da očajne borbe svake ruke. Nemojmo se nimolo uzdat u Čehe, jer sve kad bi mami htjeli, neće nam moć pomoć, pošto će i u kući imat pune ru- ke posla. Žalosno će to bit, da narod na koga su kroz tisuću ljeta navaljivali sa svih strana, i u svako dobro, bilo Nijemci, Mongoli, Magjari, Avari i Tur- ci itd., da najvišu štetu pretrpi i da mu najvišu ranu zadadu njegovi zastupnici, njegovi sinovi, ko- jim se on povjerio da šnjim vladaju i da ga k bo- ljoj budućnosti vode. Istina i prevrćanje. Naravno je: srbi su se naši pomanmili, da mi, ne samo što se ne damo u njihovo kolo, ne- go da smo smijelo koraknuli i dalje i utvrdili pobratimstvo hrvacko sa Bokeljim. Oni koji ra- strubiše u vascijelom srpstvu, da je Bokelj zgoljni srbin, da je Dubrovnik srpska Atina, oni koji se promiću i razmiću da se ukažu snažni, mogući, pri živoj istini dogogjaju smeteni i iznebušeni, sad gledaju prevrćanjem da ponovno živu istinu pobiju. Ipak riječi ostaju riječi, a istina se meda sakriti! Gundulićevo slavje imalo je bit izrabljeno u njihove svrhe, ali postojani hrvati iz grada i iz svega okružja, kako nedogledna falanga pomrsiše im posao, i Gundulićevo slavlje bijaše hrvačko slavlje! Boka je bezobrazno svojatana od srba; ali skromni izlet hrvacke dubrovačke zadruge o- bratio je i to u hrvacko slavlje! Dubrovački i Bokeški Srbi mogu pisati što hoće, govoriti što hoće, obsjenivati koga hoće, is- pričavati kako hoće, ali uvijek ostaje da je isti- na i ništa drugo: 1. Da je izlet hrvata Dubrovčana odvratak lanjskog pohoda Bokelja hrvata. 2. Da Dubrovačka hrvacka zadruga nije ho- dila u Kotor kakvom političkom namjerom ili mi- sijom, nego jedino da se upozna sa milom braćom hrvatima, i da progje slasno i veselo nekoliko ura. Da su imali otići da po Frankovoj teoriji uzmu Boku u posjed, bio bi i njima barem koji od duhovnih vogja i pokretača. Ali isti Dubrov- nik i po dva puta temelji da megju izletnicima ne bijaše nijedna vigjenija ličnost hrvacke stranke. Dakle ? 3. Da nije hodila da provocira, izazivlje, nerede pravi, jer sasvim pouzdana osoba javlja Dubrovniku, da je šenskinja bilo gotovo više nego muškaraca, a ko ide izazivati ne vodi sobom u pretežnom broju plašljive ženske glave. 4. Da su bili svi Dubrovčani osim iz Oraš- ca 4, iz Rijeke 4, i iz Konavala 1, a kamo li da ih nije ni polovina iz Dubrovnika. Mi smo spravni to dokazati, a barem Dubrovnik nije imao u tu žicu krenuti, jer bi ga se moglo razložito pitati, koliko je Dubrovčana podpisano na tele- gram kog opraviše srpskim zastupnicima u Kotor? 5. Da su bili vanredno i uprav kraljevski dočekani, prigrljeni, pogošćeni. Dubrovnik, je uprav smješan, kad veli da nije bilo njih nekoliko Srba radosnalih, šćaše riva prazninom zjati; niko im se ne odasivaše: ne odazva im se niko, osim ne- koliko poznatih seljana iz Škaljara. A tamo sam priča: da općina pod izgovorom da dolaze Du- brovčani u pohode, naumi da izletnike pričeka slavljem, kao da dolazi sam Cesar. 1 bi tako; kako dokazaše nakićena selija: kuće, neizbrojne zastave, glasno gruvanje mužara, mnogobrojni ogoji i krijesovi, razsvijeta, lagjice pratilice, i silno mnoštvo, koje je uz glasbu, predvogjeno barjakom i glavnim ličnostima hrvacke Boke, ne- prestano klicalo brvatstvu i Dubrovniku! Hvala braćo, ta jeste kremenjaci janice - vi sožolov! SA dić gro 6, Da se je i pri pristupu i odstupu klicalo hrvackoj Boki, Hrvackoj. To ne bijaše nikakva provokacija, nego glasni odaziv, bučnom i glasnom 7. O kojem jednostranom postupkom govori Dubrovnik ? Politička vlast, ako je postupala jednostrano, to je bilo i nama, jer nam zabraii govore dopuštene, a sko nijesmo nagraisa- li kako čibukaši i fanatički Trojanović, to imamo pripisati mirnoj našoj namjeri, kojom smo prešli, tamo, uzornom našem ponašanju, i pitomosti ću- di radi koje smo razložito od svakoga uvijek po- hvaljeni. Uprav je žalosno da oružnik ima po- sredovati izmegju braće, pak koliko god zavadje- na bila; ali čigova je krivica? Mi se hrvati ni- komu ne namećemo, brata grlimo za brata: ali bi srbi hoćeli čibucima, toljagama, drekom i si- lom da se rasprostrane, pak zar smo mi krivi da se ne damo? A što da čini javna vlast, kad neko prekorači i onu granicu koju postavi ljustvo i izo- braženost? Istim srbima odgovor! = Zadrugar. Stanak Sv. Vlaha u Dubrovniku. Dubrovnik vidljivo napreduje. — Pomorstvo, negda prvo srestvo njegova blagostanja opet se podiglo. Dubrovčani u s.ojih 16 parobroda srečno u- ložiše svoj novac. Grade se palače, zavodi, kuće i hoteli; što je ostarjelo popravlja se. Često se otvaraju, prekrasni vrtli i parki uregjuju se i sa- de. Na to milijunari nastanjuju se u Dubrovnik, a inostranci diveći se njegovu podnebju i spome- nicima njegove sjajne proslosti, rado ga pohagja- ju. Nu uz sav taj materijalni napredak, uz sve to bogastvo, ubožtvo ne ide na manje pače sve više raste, a šnjime žalibože raste nemoral koji je ka- ko i objesti, tako i ubožtva, poslijedica. Prehrana poskupjela, najmovine pa i malih kolibica teško su povisile Čestokrat njeke obitelji sa svojim gla- varom bolesnim, opterečene od toliko malene dje- čice, bez da iko zna, bore se sa gladom i goloti- njom. Osobe negda bogata stališa a sada u nevo- lji, stide se javno milostinju pitati, trpe i trpe ka- ko same one znadu, ko da sve ovo milostivo po- mogne? Niko do božije providnosti. I budi joj hvala, er je i u Dubrovniku stvorila način da im u pomoć priskoči. U Dubrovniku, po inicijativi i pod zaštitom našeg uprav providencijalnog bisku- pa Dr. Josipa Marčelića, još godine 1895, bi us- tanovljeno Društvo Sv. Vinka Paulova pod naslo- vom: Stanak Sv. Vlaha. Lišeno srestava prenulo je na rad godine 1896 oskrbljeno bogatom svrhom poklonjenom od pok. Viteza Eugenija Štaubera i podporom nekih milostivih dubrovčana, ko želi ga- znat stanje i radinost društva, prinose i izvore njegove dobrotvornosti, pa i osobe njegove upra- ve nek se potrudi pročitat prilog ,Crvene Hrvat- ske“ u prošlome broju. Zaznati će kako je suviše u misli društva ustrojenje i pučke kuhinje, kojom bi se dala osigurati zdrava hrana najpotrebitijim siromasima. Ko do župnika može bolje doći do znanja skrovitih i nenaduih potreba trpećega na- šega puka? Pa zato župnici grada i predgragja primih su nalog od društva da oni budu tumači, i obavijestitelji tih potreba, eda se po mogućaos- ti priskoči u pripomoć potrebnitih. Ide po sebi da pošto čovjek ne žive samim kruhom, pjimi je naložena i sveta dužaost dok provigjaja telesnim potrebami ubogijeh, budu se brinut i za njihovo moralno poboljsanje. Dočim ovo pišemo, milo nam je da naše što- vanje harnost i ljubav izrazimo našemu Biskupu i sa strane trpečeg puka, pošto se on toliko bri- ne i za njegovo telesno i duhovno dobro. Može se rijeti da on u ovo malo vremena od kad je kod nas, već ezplerit cempore multa. Dubrovčani dajte ruku svome pastjeru i sjetite se stare tradicije, da je Dubrovnik vazda vodio uspješnu borbu sa uboštvom i snao ga je donekle svladati. Ruku pomoćnicu blagodarno pružite društvu Stanka vašega pokrvvitelja Sv. Vlaha ! Naši dopisi. Korčula, mjeseca Jula. Godine 1736 po naredbi Pape Klementa XII, bihu izvadjene sa grobišta Sv. Kalista u Rimu moći Sv. Todora mučenika i darovane ovdašnjem Korčulanskom Biskupu Vicku Kosuvić, a stanov. nici ovog grada uzeše ga za svog pokrovitelja, Prečastni Sborni Kaptol u dogovoru sa Pre- ž stogodišnjicu prefioša svetih moći, te se je u dn6- vima 27. 28 i 29 Jula t. g. obavila trodnevna pobožuost. Izvanjsko slavlje tom prigodom nije izostalo po nastojanju posebnog odbora, koji nije žalio truda, a da ispane što veličanstvenija ova: sveča- nost, biva rasvjeta Stolne Crkve i plokate večeri dana 27, kao i one dana 28, grada i varoša, sa udaranjem Općinske i Gradjanske glazbe. Dana 29 u jučro obavio se Crkveni Ophod sa moćima Svetca, prisustvovanjem obijuh glasba a večeri istog dana birana kita izučene mladeži izvela je na otvorenom starodavnu igru , Moriška“, Boka, 20 Jula. Dan 17 tekućega oslat će bokeškim i du- brovačkim Hrvatima nezaboravan. Ovog naime dana za prvi put dogjoše du- brovački Hrvati, u velikom broju, da pohode naš starodrevni Kotor. Zato im kotorski, a ujedao i bokeški Hrva- ti, pripraviše doček, kojim se mcgu uprav pono- siti i jedni i drugi. Divota je bilo gledati ! Ulazi u Boku parobrod ,Dubrovnik“ pun ko šipak dubrovačkih Hrvata sa svojom hrvatskom glasbom, vijanjem zastava i mahanjem rubaca. Tivat, Lastva, Lepetane, Gjurić, Perast, Stolivo, Prčani, Dobrota, Muo, Š«aljari, Špiljari sa Koto- rom, redvu, uprav se opošteniše, Počastiše kako valja i trebuje svoju braću i svoje istomišljenike : dubrovačke Hrvate. Nemamo dovoljnih riječi, kojijema bi opisa- li kakovi su bili oni časovi, kad se je parobrod s izletnicima primaknuo kotorskoj obali, pozdra- vljen od naše glasbe, kad je kotorski načelnik g. Filip kap. Radonićić s opć. prisjednikom otišao na parobrod, da u ime grada i općine nazove do- brodošlica Dubrovčanima, pak naš odbor. Izlazak iz parobroda izletnika te njihov ulazak u grad, pohod općini, poglavarstvu, biskupu, , Hrvatskome Domu“ hrvatskom rado. društvu , Napretku“, škaljarskom ,Hrvatskom Sastanku“ t.d. To se ne dade laku opisati. Mi potanji opis prepušta- mo dubrovčanima. Iza okrijepe u Škaljarim, izletnici se povra- tiše na obalu, pak ugjoše u grad. Sve je do sad išlo mirno, skladuo u potpunom redu. Nu sad se je imao dogoditi jedan prizor, koji karakteriše naše Srbe. Treba nam ovgje najprije istaknuti, da su za ovaj dan naši srpski vogje dovabili u grad, masnom nadnicom, ne mali broj Grbljana, opskr- bljenih velkim toljagama. Žalismo proste Grbljane, koji nijesu bili drugo već prosto orugje onijeh, kojijem je milo nekati i nerede praviti, a ujedno stati iza kvinća, Predvigjasmo, da se nješto spravlja. Dok: zbilja ne znamo ni sami kako, nastade na ploka- ti, pre našim ,Napretkom“ i ,Hrvatskim Domom“ njeka navala i njeko tiskanje. Podigoše se tolja- ge. Ali u zao čas po Grbljane. Redari sabljama a žandarmarija golim bodežima rastjerivati izrednike, uapšivajući ujedno smutljivce. U čas prosu se glas na sve strane, da je uapšen i Dr, Vladimir Trvjanovič poznati srpski zastupnik i nezaboravni junak Vrlike, sa njekoliko Grbljana. Kad je nestalo tako smutljivaca, koji htje- doše da bude bruke, povratio se je prvašnji iz- gledni mir i posvemasnji red. Slijedio je za tim koncerat na obali, pred kafanom ,Dojmi“. Vas je program bio iscrpljen bas prekrasno, na svačije zadovoljstvo i udivljenje, iskazato sveopćim odobravanjem. Primakla se i ura rastanka. Trebalo se je dijeliti. I tako oko 104 ura noći uz sviranje obih glasba, patriotično klicanje, te palenje umjetnih vatara sa obale i iz pojedinih mjesta naše Boke, oprostismo se s dubrvvačkim Hrvatima, kojim svi- ma na milom, prijateljskom i bratskom posjetu od srca hvala. Mi smo zadovoljni. Drago nam je puno, što nas rodoljubni du- brovački Hrvati pohodiše, jer su se tako najbolje mogli osvjedoćiti, ku sto se i osvjedočiše, da nas Hrvata starosjedioca, još u Boki imade, te da Bo- ka nije srpska. oček uprav hrvatski, u hrvatskom smislu učinjen Dubrovčanima od strane Kotora i naše Boke, utjerao je još jednom u laž svu plaćenu pisaniju srpskih i crnogorskih novina, te izjave srpskih zastupnika u saboru, kojim svu Boku e glasiše srpskom, poštenom srpskom riječi, da u Boki Hrvata nema, već ona sama šačica renegata u Škaljarim, koji nijesu ništa drugo već prosto orugje policije. Barom tako u ime 30,000 Srba Dr. Troja. nović, u saboru zadarskom dne 7 Februara ove godine govoraše. A kad tamo? — Sve protivno. Radi toga bijesne. Pa kad ne mogoše mi. svijetlim Biskupom odredi ove godine svetkovati ' lom, & ono htjedoše silom — toljagama — po-.