\

ma, na po. puta k svome cilju, ali osjeguranom
\ pobjedom; eno ih kako -teferiče i M

|

 

List izlazi svake subote. Cijena mu je
4:50, na e godine tior. 2:25 vei sa
& poštom :
:50. troškovi.
Pojedini broj
e predbrojen i za došasto polugodište.

zzremmmm——————————m————————

eda u Otpravništvu lista: na godinu fior.
em u kuću s sa Austro-Ugarsku,
na godinu fior. 5, na p0 godine fior. 2:50 ; sa inozemstvo

stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

 

 

Braća Česi.

Za netom minulih dana Palackijeve slave u
Pragu cijelo Slavenstvo srcem i saučešćem, pak
sva ostala Europa simpatijom ili antipatijom pro-
boravi u duhu, mišlju i zanimanjem u starodavnoj
kraljevini Češkoj. Dani slave već su prošli, ali o-
djek veselja čuje se jošte diljem Slavenstva i E-
urope. Oni su zabilježili novu epohu u povijesti
češkoga naroda, u razvitku borbe svih Slavena u
Austro-Ugarskoj monarkiji. |

Suvišno je potanko opisivati ovo slavlje. Hi-
ljade i hiljade Čeha u Pragu, slavenska braća iz
svih krajeva, svih plemena; impozantni srdačni
dočeki; značajni pozdravi, znameniti govori; po-
klonstva akademija nauke Zagreba, Krakova, Pe-
trograda i sveučilišta slavenskih; ruske, poljske,
hrvatske, slovenačke, srpske deputacije; odušev-

ljenje gragjanstva; hiljade brzojavnih pozdrava

itd. Sve ovo naravno da je ovećalo, osvijetlilo,

udvostručilo Palackijevo slavlje. Ali glavni izvor
gile onoga utiska, što će ga isto da ostavi, leži,
po našem sudu, lih u velikoj narodnoj snasi na-

roda češkoga.

Činjenica da je u Prag pohrlilo sve Slaven-
stvo velika je, ali nije odlučna. Braća su se iu
drugim prigodam skupa nalazila. Odlučna je činjenica
'ovdje bila da je to Slavenstvo našlo narod od 6 mi-
lijuna tako razvijen, kulturan, bogat, napredan, o-
sviješćen i snažan, da se s njim nikakav drugi
slavenski narod ni prispodobiti ne može. Rusi su
najjači jer najbrojniji, ali Česi su najprvi, Prven-
stvo njihovo proglasila je Palackijeva slava u Pra-
gu. Ono bijaše apotheoza češkoga naroda, koji po-
nosan svojim radom, braću je doduše primao u

goste, no ova dogjoše da mu se poklone.

Koli krasni, uzvišeni, dirljivi bijahu, oni ča-
sovi! Kako se srce od milinja širi! Koliko je u-
godno i lijepo gledati i slušati, da imaš onako

velike i slavne braće !
Lijepo... a i poučno!

Trideset, pedeset, stotinu godina već rade

Česi oko osviješćenja i unapregjenja svoga naro-
da. Opkoljeni ljutim protivnicima, u strahovitu ge-
ografskom položaju, sa 3 milijuna inorodaca u
vlastitom domu, nijesu oni zdvojili za svoju bu.
dućnost, nego su se grčevito prigrlili češkome i-
menu, neustrašivo branili češka prava, junački ra-
zvili češku zastavu, uporno promiceli češki jezik,
zadahnuti jednim idejalom: slobodom i veličinom
češke kraljevine. Oni su nastojali da Čeh, bio a.
ristokrat ili sobar, fabrikanat ili radnik, inteligen-
cija ili prosti puk; da Čeh, bio što bio i gdje bio,
činovnik ili neodvisni gragjanin, u Europi ili A-
merici, bude i ostane uvijek dobar Čeh; da se
svojom češtinom diči i ponosi, da ljubi svoju po-
tlačenu i zapostavljenu Češku i da je brani od
svih dušmana i protivnika. Nedajmo se! njihova
je riječ koja sadrti sintezu češke narodne borbe,

eav ih sada gdje se koče na zasluženim lovori-

van sebe od radosti, jer je češka stvar već obet-
bijegjena, češki će jesik da gospoduje, protivnici
da budu pobijegjeni, a Češka kraljevina da opet
1idirine velika i slavna.

* 4 < Gijelo Slavenstvo zgrnulo je k njima u du

   
   
  

hu i osobno, a da ih pozdravi u uspomeni njiho-
va najvećega muža. I oni ga primiše bratski, kra-
ljevski, slavenski. Oni mu kliču: dobro nam do-
šli! Slavenska se svečanost razvila. Ali ko ne vidi
kako u svemu tome izbija na površinu samosvi-
jest češkoga naroda, koji se u ovoj zanosnoj sla-
vi, ko u zrcalu ogleda, pa radosno i ponosno kli-
če: Ovo sam ja, Čeh! Ovo je moja Češka!

I pravo ima!

Hrvatski narode! Svrni okom na bratski češ-
ki narod! Gledaj, razmišljaj, pa uči kako ti tre-
ba raditi, ako hoćeš da budeš jak, velik i štovan,
ako želiš da tvoja Hrvatska postane jedan dan
nezavisnom i ujedinjenom, a ti u njoj sam sebi
gospodar.

Evala Česima! Češka propasti neće, jer nje-
zini sinovi umiju da je brane.

 

Bosna - Hercegovina.

Čitamo u zadnjem broju službenog ,Glasa
Crnogorca“, prigodom zadnjih sukoba na ara&ut-
skoj granici malenu izjavu na uvodaom mjestu,
gdje se, izmegju ostaloga, i ovo veli:

»Ovaj nemili dogagjaj nimalo nas nije iznenadio.
To je kontinuitet staroga zla i ćudi+ krvlju opite. No to
neće ni ovaj put izazvati Crnu Goru na krajnje postupke
spram divljaštva, kolikogod nam muka i stradanje našijeh
suplemenika teško na dušu pada, jer tamo mije njen po-
ziv danas.“

Ove zadnje riječi sam ,Glas Crnogorca“ do-
nosi u cursivu, eda bolje otskoče.

Mimogred rečeno, ti sukobi na granici cr-
nogorskoj stara su pjesma. Vara se ko bi mislio,
da se tu radi o kakvoj idejalnoj borbi Kad se
njeke stvari iz bližega gledaju, izgube svaku čar.
Historička je mržnja izmegju Crnogoraca i po-
graničnih arbanaških i arnautskih plemena, bili
oni muhamedanci ili katolici. Ove godine, svukud,
a tamo nadasve, vlada veliki glad, osobito u Cr-
noj Gori. Pak se jedni drugijem zalijeću u stoku
i odgone blago. Eto pravoga uzroka krvoproliću,
koji se uzrok radi političkih razloga drugači-
je iznosi.

No batalimo to. Upada u oči što se službe-
no tvrdi, da Crna Gora neće ondje da se miješa,
jer tamo nije njen poziv danas. Ovo nam napo-
minje onu o lisici i grožgju. Valja znati da su
ona arbanaška plemena na glasu sa svoga juna-
štva, osobito Malisori, koji su katolici. Sama Tur-
ska tek na imenu vlada, inače oni su posvema
neodvisni i takovim se održaše i u najslavnije
doba turskog carstva. Kiselo je dakle! No to nas
u ovaj par ne zanim«.

Nas zanima znati, ako nije tamo, gdje je
dakle danas poziv Crne Gore? Ovamo sjegurno,
Ako nije dan, biće noć. Crnogorska se himna iz-
vrnula. Knjaz Nikola ne pjeva više:

Onamo, onamo,

Da vigju Prizren,
Ta to je moje
Doma ća doć,

jer tamo nije njen posiv danas! . . .

Ako ovo nije jasno, 6 onda ne znamo šta
ta riječ znači.

s *
%

Evo, braćo Hrvati, za čim se ide i kako še
misli. Evo bratskih namjera naprama nama. Pak
sad nas vi do mile volje korite, ako odgovaramo,

CPUMIKA H A

NAUCNA 9IBLJOTEKA, DUGROVNIK

“o.

Pretpista i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su

i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništvu.
Za oglase. priopćeno. zahvale i ost. plaća se
više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju, Listove nefrankirane ne

10 novč. po retku, a oglasi koji se
prima ni uredništvo ni uprava

+
3;

nama nije ni malo stalo. Mi najbolje anamo za
što je ustrojena Crvena Hrvatska.“ Qna.je tu,
da brani Hrvatstvo ovijeh zemalja od, svačije
pohlepe, bilo bratske, bilo tugjinske. Ona se tome
nikada nije iznevjerila, a i neće ako Bog,da, Za-
ludu je oko toga intačit — muka u taman potrošena.

Bosna Hercegovina, južna Dalmacija, Du-
brovnik, Boka: to su naše zemlje, hrvatske,, Baci-
te pogled na geografsku kartu, pa nam kažite,
što će nam Hrvatska bez ovijeh krajeva? Ne, bi
ona imala nikakve budućnosti. Ove su. zemlje. hr-
vatske i po osjećaju svoga naroda. Hercegovina
je pretežno katolička, a ovo su Hrvati, Muhamedan-
ski elemenat, u slučaju jednoga auć-auć, pristaće s na-
ma, prije nego s ikijem drugijem. Velika. se., pa-.
prezanja čiae, da ga. se prigue na srpsku stranu,
ali bez uspjeha. U južnoj Dalmaciji imade 25. či-
sto hrvatskih općina, a samo, 74. srpskih !
Razmjer je frapautan. — Naše je. Hrvatst;o oči-
to. Čemu da popuštamo, da se ne branimo?. Koju
nam garanciju pružaju braća za slobodu, pravdu,
vjeru otaca naših? Nikakvu, upravo nikakvu. Mno-
go bismo o tom zaali da pričamo.

* x
*

Stavljamo osobito na srce našoj braći u Za-
dru, Spljetu, Zagrebu pitanje Bosne Hercegovine.
Ove zemlje moraju pripasti Hrvatskoj i sa hrvat-
skog pogleda i sa slavenskog. Za hrvatski već 1e-
kosmo. Sa slavenskog pako svi Slaveni monarki-
je, koji misle sebi dobra, morali bi se upravo bo-
riti, da Bosna Hercegovina ovdje ostanu. Razlog
je tome prost i jasan: jača se, ako ništa drugo,
slavenski elemenat u monarkiji; više nas ima, pa
će nam se onda biti lakše i boriti protiv prevla-
sti njemačko-magjarske. i

Njeki vrlo uplivni listovi u braće Čeha ko
da su proti tome, da se ove zemlje sdruže;s mo-
narkijom, a po tom sa Hrvatskom. Nijesmo nikad
čitali da je ovo stanovište od njih bilo i obrazlo-
ženo. Naprotiv ne samo u našem, da li i u pjiho-
vu interesu bilo bi, da ovo pitanje drugčije pro-
matraju. Mipriznajemo .da su Česi žilav i velik
narod. Ali sumnjamo bi li oni bili toliko. postigli
da su u Cislajtaniji sami, da u monarkiji nema,
osvem njih 14 milijuna drugih Slavena, koji svo-
jom borbom indirektno podupirahu i češku stvar.
Više puta se reklo, da cizlajtanski Slaveni, premda
bi po duševnosti poduprli, ne bi rado vidjeli sje-
dinjenje Dalmacije sa Hrvatskom, jer da se time
gubi u Beču jedna slavenska četica, koja, i sko
malene, u današnjem položaju može došil' da bro-

ji. Naprotiv reklo se da skrajaji Nijemci rado bi
pustili Dalmaciju, pa i Galiciju i Bukovinu, neka

 

A EA Ae