kolovštinam za življenje u njekim mjestim i dr- žavam, nastade za takove iznimno stanje, koje je već predvidio utemeljitelj reda S. Frano kad kaže u reguli, da se redovnici imadu vladati ,se- cundum loca et :tempora et frigidas regiones“ i pripelio starešinam, da na to paze i provide; da- pače je htjedda njegov red nebude samo kon- templativni već i aktivni ,non sili soli vivere sed aliis proficere“ što je on isti i djelom pokazao propoviedajuć rieč božju u Egiptu i svetoj zemlji . i tizim već odmah uputio svoje redovnike na du- šobrižnički rad. Iz povijesti našega hrvatskog na- roda znade se koliko su redovnici S. Frane radili u njivi gospodinovoj za vrijeme bogomila i sile turske. Ko može iskazati koliko su redovnici S. Frane, trpnja, patnja i nezgoda podnijeli s na- rodom za turčina? Doisto da nije bilo redovnika S. Frane, danas u Bosni, Hercegovini i dijelu Dal- macije, gdje i danas franjevci obavljaju dušobriž- ničko zvanje, ne bi bilo ni jednog katolika, jer oni su jedini ostali s narodom i mogli odoliti tnr- skoj sili. Videć, Sv. Stolica kao brižna majka, rad i požrtvovanje franjevaca u njivi gospodinovoj, da- vala je, na pitanje, redovnicim i Provincijam, u položaju takovom se nalazećim, njeke polakšice i povlastice koje su bile potrebite za redovničko življenje. Provincija Franjevačka Presvetoga Od- kupitelja u Dalmaciji odregjena jedino dušobriž- ništvu dobila je nanovo od Svete Stolice godine 1877 Indult, kojim se priznale i potvrdile potrebe prama okolovštinam u kojim se Provincija nalazi. Ali usljed Papine Bulle i novih konstitucija, rek bi da je odzvonilo Indultim koje su uživale neke Provincije u redu, a osobito Provincija Presv. Od- kupitelja; tako se misli u Rimu, a očito se poka- zuje da je tako iz postupanja novog generala re- da prama Provinciji, koji je svrgao velezaslužno- ga Provincijala O. Matu Šimića, što je istomu ge- neralu pokazivao nepobitnim činjenicam, da Pro- vincija Presv. Odkupitelja ne može, dok se u ovom položaju nalazi, ni časa biti bez indulta. Naravno da je General u Provinciji imao i ima svojih pris- taša, kojih jest mali broj, ali su pizati teški, jer natovareni tutulim: ex-definitura, ex-kustoda, lek- tura Jubilata, ex-Provincijala, biskupovih savjetnika, kaocelira i što ti ga ja znam još, koji puni žući na župe i Župnike znali su pismo u Rim podliet vodu Provincijalstvu Šimića i dobit Delegata Generalova koji je došao u Provinciju i jedino š njima se jatio. Što je govorio Delegat? Govorio je onako kako se misli i kako je imao nalog u Rimu. Go- vorio je javno čisto i bistro, da je za Provinci- ju svršilo, da indulta neće imati nigda, 0 vita 0 morte ili se primit reforma ili propasti, da župe valja ostaviti, dobra Manastirska prodati, a da samo će se dopustiti adjecenze. I doista on je raz- drao par postola idući k' Biskupu Spljetskome moleć ga da se svakako primi župa fratarskih. Kad mu je Biskup rekao da ne može, jer da ne- ma osoblja da pokrije ni svoje župe i da bi fra- njevcima povjerio i svoje Sjemenište, tad se isti Delegat škandalizo i rekao : da su fratri podmitili Biskupa. Eto što musli Rim o Provinciji Presv, Odkupitelja. Pošto je Delegat Generalov Savjetnik i pošto on ovako govori istina je dakle nepobitna, da se u Rimu radi o glavi spomenute Provincije. S toga svaki franjevac Presv, Odkupitelja (izvan one nekoličine titulaša) ostao je začugjen kad je vidio u ,Katoličkoj Dalmaciji očitovavje komesa- ra O. Puratića gdje kaže: ,da se pronose neisti- mile vijesti . . . . i mogu Vam jamčiti, da je sa- svim neistinito i skroz lažno, da se misli oduzeti franjevcima njihovo šupničko službovanje u Dal- maciji“, i svaki sebe pita: kako je mogao O. Pau- ratić onako govoriti, kad je njemu više jneg iko- mu poznato, što je Delegat govorio i kad on zoa potanko za sve namjere Rima u pogled reforma. No sa laži niko se nije udavio, kaže poslovica, tako i komesar O, Puratić ostao je živ; može bit da ga na to naćeralo i položaj kao komesara koji valja da krije namjere starješine. Prosit mu | Još Cetinje. Pariški ,Temps“ ima svoga dopisnika u Beo- od zadnjih brojeva rečenoga lista imade od ona4- mo ova brzojavka: , Biograd 30 Maja. Zadnji sastanak knjaza Nikole od Crne Gore i kneza Ferdinanda od Bu- garske u Opatiji u prisuću ruskog ministra na Cetinju, koje je prouzročio neku razdraženost kod kralja Aleksandra, a navlastito kod ex-kralja Mi- lana — značajan je radi zaključka jedne ,en- tente“ megju Crnomgorom i Bugarskom u pogle- dio opredjeljenja njihovih uplivnih sfera na Bal- kanu, što bi bilo od Rusije potvrgjeno. Vijest ob ovom sporazumku bi u ostalom raširena od nekog lista u Dubrovniku — ,Du- brovnika,“ koji je uopće inspiriran od cetinjskog dvora, a potvrgjena je do stanovite točke u Beo- gradu po osobnim pismima, što su zadnje doba stigla iz Crne Gore.“ Ova nam brzojavka lijepo nadopunjuje ono što smo kazali u prošlome broju pod naslovom Prste k sebi! No u njoj imade još štogod, što je vrlo zanimivo da se znade. +“ . e . Naši dopisi. Iz Pokrajine, 6 Juna. Razni listovi se bave o pitanju franjevaca, i žale što po duhu Papinskoga Slova felicitatem quadam starešine njihove misle izvesti neke pro- mjene i pozvati u samostanu sve one svoje sino- ve koji su posuti po parokijama. Franjevci su mal ne svi, naše gore list, oni ne samo bili, da li i sada su zaslužni za njihove vrlipe u korist Crkve, a osobito pripovjedanja ; oni u istinu posjeduju taku vrlinu da ljube svoj jezik, a počituju tugji, i osobito talijanski, budu- ći dobar dio njih svršio nauke u onijem samosta- nima. — Usteguuti njima neke dozvole koje su imali i u prošla doba kad je pašovala šimitara turska, bio bi i redu i našoj crkvi u Dalmaciji težak udarac. Nadamo se da starija duhovna vlast pripo- znajući važnost od ovoga predmeta neče u duhov- nom smislu štetu učiniti narodu našemu. Napomenuvši slovo velikoga Lava za fra- njevce dolazi mi na pamet, da u Boki Kotorskoj nekad su bila četiri samostana Reformata, koji na žalost ovoga naroda ne daju onaj plod po načelu Svetoga Frane, a to je jer njima nije milo učiti naš hrvatski jezik. Ovi oci mislim i bolje bi koristili našem narodu, našijem potrebama, da proučavaju pjego- vu prošlost i da uče naš jezik, eda budu korist- ni pripovjedanjem i izpovjestim u potpunoj mjeri, kako se zna da su svegjer i sada, ali imaju biti radišni u njivi Gospodinovoj i ne tugjit se ono- me narodu, onome jeziku izmegju kojega stanuju, da li uvažat ga i učiti. Toga radi došlo je vrije- me da nestane onaj ekluzivizam jezika, koji ma štetu duhovnu vlada u njihove dvije Crkve u Bo- ki, i da u tvoru i govoru budu korisniji, a još više sada što ih naredba velikoga Lava u usta- nova Felicitatem quadam, stopila ih je u jedan snop jednakosti, širomastva posluha i radinosti za korist čovječanstva i ponos Svete Crkve. Kotor, 7 Juna. Kad je izgorjela crkva hrišćanska sv. Niko- le, obavjestili smo vas, da je zajedno š njome iz- gorio barjak ,srpsko-pravoslavne Garde“, koji je bio hrvatska trošojuica. Žalili smo ovo, jer je o- vako nestalo jednog važnog dokaza hrvatskog o- sjećaja naših starih brišćana, kojijeh se potomci sad nazivlju ,Srbima“. Predvidjeli smo, poznajući ove naše ,Srbe“, da novi barjak ,Garde“ neće više biti hrvatska trobojnica. To so je i obistilo. nGarda“ je nabavila nov barjak ali ne već hrvat- sku, dali srpsku trobojnicu, i š njom paradirala na Trojčindan t. j. u nedjelju 5, i ponedjelnik 6 tek., jučer naime. Tako se eto pogaziše plemeni- ti stari osjećaji utemeljitelja ,Garde“. — Do ma- lo će javiti kroz srpske novine, da ,Garda“ nije ni imala nikada hrvatsku trobojnicu, već da se je uvjek okupljala pod srpskom zastavom. Nećemo se čuditi! * Kotor, 8 Juna. U predzadnjem broju ,Crv. Hrv.“ konstatu- juć, da ,Srpski Glas“ imade dopis, u kojem se veli, da u Boki nema Hrvata, poručili smo ,Je- dinstvu“, da ovako misle amo svi ,Srbi“. To i i- zjava upravljena jednomu Trojanoviću dokazuje, Zato smo upozorili ,Jedinstvo“, kad neće da nam koristi, nek se ne prti u naše stvari, pošto mam je onakovo njegovo pisanje više puta štetovalo, A nJediustvo“ mjesto, da ovo upamti, vrijegja nas u 43 svom broju, uprav na šumadinsku. Umislja se da smo mi šusteri, pa hoće da se s nama ruga. Kad bi htjeli odvrati šilo za ognjilo, imao bi se rad šta češati. Ali ne ćemo. Pamtimo dobro ono raslaganje i koje nam je Antonije držao, kad je a- mo bio u wehru, o jedinospasonosnom progra- mu Starčevića. Zato ćemo štediti. Ako se ne ujedno slećajuć ga na Onu: ne ko, već što, obe« ćajemo mu, da se unapred nećenio obazirati na njegove butade. Ispravak. U zadnjem broju ovog lista, a u dopisu drugom iz Kotora, potkrala nam se je po- greška. Mješte: ,stignuo je amo“ .... čitaj: sti- gnut će amo....“ Pogled po svijetu. Položaj u Austriji. — Pošto je parlame- nat apsolutno nesposoban za ikakav rad uslijed divljaštva Schčnererovaca, to se očekuje, da će se došaste sedmice zatvoriti, neki nagoviještaju i raspustiti. Thun bi, do bolje zgode, vladao na te- melju $ 14. O uregjenju jezičnog pitanja nema megjutim ni govora. U Italiji se sastavilo novo ministarstvo sa Rudinim na čelu. Opozicija se raduje, da će ga baciti tek se komora otvori. U Franceskoj ministarstvo održalo je pred novim parlamentom pobjedu u presjedničkom pi- tanju. Melineov kabinet neće pasti, ali će se pre- ustrojiti. U Srbiji obdržavahu se izbori. Liberalci pobijedise na svoj liniji. Na više mjesta došlo je do krvoprolića. — Ozbiljno se je bojati, da ne bukne opet srpsko-bugarski rat, _ Spanja i Amerika. — Brzojav je donio da je na 3 ov. mj. bila bitka pred Santjagom, u kojoj je potomu jedan američki brod. Sad se is- postavlja, da su Amerikanci navlaš uvalili taj brod na ulaz u luku, eda zatvore izlaz brodovlju Cer- vere. Zadnje vijesti donose da im je u blizini Santjaga pošlo za rukom iskrcati 5000 ljudi, koji sa ustašam napadaju na Santjago. Brzojav iz Beča. 10 Juna. — Na Filipi- nam žestoka borba. Predstoji pad Manille. — Na- stavlja se iskrcavanje vojske na Kubu. Tri juriša na dantjago bijahu odbivena. Amerikanske osvete. — U -ovom ratu europejske simpatije nekako su više za Španjol- sku. Tu su i Njemečka i Franceska u jednome kolu. Amerikanci se hoće da osvete boycottažom. Oni su praktični ljudi. Ako su Parižani protiv nas, nećemo kupovati njihovih moda, niti doći na izložbu 1900. To je u Parizu mnoge uznemirilo, pak je franceska vlada morala da u Washingtonu uvjerava o svojoj neutralnosti. — Nadalje kako New- York Herald, javlja odlučeno je udariti ve- liku carinu na slador od repe (ali ne na onaj od trstike). Tim bi bila pogogjena Njemačka. Eto ovako se osvećuju Amerikanci. Zaisto vrlo silovit narod. Domaće vijesti. Šandor-Gjalski. — Hrvatski književnici u Zagrebu priredise večer u počast g. Ljube Babi- ća, kad se je povratio iz Beča. Tom prigodom prihvatila se misao 0 osnivanju društva hrvatskih književnika. . Javljaju nam iz Zadra: — Načelnik Tri- gari teško je bolestao. I ako ozdravi, neće on mo- ći da vodi općinske poslove. U talijanaškoj stran- ci vlada veliki kaos. Predvigja se ipak da će | do- ći do kompromisa izmegju autonomaša-talijanaša i iredentista, u kom slučaju ovi zadnji, jer broj- niji, vodili bi glavou rijeć. Jedini stari Trigari burdišajuć izmegju vlade i iredente držao ih je nekako na uzdi. Ali sada . . . Zadar hoće da se natječe sa Trstom. Žalost. — Umro je u Trstu kap. Jako Bo- janović, maš Dubrovčanin. Pokoj mu duši! plka“. — Poznati parobrod Ugarsko-hrvat- skoga društva, koji je lani u sukobu sa engles- kim parobrodom ,Thyrria“ izgubio onoliko putni- ka, prodan je ovih daaa jednom grčkom armatu- ru, koji će ga popravit i upotrebit za prevoze u Grčkoj. Dalmatinske stvari. — Glavni o : ke prava ,Hrvatska Domovina“ dčeljsli o o. nje doba nekoliko vrlo lijepih i enih člana- ka, koji se pobliže odnose na Dalmaciju. Jedan je bio o govoru g. D.ra Bulata, kao delegata u kome se je temeljito kritizirao njegov abdikacijo- ni oportunizam, pak o nepodnosljiviva odaožajim na Visu i Makarskoj, koji su nastali krivnjom i nasiljim narodnjaka, zatim o novom presjedniku prizivnog sudišta itd. Ovi su članci bili ovamo čitani gile utaji oju od s ima isti list članak naslovom Hrvatski jezik kod sudova u Dalmaciji. »Hrvatska Domovina“ drži da pitanje o hrvat- skom jeziku kao uredovnom zavisi o samim sud- stoji nikakav zakon i nikakva naredba, izuzme so jedan stari aulički dekret koji nstazorijuja ša. lijanski jezik kao uredovni za vno su- dište. Nego mi mislimo da NACIN vrijeme, kad je Austrija u Mlecima i Lombardiji, danas nema poslije donja ustavnih zakona. S ogt &ko #0 U gudbes i ta Y"t