djecu vas dan oncjeliva i miluje, kao da pjeva: cjelivajte i milujte i vi tako svoju majku. Da hrvatski Jadrane, ti ćeš nam biti učite- ljem, u tebe ćemo naći divske snage da ne susta- nemo na našem putu; tvoji vali biti će nam pje- sma a tvoje obale srukovi, koje će nam sad tiho sad“ gromorno. povijedati slavna diela naših otaca, da im Mi-ajajne prošlosti stvorimo još sjaj- niju budućnost. Što su Rimljanima bili dies fasti, tako mo- žemo da i mi uklešemo u svom srcu 17 Jula 1898 jer je ovog dana hrvatska ideja slavila pravi tri- umf, brat do brata, Hrvat do Hrvata, s grudima na grudi živim glasovima, istinskim riječima doka- zaše da je Boka ,dika od Hrvata.“ Hvala vam, hvala braćo Kotorani na takom kraljevskom, brac- kom dočeku; dao Bog učestali takovi dnevi pak bi se odnenarogjena braća dosjetila jadu da su žrtve pustog egoizma, te se povratili opet u kri- lo hrvatske majke da zajednički divskim silama stvarsju čudesa. Tako mora i da bude, jer glas narodne svijesti može se uspavati ali ne ugušiti ! p»Zadrugar“ izletnik. J. Javna Zahvala. Potpisano Opraviteljstvo — u ime svoje i u ime svijeh članovi ,Hrvacke Radničke Zadru- ge“ — najsrdačnije zahvaljuje Slavnoj Općini gra- da Kotora, slavnijem hrvatskijem mjesnijem dru- štvima ,Hrvatski Dom“ i ,Hrvatski Napredak,“ slavnoj kotorskoj glazbi i svijem dičnijem kotor- skijem Hrvatima i Hrvaticam, za onaj oduševlje- ni bratski priček, s kojijem počastisše dubrovačke Hrvate, prigodom veselog posjeta kotorskoj bra- ći, priregjena teferićem dneva 17 0. m. Jednako se toplo zahvaljuje škaljarskijem sokolovima i slav- nom Opraviteljetvu , Hrvatskog Sastanka“ u Ška- ljarima, za onu bratsku usrdnost i ljubav, s ko- jom nas pozdraviše i dočekaše. Na isti način se zahvaljuje svoj Boki Kotorskoj, svijem selima i gradovima — što nam prirediše onako sijajni pri- ček i onaku poštu, e mi do duše ne znadijasmo, je li nas u našem putovanju kroz divne Boke do Kotora više štaknula veličanstvenost prirode jali veličanstvenost dočeka. Svijem Vama, braćo Hr- vati Bokelji, izjavljujemo ovijem našu najtoplju blagodarnost. Vi ste jednom za svegji nepobitno dokazali i nama, koji Vam se divimo, i neprija- telju, koji je režao, i brdima, koja se jekom raz- lijegala, i moru, koje Vas s valom milovalo, i ne- bu, koje Vam se smiješilo — da je to dojsta zemlja hrvatska, da ste Vi dojsta Hrvati, i to takvi, da biste mnogijem i mnogijem mogli služit za časni ugled i primjer, $ Bogom i hvala Vam braćo! Do Vidova, ako Bog da, do godine! U Dubrovniku, na 18 Srpnja 1898. Opraviteljstvo ,Hrvacke Radničke Zadruge.“ Javna Zahvala. , Potpisani se najtoplije zahvaljuje cijeloj Bo- ki na sjajuom dočeku, te je priredila hrvackijem izletnicima iz Dubrovnika na 17 Srpnja. Na po se zahvaljuje se slavnoj kotorskoj Općini, slavni- jem društvima ,Hrvacki Dom“ i ,Hrvacki Na- predak“, peta »Glazbi“ i ,Hrvackom Sastanku“ u Škaljarima. Osobitu zahvalnost odajemo slav- nom kotorskom ,Odboru za priček izletnik&“, na svoj onoj brizi i trudu, te je postavio da budemo što ljenše dočekani. Vašu ljubav i Vase odušev- enje ne ćemo nikad zaboravit. Kano što smo mi undulićevom svečanosti dokazali Hrvatstvo Du- brovnika, tako ste i Vi prošle nedjelje onijem pri- čekom dokazali Hrvactyo Boke. , Željni da uzimamo prigode jeda Vam od- vratimo milo za drago, izričemo Vam opet našu vječitu blagodarnost. : U Dubrovniku, dne 18 Srpnja 1898, Odbor za izlet ,Hrvacke Radničke Zadruge“. Dva izleta. Nazad malo dana, tako zvani Bokelji Srbi, sa osobitim parobrodom doploviše u Dubrovnik, gar da ponovno posvoje hrvatsku Atenu ? Niko se Do malo dana naši hrvati odoše braći hr- vatim Boke u pohode, da utvrde staro prijatelj- stvo i pobratimstvo, i da se nauživaju vanrednih vidika, koja Boka kotorska jedina u svijetu ima. Je li to bilo zazorno, ili moglo biti, tako zvanim srbima bokeljima ? Da su pravi ljudi ne bi imalo biti, a ipak njihovo ponašanje dokazuje da im je jako žao bilo, i da su gledali na svaki način stvar dovestit do kavge, i tako zamutiti onu ljubav ko- ja od vajkada postoji izmegju nas i bokelja. Prezirom spominjemo tako podlo i nebracko ponašanje, a udivljeni i preharni miloj braći na- šoj, bokeljima hrvalima, posvećujemo današnji broj lista, tome znamenitomu dogogjaju kad smo se braća i braća na prsi priključili, i bratski si poljubac dali, te utvrdili vjeru da će mo vazda vojevati rame uz rame dok ne vidimo sretnu u- jedinjenu našu milu Hrvacku. Primjeri i lekcije. Dakle amerikanska vlada u pokrajini Sant Jaga de Cuba gotova je stvar. Španjolski zaro- bljenici slijediće, dok se uvjeti konačnog mira ne ispune, stope i sudbinu jadnoga admirala Cervere, a general Shafter preuzeo je guvernerstvo dobi- vene pokrajine navještujuć, u ime zvijezda Sjedi- njenih Država, mir, poredak i štovanje vlasništva i krepost starijeh zakona — dok se ne uvedu novi, Uz ovaj fakat imamo da zabilježimo još je- dan za nas Hrvate vrlo značajan. Ustaški vojvo- de kubanski nijesu ni malo zadovoljni ovom ame- rikanskom politikom. Gomez, Garcia i družina evo se mrko gledaju sa toli hvaljenim interventima amerikanskijem. Njihovi su odnošaji ohladnjeli, a ozbiljni amerikanski listovi (u koliko se onoj štampi može dati ovaj pridjevak) navješćuju, da nije daleko čas, kada će izmegju dosadašnje bra- će početi da se prolijeva krvca. Ipak svi kubanski ustanci, nadasve ovaj po- sljednji, najači od svijeh, nijesu imali boljega sa- veznika od dugačkoga ,jankeja.“ Javna je tajna da je iz Sjedinjenih Uržava dolazilo uštasam sve što im bijaše potrebno za boj: oružje, municija, odjelo, hrana i novac, Tamo radiše kubanski od- bori u očitom sporazumu sa ljudima na vladi. Štampa Sjedinjenih Država velikom vještinom re- klamiraše simpatiju za ustaše pred icijelim svije- tom u ime čovjestva, slobode, pravice! Generalni konsul u Havani, Lee, bijaše glavni agenat usta- ša, posrednik izmegju njih i Washingtona, kao što ga označuju i moralnim začetnikom rata. I to bijaše sve iz pike platoničke ljubavi naprama jadnim kubancima, iz velike čežnje, a da se Ku- ba otrgne španjolskijeh pijavica, proglasi slobod- nom republikom slobodne Amerike, a da Sjedi- njenje Države od svega toga ne bi imale druge koristi van te, da su na pirenejskom poluotoku iz hrabra 1 ohola naroda od 17 milijuna stvorili nepomirljiva i smrtna neprijatelja. Ko se nije di- vio požrtvovanju inaće praktićnoga Jankija?! Ko nije blagosivao njegovu nesebičnost i zavidio na prevelikoj ljubavi koju osjeća za narodnom slo- bodom uopće bez razlike imena, plemena jezika?!! A sada? vigjimo sada? Kud se djede ova blažena sloboda Kube, o kojoj se juče u New-Jorku toliko govorilo? gdje je mlada Kubanska republi- ka koja je imala uskrsnuti pod disinteresiranim pokroviteljstvom Franklinovih potomaka? Miles, Sampson, Shafter — ti arhangjeli slobode Ku- banske pretvoriše se u proste osvajače tugjijeh zemalja. O nezavisnosti Kube nema više ni spo- mena. Pobjeda — i ako još nepotpuna — izvoj- štena je doduše skupa, ali plijen će ostati samo u Americi. Ko ovdje da se ne sjeti o lavu i njegovoj pravdi! Kako li se imaju tužno zgledati Kubanski ustaški vogje, koji su doveli saveznika, da im se čan. I mi smo, i ako veći, još uvijek mali narod kao i Kubanci. Ovaj nas slučaj uči (što smo mi uvijek govorili) da svaki narod radi sa sebe, & ne za drugoga; da nema naroda na 8 koji će, bez neke uzajamne koristi, zauzet se sa drugi na- rod, ma u kakvom god se on stanju nalazio; da u narodnoj politici bratstva nema, & interes je sve. Jer kad su Amerikanci, najslobodniji narod na svijetu dali ovake primjere — u koga se više uzdati boljemu ? I zato neka nam i ova zgoda služi, a da se to bolje utvrdimo u našem načelu: uzdaj se u se i u svoje kljuse! Narodi mogu imati braće, ali u politici svak gleda svoj interes, Zato branimo se, borimo se, jačajmo se, a da ne budemo pre- srena količina, nego narod, i ako malen, jak i odlučan i koji se znade štovati. Ljubimo braću, štujmo druge narode, stičimo prijatelja, ali se ne nadajmo da će nas iko pomoći, ako barem nije sjeguran da ćemo mu i mi moći odvratiti. Inače moglo bi nam se dogoditi ko i Kubanskoj neza- visnosti koju Amerika tako vatreno zagrli, da ju je udavila. A mi nećemo da budemo udavljeni, hoćemo da ostanemo Hrvati! iči iš Naši dopisi. Dopis iz Grada. Gospodin Vitez Vice Buzolić, nakon 40 go- dina učiteljske službe, od kojih 21 provede kao upravitelj ove ženske Preparaadije; dne 13 tek. mj. na zaključku školske godine, upravio je opro- sni posljedni govor svojijem pitomkinjam. Kao več- krat, u ovoj pak zgodi nadasve svak od prisutnih mogao je poznat koliko je on bio čašćen i ljub- ljen u svomu zavodu. Na rijeći da se on mora od zavoda navjek odijeliti jer je zaslužio mirovinu, slu- šateljice budu ganute tako daisuze potekoše. Taj izraz harnosti i ljubavi posve je opravdan, jer dje- vojke sa vitezom Buzolićem gube Oca, Upravite- lja i vrijednog svoga odgojitelja. Prostor lista na- mi ne dopušta da sve njegove vrline, napose po- hvalimo nu ipak neke ćemo iztaknut kao izraz štovanja i ljubavi prama njegovoj velezaslužnoj osobi. Vitez Buzolić nalazio se uprav na svome mjestu. On je bio pravi Otac, er je uprav očin- ski postupao prema svakome članu zavoda, i ta- ko razborito znao združit strogost sa blagošću, da kroz dugo vrijeme svoga upraviteljevanja nikomu se nije omrazio. Kao upravitelj, u svakom škol- skom posiu bio je vještak na glasu. Bistrim u- mom obdaren bila mu je poglavita misao, da uz- drži red u svemu što se škole tiće. Osvjedočen da žen- ska bez vjera, a učiteljica nadasve, pretvora se u rgju, ne samo naukom i opomenom nego uzor- nijem primjerom budio je u srcu djevojčica pra- vu pobožnost, koje je svud, a u skoli nadasve, prvo srestvo odgoja. Megju tolikim stotinam dje- vojčica koje su pohodile zavod pod njegovom u- pravom, malo igda mogao se opazit slučaj neko- rektna ili slaba moralna ponašanja. U ispunjanju svoje dužnosti, ništa ga nije ometalo: Ni zakidi- vanje protivnika, pa ni ista dugostrojna domaća bijeda, utješen jedino od nade u Buga i od mira svoje savijesti. Mi žalumo dakle njegov odstup; u- vjereni da i sama visoka školska vlast bit će za- brinuta radi imenovanja njegova naslijednika. Dr- žimo za stalno da će u tome poslu biti oprezna, znajuć da iz Preparandije izlaze učiteljice i ma- tere, a dobrih i valjanih učiteljic& ne može ge dobiti nego zdravim naukom i kršćanskom odgojom. Prčanj, 12 Junija. Presvjetli i prepoštovani Pragospodin Dr, Pasko Guerini nadbiskup Skadra u Arbanji bio je due 10 Junija tek. godine od Njegovoga Ve- ličanstva našega Cara i kralja odlikovan velikim krstom Reda Frana Josipa I. — a to za njegovo pr misnik ovanje. uerini je rogjen u ovom mjestu gdje ima posjeda ; nauke svršio je u Loretanskom ie Pri- je njegovoga uzvišenja na stolici Skadarskoj bio je parok — opat peraški, školski nadzornik, i desva ruka biskupa Kotorskih, koji su u njegovoj poniznosti neprikidnom učenju i izglednoj bogoljub- nosti nahodili utjehu, i pravoga ovi. U istinu naš Pasko jest najsjajnija zvijezda koja sjaje u ovomu mjestu. — B+g ga poživio za dugo da imamo uz našega miloga nadpastira i Rašo stanje. pred. povelje mlikoga pred p veli Lava XIII. tražeći one pripomoći koje nami su od velike po-