da očajne borbe svake ruke. Nemojmo se nimolo
uzdat u Čehe, jer sve kad bi mami htjeli, neće
nam moć pomoć, pošto će i u kući imat pune ru-
ke posla.

Žalosno će to bit, da narod na koga su kroz
tisuću ljeta navaljivali sa svih strana, i u svako
dobro, bilo Nijemci, Mongoli, Magjari, Avari i Tur-
ci itd., da najvišu štetu pretrpi i da mu najvišu
ranu zadadu njegovi zastupnici, njegovi sinovi, ko-
jim se on povjerio da šnjim vladaju i da ga k bo-
ljoj budućnosti vode.

 

Istina i prevrćanje.

Naravno je: srbi su se naši pomanmili, da
mi, ne samo što se ne damo u njihovo kolo, ne-
go da smo smijelo koraknuli i dalje i utvrdili
pobratimstvo hrvacko sa Bokeljim. Oni koji ra-
strubiše u vascijelom srpstvu, da je Bokelj zgoljni
srbin, da je Dubrovnik srpska Atina, oni koji se
promiću i razmiću da se ukažu snažni, mogući,
pri živoj istini dogogjaju smeteni i iznebušeni,
sad gledaju prevrćanjem da ponovno živu istinu
pobiju. Ipak riječi ostaju riječi, a istina se meda
sakriti! Gundulićevo slavje imalo je bit izrabljeno
u njihove svrhe, ali postojani hrvati iz grada i iz
svega okružja, kako nedogledna falanga pomrsiše
im posao, i Gundulićevo slavlje bijaše hrvačko
slavlje! Boka je bezobrazno svojatana od srba;
ali skromni izlet hrvacke dubrovačke zadruge o-
bratio je i to u hrvacko slavlje!

Dubrovački i Bokeški Srbi mogu pisati što
hoće, govoriti što hoće, obsjenivati koga hoće, is-
pričavati kako hoće, ali uvijek ostaje da je isti-
na i ništa drugo:

1. Da je izlet hrvata Dubrovčana odvratak
lanjskog pohoda Bokelja hrvata.

2. Da Dubrovačka hrvacka zadruga nije ho-
dila u Kotor kakvom političkom namjerom ili mi-
sijom, nego jedino da se upozna sa milom braćom
hrvatima, i da progje slasno i veselo nekoliko
ura. Da su imali otići da po Frankovoj teoriji
uzmu Boku u posjed, bio bi i njima barem koji
od duhovnih vogja i pokretača. Ali isti Dubrov-
nik i po dva puta temelji da megju izletnicima
ne bijaše nijedna vigjenija ličnost hrvacke stranke.
Dakle ?

3. Da nije hodila da provocira, izazivlje,
nerede pravi, jer sasvim pouzdana osoba javlja
Dubrovniku, da je šenskinja bilo gotovo više nego
muškaraca, a ko ide izazivati ne vodi sobom u
pretežnom broju plašljive ženske glave.

4. Da su bili svi Dubrovčani osim iz Oraš-
ca 4, iz Rijeke 4, i iz Konavala 1, a kamo li
da ih nije ni polovina iz Dubrovnika. Mi smo
spravni to dokazati, a barem Dubrovnik nije imao
u tu žicu krenuti, jer bi ga se moglo razložito
pitati, koliko je Dubrovčana podpisano na tele-
gram kog opraviše srpskim zastupnicima u Kotor?

5. Da su bili vanredno i uprav kraljevski
dočekani, prigrljeni, pogošćeni. Dubrovnik, je uprav
smješan, kad veli da nije bilo njih nekoliko Srba
radosnalih, šćaše riva prazninom zjati; niko im
se ne odasivaše: ne odazva im se niko, osim ne-
koliko poznatih seljana iz Škaljara. A tamo sam
priča: da općina pod izgovorom da dolaze Du-
brovčani u pohode, naumi da izletnike pričeka
slavljem, kao da dolazi sam Cesar. 1 bi tako;
kako dokazaše nakićena selija: kuće, neizbrojne
zastave, glasno  gruvanje mužara, mnogobrojni
ogoji i krijesovi, razsvijeta, lagjice pratilice, i
silno mnoštvo, koje je uz glasbu, predvogjeno
barjakom i glavnim ličnostima hrvacke Boke, ne-
prestano klicalo brvatstvu i Dubrovniku! Hvala
braćo, ta jeste kremenjaci janice -
vi sožolov! SA dić gro

6, Da se je i pri pristupu i odstupu klicalo
hrvackoj Boki, Hrvackoj. To ne bijaše nikakva
provokacija, nego glasni odaziv, bučnom i glasnom

7. O kojem jednostranom postupkom govori
Dubrovnik ? Politička vlast, ako je postupala
jednostrano, to je bilo i nama, jer nam zabraii
govore dopuštene, a sko  nijesmo  nagraisa-
li kako čibukaši i fanatički Trojanović, to imamo
pripisati mirnoj našoj namjeri, kojom smo prešli,
tamo, uzornom našem ponašanju, i pitomosti ću-
di radi koje smo razložito od svakoga uvijek po-
hvaljeni. Uprav je žalosno da oružnik ima po-
sredovati izmegju braće, pak koliko god zavadje-
na bila; ali čigova je krivica? Mi se hrvati ni-
komu ne namećemo, brata grlimo za brata: ali
bi srbi hoćeli čibucima, toljagama, drekom i si-
lom da se rasprostrane, pak zar smo mi krivi da
se ne damo? A što da čini javna vlast, kad neko
prekorači i onu granicu koju postavi ljustvo i izo-
braženost? Istim srbima odgovor! = Zadrugar.

Stanak Sv. Vlaha u Dubrovniku.

Dubrovnik vidljivo napreduje. — Pomorstvo,
negda prvo srestvo njegova blagostanja opet se
podiglo.

Dubrovčani u s.ojih 16 parobroda srečno u-
ložiše svoj novac. Grade se palače, zavodi, kuće
i hoteli; što je ostarjelo popravlja se. Često se
otvaraju, prekrasni vrtli i parki uregjuju se i sa-
de. Na to milijunari nastanjuju se u Dubrovnik,
a inostranci diveći se njegovu podnebju i spome-
nicima njegove sjajne proslosti, rado ga pohagja-
ju. Nu uz sav taj materijalni napredak, uz sve to
bogastvo, ubožtvo ne ide na manje pače sve više
raste, a šnjime žalibože raste nemoral koji je ka-
ko i objesti, tako i ubožtva, poslijedica. Prehrana
poskupjela, najmovine pa i malih kolibica teško
su povisile Čestokrat njeke obitelji sa svojim gla-
varom bolesnim, opterečene od toliko malene dje-
čice, bez da iko zna, bore se sa gladom i goloti-
njom. Osobe negda bogata stališa a sada u nevo-
lji, stide se javno milostinju pitati, trpe i trpe ka-
ko same one znadu, ko da sve ovo milostivo po-
mogne? Niko do božije providnosti. I budi joj
hvala, er je i u Dubrovniku stvorila način da im
u pomoć priskoči. U Dubrovniku, po inicijativi i
pod zaštitom našeg uprav providencijalnog bisku-
pa Dr. Josipa Marčelića, još godine 1895, bi us-
tanovljeno Društvo Sv. Vinka Paulova pod naslo-
vom: Stanak Sv. Vlaha. Lišeno srestava prenulo
je na rad godine 1896 oskrbljeno bogatom svrhom
poklonjenom od pok. Viteza Eugenija Štaubera i
podporom nekih milostivih dubrovčana, ko želi ga-
znat stanje i radinost društva, prinose i izvore
njegove dobrotvornosti, pa i osobe njegove upra-
ve nek se potrudi pročitat prilog ,Crvene Hrvat-
ske“ u prošlome broju. Zaznati će kako je suviše
u misli društva ustrojenje i pučke kuhinje, kojom
bi se dala osigurati zdrava hrana najpotrebitijim
siromasima. Ko do župnika može bolje doći do
znanja skrovitih i nenaduih potreba trpećega na-
šega puka? Pa zato župnici grada i predgragja
primih su nalog od društva da oni budu tumači,
i obavijestitelji tih potreba, eda se po mogućaos-
ti priskoči u pripomoć potrebnitih. Ide po sebi
da pošto čovjek ne žive samim kruhom, pjimi je
naložena i sveta dužaost dok provigjaja telesnim
potrebami ubogijeh, budu se brinut i za njihovo
moralno poboljsanje.

Dočim ovo pišemo, milo nam je da naše što-
vanje harnost i ljubav izrazimo našemu Biskupu
i sa strane trpečeg puka, pošto se on toliko bri-
ne i za njegovo telesno i duhovno dobro. Može se
rijeti da on u ovo malo vremena od kad je kod
nas, već ezplerit cempore multa. Dubrovčani dajte
ruku svome pastjeru i sjetite se stare tradicije,
da je Dubrovnik vazda vodio uspješnu borbu sa
uboštvom i snao ga je donekle svladati.

Ruku pomoćnicu blagodarno pružite društvu
Stanka vašega pokrvvitelja Sv. Vlaha !

Naši dopisi.
Korčula, mjeseca Jula.

Godine 1736 po naredbi Pape Klementa XII,

bihu izvadjene sa grobišta Sv. Kalista u Rimu
moći Sv. Todora mučenika i darovane ovdašnjem

Korčulanskom Biskupu Vicku Kosuvić, a stanov.
nici ovog grada uzeše ga za svog pokrovitelja,
Prečastni Sborni Kaptol u dogovoru sa Pre-

 

 

ž
stogodišnjicu prefioša svetih moći, te se je u dn6-
vima 27. 28 i 29 Jula t. g. obavila trodnevna
pobožuost.

Izvanjsko slavlje tom prigodom nije izostalo
po nastojanju posebnog odbora, koji nije žalio
truda, a da ispane što veličanstvenija ova: sveča-
nost, biva rasvjeta Stolne Crkve i plokate večeri
dana 27, kao i one dana 28, grada i varoša, sa
udaranjem Općinske i Gradjanske glazbe.

Dana 29 u jučro obavio se Crkveni Ophod
sa moćima Svetca, prisustvovanjem obijuh glasba
a večeri istog dana birana kita  izučene mladeži
izvela je na otvorenom starodavnu igru , Moriška“,

Boka, 20 Jula.

Dan 17 tekućega oslat će bokeškim i du-
brovačkim Hrvatima nezaboravan.

Ovog naime dana za prvi put dogjoše du-
brovački Hrvati, u velikom broju, da pohode naš
starodrevni Kotor.

Zato im kotorski, a ujedao i bokeški Hrva-
ti, pripraviše doček, kojim se mcgu uprav pono-
siti i jedni i drugi.

Divota je bilo gledati !

Ulazi u Boku parobrod ,Dubrovnik“ pun
ko šipak dubrovačkih Hrvata sa svojom hrvatskom
glasbom, vijanjem zastava i mahanjem rubaca.
Tivat, Lastva, Lepetane, Gjurić, Perast, Stolivo,
Prčani, Dobrota, Muo, Š«aljari, Špiljari sa Koto-
rom, redvu, uprav se opošteniše, Počastiše kako
valja i trebuje svoju braću i svoje istomišljenike :
dubrovačke Hrvate.

Nemamo dovoljnih riječi, kojijema bi opisa-
li kakovi su bili oni časovi, kad se je parobrod
s izletnicima primaknuo kotorskoj obali, pozdra-
vljen od naše glasbe, kad je kotorski načelnik g.
Filip kap. Radonićić s opć. prisjednikom otišao
na parobrod, da u ime grada i općine nazove do-
brodošlica Dubrovčanima, pak naš odbor. Izlazak
iz parobroda izletnika te njihov ulazak u grad,
pohod općini, poglavarstvu, biskupu, , Hrvatskome
Domu“ hrvatskom rado. društvu , Napretku“,
škaljarskom ,Hrvatskom Sastanku“ t.d. To se
ne dade laku opisati. Mi potanji opis prepušta-
mo dubrovčanima.

Iza okrijepe u Škaljarim, izletnici se povra-
tiše na obalu, pak ugjoše u grad. Sve je do sad
išlo mirno, skladuo u potpunom redu.

Nu sad se je imao dogoditi jedan prizor,
koji karakteriše naše Srbe.

Treba nam ovgje najprije istaknuti, da su
za ovaj dan naši srpski vogje dovabili u grad,
masnom nadnicom, ne mali broj Grbljana, opskr-
bljenih velkim toljagama.

Žalismo proste Grbljane, koji nijesu bili
drugo već prosto orugje onijeh, kojijem je milo
nekati i nerede praviti, a ujedno stati iza kvinća,

Predvigjasmo, da se nješto spravlja. Dok:
zbilja ne znamo ni sami kako, nastade na ploka-
ti, pre našim ,Napretkom“ i ,Hrvatskim Domom“
njeka navala i njeko tiskanje. Podigoše se tolja-
ge. Ali u zao čas po Grbljane. Redari sabljama a
žandarmarija golim bodežima rastjerivati
izrednike, uapšivajući ujedno smutljivce. U čas
prosu se glas na sve strane, da je uapšen i Dr,
Vladimir Trvjanovič poznati srpski zastupnik i
nezaboravni junak Vrlike, sa njekoliko Grbljana.

Kad je nestalo tako smutljivaca, koji htje-
doše da bude bruke, povratio se je prvašnji iz-
gledni mir i posvemasnji red.

Slijedio je za tim koncerat na obali, pred
kafanom ,Dojmi“. Vas je program bio iscrpljen
bas prekrasno, na svačije zadovoljstvo i udivljenje,
iskazato sveopćim odobravanjem.

Primakla se i ura rastanka. Trebalo se je
dijeliti. I tako oko 104 ura noći uz sviranje obih
glasba, patriotično klicanje, te palenje umjetnih
vatara sa obale i iz pojedinih mjesta naše Boke,
oprostismo se s dubrvvačkim Hrvatima, kojim svi-
ma na milom, prijateljskom i bratskom posjetu
od srca hvala.

Mi smo zadovoljni.

Drago nam je puno, što nas rodoljubni du-
brovački Hrvati pohodiše, jer su se tako najbolje
mogli osvjedoćiti, ku sto se i osvjedočiše, da nas
Hrvata starosjedioca, još u Boki imade, te da Bo-
ka nije srpska.

oček uprav hrvatski, u hrvatskom smislu
učinjen Dubrovčanima od strane Kotora i naše
Boke, utjerao je još jednom u laž svu plaćenu
pisaniju srpskih i crnogorskih novina, te izjave
srpskih zastupnika u saboru, kojim svu Boku e
glasiše srpskom, poštenom srpskom riječi, da u
Boki Hrvata nema, već ona sama šačica renegata
u Škaljarim, koji nijesu ništa drugo već prosto
orugje policije.

Barom tako u ime 30,000 Srba Dr. Troja.
nović, u saboru zadarskom dne 7 Februara ove
godine govoraše.

A kad tamo? — Sve protivno.

Radi toga bijesne. Pa kad ne mogoše mi.

svijetlim Biskupom odredi ove godine svetkovati ' lom, & ono htjedoše silom — toljagama — po-.