tadom čeliči i to je bila velika njegova nesreća. Ali ovakovo golemo zlo ne dolazi nikada sa- mo. Ono je u društvu i drugih mana, ostavlja za sobom teških .:posljedica. Naravno da zemlja nije mogla napredavati, a s njome ni uprava. Kad je nekomu zlo, osda mu je svak kriv. Stvoriše se pogubne stranke, gragjanski ratovi, dinastična pitanja. Mješte; u sebi, tražio je narod lijeka u veliku dogagjaj& a tim se sve više gubio. Počela se ti nesposobnost zapovjednika, koji se nije naučio slušati i malo po malo ode Amerika svojijem putem. Demoralizacija zavlada upravom naroda, kolonije smatrahu se kao zemlje stvorene za izsisavanje, a u tom smislu shvaćahu onamo namješteni činovnici svoju upravnu dužnost. Doma zavlada indolencija i neka pjesnička melanholija dekadence, koja propada i sanja. Kud ćete žalo- snijeg prizora nego onog u španjolskog parlamenta otkad je rat proglašen! Domovina u pogibelji, a narodni prvaci natječu se ko će ljepše govore dr- žati, a narod dolazi na tribunu, ko da je borba bikova, pa sluša i sudi je li bolji govornik bio Sil- vela ili Sagasta, Gomazo ili Romero Robledo, re- publikanac Salmeron ili carlista Mella1!.... A svi ti lijepi govori nijesu vrijedili ni šuplja boba, u času kad je trebalo poprimiti energično akciju, ako je uopće i bilo više na vrijeme. A tek administracija španjolska ! Ostavimo na stranu da ih je rat našao nepripravne, jer oni ga nijesu ni izazvali. 1 to da je mornarica bila u najlošijem stanju može ih izvinuti. Sagasta je re- kao dvije lakoničke riječi: ,neima novaca!“ Ku- ba je pozobala stotine milijuna. Ali kako oprav- dat ovu žalosnu činjenicu, koja je ovih dana iz- bila na javu? Admiral Cervera išao je naime sa svojim brodovljem u Havanu. Da prevari neprija- telja i izbjegne mu, svratio se na Male Aatile. Pu- tem mu je nestalo ugljena. Do Havane je još da- leko, a otočje neutralnih država na Malim Aati- lama ugljena nije dalo. Što sada? Bude mu brzo- javljeno da su u Santjagu državna skladišta ug- ljena i on brže bolje pohiti tamo. Amerikanska ga flota ne opazi, te je prošlo 5 dana, dokle ko- modor Schley ne nanjuši da je Cervera u Santjagu. Kroz to vrijeme ou se mogao lijepo nakrcati ug- ljenom i otploviti. Ipak on ostade tamo, Ameri- kanci ga zatvore, ili, po njihovu izrazu, začepe ko u flašu, a napokon dogje do poznate katastro- fe. A zašto Cervera nije izišao i varao ih po mo- ru do Havane? Jer . . . . u Santjagu bijahu doi- sta magazini, ali u njima ugljena ne bijaše, jer ga je uredna španjolska administracija krijomice bila već ..... isprašila 11 Narod Sjedinjenih *Država sasvim je drug- čiji. Je li pak bolji? Na to pitanje mučno je od- govoriti. Klicu njegovu sačinjaju zločinci i svako- jaki obješenjaci koje nazad 400 godina razoe vla- de slaše na napučivanje onijeh zemalja. Kad je poljodjelstvo počelo da se podiže navališe svako- jaki špekulanti najniže vrsti, da se u kratko obo- gate agrikulturom. A pošto ova traži mnogo ru- ka, uvedoše ropstvo i postadoše trgovci robova i najgori tirjani otkad je svijeta. Kad se ova mje- šanija nešto malo izoblila i ugladila, zbaci sa se- be englesko gospostve, a od to doba postade Sje- verna Amerika zemljom emigracije, gdje potražiše utočišta svi otpatci stare Europe, kao i oni koje je doma sreća iznevjerila. Zlatna otkrića pako namame tamo svu silu najraznovrstnijih aventu- rijera svih naroda i narodnosti. Bez sumnje je, da je megju njima bilo i viših, plemenitih no ne- sretnih duša. Ali većina onih elemenata sastojaše se od ljudi žednih za zlatom, za dobitkom, od ljudi koje je u daleki svijet povela samo čežnja fone, burse, štampu, mašine i ine nov6 proizvo- | de u većoj množini nego mi, Oa uči grčki i la- tinski, raspravlja o filozofiji. putuje Europom za- ljubljen u njezinu umjetnost. Trgovac brašnom, svinjam, govedim, kao da se toga stidi i želi da stupi u krvnu svezu sa starom ali gnojilom i bes- poslenom aristokracijom Europe. Afektira huma- nizam i poznavanje ljepote i umjetnosti, za koju nema smisla. Hoće da se razlikuje od Europlja- nina, a opet da mu se približi. Ali to je sve sa- mo obmana, tanka korica, koja se lako ostruže, a ispod nje imaš jaku, žilavu rasu, jankeja ener- gična i poduzetna, egoistu od glave do pete, koji se za čas uzobijesti i siplje novce u plemenite svrhe, a ti misliš da je postao filantrop; ali u suštini svojoj on je ostao onaj isti, čovjek rada, vremena i novca, koji s ponosom gleda na hrpu sgrtana dolara — ne mari kako ni su čim — pa te ponosito zove, da se tomu njegovu idolu po- kloniš do crne zemlje. Ovo će najbolje da potvrdi Kubansko pita- nje. Iz početka misljelo se da se Amerika bije radi kakove uzvišene ideje, no danas je očito da je njima glavno da otok sebi prisvoje, a još glav- nije, da se okoriste njegovom proverbijalnom plodovitošću. U sam rat upustiše se lakoumuošću bogata- ša, koji je krenuo na put bez ikakve prtljage, u- vjeren da će svukud za novce dobiti sve što tra- ži. Ono istina imadoše golemo brodovlje, ali nika- kve vojske, nego se ova na zveket dolara u tili čas stvorila. Pri tom pokazaše — oni, ljudi slo- bode! — da ne štuju najelementarnije megjuna- rodne zakone, radeći po svojoj volji, kako im se svidjelo, prepotencijom koja je svijet zapanjila. U brzini djelovanja (vrijeme je novac!) mnogo puta uradiše naopako, pak je trebalo da ispravljaju, po- vlače: što je mnogo krivo njihovu djelomićuom neuspjehu. Velimo neuspjehu i to je tako: jer kad se uzme u obzir, da je to 71 milijun prebogata naroda, koji ima doma sye što mu za rat treba, a nadasve novaca i koji vojuje tako rekuć u svo- joj kući — pa sravnivši ovo sa jadnim položajem Španjolske, sve ono što Amerikanci dosle poluči- še, vrijedi razmjerno vrlo malo. Španjolska je stara kolonijalna grešnica, ko- ja je zaslužila po koju šibu. Ali usprkos tome i usprkos neizbježivoj katastrofi Montoja kod Cavi- te i Cervere kod Santjaga, moralna pobjeda osta- je još uvijek na njezinoj strani. No to je u da- našnje vrlo doba mršava utjeha. Naši dopisi. Kotor, 10 Jula. U članku ,Srp. Glasa“ na odgovor tiskanu u br. 27 ,Crv. Hrv.“ izjavljeno je izmegju osta- loga, uslijed laži ,Srpskoga Glasa,“ da nijesu u Kotoru ujedinjeni Hrvati i autonomaši, već da su Srbi ujedinjeni s autonomašima, ili ti bolje s le- gašima, A da je uprav tako dokazuje bjelodano i složno pisanje ,Srpskog Glasa“ i ,ll Dalmate“ protiv naše općine i protiv naših ljudi. »Srpski Glas“ br. 25, obara se ponovno na upravu naše općine, u kojoj su — kako ono on kaže — ,ljudi sve, samo Kotoram ne.“ Prije ne- go li mu dokažemo, da je današnji načelnik g. Fi- lip kap. Radoničić gragjanin kotorski, pa i ostali naši prisjednici, nek nam odgovori ,Srpski Glas“ na ovaj upit: ,Jesu li bili Kotorani n. pr. Petar Ramadanović poznati ageat, Jovo Jovanović i Špi- ro Jovović srpsko-pravoslavni presjednici zadnje srpske općinske uprave u Kotoru?“ — Što pak ,Srp. Glas“ veli 0 komardarima i ponašanju općine prama njima, to lažno iznosi, izvrčući stvar prefriganom bizaaotioštinom, nebi li omrazio našu dičnu općinu šnjima, te nebi li ta. ko zaslužne Hrvate Škaljara i Špiljara zavadio s našim ljudima, a sprijateljio sa srpskom stran- kom. Ali mu mi velimo da mu je uzaludna sva muka i sva pisanija. Naši vrli rodoljubi Škaljareki i Špiljerski veoma dobro znadu koliko imadu dr- do tobožnje obrane jednog ,Srpskog Glasa“, oji u svoje vrijeme nije štedio najveće njihove o šE | Na ostale laži ,Srp. Glasa“ za danas se ne» osvrćati. — U dobar čas ,Srpskome Glasu“ pridružuje š 86 zadarski ,Il Dalmata“, na slavu srpsko-talija« naškog kompromisa, u dauašnjoj eri razglašene i slavenske solidarnosti. ,Il Dalmata“ br. 53 sra- motao onako kako samo on po svom zapatu sta- rom znade, piše o zaslužnom našem načelniku, pak se obara i na revnog redarstvenog povjere- nika naše općine g. Senkića. Mi ovo samo kon- statujemo. Ispravljat ,Il Dalmatu“, bilo bi ispod našeg dostojanstva. — Kotor, 12 Jula. Talijanaški ,Il Dalmata“, broj 53 napada na bilježnika Iva Giunia i veli da je on ,moralmen- te morto per tutti i veri cittadini.“ Da pravo re- čemo prije smo se ne znamo čemu nadali, nego li da će ovako sad pisati ,ll Dalmata“ o Ivu Gu- niu. Zar mu ovako hoće da zahvali i harnost is- kaže, što je na našu štetu a korist talijanaštva ustrajao ,Unione Cittadina“ ? Zar što je i sveča- nost posvećenja Sv. Klare skroz potalijančena us- prkos svim neistinitim ispravcima? Zar što na sve- čanost, na Sv. Klari nije bilo ni cigle jedne tro- bojnice, premda je bio obićaj prošlijeh godina, — ko da smo se povratili u doba fra Clementa? — Zle li sudbine! — Beč, dne 11 Jula. Štovani gosp. Uredniče! Kao što je u svo- je vrijeme već bilo javljeno, priredilo je hrvatsko akad. društvo ,Zvonimir“ u utorak dne 5 ov. mj. zabavno-literarnu večer u spomen slavenskih apo- štola sv. Ćirila i Metoda. Te večeri sakupi se li- jepa kita hrvatske akad. omladine i njenih prija- telja, hrvatskih rodoljuba nastanjenih u Beču — izmegju kojih osobito ističem vrijednoga mnogo- godišnjega člana hrvatskog zemaljskog kazališta g. Petra Brannya sa porodicom, u dvoranu ,Re- source“, da se ne samo odazove društvenom po- zivu, već i svojoj želji. Hrvatsko društvo ,Pro- svjete“ odazove se takogjer brojnim posjetom i svojim tamburaškim zborom ojača tamburaški zbor nZvonimira.“ — Oko 9 sati u večer začne komers tamburanjem hrvatske himne ,Lijepa naša domo- vino“, koju svi prisutni pozdraviše stojeć. Slijedio je marš ,Složno pod hrvatskom zastavom“, posli- je kojeg počne g. phil. Zgrablić svoju raspravu ,0 životu i radu slavenskih apoštola sv. Ćirila i Metoda.“ Sasma zgodno, a zanimivo, ocrta on ži- vot i rad sv. apoštola, a onda se osvrne na gla- goljsku službu božju u hrvatskim zemljama i s pu- nim pravom pokudi nehaj za glagoljaštvom kod Hrvata, a osobito kod hrvatskog svećenstva. Svi prisutni pozdraviše ovu raspravu burnim i zaslu- ženim pljeskanjem. Poslije pauze zasvira solo na violinu g. iur. Matić divnu fantaziju ,San“ od Osleskoga, a zatim na sveopći zahtjev i intermez- z0 iz ,Cavalleria Rusticana.“ Poznata vještina g. Matića pri guslanju i njegov muzikalni talenat zaslužuje svaku hvalu, pak nije ni čudo, da je on bio i ovaj put počašćen burom odobravanja. Kad se duhovi umiriše, pročita g. phil. Krile svoju kratku, ali vrlo lijepu raspravu pod naslovom Hrvatsko državoo pravo i slavenska uzajamnost.“ U kratkim crtama istakne on prije svega pogub- nost pjekih novih političkih struja, koje kod nas — na žalost — hoće da prsotmu maha, a zatim prikazavši krivo shvaćanje pojma ,slavenska u- zajamnost“ kao jedan od glavnih uzroka mućenja pojmova u hrvatskoj politici, dokaže da se pravo shvaćena slavenska uzajamnost ni najmanje ne protivi hrvatskomu državnomu pravu, tomu moć- unomu osionu hrvatstva i zalogu hrvatske buduć+- nosti. (Tako je! Živio govornik! Ur.) Razumije se, da zasluženi aplauz nije ni ovaj put zaostao, Po- slije toga tamburali su se i pjevali su se birani hrvatski komadi uz sveopće odobravanje. — Po- slije oficijosnog dijela začne zabavni dio. U ovo- inu je spomena vrijedna divna zdravica g. Safveta bega Bašagića, juriste i hrvatskog pjesnika, do- movini, poslije koje se na predlog g. med. Ciottia sakupi lijepa svota u korist društva sv. Ćirila i Metoda u lstri. Svaku hvalu zaslužuje takogjer i g. Ladislav Branny, sin g. Petra, koji se prijazno odazva sveopćemu zahtjevu i začara sve prisutne svojim majstorskim sviranjem na glasovi.u. A što da rečem o neopisivom ushitu prouzročenu zano- snom deklamacijom hrvatskog umjetnika g. Petra Branoya? Umjetnošću, koja mu je prirogjena, de- klamovao je oa Petotijevu Ludu“ i Preradoviće+