INI
0 DUBROVNIKU
t: sa
i Bosnu s poštom : na godinu fior. 5, na po
fior, 4:50, i poštarski troškovi. :
Pojedini broj
je predbrojen i xa došasto polugodište.
% e
+ Bizmark.
Bizmark je umro. U subotu brzojavna žica
javila obijem polama svijeta. Malo i veliko, učen
i neuk, svak o ovoj smrti govori. Novine donose
duge životopise ; stručnjaci nižu biografične ocje-
ne; a ljudi željno čitaju i naj potanje sitnice iz
zelenog Friedrichsruh-a. Crni glas potrese svijetom :
.... percossa, attonita
la terra al nunzio sti.
I naš list, smijerno i poćitovno, primiče se
k otvorenom grobu. Klanja se pred lješinom veli-
kana, koji je njegda u svojim rukama držao sud-
binu cijele Jevrope, i javlja ovom malenom naro-
du, čijim je glasom, smrt div-zatočnika velikog
njemačkog naroda.
Ako ljubav domovine, ljubav za rodnijem je-
zikom, ljubav za narodom svojim zaslužuje duboko
počitanje, tad je zajsto malo ko, kano Bizmark
počitanja vrijedan. Cio rad njegovog života smije-
rao je samo na sreću otadžbine; sve misli njego-
ve motale su se samo oko jedinstva i jakosti nje-
mačkog naroda. Od rascjepkane, trule, paček smi-
ješne Njemačke on stuči cjelinu složau, krepku i
svijetu stravičnu. Otadžbeništvo, čvrsta volja .i pro-
nicavi um ovoga čoeka, u dvadeset godina pribavi
kraljevini Pruskoj na bojnom polju dvije pobjede,
koje svijet megju najveće ubraja; podiže na za-
prašeno i pusto prijestolje Karla Velikoga jednu
skromnu dinastiju i skalupi ogromno carstvo od
50 milijuna duša.
I to sve bijaše djelo jednoga čoeka.
Kad cio narod ima da zahvali samo jednome
opstanak, sreću i moć svoju, tad se srce puka
priljubi k srcu ovog pojedinca, a život i ćustvo
naroda slije se u grudima toga čoeka. Pa zato i
bješe on upis i zastupnik njemačkog naroda. Ri-
jetko kome narodu udijeli Bog Bizmarke, a kad
ih jednom digoe, njihova smrt pokoleba državom.
Shvaćamo žalost njemačkog naroda, ali je
ne dijelimo. Ne dijelimo je, jer Nijemci nijesmo,
a Bizmark je zaslužio samo njemačke suze. Ako
počitujemo i divimo še čveku, koji je za svo)
narod učinio što nije niko drugi, a ono ne može-
mo zaboravit srestvs, s koijem se taj čovjek slu-
žio i koja se nas i naše braće tiču. Ne možemo
zaboravit Bizmarkovu mržnju proti Slavjanstvu
i vapaje i suze njemačkijeh Poljak,
Koja li razlika megju Glestonom i Bizmar-
kom! Gledston nije učinio za loglešku ni stoti
dio onoga, što je Bizmark za Njemačku, dakako
ne svojom krivnjom, već s pomanjkanja prigoda ;
a ipak kad je Gledston umro, nije se samo Ia-
gleška u crno zavila, već vasicni uglagjeni svijet.
Gladston je vojevao za sreću čovječanstva perom
i riječju; Bizmark za sreću svoga naroda mačem
i krvlju; Blut und Eisen. Glestonovo je srce shva--
ćalo i vidalo patnje svijuh naroda; Bizmarkovo
srce nije ćutjelo no boli svoijeh zemljaka, gluho
i tvrdo pred mukama tugjinaca. Filantropija i je-
goizam na otaru.. Ali kad jegoizam dopre do ta-
kog. vrhunca, kao u Bizmarka, tada ljucki um ni-
je vrstan prosudit ga, jer u onijem visinama
greške postaju krepostima, a mi im se, eto, divimo,
Da završimo.
* Veoma umjereno, uvrijegjeni s ponašanja ne-
kih srba: Bokelje, preusesmo da odgovorimo pre-
rij karai + — Ka
godine fior. 2:50 ; sa inosemstvo
stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra. se da | više 1
lata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ a Dobrovnik, 4
a dopisi šalju se Uredništvu. :
priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč; po retku, a oglasi koji či
vrćanju i izmišljotinam, ali u zao čas to učinismo. , bilo zabranjeno otići u Novi i u Savinu, stvar
Skladni ,Dubrovnik“ mješte konkretna odgovora,
mješte dokaza, ruži nas uprav po vlašku. Mi po-
dižemo podlu denunciju, mi smo vrgan policije,
plaćeni smo denuncijanti, snujemo gjavolske ma-
hinacije, sućemo proste uvrijede, sipljemo miske
insinuacije it.d. Ej kume dragoviću, zaletio si se
jezikom, obasuo si cijelu vreću, ali mi nećemo
tvojim tragom, jer i ne vični, i jer nam ponos
i čast našeg pitomog zavičaja ne dopušta.
Ipak vedra čela, visoka lica, uprtih očiju i
tebi i svakomu kažemo da je ovaj list posve neod-
visan, da visi o svome trudu, da se uzdržaje sa
svojom mukom, i da niti je čigov štičenik, ni
čigov skutonoša; da ne prosi ničigove simpatije,
niti se boji ako nije komu u 'volji: sam je razvio
ponosni pravaški stijeg, i do danas nije se ni ma-
kac ustegao, a neće ni unaprijed, ako dobri Bog
pomože !
Ovaj list, koji zastupa mnijenje budnih naših
hrvata Dubrovnika i Boke, koji takogjer ponosni
da hrvati Dubrovnika i Boke nijesu nikomu na
poruč, ne ulagivaju se ni vlasti, ni sili, ne znadu
ni za mito ni za sićar, ne tove se sa ostavštinam
ni kapitalima, što rade iz uvjerenja iz domolju-
bja, te da su više gorkih okušali, a spravni i go-
rih okušati. Biće naivni, neiskusni, jer nijesu zna-
li premamiti milostivi pogled visokopoloženih, ne
imadu obranitelja, ni moćnih obraniteljica, bore
se potisnuti i od narodnjaka i od srba i od tali-
janaša; ali se svojski bore, jer su posve uvjereni
da je razlog, pravica i konačna pobjeda k pjiho-
ve strane.
Ovaj list malo vas je ošinuo, a kako da to
ne učini? Nešugjeni pop Jovo morao iz Dubrov-
nika. Šačica naših Srba, dala mu svečanu večeru.
Tu je bilo što je bilo; je li se jedan od naše
stranke maknuo, jeli se ijedan istaknuo da brani
pretežito hrvatstvo ovoga grada ? Ne. Srbi su se
izgovorili, ispjevali, veselo i radosno bučili i ra-
zišli se, a da se niko od naših ni osvrnuo nije,
Dogjoše Srbi Bokelji, vas dan su po gradu hodili,
razmećali se, do mile volje se nauživali i šetnje
i razgovora, pjevanja i glazbe, jeli im ko i slam-
ku na putu stavio? Ne.
Naša braća, naši privrženici, sinovi ovoga
grada, ove zemlje, osvjedočeni hrvati, svi prosti
i slobodni idu da odvrate posjet, miloj braći Bo-
keškim hrvatima, pak? Oni koji su po svoj prili-
ci prigovarali dolasku radi skarlatine, dakle koji
su čuvali tako niježno i brinuli se za naše zdrav-
lje, uortače nekoliko gorstaša, i nastojaše da bu-
de svagje a možda pogibije i krvoprolića? Čibu-
cim i toljagam hoće da naplate ustrpljivost i do-
brotu Dubrovačkih hrvata! Tu hudu namjeru nije
koja nas ni malo ne tišsti, niti nam je mogla
kakav račun pomrsiti, ne prigovaramo, dapače
begenamo; ali kad hoće da zanijeće istinu pozna-
nu, a nadasve kad hoće da brani one koji su bili
naumili stvarno izmlatiti naše Dubrovčane, tu ne
možemo prešućeti, te smo cijenili da je pravo,
razložito i podobno da odkrijemo hudu namjeru,
i da žigošemo kako ide opačinu namisli. A Du-
brovnik nas za to obasiplje rečenicama koje. smo
u članku podparali? Prosto mu, mi (ga nećemo
slijediti, jer sino posve uvjereni, da koliko : više
on bude pružio svoje čapke, i svoje nokte poka-
zao, toliko će se prije otvoriti oči, onim Dubrov-
čanim, koji se nazivlju srbi, i ako do kraja .ne
razabiru, kud se tijem ide! Završili smo.
Ispravci listu ,, Dubrovnik.“
U 300m broju lista , Dubrovnik“ (24|7 0. g.)
ima dopis iz Kotora, s nadaevkom 18 Jula, gdje
se opisuje poznati teferič dubrovačkijeh Hrvata,
priregjen dneva 17 Jula o. g. U tom dopisu ima
za svaki gram istine tri grama laži. Da nebi po
čem strani svijet ove pošljednje popio, izletni od-
bor ovom izjavom ispravlja laži, & — nepristra-
nosti radi — bilježi i istine, jamčuć za ispravke
svojom poštenom riječi i pozivljuć javno i otvore -
no dubrovačke i bokeljske Srbe, neka nagju tri (3).
obraana i čestita Srbina, koji će svojijem potpisom
i poštenjem zanijekat istinitost ovijeh ispravaka.
Molimo sve hrvacke novine, bez razlike stra-
naka, da izvole preštampat ove pocrtane riječi,
navagjajuć datum i broj današnje ,Crvene.“
Istine.
Redak 3-4. Da nas bješe priličan broj... .-
Jest, ako se priličan broj zove 419.
Redak 4-6. Da megju nama nije bilo nijed-
nog otmenijeg dubrovčanina Hrvata.... Koga ra-
zumijevaju sa ,otmeniji“ ? Valjda narodnjake? Tad
imaju pravo. Narodnjaka nije bilo, jer je izlet bio
priregjen samo od pravaša zadrugara.
Redak 9-12. Da nas je općina pričekala glav-
ljem ,kano da dolazi sami ĆČegar“.... Jest i za-
hvaljujemo joj, a osobito nam je milo da ste i vi
to priznali.
Redak 27-29. Daje obala bila okićena razni-
jem zastavama, samo ne srpskijem .... 1 to bi se
htjelo! Valjda iz zahvalnosti prema vašoj ljubavi
i skladnosti.
Redak 39-40. Da smo znali u kakvo mjesto
dolazimo .... Nego? Nijesmo hodili bez glave,
Redak 44-45. Da smo se iz parobroda ,mir-
no“ iskrcali... Jest; no ova nam se riječ ami“
ješnom svigje. Zar su Srbi obični ,nemirno“ iskr-