tadom čeliči i to je bila velika njegova nesreća.

Ali ovakovo golemo zlo ne dolazi nikada sa-
mo. Ono je u društvu i drugih mana, ostavlja za
sobom teških .:posljedica. Naravno da zemlja nije
mogla napredavati, a s njome ni uprava. Kad je
nekomu zlo, osda mu je svak kriv. Stvoriše se
pogubne stranke,  gragjanski ratovi, dinastična
pitanja. Mješte; u sebi, tražio je narod lijeka u
veliku dogagjaj& a tim se sve više gubio. Počela
se ti nesposobnost zapovjednika, koji se
nije naučio slušati i malo po malo ode Amerika
svojijem putem. Demoralizacija zavlada upravom
naroda, kolonije smatrahu se kao zemlje stvorene
za izsisavanje, a u tom smislu shvaćahu onamo
namješteni činovnici svoju upravnu dužnost. Doma
zavlada indolencija i neka pjesnička melanholija
dekadence, koja propada i sanja. Kud ćete žalo-
snijeg prizora nego onog u španjolskog parlamenta
otkad je rat proglašen! Domovina u pogibelji, a
narodni prvaci natječu se ko će ljepše govore dr-
žati, a narod dolazi na tribunu, ko da je borba
bikova, pa sluša i sudi je li bolji govornik bio Sil-
vela ili Sagasta, Gomazo ili Romero Robledo, re-
publikanac Salmeron ili carlista Mella1!.... A svi
ti lijepi govori nijesu vrijedili ni šuplja boba, u
času kad je trebalo poprimiti energično akciju,
ako je uopće i bilo više na vrijeme.

A tek administracija španjolska ! Ostavimo
na stranu da ih je rat našao nepripravne, jer oni
ga nijesu ni izazvali. 1 to da je mornarica bila u
najlošijem stanju može ih izvinuti. Sagasta je re-
kao dvije lakoničke riječi: ,neima novaca!“ Ku-
ba je pozobala stotine milijuna. Ali kako oprav-
dat ovu žalosnu činjenicu, koja je ovih dana iz-
bila na javu? Admiral Cervera išao je naime sa
svojim brodovljem u Havanu. Da prevari neprija-
telja i izbjegne mu, svratio se na Male Aatile. Pu-
tem mu je nestalo ugljena. Do Havane je još da-
leko, a otočje neutralnih država na Malim Aati-
lama ugljena nije dalo. Što sada? Bude mu brzo-
javljeno da su u Santjagu državna skladišta ug-
ljena i on brže bolje pohiti tamo. Amerikanska
ga flota ne opazi, te je prošlo 5 dana, dokle ko-
modor Schley ne nanjuši da je Cervera u Santjagu.
Kroz to vrijeme ou se mogao lijepo nakrcati ug-
ljenom i otploviti. Ipak on ostade tamo, Ameri-
kanci ga zatvore, ili, po njihovu izrazu, začepe
ko u flašu, a napokon dogje do poznate katastro-
fe. A zašto Cervera nije izišao i varao ih po mo-
ru do Havane? Jer . . . . u Santjagu bijahu doi-
sta magazini, ali u njima ugljena ne bijaše, jer
ga je uredna španjolska administracija krijomice
bila već ..... isprašila 11

Narod Sjedinjenih *Država sasvim je drug-
čiji. Je li pak bolji? Na to pitanje mučno je od-
govoriti. Klicu njegovu sačinjaju zločinci i svako-
jaki obješenjaci koje nazad 400 godina razoe vla-
de slaše na napučivanje onijeh zemalja. Kad je
poljodjelstvo počelo da se podiže navališe svako-
jaki špekulanti najniže vrsti, da se u kratko obo-
gate agrikulturom. A pošto ova traži mnogo ru-
ka, uvedoše ropstvo i postadoše trgovci robova i
najgori tirjani otkad je svijeta. Kad se ova mje-
šanija nešto malo izoblila i ugladila, zbaci sa se-
be englesko gospostve, a od to doba postade Sje-
verna Amerika zemljom emigracije, gdje potražiše
utočišta svi otpatci stare Europe, kao i oni koje
je doma sreća iznevjerila. Zlatna otkrića pako
namame tamo svu silu najraznovrstnijih aventu-
rijera svih naroda i narodnosti. Bez sumnje je,
da je megju njima bilo i viših, plemenitih no ne-
sretnih duša. Ali većina onih elemenata sastojaše
se od ljudi žednih za zlatom, za dobitkom, od

ljudi koje je u daleki svijet povela samo čežnja

fone, burse, štampu, mašine i ine nov6 proizvo- |

de u većoj množini nego mi, Oa uči grčki i la-
tinski, raspravlja o filozofiji. putuje Europom za-
ljubljen u njezinu umjetnost. Trgovac brašnom,
svinjam, govedim, kao da se toga stidi i želi da
stupi u krvnu svezu sa starom ali gnojilom i bes-
poslenom aristokracijom Europe. Afektira huma-
nizam i poznavanje ljepote i umjetnosti, za koju
nema smisla. Hoće da se razlikuje od Europlja-
nina, a opet da mu se približi. Ali to je sve sa-
mo obmana, tanka korica, koja se lako ostruže,
a ispod nje imaš jaku, žilavu rasu, jankeja ener-
gična i poduzetna, egoistu od glave do pete, koji
se za čas uzobijesti i siplje novce u plemenite
svrhe, a ti misliš da je postao filantrop; ali u
suštini svojoj on je ostao onaj isti, čovjek rada,
vremena i novca, koji s ponosom gleda na hrpu
sgrtana dolara — ne mari kako ni su čim — pa
te ponosito zove, da se tomu njegovu idolu po-
kloniš do crne zemlje.

Ovo će najbolje da potvrdi Kubansko pita-
nje. Iz početka misljelo se da se Amerika bije
radi kakove uzvišene ideje, no danas je očito da
je njima glavno da otok sebi prisvoje, a još glav-
nije, da se okoriste njegovom  proverbijalnom
plodovitošću.

U sam rat upustiše se lakoumuošću bogata-
ša, koji je krenuo na put bez ikakve prtljage, u-
vjeren da će svukud za novce dobiti sve što tra-
ži. Ono istina imadoše golemo brodovlje, ali nika-
kve vojske, nego se ova na zveket dolara u tili
čas stvorila. Pri tom pokazaše — oni, ljudi slo-
bode! — da ne štuju najelementarnije megjuna-
rodne zakone, radeći po svojoj volji, kako im se
svidjelo, prepotencijom koja je svijet zapanjila. U
brzini djelovanja (vrijeme je novac!) mnogo puta
uradiše naopako, pak je trebalo da ispravljaju, po-
vlače: što je mnogo krivo njihovu djelomićuom
neuspjehu. Velimo neuspjehu i to je tako: jer kad
se uzme u obzir, da je to 71 milijun prebogata
naroda, koji ima doma sye što mu za rat treba,
a nadasve novaca i koji vojuje tako rekuć u svo-
joj kući — pa sravnivši ovo sa jadnim položajem
Španjolske, sve ono što Amerikanci dosle poluči-
še, vrijedi razmjerno vrlo malo.

Španjolska je stara kolonijalna grešnica, ko-
ja je zaslužila po koju šibu. Ali usprkos tome i
usprkos neizbježivoj katastrofi Montoja kod Cavi-
te i Cervere kod Santjaga, moralna pobjeda osta-
je još uvijek na njezinoj strani. No to je u da-
našnje vrlo doba mršava utjeha.

 

Naši dopisi.
Kotor, 10 Jula.

U članku ,Srp. Glasa“ na odgovor tiskanu
u br. 27 ,Crv. Hrv.“ izjavljeno je izmegju osta-
loga, uslijed laži ,Srpskoga Glasa,“ da nijesu u
Kotoru ujedinjeni Hrvati i autonomaši, već da su
Srbi ujedinjeni s autonomašima, ili ti bolje s le-
gašima, A da je uprav tako dokazuje bjelodano i
složno pisanje ,Srpskog Glasa“ i ,ll Dalmate“
protiv naše općine i protiv naših ljudi.

»Srpski Glas“ br. 25, obara se ponovno na
upravu naše općine, u kojoj su — kako ono on
kaže — ,ljudi sve, samo Kotoram ne.“ Prije ne-
go li mu dokažemo, da je današnji načelnik g. Fi-
lip kap. Radoničić gragjanin kotorski, pa i ostali
naši prisjednici, nek nam odgovori ,Srpski Glas“
na ovaj upit: ,Jesu li bili Kotorani n. pr. Petar
Ramadanović poznati ageat, Jovo Jovanović i Špi-
ro Jovović srpsko-pravoslavni presjednici zadnje
srpske općinske uprave u Kotoru?“ —

Što pak ,Srp. Glas“ veli 0 komardarima i
ponašanju općine prama njima, to lažno iznosi,
izvrčući stvar prefriganom bizaaotioštinom, nebi li
omrazio našu dičnu općinu šnjima, te nebi li ta.
ko zaslužne Hrvate Škaljara i Špiljara zavadio
s našim ljudima, a sprijateljio sa srpskom stran-
kom. Ali mu mi velimo da mu je uzaludna sva

muka i sva pisanija. Naši vrli rodoljubi Škaljareki
i Špiljerski veoma dobro znadu koliko imadu dr-

do tobožnje obrane jednog ,Srpskog Glasa“,
oji u svoje vrijeme nije štedio najveće njihove

o

šE

|

Na ostale laži ,Srp. Glasa“ za danas se ne»
osvrćati. —
U dobar čas ,Srpskome Glasu“ pridružuje

š

86 zadarski ,Il Dalmata“, na slavu srpsko-talija«
naškog kompromisa, u dauašnjoj eri razglašene

i slavenske solidarnosti. ,Il Dalmata“ br. 53 sra-

motao onako kako samo on po svom zapatu sta-
rom znade, piše o zaslužnom našem načelniku,
pak se obara i na revnog redarstvenog povjere-
nika naše općine g. Senkića. Mi ovo samo kon-
statujemo. Ispravljat ,Il Dalmatu“, bilo bi ispod
našeg dostojanstva. —

Kotor, 12 Jula.

Talijanaški ,Il Dalmata“, broj 53 napada na
bilježnika Iva Giunia i veli da je on ,moralmen-
te morto per tutti i veri cittadini.“ Da pravo re-
čemo prije smo se ne znamo čemu nadali, nego
li da će ovako sad pisati ,ll Dalmata“ o Ivu Gu-
niu. Zar mu ovako hoće da zahvali i harnost is-
kaže, što je na našu štetu a korist talijanaštva
ustrajao ,Unione Cittadina“ ? Zar što je i sveča-
nost posvećenja Sv. Klare skroz potalijančena us-
prkos svim neistinitim ispravcima? Zar što na sve-
čanost, na Sv. Klari nije bilo ni cigle jedne tro-
bojnice, premda je bio obićaj prošlijeh godina, —
ko da smo se povratili u doba fra Clementa? —
Zle li sudbine! —

Beč, dne 11 Jula.

Štovani gosp. Uredniče! Kao što je u svo-
je vrijeme već bilo javljeno, priredilo je hrvatsko
akad. društvo ,Zvonimir“ u utorak dne 5 ov. mj.
zabavno-literarnu večer u spomen slavenskih apo-
štola sv. Ćirila i Metoda. Te večeri sakupi se li-
jepa kita hrvatske akad. omladine i njenih prija-
telja, hrvatskih rodoljuba nastanjenih u Beču —
izmegju kojih osobito ističem vrijednoga mnogo-
godišnjega člana hrvatskog zemaljskog kazališta
g. Petra Brannya sa porodicom, u dvoranu ,Re-
source“, da se ne samo odazove društvenom po-
zivu, već i svojoj želji. Hrvatsko društvo ,Pro-
svjete“ odazove se takogjer brojnim posjetom i
svojim tamburaškim zborom ojača tamburaški zbor
nZvonimira.“ — Oko 9 sati u večer začne komers
tamburanjem hrvatske himne ,Lijepa naša domo-
vino“, koju svi prisutni pozdraviše stojeć. Slijedio
je marš ,Složno pod hrvatskom zastavom“, posli-
je kojeg počne g. phil. Zgrablić svoju raspravu
,0 životu i radu slavenskih apoštola sv. Ćirila i
Metoda.“ Sasma zgodno, a zanimivo, ocrta on ži-
vot i rad sv. apoštola, a onda se osvrne na gla-
goljsku službu božju u hrvatskim zemljama i s pu-
nim pravom pokudi nehaj za glagoljaštvom kod
Hrvata, a osobito kod hrvatskog svećenstva. Svi
prisutni pozdraviše ovu raspravu burnim i zaslu-
ženim pljeskanjem. Poslije pauze zasvira solo na
violinu g. iur. Matić divnu fantaziju ,San“ od
Osleskoga, a zatim na sveopći zahtjev i intermez-
z0 iz ,Cavalleria Rusticana.“ Poznata vještina g.
Matića pri guslanju i njegov muzikalni talenat
zaslužuje svaku hvalu, pak nije ni čudo, da je on
bio i ovaj put počašćen burom odobravanja. Kad
se duhovi umiriše, pročita g. phil. Krile svoju
kratku, ali vrlo lijepu raspravu pod naslovom
Hrvatsko državoo pravo i slavenska uzajamnost.“
U kratkim crtama istakne on prije svega pogub-
nost pjekih novih političkih struja, koje kod nas
— na žalost — hoće da prsotmu maha, a zatim
prikazavši krivo shvaćanje pojma ,slavenska u-
zajamnost“ kao jedan od glavnih uzroka mućenja
pojmova u hrvatskoj politici, dokaže da se pravo
shvaćena slavenska uzajamnost ni najmanje ne
protivi hrvatskomu državnomu pravu, tomu moć-
unomu osionu hrvatstva i zalogu hrvatske buduć+-
nosti. (Tako je! Živio govornik! Ur.) Razumije se,
da zasluženi aplauz nije ni ovaj put zaostao, Po-
slije toga tamburali su se i pjevali su se birani
hrvatski komadi uz sveopće odobravanje. — Po-
slije oficijosnog dijela začne zabavni dio. U ovo-
inu je spomena vrijedna divna zdravica g. Safveta
bega Bašagića, juriste i hrvatskog pjesnika, do-
movini, poslije koje se na predlog g. med. Ciottia
sakupi lijepa svota u korist društva sv. Ćirila i
Metoda u lstri. Svaku hvalu zaslužuje takogjer i
g. Ladislav Branny, sin g. Petra, koji se prijazno
odazva sveopćemu zahtjevu i začara sve prisutne
svojim majstorskim sviranjem na glasovi.u. A što
da rečem o neopisivom ushitu prouzročenu zano-
snom deklamacijom hrvatskog umjetnika g. Petra
Branoya? Umjetnošću, koja mu je prirogjena, de-
klamovao je oa Petotijevu Ludu“ i Preradoviće+