List izlazi svake subote. om mu je una; EI u Otpritenilkoo čloda: ne godlon 250: 4:50, na ine fior. 2:25 ; za sa em u kuću s sa Austro-Ugarsku, ti i Bosnu inu s poštom : na godinu fior. 6, na p0 godine fior. 2:50; sa inogemstvo i utužljivi, a dopis flor. 4:50, i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč je predbrojen i za došasto polugodište. Dubrovnik, 1 Jula. Ovijem otvaramo pretplatu na IL. polugo- dište ,Crvene Hrvatske“ za godinu 1898. O potrebi ovoga lista, kao i o tom da nas podupre svaki dobar Hrvat, koji može, suvišno je i govoriti, osobito danas u ovijem vremenima, kada ge i brat i tugjin očito na nas zalijeću, a obojica se, kako vidimo, megju sobom ljuto pregone, ko će prije da otme ono što je naše, hrvatsko. Mi nećemo sustati u borbi i u obrani hrvat- stva na jednu i na drugu stranu. Ali je neophod- no potrebito, da s nama u tom i mišlju i djelim gsaučestvuje sve ostalo Hrvatstvo, onako kao što saučestvuje u ovim izloženim i ugroženim kraje- vima. U to ime nama se prikupljati u hrvatskom duhu; braniti ime i prava Hrvatske; zagovarati slogu neodvisnih hrvatskih elemenata, koji su volj- ni, da se za hrvatstvo bore proti općem neprijate- lju, ma pod kojom god se on formom pokazao. Kad se sve ovo začini krepkim i požrtvovnim ra- dom za narodno dobro, bilo na političkom, kultur- nom, ekonomskom polju, onda je naša budućnost sjajna i osjegurana. Inače bićemo uvijek svačijem loncu zaklopac, a kad naše hrvatstvo budemo od- bacili i nekako njega se odricali, protivnici će nas još gore prezirat, nego li nas sada mrze. Uz ova načela stupaće ,Crvena Hrvatska“ i odsle ko i dosle neustrašivo naprijed ! , a —————————m—=———m—m=—<m<m<—ma—=—=muumm—= Još slavenska solidarnost. Jesmo li mi Hrvati nezrio narod ? Regbi da jesmo. To sudimo po tome što se u nas, kako vidimo, vrlo lako prime neke riječi ili ideje, koje se naokolo raznose, viču i bubnjaju u veliki bubanj, & ne samo da im se duh i smi- sao ni malo ne shvaća, nego se wprav protivno tumače, od onoga što one u suštini imaju da znače. Tome imamo primjer i u Srbiji. Nekada mi- šljahu u Beogradu, da će biti dobro i korisno, ako svoje mladiće pošalju na izobrazbu po viso- kim školama Franceske, Švajcarske, Njemačke: 1 doista ona sveučilišta puniše se gjacima jedno- ga nezreloga naroda, Ovi gjaci čuše tamo 0 soci- jalizmu, komunizmu, anarkizmu, i toliko drugijeh stvari. Svršiše nauke, dogjoše kući i mješte da pomognu domovini, stadoše da je truju. Prisiliše dinastiju da dade ustav liberalniji od franceskoga. Kao da je Srbija Franceska! Uhvatiše se velikijeh rijeći što ih čuše na zapadu i prenesoše ih kući rastvarajuć tako srpski narod. Iz njih se izobrazi današnja ,radikalna stranka“ — najveća nesreća što je Srbija do danas imala u svom domaćem životu. Jer narod vjerovao je ovim ciriškim i že- nevskim apoštolima, pak ih je listom slijedio, te- rozirujuć svakoga, koji u tome nije uzanj prista- Jer sr, narod nije srio narod. .. E sh slično plete, samo pod dru- gom formom. U nas je forma slavenska solidarnost. Danas se o slavenskoj solidaraosti govori u svemu Slavenstvu, dapače i van njegovih granica. Česi, Rusi, Slovenci, Bugari, Srbi, Poljaci, Slova- ci zagovaraju ovu ideju ili je raspravljaju. Ali svi pokazuju kod toga prati pogled i praktični duh. Jedino Hrvati — oni koji o njoj najviše govore, Ra e o jema roka. odom u, prigodom. dobtsnik, dai PA opisao ma . svoj barjak, pa & njime lete kO ludi naprijed, bez obsira, bea promidljaja. jav Ga | 0 DUBROVNIKU 9 Jula 1898. Upitajte molimo Vas Čehe: šta oni razumi- jevaju pod slavenskom solidarnošću ? I odgovoriće Vam od prilike ovako : — Pod slavenskom solidar- nošću mi shvaćamo onaj vez, koji veže slavenske narode, jer sinovi jedne majke, u neku duševnu i moralnu zajednicu, a da se bolje očuvaju i obra- ne od zajedničkih neprijatelja. Po sebi se razu- mije, da braća imaju nastojat da budu složna, ali ovdje taj vez učvršćuje i zajednički interes pod geslom: jedan za sve, svi za jednoga. Mi Česi ne bismo sami mogli da odolimo velikom neprijate- lju, ali uz 100 milijuna ostalih slavenskih naro- dnosti, stičemo osobitu snagu i veliku pomoć za očuvanje našega plemena i ostvarenje — na- ših narodnih idejala, biva uskrisenje kraljevine S. Vjenćeslava. U to ime mi smo odlučni pristaše slavenske solidarnosti, jer nam je ista u našoj borbi za češka prava od neizmjerne moralae i faktične koristi, kako je sjajno dokazala i zadnja Palackijeva svečanost. — Ovako bi od prilike na gornje pitanje od- govorili Česi i odgovorili bi izvrsno. Pametan po- litičar morao bi da ih pohvali i da zajedno s nji- ma usklikne: živjela slavenska solidarnost! * x * A deder upitajte jednoga Hrvata i odušev- ljena pristašu uzajamnosti slavenstva, kako on razumije ovo pitanje. Ili ne, ne pitajte ga, već radije promatrajte njegova djela. 1 vidjećete, da se u nas slavenska solidarnost sasvim protivno shvaća i uzimlje. Oni koji o njoj najviše govore, najprvi su da svoje hrvatstvo zataje ; pomnjivo nastoje a da hrvatsko ime re spomenu ; i ako Hrvati, ine rado se takovim priznaju ; za ljubav sloge i solidarnosti odriču se i imena i prava na- rodnih ; Srbima davaju bijeli list, a ovi na njemu pišu, da Hrvata na svijetu nema; zapostavljaju hrvatske pravice i skanjivaju se odlučno boriti za hrvatska prava, iz straha da se ne bi braći za- mjerili ; otvoraju vrata hrvatskome domu, neka svak, ako je samo Slaven, dolazi i nosi što ga je volja. Evo ovako se u nas pomišlja slavenska s0- lidarnost. Prstom bi mogli uprijeti na svaku izre- ku što je gore donijesmo, pak osobama i faktima pokazati, da je zbilja tako. Ali ovo više nije nikakva uzajamnost, već naprosto abdikacija Hrvatstva. Je li dakle ču- do što imade Hrvata, koji ovw i ovako shvaćenu solidarnost neće da prihvate ? * * * Uzajamnost je potrebita slavenskijem naro- dima, osobito malobrojnijim. Nije nikakav grijeh (kako opet neki vele, koji iz sebičnih špekulacija fingiraju se pretjeranim Hrvatima) zagovarati sla- vensku solidarnost, dapače to je bratska dušnost, a u današnjim prilikama i polišička nužda. Ali ta solidarnost ne smije da bude na štetu, nego na korist Hrvatstvu, ne za uništenje nego učvršćenje hrvatskog imena i hrvatskih pravica. Hrvatstvo i Slavenstvo ne treba i ne smiju da se kose, nego lidarnost pozdraviti oduševljenjem. Zastupnici stranke prava na Carevinskom Vijeću daju nam sjajan primjer takove solidarnosti. Spinčić, Lagi- nja, Biankini, Perić, Trumbić, svakom zgodom ra- de uzajamno sa slavenskom braćom, ali svoga Hr- vatatva ne zatajuju, nego ga u svakoj prigodi is- i tv A Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u šalju se Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, & oglasi koji se Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Pid dnik. ti Za ovakovu goliđarnost mi.smo dašom iti jelom; me za onakovu kako je provagjaju ,Pen- siero Slavo“, ,Narodna Misao“ i neki drugi hr- vatski političari s ovu i s onu stranu Velebita. Polemika. Žestoka se polemika povela ovih dana izme- gju Cetinja i bečkog i peštanskog novinstva. Po- vod toj polemici dao je Pester Lloyd, koji je do- nio brzojav, da je na povratku Knjaza Nikole iz Londona Glas Crnogorca službeno izjavio, kako je knjaz Nikola za svoju politiku zadobio potpo- ru Engleske. Neue Freie Presse brže bolje prenijela je ovu vijest, a po svoj prilici naložila svome lon- donskome dopisniku, da se na licu mjesta izvijesti, jer je odmah zatim u ovom bečkom listu izašao brzojav iz engleske prijestolnice, u kome: je do- pisnik N. F. Presse bio ovlašten da takav glas, biva potporu E«gleske za crnogorsku politiku na Balkanu, najoštrije dementira. Bečki Corr. Bureau dojavio je ovu brzojavku. Na to je Glas Crnogorca neobičnim tonom iznio navale ovih listova na Crnu Goru kao znak vremena, pa za njih, indirektno ali vrlo očito; na- tovario odgovornost austro ugarskoj vladi. To je dalo povoda, da se je ozvao Frem- denblatt poluslužbeno glasilo ministarstva vanjskih poslova, koji braneći vladu protiv tvrdnji Glasa Crnogorca, da ova nema svoje prste u ovim no- vinskim vijestima, u oštrom communique-u |spoči- tuje cetinjskom službenom listu ton, koji ovaj u- potrebljuje protiv Austro-Ugarske, zaborav na dobročinstva, koja je Crna Gora od nje primi- la. Ovaj članak pobudio je veliku senzaciju. Na to je odgovorila i Neue Frei Presse u pre- komjerno oštrom članku, nečuvenom navalom na kajaza i Crnu Goru i donijela odlomak pisme dr- žavnog podtajnika u lorda Salisbury, kojim je ovaj ovlastio njezina dopisnika na onaj gornji dementi, t. j. da knjaz Nikola u Londonu nije postigao ni- kakav uspjeh. Članak Pressin spada u_ najoštrije novinske navale, što smo ih ikada pročitali. , Tek sada, kad je nekako dogorjelo do, no- kata, izagje Glas Crnogorca sa svojim glavnim oružjem, koje je dosle tajno u reservi držao. Bu- de naime poslan sa Cetinja najprvo u Petrograd službeni communigque, koji veli, da dotične vijesti, koja je dala povod ovoj polemici, biva.ono o, pot- pori Eagleske crnogorskoj politici, u Glasu Cr- nogorca — nikada nije ni bilo! | Tableau ! | I doista Glas Crnogorca nije takovu vijest bio donio. | N Lako je bilo Fremdendlattu, on se je mogao iskopati jer u njegovom ;priopćenom on je samo, ako i malo žešće, odbio insinuaciju Glasa Crno- , da u ovaj novinski rat ulazi i austro-pgar- a : i g : ; , uć. sma. (ido aaegina! bad ki ) *