kolovštinam za življenje u njekim mjestim i dr-
žavam, nastade za takove iznimno stanje, koje
je već predvidio utemeljitelj reda S. Frano kad
kaže u reguli, da se redovnici imadu vladati ,se-
cundum loca et :tempora et frigidas regiones“ i
pripelio starešinam, da na to paze i provide; da-
pače je htjedda njegov red nebude samo kon-
templativni već i aktivni ,non sili soli vivere sed
aliis proficere“ što je on isti i djelom pokazao
propoviedajuć rieč božju u Egiptu i svetoj zemlji
. i tizim već odmah uputio svoje redovnike na du-
šobrižnički rad. Iz povijesti našega hrvatskog na-
roda znade se koliko su redovnici S. Frane
radili u njivi gospodinovoj za vrijeme bogomila i
sile turske. Ko može iskazati koliko su redovnici
S. Frane, trpnja, patnja i nezgoda podnijeli s na-
rodom za turčina? Doisto da nije bilo redovnika
S. Frane, danas u Bosni, Hercegovini i dijelu Dal-
macije, gdje i danas franjevci obavljaju dušobriž-
ničko zvanje, ne bi bilo ni jednog katolika, jer
oni su jedini ostali s narodom i mogli odoliti tnr-
skoj sili. Videć, Sv. Stolica kao brižna majka, rad
i požrtvovanje franjevaca u njivi gospodinovoj, da-
vala je, na pitanje, redovnicim i Provincijam, u
položaju takovom se nalazećim, njeke polakšice i
povlastice koje su bile potrebite za redovničko
življenje. Provincija Franjevačka Presvetoga Od-
kupitelja u Dalmaciji odregjena jedino dušobriž-
ništvu dobila je nanovo od Svete Stolice godine
1877 Indult, kojim se priznale i potvrdile potrebe
prama okolovštinam u kojim se Provincija nalazi.
Ali usljed Papine Bulle i novih konstitucija, rek
bi da je odzvonilo Indultim koje su uživale neke
Provincije u redu, a osobito Provincija Presv. Od-
kupitelja; tako se misli u Rimu, a očito se poka-
zuje da je tako iz postupanja novog generala re-
da prama Provinciji, koji je svrgao velezaslužno-
ga Provincijala O. Matu Šimića, što je istomu ge-
neralu pokazivao nepobitnim činjenicam, da Pro-
vincija Presv. Odkupitelja ne može, dok se u ovom
položaju nalazi, ni časa biti bez indulta. Naravno
da je General u Provinciji imao i ima svojih pris-
taša, kojih jest mali broj, ali su pizati teški, jer
natovareni tutulim: ex-definitura, ex-kustoda, lek-
tura Jubilata, ex-Provincijala, biskupovih savjetnika,
kaocelira i što ti ga ja znam još, koji puni žući na
župe i Župnike znali su pismo u Rim podliet vodu
Provincijalstvu Šimića i dobit Delegata Generalova
koji je došao u Provinciju i jedino š njima se
jatio. Što je govorio Delegat? Govorio je onako
kako se misli i kako je imao nalog u Rimu. Go-
vorio je javno čisto i bistro, da je za Provinci-
ju svršilo, da indulta neće imati nigda, 0 vita 0
morte ili se primit reforma ili propasti, da župe
valja ostaviti, dobra Manastirska prodati, a da
samo će se dopustiti adjecenze. I doista on je raz-
drao par postola idući k' Biskupu Spljetskome
moleć ga da se svakako primi župa fratarskih.
Kad mu je Biskup rekao da ne može, jer da ne-
ma osoblja da pokrije ni svoje župe i da bi fra-
njevcima povjerio i svoje Sjemenište, tad se isti
Delegat škandalizo i rekao : da su fratri podmitili
Biskupa. Eto što musli Rim o Provinciji  Presv,
Odkupitelja. Pošto je Delegat Generalov Savjetnik
i pošto on ovako govori istina je dakle nepobitna,
da se u Rimu radi o glavi spomenute Provincije.
S toga svaki franjevac Presv, Odkupitelja (izvan
one nekoličine titulaša) ostao je začugjen kad je
vidio u ,Katoličkoj Dalmaciji očitovavje komesa-
ra O. Puratića gdje kaže: ,da se pronose neisti-
mile vijesti . . . . i mogu Vam jamčiti, da je sa-
svim neistinito i skroz lažno, da se misli oduzeti
franjevcima njihovo šupničko službovanje u  Dal-
maciji“, i svaki sebe pita: kako je mogao O. Pau-
ratić onako govoriti, kad je njemu više jneg iko-
mu poznato, što je Delegat govorio i kad on zoa
potanko za sve namjere Rima u pogled reforma.
No sa laži niko se nije udavio, kaže poslovica,
tako i komesar O, Puratić ostao je živ; može
bit da ga na to naćeralo i položaj kao komesara

koji valja da krije namjere starješine. Prosit mu |

Još Cetinje.

Pariški ,Temps“ ima svoga dopisnika u Beo-

od zadnjih brojeva rečenoga lista imade od ona4-
mo ova brzojavka:

, Biograd 30 Maja. Zadnji sastanak knjaza
Nikole od Crne Gore i kneza Ferdinanda od Bu-
garske u Opatiji u prisuću ruskog ministra na
Cetinju, koje je prouzročio neku razdraženost kod
kralja Aleksandra, a navlastito kod ex-kralja Mi-
lana — značajan je radi zaključka jedne ,en-
tente“ megju Crnomgorom i Bugarskom u pogle-
dio opredjeljenja njihovih uplivnih sfera na Bal-
kanu, što bi bilo od Rusije potvrgjeno.

Vijest ob ovom sporazumku bi u ostalom
raširena od nekog lista u Dubrovniku — ,Du-
brovnika,“ koji je uopće inspiriran od cetinjskog
dvora, a potvrgjena je do stanovite točke u Beo-
gradu po osobnim pismima, što su zadnje doba
stigla iz Crne Gore.“

Ova nam brzojavka lijepo nadopunjuje ono
što smo kazali u prošlome broju pod naslovom
Prste k sebi! No u njoj imade još štogod, što je
vrlo zanimivo da se znade.

 

+“ . e .
Naši dopisi.
Iz Pokrajine, 6 Juna.

Razni listovi se bave o pitanju franjevaca,
i žale što po duhu Papinskoga Slova felicitatem
quadam starešine njihove misle izvesti neke pro-
mjene i pozvati u samostanu sve one svoje sino-
ve koji su posuti po parokijama.

Franjevci su mal ne svi, naše gore list, oni
ne samo bili, da li i sada su zaslužni za njihove
vrlipe u korist Crkve, a osobito pripovjedanja ;
oni u istinu posjeduju taku vrlinu da ljube svoj
jezik, a počituju tugji, i osobito talijanski, budu-
ći dobar dio njih svršio nauke u onijem samosta-
nima. — Usteguuti njima neke dozvole koje su
imali i u prošla doba kad je pašovala šimitara
turska, bio bi i redu i našoj crkvi u Dalmaciji
težak udarac.

Nadamo se da starija duhovna vlast pripo-
znajući važnost od ovoga predmeta neče u duhov-
nom smislu štetu učiniti narodu našemu.

Napomenuvši slovo velikoga Lava za fra-
njevce dolazi mi na pamet, da u Boki Kotorskoj
nekad su bila četiri samostana Reformata, koji na
žalost ovoga naroda ne daju onaj plod po načelu
Svetoga Frane, a to je jer njima nije milo učiti
naš hrvatski jezik.

Ovi oci mislim i bolje bi koristili našem
narodu, našijem potrebama, da proučavaju pjego-
vu prošlost i da uče naš jezik, eda budu korist-
ni pripovjedanjem i izpovjestim u potpunoj mjeri,
kako se zna da su svegjer i sada, ali imaju biti
radišni u njivi Gospodinovoj i ne tugjit se ono-
me narodu, onome jeziku izmegju kojega stanuju,
da li uvažat ga i učiti. Toga radi došlo je vrije-
me da nestane onaj ekluzivizam jezika, koji ma
štetu duhovnu vlada u njihove dvije Crkve u Bo-
ki, i da u tvoru i govoru budu korisniji, a još
više sada što ih naredba velikoga Lava u usta-
nova Felicitatem quadam, stopila ih je u jedan
snop jednakosti, širomastva posluha i radinosti
za korist čovječanstva i ponos Svete Crkve.

Kotor, 7 Juna.

Kad je izgorjela crkva hrišćanska sv. Niko-
le, obavjestili smo vas, da je zajedno š njome iz-
gorio barjak ,srpsko-pravoslavne Garde“, koji je
bio hrvatska trošojuica. Žalili smo ovo, jer je o-
vako nestalo jednog važnog dokaza hrvatskog o-
sjećaja naših starih brišćana, kojijeh se potomci
sad nazivlju ,Srbima“. Predvidjeli smo, poznajući
ove naše ,Srbe“, da novi barjak ,Garde“ neće
više biti hrvatska trobojnica. To so je i obistilo.
nGarda“ je nabavila nov barjak ali ne već hrvat-
sku, dali srpsku trobojnicu, i š njom paradirala
na Trojčindan t. j. u nedjelju 5, i ponedjelnik 6
tek., jučer naime. Tako se eto pogaziše plemeni-
ti stari osjećaji utemeljitelja ,Garde“. — Do ma-
lo će javiti kroz srpske novine, da ,Garda“ nije
ni imala nikada hrvatsku trobojnicu, već da se je
uvjek okupljala pod srpskom zastavom. Nećemo

se čuditi!
* Kotor, 8 Juna.

U predzadnjem broju ,Crv. Hrv.“ konstatu-
juć, da ,Srpski Glas“ imade dopis, u kojem se
veli, da u Boki nema Hrvata, poručili smo ,Je-
dinstvu“, da ovako misle amo svi ,Srbi“. To i i-
zjava upravljena jednomu Trojanoviću dokazuje,
Zato smo upozorili ,Jedinstvo“, kad neće da nam
koristi, nek se ne prti u naše stvari, pošto mam
je onakovo njegovo pisanje više puta štetovalo, A
nJediustvo“ mjesto, da ovo upamti, vrijegja nas u
43 svom broju, uprav na šumadinsku. Umislja se
da smo mi šusteri, pa hoće da se s nama ruga.
Kad bi htjeli odvrati šilo za ognjilo, imao bi se
rad šta češati. Ali ne ćemo. Pamtimo dobro ono

raslaganje i koje nam je Antonije držao, kad je a-
mo bio u wehru, o jedinospasonosnom progra-
mu Starčevića. Zato ćemo štediti. Ako se ne

ujedno slećajuć ga na Onu: ne ko, već što, obe«
ćajemo mu, da se unapred nećenio obazirati na
njegove butade.

Ispravak. U zadnjem broju ovog lista, a u
dopisu drugom iz Kotora, potkrala nam se je po-
greška. Mješte: ,stignuo je amo“ .... čitaj: sti-
gnut će amo....“

 

Pogled po svijetu.

Položaj u Austriji. — Pošto je parlame-
nat apsolutno nesposoban za ikakav rad uslijed
divljaštva Schčnererovaca, to se očekuje, da će
se došaste sedmice zatvoriti, neki nagoviještaju i
raspustiti. Thun bi, do bolje zgode, vladao na te-
melju $ 14. O uregjenju jezičnog pitanja nema
megjutim ni govora.

U Italiji se sastavilo novo ministarstvo sa
Rudinim na čelu. Opozicija se raduje, da će ga
baciti tek se komora otvori.

U Franceskoj ministarstvo održalo je pred
novim parlamentom pobjedu u presjedničkom pi-
tanju. Melineov kabinet neće pasti, ali će se pre-
ustrojiti.

U Srbiji obdržavahu se izbori. Liberalci
pobijedise na svoj liniji. Na više mjesta došlo je
do krvoprolića. — Ozbiljno se je bojati, da ne
bukne opet srpsko-bugarski rat,

_ Spanja i Amerika. — Brzojav je donio
da je na 3 ov. mj. bila bitka pred Santjagom, u
kojoj je potomu jedan američki brod. Sad se is-
postavlja, da su Amerikanci navlaš uvalili taj brod
na ulaz u luku, eda zatvore izlaz brodovlju Cer-
vere. Zadnje vijesti donose da im je u blizini
Santjaga pošlo za rukom iskrcati 5000 ljudi, koji
sa ustašam napadaju na Santjago.

Brzojav iz Beča. 10 Juna. — Na Filipi-
nam žestoka borba. Predstoji pad Manille. — Na-
stavlja se iskrcavanje vojske na Kubu. Tri juriša
na dantjago bijahu odbivena.

Amerikanske osvete. — U -ovom ratu
europejske simpatije nekako su više za Španjol-
sku. Tu su i Njemečka i Franceska u jednome
kolu. Amerikanci se hoće da osvete boycottažom.
Oni su praktični ljudi. Ako su Parižani protiv
nas, nećemo kupovati njihovih moda, niti doći na
izložbu 1900. To je u Parizu mnoge uznemirilo,
pak je franceska vlada morala da u Washingtonu
uvjerava o svojoj neutralnosti. — Nadalje kako
New- York Herald, javlja odlučeno je udariti ve-
liku carinu na slador od repe (ali ne na onaj od
trstike). Tim bi bila pogogjena Njemačka. Eto
ovako se osvećuju Amerikanci. Zaisto vrlo silovit
narod.

 

Domaće vijesti.

Šandor-Gjalski. — Hrvatski književnici u
Zagrebu priredise večer u počast g. Ljube Babi-
ća, kad se je povratio iz Beča. Tom prigodom
prihvatila se misao 0 osnivanju društva hrvatskih
književnika.

. Javljaju nam iz Zadra: — Načelnik Tri-
gari teško je bolestao. I ako ozdravi, neće on mo-
ći da vodi općinske poslove. U talijanaškoj stran-
ci vlada veliki kaos. Predvigja se ipak da će | do-
ći do kompromisa izmegju autonomaša-talijanaša
i iredentista, u kom slučaju ovi zadnji, jer broj-
niji, vodili bi glavou rijeć. Jedini stari Trigari
burdišajuć izmegju vlade i iredente držao ih je
nekako na uzdi. Ali sada . . . Zadar hoće da se
natječe sa Trstom.

Žalost. — Umro je u Trstu kap. Jako Bo-
janović, maš Dubrovčanin. Pokoj mu duši!

plka“. — Poznati parobrod Ugarsko-hrvat-
skoga društva, koji je lani u sukobu sa engles-
kim parobrodom ,Thyrria“ izgubio onoliko putni-
ka, prodan je ovih daaa jednom grčkom armatu-
ru, koji će ga popravit i upotrebit za prevoze u
Grčkoj.

Dalmatinske stvari. — Glavni o :
ke prava ,Hrvatska Domovina“ dčeljsli o o.

nje doba nekoliko vrlo lijepih i enih člana-
ka, koji se pobliže odnose na Dalmaciju. Jedan
je bio o govoru g. D.ra Bulata, kao delegata u

kome se je temeljito kritizirao njegov abdikacijo-
ni oportunizam, pak o nepodnosljiviva odaožajim
na Visu i Makarskoj, koji su nastali krivnjom i
nasiljim narodnjaka, zatim o novom presjedniku
prizivnog sudišta itd. Ovi su članci bili ovamo
čitani gile utaji
oju od s ima isti list članak

naslovom Hrvatski jezik kod sudova u Dalmaciji.
»Hrvatska Domovina“ drži da pitanje o hrvat-
skom jeziku kao uredovnom zavisi o samim sud-

stoji nikakav zakon i nikakva naredba, izuzme
so jedan stari aulički dekret koji nstazorijuja ša.
lijanski jezik kao uredovni za vno su-
dište. Nego mi mislimo da NACIN
vrijeme, kad je Austrija u Mlecima i
Lombardiji, danas nema poslije
donja ustavnih zakona. S ogt &ko #0 U gudbes
i ta Y"t