Obećaje li što naslednik ? upitam ga. Obećaje mnogo ako se istrgne iz ruku laska- vaca i laživaca, jer je bistar i dobar. Mogu li ovo dati u koji list? : Sve što sam vam rekao, govorio sam i na Cetinju i samom knezu ali sam tada bio u milo- sti. Sad sam slobodan i neveže me ništa, što su želili i dvor i moji suparnici, ali neka im bilo lite 1 se vraćati u Crzu Goru ? : * "Zašto ne, ja nisam ništa skrivio ni knezu ni otačbini, a valjda me neće ubiti za što, to se 0- vO & vama porazgovorih. Mislim da je dosta a ja moram ići. Ja odoh od tog čoveka mnogo misleći o nje- mu, jer mi se učini sasvim neobičan — otidoh kući, napisah ovo i evo vam šaljem, da ga štam- pate u vaš cijenjeni list. Dr. 4. Teorija i praksa. Mi smo se uživili u stanovitijem frazama, koje imaju u sebi yeliko značenje, ali se upotre- bljuju van reda i mjesta, dapače gdjekad i proti svome duhu. Pak su pred svijetom izgubile onu jakost, potrebnu a da se pretvaraju u djela. Megju te spada i naše pravo. — Veleizda- ja!poviknuće sad kakav ludaković. Polagano pobro ! Mi svi znamo za hrvatsko naše pravo; pravo da ovaj naš narod postane ujedinjen i slo- bodan; pravo da naš jezik vlada u našoj kući. pravo da domaći sinovi jedu domaći kruh u do- maćoj službi; pravo da budemo štovani i uvaženi od europejskijeh naroda; pravo da nam se doz- voli slobodni ekonomski razvitak zemlje itd. itd. Sve su to naša prava. Mi ih na izust već znamo, mi ih tražimo da se vrše, vodimo naime borbu za narodna prava. I u to ime radi se, govori se, piše se naro- ili ne vjeruje, ali svakako dobio je pojam, da on ima ueko svo- du. Narod naš sluša i vjeruje .... je pravo, koje su mu drugi oteli. Dobro. Sutra se naše prilike promijene i mi to pravo nastupimo u potpunoj svojoj snazi. Šta mislite, da će onda Hrvatskoj proteci med i mli- jeko? Neće, ne. Bojat se da to ne bi bila druga Srbija, Grčka, Italija, ili ako ne tako, a ono bar nešto blizu. A onda bismo, ko i oni danas, stali pak se čudili, kako je to da narod i slobodan i ujedinjen i na veliku položaju, pa ipak nije sre- tan. Onda bismo našli, ko i oni danas što nalaze, da je i naš narod pun, krcat svojijeh prava, ali ne pozna gjavlije svoje dužnosti. I došli bismo do onog zaključka, do kojega danas dolaze i Ita- lija i Grčka i Srbija, da je njihov narod glo od- gojen, da danas ne sluša ni sebe, isto ovako kako što negda nije htio slušati drugoga, da nema u njemu dišipline i kreposti, u jednu riječ da nije sposoban sa vladanjem samijem sobom! Do ovoga zaključka dolaze njeki državnici onijeh zemalja, te ako ih iz bojazni javno ne izrazuju, ali ih is- pod nejasnih riječi u svojim djelima skrivaju. Kada čovjek ne zna da upravlja sobom i svojim imetkom, onda ga stave pod kuratelu. O- vaj zakon vlada kod svih naroda, što dokazuje njegovu valjanost, I množina može da bude kao pojedinac. Hoćemo li dozvoliti, da se sutra tako dogo- di i našoj domovini? Ama onda, braćo, bolje da se svi sakrijemo i pobjegnemo sa narodnoga po- lja, jer bi bila jedna bruka manje. Mi doista imamo velikijeh prava. Ali ta pra- va utaman od drugoga isčekujemo, ako ne iz na- ših dužnosti, Imamo pravo da se naša domovina ujedini? Kakvo pravo, kad evo isti njezini sinovi neće da za to ujedinjenje ni glave okrenu! Pravo da se poštuje naš jezik, a ovamo mi ga sami za- bacujemo i služimo se tugjijem, iz interesa ili same ambicije, da nas se čuje. Pravo da se eko- nomski razvijamo, a kako će to da bude, kad na- ši kapitaliste strižu kupone i uzgajaju svoju dje- cu me da budu slobodni i neodvisni gragjani, ne- go savisni činovnici s debelijem zlatnim galunima i s bezbrižnom pensijom. Šta nam vrijede ta raz- kada ih — u : tugjinštinom. Jer on sam neće da ima nikakvijeh obveza, nikakaijeh dužnosti kao Hrvat i gragja- nin, pošto su iste vrlo sekantne. Kako ćemo na- predovati u takovim vodama? Ako pak ovako postupa marodna inteligencija, što da kažemo 0 prostome puku? Ne vidimo li više puta kako se naš prosti čovjek rado kiti tugjinom, pa baš pod uvjet i da smiješan postave; kako s nasladom i . nespretnošću isgovara tugji jezik, da pokaže, da je i on — nešto. Dužnost, dužnost našu ispovijedajmo i vrši- mo u svim granama narodnoga života. Kada to bude, naša će prava sama po sebi doći, a mi će- mo se onda pokazati narodom dostojnim sebe i svoje slobode. Inače — evo primjera u Grčkoj, Srbiji i Italiji, gdje svak zapovijeda, a niko ne sluša; svak hoće da muze, a niko da plaća; svak je pun prava, a niko neće da ima obveza i dužno- sti Tako odgojeni narodi ne mogu imati nikakve budućnosti, van traljavo životarenje u tuzi i nevolji. Vis i Makarska. Kobna su ova dva mjesta u našoj nesretnoj stranačkoj razmirici. Nigdje kao tamo nije se va- tra tako žestoko razmahala. Ali možemo reći da nigdje kano tamo nijesu se upotrebljavala nedo- pustenija srestva protiv stranke prava. Historijat zgoda i nezgoda, što se odigraše u zadnje tri godine na Visu i Makarskoj, odviše je dug, a da bi ga ovdje kušali reasumirati. Usli- jed odluke god. 1895, da se ima uništiti stranka, koja je toli žestoko ustala proti otklonjenju a- drese za sjedinjenje, vješto oko poznatoga strate- ga pogledalo je odmah na ove dvije najtvrgje pravaške tvrgjave. 1 zagazilo se. . . . počinilo se pogrešaka — jedna je izvodila drugu, krv se me- gju gragjanstvom otrovala. Na izborim htjelo se pogreškama dati sankciju narodne volje. Kojim načinom? . . . . Nećemo da 0 tom sada rasprav- ljamo. Ali što treba znati jest, da nakon mnogo- brojaih utoka i protuutoka najviše Sudište priz- nalo je, da je narodoa stranka od pravaške veći- ne umjetno stvorila manjinu, da je bilo nezakoni- tosti i Vrhovno je Sudišteuništilo mnogo toga, što su fakcijozni ljudi misljeli stvoriti, sebi ili svojima u prilog. Što sada? Ništa drugo nego neka se vrši zakon! Ali tu je opet zapelo i stranka prava sa svi dokumentima i odlukama me može da dogje do priznate joj pravice. Le leggi son, ma chi pon mano ad esse? Opravdano su s toga ustali zastupnici stran- ke prava i listovi pravaški s ovu i s onu stranu Velebita, da odlučno prosvjeduju protiv novih na- silja, kojim idemo u susret. Spljetsko ,Jediastvo“ ne shvaća ovo pitanje sa strane ustavnosti nego sa gledišta panjoke. Regbi da panjoka vrši glavnu ulogu u shvaćanju političkih naših pitaaja u spljetskog , Jedinstva.“ Ako se pravaši buae, jer im se ne dadu na Visu i Makarskoj ona prava, koja im bijahu priznata, nije to radi načela nego radi mjesta liječnika Vranjicana i Marinkovića! Lijepa li i moralna ra- zlaganja! Ovako se može i najuzvišenija narodna borba pretvoriti u panjoku, pa reći da stari na- rodnjaci koji se boriše za načelo narodnosti, ne radiše to iz uvjerenja, nego da kao advokati dig- nu talijanaškim odvjetnicima njihove seoske kli- jente, kao liječnici njihove pacijente itd, Pomišlja li ,Jedinstvo“ kakovu psovku izbaca, spomijuć sa ovim pitanjem ustavnosti i narodnih pravica pita- pje općinskih liječnika, koji, jer pravaši, bijahu od narodnjaka boycottirani? Ne radi se o dru, Vranjicanu, ni o dru. Ma- rinkoviću. Radi se o pravici. Je li narod onih op- ćina u većini pokazao, da želi da budu u rukama stranke prava? Izborne komisije rekoše da nije, ali vrhovno Sudište otejeklo je da jest. Stranka prava ne traži drugo nego da se ovaj sud poštu- je. Ali onda Vis i Makarska upale bi u pravaške ruke?! Eto u tom grmu leži zec. Pa kad bi sutra ove općine uspostavile na svoja mjesta liječnike Marinkovića i Vranjicana, one ne bi drugo uradile van svoju patrijotsku du- šnost naprama ljudima, koji su za stranku pretr- pili neugodnosti i raznih veksacija, NN Jedinstvo“ se velikim zadovoljstvom ističe, da danas jedan (u ostalom vrlo maleni) dio omla- dine, porijetlom hrvatske, nije više za stranku prava. Ne znamo što ga to ulazi u pitanje Ma- karske i Visa. ili će ta nova omladina, da odobri djelo počinjeno nasiljem ? No ta omladina, ako nije pravaška, nije ni narodnjačka, ni hrvatska, o- na sama ne zna što je, a ,Jedinstvo“ mješte ve- seliti se imalo bi plakati nad tim velikim junaci- ma, koji danas ujedinjuju Slavenstvo, jer za nji- hovu veličinu Hrvatska je odviše uska, a sutra će, čekajuć dok se njihovi idejali ostvare, u dokolici, u bonetima uredovati proti zdravoj hrvatskoj misli. Mi smo već vidjeli takovijeh primjera..... Pogled po svijetu. Delegacije. — Malo po malo, iza toliko galame, koja se čula osobito u ugarskoj delegaciji, biće ipak glasovani svi krediti i ratai i pomorski, onako kako hoće vlada, kao što je odobrena i va- njska politika. U pitanju Bosne-Hercegovine, Česi su ovaj put šućeli, samo antisemite izaoše neke prigovore Kallayevoj upravi. Što se tiče željezni- ce Kallay je opetovano naglasio gradnju pruge Gabela-Dubrovnik-Hercegaovi. Položaj u Austriji. — Iza njemačkih gja- ka, dolaze na red njemački pričuvni časnici. Po- što je ministar rata radi demonstracija svrgauo nekoliko pričuvnih časnika, to je iz Graca pot- strijekana agitacija da svi prič. njem. časnici po- lože šarže. Ova agitacija, ako uspije, mogla bi opet rasplamsati i onako ne primirene duhove. Parlamenat se do brzo otvara spućenih ruka, u najzamršenijoj situaciji. Engleska i Amerika. — Sve se više pri- pravlja javno mnijenje na anglosaksonski savez. Predobiveni su uplivni političari ma jednoj i na drugoj strani. Savez, kako ga praktični Eoglesi shvaćaju, bio bi samo defensivni, t. j. svak bi u vanjskoj politici imao slobodne ruke, ali u gluča- ju strane navale sve česti saveza dužne su da se skupa brane. Ako im to pogje za rukom britski savez imao bi 400 milijuna pučanstva i presilao bogatstvo. U Franceskoj svršiše i nakaadni izbori, Vlada je skoro ostala na starome, samo što je opozicija izgubila tri najvaljanija vogje. Jauresa, Gobleta i Guesde. — (Govori se da vlada namje- rava priteći novčano u pomoć Španjolskoj. — U Versaillesu započelo je drugo izdanje Zolina pro- cesi. I ako je znaližeijnost pučanstva velika, nije ni iz daleka kao za prvog procesa. Velika pita- nja rata, britskog saveza, anglo-franceskog suko- ba o granicam u Africi zanimaju sada politički svijet u Parizu. U Italiji pod gvozdenom vojničkom rukom posvema se stišala socijalno-republikanska revolu- cija. Nego vlada je u oštrom sukobu sa ultrakle- rikalnom strankom, jer hoće da je i ona potpa- ljivala prevrać. U stvar se umiješao i Vatikan. — Umro je Brin ministar pomorstva i utemeljitelj talijanske ratne mornarice. Srbija i Bugarska. — Uvaženi glasovi tvrde, da je spor izmegju Srba i Bugara radi Ma- cedonije upravo nepodnosljiv. Bojat se je kako- vih iznenagjenja. Rat. — Španjolski admiral Cervera pošao je sa svojom flotom u duboku kubansku luku San Jago de Cuba. Je li još unutra ? ili je izišao ? Br- zojavi tako protuslove, da nije moguće nikome vjerovati, Svaki trenutak može donijeti osudnu bitku, ali i daljnjih iznenagjenja. U Washingtonu vele da ustaše neće podupirat amerikansku vojsku za osvojenje Kube. U Parizu ugovaraju Španjolci sa agentima kubanskog ustanka. Čuje se jos da će Filippine pripasti Franceskoj kao nagrada za usluge učinjene Španjolcima. U jednu riječ, nema nikakvih važnijih i sjegurnih vijesti o flotama, pak se čine svakakva nagagjanja. Domaće vijesti. Slovenačka era u Dalmaciji. — Presjed- nikom dalmatinskog lIrizivnog Suda imenovan je savj. Gertschen, rodom Slovenac. lacija novoimenovanoga biskupa- i dra, Aogjelka Voršaka RR obli. Knez-biskup Ljubljane dr. Jeglić ušao je trijum- fatorno u 1%, va De Stošii ga pozdra «snika sloge u megju slovenačkim strankama. w < Pišu nam iz Kaštela: — Svrhom. aprila i početkom maja t, g. sadržavahu se kod nas gg. A. Bulić i A. Župljanin vaši Dubrovčani, koji su naš narod podučavali u racijonalnom Ci masli- na, te trenju i čišćenju. Kako su svakomu ne- utrudivim i vjestačkim radom ugodili, to zasložu+ j ju javno priznanje. Ovom prilikom odlučujućim čimbenicima, da po mogućaost u.