Herzog, potpre- sjednik iur. Zlatko Tkalčić, bilježnik iur. Jerko er, ajnik med. Južo Štreaj, kojižničar med, M inovi spodar osip Čulić, gg. revizori pie: i i I iii ; : $ ii pali 21 il; i i si ' £8%