poštom : pa gađima žar. 5, na po List izlazi svake : ii. . laebmb om nrrI rm inin: godine for. 2:50 ; sa inosemstvo | Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, satra se da | riše za i f Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su kuću i sa Austro-Ugarsku, | i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništva. Za oglase. priopćeno. zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava Hrvatska politika. » Mais sous quelle forme idće nationale des Croates se rćalisera-t-elle? Sera-cele pancroatisme, cest-d-dire wn Etat erclusivement croate et catho- lique? Sera-ce une fidćration yougo-slave, selon le rćve vaste el gćnćreur de # ćoćque de Diakovo ?* (No pod kojom će formom da se ostvari narodna ideja Hrvata? Hoće li to da bude panhrvatstvo, biva ekskluzivno hrvatska i katolička Država? lli jedna jugoslavenska federacija po širokom i vele- dušnom snu djakovačkoga biskupa ?) Ovako se pita profesur Berutrand Auerbach u svom najnovijem djelu.*, Pita se i ne umije, ne može, ili neće da odgovori. Već, ističuć wveli- ku bojazan, a da bi se forma naše budućnosti, pri- kazana u zadnjem njegovu pitanju sretno riješila, zavežuje svoje refleksije sa ovom nadom: ,Tow- tefois, il suffić que la question croate soit poste; ti est fatal, et juste peut-ćtre, quelle se rećsolve au profit du monde balkanique et contre U Etat magyar.“ (U svakom slučaju dovoljno je da hr- vatsko pitanje bude postavljeno; fatalno je, & možda i pravedno, da se isto riješi u prilog bal- kanskoga svijeta, a proti državi magjarskoj.) Kako li je su ovo malo riječi učeni Franc-z lijepo uhvatio sa svoga gledišta naše težnje i na- še naravno mjesto, koje nam je opredjeljeno me- gju narodima u Austriji i na Balkanu! #* x * Danas je uopće stanje vrlo teško. Dogagjaji se slijede grozničavom brzinom. Hrvatski narod može sve da proigra, ako ne bude dorasao polo- žaju, ako hrvatski vogje hrvatskim okom ne bu- du promatrali situaciju. A opet hrvatski narod može i da se mnogo okoristi. Na nama je dakle da biramo. Povijest nas hrvatska uči, da su stari Hrvati u svim životnim pitanjima, u svim odluč- nim momentima za narodnu stvar izgubili glavu. Izraz nije ui malo oštar. Mi smo od mnogo veli- kih dogagjaja odaljeni i na vjekove. Možemo da- kle mirno suditi. Pak nalazimo, da su stari Hr- vati iz inada, iz nesloge, ili ko zna iz šta, mnogo puta sasvim protivoo radili, nego što je hrvatska korist zahtijevala. Sva krv, sve junaštvo njihovo bilo bi uništeno jednom naopakom odlukom. Jeli ili nije ovako? Hoćemo li i mi da ih naslijedujemo? Ne- ćemo li se već jednom opametiti, te početi gledati sa vlastitu korist i vaditi kestenje za sebe, a ne za drugoga? Da se pobliže izrazimo : Svak vidi kako se užurbaše u Crnoj Gori. Ce- tinje ima svoje namjere i ne krije nam ih nimalo. Te su namjere naperene takogjer protiva interesima hrvatskim. Treba li dokazivati što je Hrvatstvu Dubrovnik, Boka, Hercegovina? Mi smo nekijem izjavama direktno i u živo izazvani bili. Ipak — kada reagirasmo, našlo se na žalost hrvasskih li- stova, hrvatskih ljudi, koji ustadoše protiv ,Cr- vene Hrvatske,“ jer brani hrvatstvo ovijeh zema- lja od svačije poblepe. I ustadoše, čujte pa se di- vite! ustadoše u ime Slavenstva !!! Ovo dokazuje da hrvatski narod još i dan | danas imade svojih historičnih političara, koji su *) Lo racea et los mationaliiće em Autriche-Hongria par se borili za sve i svakoga i svačiju korist pro- micali, samo hrvatsku zaboravili. Sada je u modi Slavenstvo. Neka nas svo- jataju. zoblju kako im drago, ti ne smiješ da pis- neš, jer oni koji će ti krv da posišu, tvoja su braća, sinovi velike majke Slavije, pa u ime toga šuti, kukavico hrvatska, i prigni tvoju glavu pod slavensku sjekiru. Jer inače, ne učiniš li tako, već hoćeš li da ostaneš ma životu, ti podupireš slavenske neprijatelje, Beč, Peštu, Nijemce i Ma- gjare! Ova se pjesma oko nas pjeva, a neki hr- vatski političari, koji se u politiku razumiju koli- ko i magare u pismo, prihvatiše je ko lozinku i — ljudi čuda! — misle da je ovo ovako!! x 2 * A Hrvatska politika ima tačno opredijeljeni cilj : da se okupe u jednu skupinu Hrvatska, Sla- vonija, Dalmacija i I-tra. a zatim okupirane zem- lje Bosna i Hercegovina. Iz ovoga da se — u okviru habzburške monarkije — načini jedna dr- žava sa hrvatskim narodnim obilježjem, rješava- juć sa ostalim marodim i zemljam monarkije do- govorno neke poslove, koje će uglavit kao sajed- ničke. Centrum ovoga slobodnoga narodnoga sklo- pa ima da bude naš Zagreb, koji je i onako sre- dište duševnog života hrvatstva. Ko malo bolje zaviri u ovaj program, naći će, da je u njemu, sa sada, rečeno svekoliko, te nema ni jedne riječi manje ni jedne više. Je li ovo program cijeloga hrvatskoga naroda? Neka se javi ona hrvatska stranka, koja će na ovo pi- tanje negativno da odgovori. Magjaroni možda bi se sami usudili, i ako oni koji su uvjerenjem Hr- vati, u duši bi ipak drugačije qnisljeli. No ovo je u isto doba jedini način, kako da se održimo i othrvamo proti prijetećem tugjinstvu ! Kako ostvariti gornje idejale ? I malo dijete u Hrvatskoj znade, da mi sami proti ovakovim na- šim protivnicima ne bismo uspjeli. Ali ti protivnici imaju i drugdje pune ruke posla; i drugdje je na- roda koji traže svoja prava. Mi smo s ovim naro- dima (Česi, Poljaci, Rusini, Rumunji, Slovenci, Slo- vaci) direktno i indirektno u zajedničkoj akciji. Svi se branimo od jednih protivnika, koji su nam sa- jednički; svak im dava po malo paka i tim se u- zajamoo pomažemo. Česi u Reichenbergu boreći se proti Nijemstvu pomažu Hrvatima u Srijemu, a ovi njima boreći se proti Magjarim. Tako Ru- munji, «ko Slovenci, Poljaci. Nema tu umjetnog saveza, potreba ga je naravnim učinila. Ova borba proizvagja u Austro-Ugarskoj mo- pnarhiji neku evoluciju u slavenskom smislu. Neka nas ne plaši, niti čudi ona skoro divljačka upor- nost Nijemaca, kojom brane svoj dosadašnji po- sjed. Tako će sutra i Magjari, kad im prituži, a to je posve naravno. Oni su nešto ituali što ne bijaše njihovo, a sada malo po malo gube. Priroda nas uči, da onaj koji gubi, pa imao pravo ili krivo, desperat- nije se bori. Ali jasno je ko sunce, da će iz ove bor- be danas ili sutra izeći pobjednicom stvar potla- čenih naroda, i naša, hrvatska. Nama je ovdje mjesto i ovdje naša zadaća. Mi imamo da u mosarkiji ispunimo našu narodnu dužnost. Pobjeda nam ne fali! Čemu dakle razbi- (| jati stare i dobro utvrgjene šance? Čemu tražiti Boruaud Auerbach;prolemeur la Facaltć dos letires de | N&Ć Stiioka nad pogačom ? Zato zar da se sutra x Gafversitć de Nancy. Paris Felis Alcan, Editeur 1606. ! nagjemo puhajući u šake: svoga se dijela i RAV a drugi ne stekli. Pa što bi nam onda ostalo? Političko i narodno samoubojstvo. To bi megjer bila dostojna kruna prošlim pogreškama. x x x E a gdje je bratska, slavenska solidarnost :! Mi u politici ne poznamo bratstva, nego narodne interese. Obazrimo se svijetom, poviješću, sadašnjošću i vidjećemo, da se svaki marod misli sa sebe, a ne za drugoga; za drugoga samo onda, kad vidi da bi tim i sebi koristio. Da je bratstva u politici, ne bi Rus Poljaku gazio jezik onako isto, kao što mu ga gazi Prus. Tu razlike nema. Razlika je samo u boli; gore boli bratska noga, nego li tugja. Mi političku solidarnost prispodabljamo ko- jem mu drago društvu na akcije. Ko hoće da bu- de član društva, mora da kupi akcija, biva položi toliko novaca. Petar je izvrstan prijatelj, najpo- šteniji gragianin, dobar drug svijeh akcijonera. I Petar bi želio stupiti u društvo. Ali nema no- vaca Hoće li ga primiti? Ne, reći će mu: — mi te, brate, ljubimo i štujemo, ali ko amo hoće, mo- ra da donese kapital.“ — A ma ja sam Vaš pri- jatelj, Vaš brat!“ — Z*ludu! — Petru ne preostaje drugo, nego da radi, štedi i steče, a onda će ga primit raširenih ruka, ne samo gornja braća, ne- go svak. A naši politički tikvani misle, da će i mas Hrvate neko pomoć u ime pusta bratstva, onako isto kao što bi se oni, za bratstvo, i imena svoga odrekli! Pa osvrnimo se okolo naokolo, da se pri- mjerima uvjerimo. s Spomenusmo Poljake i Ruse. Eno Srba_i Bu- gara. I oni su braća, ali Bugari ne daju, da im srpsko bratstvo Macedoniju nosi, nego se evo spra- vljaju i oružaju na obranu, pak se je dapače i ra- ta bojati. Ko bi se radi toga usudio tvrditi, da Bugari nijesu dobri Slaveni? Ili zato nijesu. Sla- veni Srbi? E, ali se interesi kose, pak svak bra- ni sebe i ono što misli da je, njegovo. Samo mi pesretni Hrvati moramo se odreći i košulje sa se je dati Srb bi nas progla- pje jetelime Slarosaika! troje Eco malene Danske, germanskog naroda, koji proti Nijemcima drži dapače s Rusijom. Ne- ka se usudi kakav bedak kazat im, da oni jim čudnim i tvrdim jezikom kazali, da oni nijesu pozvani da solidiraju Germanstvo, nego da čuva- ju opstanak i slobodu domovine Danske! I još bi mnogo toga imali da kažemo, što