List izlazi svake subote. Cijena mu je un rij
1:50, na po godine fior. 2:25 ; za Dubrovnsk sa donašanj
i Bosnu Her inu s poštom : na godinu fior. 6, na po godine fior. 2:50 ; sa inozemstvo
flor. 4:50, i poštarski troškovi. i
je predbrojen i za došasto polugodište.
Evo nas na domaku Kotoru. Silna množina
jedva iščekiva čas, da može svoga brata zagrliti.
Kao električnom žicom dirnuti, kao da su naša
čustva struje, koje nose braći svoje osjećaje : sil-
ni je zanos sve nas osvojio. Neko vrijeme ćutimo,
naša su čuvstva slična rijeci, koja nabuja, te je
iz početka sve tiho, nijemo i mirno, ali što ne
kaže ona tišina? Ona je predteča silne bujice, ko-
ja će svojom lomnjavom, svojom snagom poplaviti
i razliti se preko nasipa. Bujica je gotova; urne-
besni poklik , Živjela Hrvatska“ razlijega se pre-
ko brda i dolina. Vas je Kotor u svećanom ruhu,
obala sva nakićena trobojama a Kotorani i Kotor-
ke ponosno se diče trobojnicom na prsima. Niko
ne može da ustrpljivo dočeka čas, da se zagrlimo.
Djevojčice u bjelini obučene darivaju nas kitica-
ma cvijeća spletenim trobojnim vrpcama, a kotor-
ska hrvatska glazba svira našu himnu. Svi otkri-
vene glave ponosno slušamo njezine melodične zvu-
kove, koji nam razigravaju krv. Kad je dovršila,
urnebesniji se poklik ,Živio hrvatski Kotor“ za-
ori zrakom; za njom dubrovačka hrvatska glazba
ponovi istu himnu. Nema riječi da dostojno opi-
šu zanos koji je sve nas rekbi elektrizovao. I ne-
koji od braće pravoslavne vjere, kojim nije vjer-
ski fanatizam ubio osjećaje, i kojuu je glas savje-
sti nadvladao umjetnim načinom od krivih proro-
ka usadjenu mržnju, a u istom času daleki od u-
pliva svojih nadriučitelja, ne mogu da se otmu o-
nom potresnom oduševljenju pak otkrivene glave
kliču i oni. I po treći put redomice začu se me-
lodija hrvatske himne pjevana od društva ,Gun-
dulić.“ Silazimo na kraj, deputacija nam Kotora-
na nazivlje dobrodošlicu, jedan zadrugar mu od-
govara. Evo nas napokon u bratskom zagrljaju, i
cjelivanju i grljenju ni kraja m konca; premda
prije nepoznati, jedno nas ipak veže nerazriješi-
vim i slatkim verigama bratinstva, ponosno čudo-
tvorno ime Hrvat. U dugoj povorci sa dvijema
glazbama na čelu i 88 dičnim barjaktarima du-
brovačke ,Zadruge“ i ,Hrvatskog Napretka“ obi-
lazimo grad. Stojimo pred obćinom gdje odušev-
ljeno kličemo vrlom načelniku g. Filipu Radoni-
čiću, zatim pred poglavarstvom, pred stanom vri-
jednog i uglednog pastira biskupa Uccellini-a; tu
smo se na trgu sv. Tripuna i fotografali ; napokon
obadjosmo grad okićen trobojnicama i slavolucima sa
prigodnim srdačnim natpisima. Razgledavamo ,Hr-
vatski Dom“ i ,Hrvatski Napredak“, gdje nas je
oslovio presjednik odbora za doček g. Dabčević,
zatim vodjeni od otačbeničkog presjednika ,Na-
pretka“ g. Antuna llića krećemo na odinor u baš-
ću pred kavanom Dojmi. Postali ondje po prilici
uru pak onda ka kremenjacima Škaljarcima uz
pratnju obiju glazba i uz gromorno gruvanje pu-
šaka i maškula. Ugjosmo u lijepe prostorije plir-
1777 1898.
Odbilo 10 ura u Nedjelju na 17 0. m. a
parna lagja sa preko 400 izletnika »Zadrugara“
zabrazdila. Vilinski zvuci naše hrvatske himne za-
mnijeli zrakom, a urnebesni poklici , Zivjela Hr-
vatska“ zaorili, zalepršali ubručići s lagje i s kra-
ja, naše mile trobojnice na jarbolima »Dubrovni-
ka“, kao da osiječaju ponos, koji je buktio u na-
šim srcima, ponosno se vijale. Radini seljaci od
Dupca unaprijed svijesni svoga hrvatskog ponosa
pozdravljaju nas, dok parna lagja brazdi dalje. Po-
nosni Konavljani zapalili velike ognje; a mi rado-
sni da idemo u posjete braći koja nas željno če-
kaju da se srdačno izljubimo i za junačko upita-
mo zdravlje. Svaki od nas grabi neizmjerni pro-
stor svojim pogledom, da može što prije ugledati
na glasu ,Diku od Hrvata.“ Ukaza nam se selaš-
ce Pokrivenik s lijeve strane, a 8 desne Krašić, za
njima se zaredali Gjurić, Krtole, Tivat, Perast, La-
stva donja i gornja, Dobrota, Lepetane, gornji i
donji Stoliv, Spiljari, Glavati, Muo. Ko da opiše
naše osjećaje! Pero pa i bilo zlatno, a riječi naj-
nakićenije nijesu kadre da i u najmanjoj slici iz-
nesu sva ona čuvstva, koja su u nama klijala.
Čuvstva nijemim govorom u našim srcima uklesa-
vaju žive trajne uspomene. nLijepo, krasno, veli-
čanstveno“ ; to su bili usklici, koji su prodirali iz
dubine naših srdaca; same tri riječi, ali cijeli e-
pos najuzvišenijih čuvstava : ponosa, zadovoljstva,
otačbeništva. Gdje je pero, gdje su riječi da istaknu
čarobnu ljepotu one prirode? Onaj naš hrvatski Ja-
dran te se u šarama pruža megju uvale i drage,
pak cjeliva i plače žale, a visokih gora otsjev, kao
da prodire do morske dubine; Visoke gore obra-
gle kitnim zelenilom uzbude maštu i u najozbilj-
nijeg, pa već ti ona stvara pred tvojim očima o0-
miljele likove naših vila | Pa zbilja, kako da ne
bude vila na onim velebnim gorama? Ko nije sna
trio, kome se nije činilo da sanja, da mu se u snu
prikazao panorama, koji najbujnija mašta jedva
može promisliti, taj nema estetičkih čuvstava. A
ona bijela selašca, koja su se pružila na žalu,
,Da u moru svoju ljepost vide
ko djevojka krasna u zrcalu !*
(Botić ,Bijedna Mara).“
Na jednom zaorili srebrni ženski glasovi ,Lijepa
naša Domovino.“ Ovaj pijev mjesto da nas trgne
iz snatrenja, još je jače učvrstio naš dojam o is-
točnom čarobnom kraljestvu; ali riječi :
pKud li šumiš, svijetu reci
Da svoj narod, Hrvat ljubi.“
kao magična šipka istrgle nas od sanjarenja; po-
nos se pobudio i suze radosnice pomilile na oči-
ma. Oj lijepa si, krasna si naša bijedna Hrvatsko!
Ko da te ne ljubi, koga da nezanaša tvoja ljepota !
S desna i s lijeva razigravaju nam srce ve-
like trobojnice, koje na najvišim vrhuncima lepr-
laju ponosne, kao da hoće da kažu evo sve ovo
čem u kuću i za Austro-Ugorskw,| i utužljivi, a dopisi šalju se Uredništva.
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju, Listove nefrankirane na prima
ni uredništvo ni uprava
barem ne može nijedna sila da uguši. Kad smo se
lijepo odmorili i okrijepili povratismo se i opet
uz sviranje glazbe u grad.
Neugodno nam je sada dirati u drugu žicu,
jer sveto nam je geslo ,tugje poštuj & svojim se
diči“, a još više jer iz dna duše žalimo šaku laž-
nih proroka i renegata koji pod egidom vjere ho-
će da truju našu braću, da od njih stvore prave
Efijalte i najveće naše dušmane ; ali jer nam je
sveta zadaća iznijeti zgoljnu istinu, premda proti
svojoj volji, u kratko ćemo ocrtati prostačko po-
našanje trojice poznatih smutljivaca i zavagjača pu-
ka: dok smo naime dostojanstveno prolazili ispod
Hrvatskog doma“ kličući Bivio hrvatski Kotor“,
poznati vrlički , junak“ Trojanović (incredibile die-
tu nar. zastupnik i doktor liječničtva!?) stade nas
on jedini prostački vrijegjati ; junačina jamačno se
osokolio jer se većina naših bila razišla po obali,
i jer je računao na svoje čibukaše koji su zaslu-
gom Bakovom i masne kese našeg starog znanca
popa Jova bili u abnormalnom stanju (gatto ei
cova); ali jadan prevario se u računu: mjesto da
dogje do gungule kako se je
da se divi suučanom zapadu kroz rešetke, & od
30000 (?) njegovih birača niko da obrani svog zastu-
pnika, srpskog Demostena i pjesnika. letini ma
čast moramo istaknuti er su se ozbiljniji Srbi zgra-
žali nad ovako uličarskim ponašanjem. To nam je
dakle morala biti zahvala, što se nijesmo niti 08-
vrnuli na gadni provokantni odlazak ,srba“ izlet-
nika pred malo dana iz Dubrovnika. Ovi Descami-
sados medjutim ne polučiše svoje svrhe ; svi smo
se dalje u veselom i bratskom saobraćaju zabav-
ljali, dok nije počeo koncerat izveden od dviju
glazba, od tamburaša i od mješovitog zbora druš-
tva ,Gundulić.“ Pri svršetku svake tačke neopi-
sivo je pljeskanje a bio bi 8e Orao jamačno sva-
ki komad više puta ponavljati, da 8e nije primi--
gje i & kraja
svjetlosti, gromorni poklici, Zivio hrvatski Du-
brovnik“, ,Živio hrvatski Kotor“ ; Zivjela hrvat-
nas pozdravljaju pucnjavom
svijesni seljaci okolnih sela a vatrama ni broja se
nezna, tako da bi reko sva je Boka u živoj vatri.
Osobito se u ovome istaknuo vrii g. Roko Vuko-
vić, koji je bezbroj oganja zapalio u Glavatome.
Oni krijesovi, oni ognji sjećali su nas u ma-
šti na bajne istočne noći, kako
e hrvatski kraj. Kuće na podnožju i ono okićene | Odanle %e uputismo ma večeru u. lijepu. bašću | je tiho šumi oki.
milim trobojnicama i sagovima. Ljudi s kraja kli- Fontana“, gdje smo zaposjeli za obilatom sofrom. srebrnih zvukova sitnih tamburica i alto-s0prana Ba-
ču: , Živila Hrvatska“, , Živio Hrvatski Dubrovnik“; | Neznamo po kojem je kriteriju bilo sabranjeno od | ših dražesnih Dubrovačkih pjevačica ; kao da i o
a mi s lagje uz sviranje glazbe i vijanje zastava političke oblasti držati govore, ali mi smo ipak no s nama dijeli naše dojmove, pak u rajskoj pje-
Živila Hrvatska Boka“ ; dok se ori kao antifona dali oduška našem patriotizmu pjevanjem patrio- smi, kakove smrtnik jošte ne sapoji da n&& vo&e-
našim. usklicima preko brda i dolina gruoljavina tičkih pjesama (tri puta stojećčke hrvatsku himnu) li i sokoli da ustrajemo u ljubavi
NRROGDNA HEPURBLIKA HRVATSKA $3
NAUČNA BIBLIOTEKA, DUGROVNIK i 4