est, jest: i me samo onda, već i prije i poslije.
bi tt Da je barjaktar ,Zadruge“
vijao s trobojnicom s prozora , Napretka“ ....
Ra EE
Redak 80-83. Da je zastupnik Trojanović re-
kao nam: lažete! U ime 30.000 Srba itd. itd.....
Istina je: njemu na slavu, & vama na diku.
87-93. Da su vam zatvorili Trojano-
vi ga poslije pustili... Sve je to tako.
% Redak 134-133. Da smo pred kafanom ,od
zadatog straha murno sjedili, ne izazivajuć niko-
ji. Ta sva kafana i uf oda pre NOS
dupkom puna gospara i gospogja. Pa ope
bilo je sve lijepo rasvijetljeno: pjevalo se, pljes-
kalo se, klicalo se i muzika i tamburice udarale,
Česa bi se dakle bojali? Ta znamo i mi da du-
hovi ne dohode no iza ponoći, kad je tmica, kad
nema muzike ni pjevanja, a navlaš pak kad si sam.
Vi se u tomu dobro razumijete.
Laži.
Redak 6-7. Da je ženskinja bilo gotovo više
nego mrškijeh ..: . To je 3až. Ženskinja bješe 90,
a muškijeh 329.
Redak 8-9. Da nas ne bješe ni polovina iz
Dubrovnika... To je laž. Evo brojeva: od 419
izletnika, svi su — osim 10 — stojbinom Dubrov-
čani, a rodom su 247 Dubrovčani, 30 iz Dalma-
cije, 20 iz okolice dubrovačke, 14 iz Istrije i Hr-
vacke, i 18 iz Češke. Ne brojimo ovdje žene, jer
su — skoro sve — bile Dubrovkinje.
Redak 31-37. Da nam se niko nije odazvao,
osim njekoliko Škaljara.... Krupna laž, ko i
Markova lula. Svjedoci svi mi i sva Boka. Ludo
je o tome i riječi više prozborit.
Redak 37-39. Kad prispjesmo, da ne bješe
Srba na obali, da bi obala bila prazna.... Ova
je, da se prekrstiš lijevom nogom !
Redak 39 40. Da ne bješe oduševljenja; da
na naše usklike , Živjela Boka!“ Živio Kotor!“
niko se nije odazvao... Koliko riječi, toliko la-
ži. Nijesmo klicali , Živjela Boka i Kotor!“, nego
nŽivjela hrvacka Boka i Kotor“, a Kotorani na-
ma: ,Živio hrvacki Dubrovnik“ itd. Oduševljenja
pak bilo je toliko, e su od jada srpski zastupnici
pomahnitali; a naša dubrovačka braća pozelenila.
Redak 53-54. Da smo na večeri sami bili....
Laž, braćo, laž. Bilo je i Kotorana; a žao nam je
što ih nijesmo brojili.
Redak 56-64. Srbi se šetali ,i ne sanjajuć
da bi izletnici... mogli ih izazivat“, a mi, vra-
čajuć se s večere, štali od jednom klicat: Živje-
la hrv. Boka! Živio hrv. Kotor! ,I tad Srbi pred-
vogjeni od svojih zastupnika .... polećeše u grad,
da pokažu izletnicima u čiji su grad došli“....
Dakle je klicanje: Živio hrv. Kotor! izazivanje?
E, pa dobro. Vi o tome nijeste ni sanjali, i —
po vašijem riječima — takvo je izazivanje slije-
dilo rv iza večere, a to bi, po vizantinsku zna-
čilo, nam je vino ulilo srčanosti. Prostite, ali
lažete. Ta gdje je klicanje pri dolasku, pri obila-
zenju oko grada, pred općinom? Koliko se tu sa-
mo vikalo: Živio hrvacki Kotor! Živjela hrv. Bo-
ka!a muzika udarala ,Lijepa naša!“ Kad se vi,
sve do po večeri, tomu nijeste sanjali, to znači da
vas nije do tada tu bilo — što se kosi sa vašom
tvrdnjom u recima 37-39, da ste vi pri našem do-
_ga“ .... Tako je; samo što nije bilo straha, lju-
Koi
*lasku na obali stali — ili, ako vas je bilo, da ste
vi na nogama i pri otvorenijem očima spavali mr-
tvački san, tako da vas ni ono pusto klicanje i
pucanje ne mogaše probudit.
Redak 64 68. Da je kordun žandara priječio
Srbima pristup k izletnicima ... . To je laž, nemoj
da ste i to sanjali, Da kako bi onda bio došao
k cama g. Trojanović, i rekao nam sve ono što
je rekao ?
. _ Redak 68-72. Nastala buka. Izletnici da su
bješali u hrv. društvo, a ženske vapijale sve sve-
€e.... Laž, a Bog vam je prostio! Jedam cigli
izletnik, s presjednikom Žadruge i su dvije žen-
ske, ugje u društveni stan, da s prozora gleda
guogulu. Ostali — muški i ženske — koliko vas
se bojahu, svi ostadoše na poljani.
Redak 75-77. Da smo is društvenijeh pro-
storija klicali: Živjela hrvacka Boka!.... I toje
tendencijozna laž, da nas prikažete svijetu kano
kukavice. Nijesmo is društvenij
Redak 77-78. DR 49: 1i.iei žeraniido pao
*
i
%
Redak 103-1 7. Da su žandari progonili Sr-
be ,oduzimajuć im... :i proste štapiće“, a puš-
tavali Muljane i Šlaljare s toljagama. noževima i
špagaricama .... -— Dojsto su žandari uzimali
Srbima (grbljansi jem seljacima) ne štapiće(!!),
već debele batine wumamo jednu na ogled). Mi pak
ne vidjesmo nmi jednog hrvatskog Bokelja, naoru-
žana ni batom ni nožem ni puškom. Što se tiče
Škaljara, doznasmo poslije da su bili samoljeni da
ostanu u selu, baš s toga, što su se vigjali Grb-
ljani po Kotoru, i od straba da im ne bi Škalja-
ri sa istijem srp čibucima slomili kosti, dok
se za očuvanje vlast već bila pobrinula.
Redak 130-483. Iza toga meteža da ,dobar
dio izletnika ode na svoj parobrod“ .... To je o-
gromna vizantijska laž, eda nas zamrče strašivi-
cam. Cigla petorica odoše na parobrod, i to radi
posla.
Redak 134-137. Da smo sjedali pred kafa-
nom ,ne podišući svoga glasa“ i zato da nas Sr-
bi tu pustiše smirom.... Ala će se Kotorani bit
nasmijali, kad ovo pročitaše! Ta pred kafanom
priredismo koncerat. Ako ništa žu smo podigli
glasa. A gdje je pljeskanje pusto iza svakog ko-
mada ? A gdje su silni: zivjeli! s kojijem nas op-
ćinstvo pozdravljaše ?
Redak 138-145 Pri polasku da Srba bila
puna obala, da smo mi pokunjeni i ,mirno“ se
ukrcavali; da se s kraja neču nijedan usklik Kad
se parobrod udaljio, tad stoprv da zavikasmo: Ži-
vio hrvacki Kotor.i hrvacka Boka! onda da je
nastalo ,tako strašno zviždanje, da se do Prčanja
čulo; da se čeljad mećala na nas mućavijem jaji-
ma.... Sve je ovo, s kraja na kraj, uprav be-
zočna laž. 1) Jeli bila puna obala Srba, to ne zna-
mo jer bješe noćno doba i nijesmo hodili pojedin-
ce pitat, da li je ko Srb ili Hrvat. No ako je ta-
ko, tijem bolje, jer tad su nas Srbi s obale po-
zdravljali s onako oduševljenijem poklicima. 2) Da
lismo pokunjeni hodili na brod, to ćemo najbolje
znat mi, a mi vam velimo: lažete! nemoj da vam
se i to snjelo. 3) Da smo ,mirno“ hodili, prizna-
jemo; jer nije ,nemirno“ klicati: Živio hrvacki
Kotor! Zivjela hrv. Boka! Živjeli Hrvati pod Lov-
ćenom! Živio hrv. načelnik kotorski! i toliko dru-
gijeh pokliča. Svjedok tome vas Kotor. Da se
s kraja neču nijedan poklič.... Laž! A gdje su
pusti pokliči, kad se parobrod puštio od kraja ?
Svjedok vas Kotor. 5) Nijesmo klicali stoprv kad
se parobrod udaljio, već — i to najviše — kad
smo se ukrcavali i kad je parobrod još bio prive-
gan. 6) Da je nastalo ,strašno“ zviždanje, e se
do Prčanja čulo.... Čulo se 10-15 zviždaka iz
zakutaka obale, no ti su zvižki bili brzo ugušeni.
7) Da su se mećali mućavijem jajima .... Jedan
krijepka njegova narav, predobije tu ljutu kušnju.
I od toga časa do smrti njdgove, svu snagu duše
i tijela on upotrebljava da pridobije duše Bogu, i
da sebi pripravi vijenac rajske slave! Najbolje
svoje godine sproveo je na konju u raznim župa-
ma bilo naše biskupije, kako Doli, Osojnik, Pri-
dvorje; bilo vrletne Hercegovine, kako Gradac,
Ravno, Rasno, Trebinja, kroz rastrkana selija, kroz
strahovanja buna i napadaja turskih. i to tako
zdušno, tako hrabreno, da je stekao priznanje i
potpuno povjerenje svojih starješina, tako da bi-
jaše predložen kako biskup novoj biskupiji, koja
se je imala ustanovit u Hercegovini. Pobožni i
skromni fra Lujo, saznavši što se plete, i što ga
čeka, leti Bl. Gospi od Karmena i čini tvrde za-
vjete, da ga ta čaša mimoigje, i žarka njegova
molba i uzdisaji biše uslišani, stvar se u Carigra-
du zamete, i on se oslobodi jarma i dužnosti nad-
pastira. U svojoj službi, pokojnik, živeć po siro-
mašku, bijaše prištedio nešto nogaca, i još u pu-
noj muževnoj snazi, povrativši se k manastijeru,
bi odregjen kako čuvar u Pridvorju, ma Rijeci, i
tu dobri fra Lujo saspe štednje svoje, te dobrim
dijelom od svoga, a po nešto i pomočnicom ru-
kom dobročinitelja, uredi i jedan i drugi mana-
stijer i jednu i drugu crkvu, U Rijeci jedan dio
manastijera upriliči da bi mogle mladike reda sta-
novati, i pripravit se sv. zavjetu i redovništvu.
U to ga zateče i vrhovna čast u svome redu, a
pri obilazenju i ljuta nevolja da je slomio nogu.
U Božjoj su knjizi zapisane patnje i nevolje do-
broga pokojnika, u toj su knjizi zlatnim slovima
zabilježeni i dobri savjeti koje je davao kako du-
hovni otac, ispovjednik i propovjednik, i dobra
djela koja je činio. Vas je Dubrovnik najvišim
ushićenjem gledao starca gdje slavi zlatni pir, i
radovao se još vanrednoj snazi i krijepčini .nje-
govoj. I njegov bučni glas gromorio je u crkvi
sv. Frane, po raznim poslanstvima skupa sa Pres.
i Prip. našim biskupom, i nazad malo dana Ston
se divio žarkoj njegovoj besjedi u čast sv. Antuna.
Veoma naobražen, ćndi opore, ali iskrene
zdušne, zlatnoga srca, temeljito pobožan, veliki
pregalac u svakomu dobru, pravi sin velikoga
svoga Patrijara i reda, zavio je u ljutoj žalosti
mnogobrojne svoje prijatelje i znance, koje nemi-
lo je zatekla vijest, da je dobri i pobožni O. Lu-
jo preminuo u oči velikog Proštenja svog Reda.
Čim žalimo preko načina udesni gubišak,
jer vigjamo da pravi harahteri svaki dan to više
nestaju, smjerno i duboko naše sažaljenje prika-
zujemo zaslužnoj Redodržavi milih naših Franje-
vaca, Pris. i Prep. Pragosp. Franu Uccellini Ko-
torskom Biskupu, netjaku pokojnika, i ucviljenoj
obitelji! Requiescat in pace. L.
cigli čoek metnuo se jajem na jednog izletnika i NaEa-_e ERI RaA i ć GSS"
pogodi ga u ruku, a ovaj ga ončas dade uapsit.
To je bilo sve. +. x? e
Redak 152-156. Da nam se od vigjenijeh li- Naši dop 181.
ca u Kotoru nije niko pridružio..... Mi ne zna- Dubrovnik, 1 Jula.
Jučer dne 31 Avgusta bila je na Grudi
svečanost sv. Nedjelje. Kako svake godine, tako
su i ove Grugjani nastojali da im ova svetkovina
što bolje ispane, čemu im je ove godine mnogo
doprinijela i glazba ,Hrvatske Radničke Zadru-
ge“ koju su bili onamo pozvali.
Konavljani su Hrvati, to ne treba dokaživa-
ti, jer bi bilo isto ko suncu svijetlost dokaživat,
Hrvatstvo konavljanin primi kad i život primi,
i s njim se ponosi, kao što se i mi ponosimo da
ih u našoj blizini imamo i da su oni Hrvati i
Dubrovčani. Ali nije to sve, što su oni pravi ro-
doljubi i što su svijesni svojih patriotičnih dužno-
sti-nego, kao noti pravi Hrvati, konavljani su
gostoljubivi do udivljenja. O ovom smo se zaista
uvjerili jučer, Kad je glazba u jutro onamo pris-
pjela, pozdraviše je barjacima, pucanjem, klica-
njem, a glavno dočekaše je tako radvsno i vese-
lo, da bi mislio gledajući ih u lice, blaženstvo
mo grad i za to ne znamo koja su ta vigjenija li-
eh; valjda Srbi? Jer smo mi općili s načelnikom,
s presjednicima i članovima svijeh hrv. društavi i -
gospogjama i gospodom kotorskom. Nek izvoli da-
kle dopisnik nabrojit ta vigjenija lica, e su se u
šatore povukla.
S ovijem ispravismo sve ono što se tiče nas.
Ostali dio dopisa ide na općinu kotorsku, jali na
vladu. Mi ne ćemo da branimo ni jednu ni drugu,
jer se one umiju i same branit. Sudeć po našemu
dijelu, može se već promislit koliko i u onom dru-
gome ima istine. I tako dospijevamo. Znali smo i
mi za onu poznatu riječ, da novinama ne valja
nigda do kraja vjerovat; ali da se na ovako be-
zočni i sablažnjivi način može bahato i otvoreno
lagat, izmišljat, previjat i ogrnut istinu, koja je
poznata vascijelom jednome predjelu, to nam se
zbilja nigda ni u snu ne bješe anjelo. Ovo nas je
toliko zgadilo, da eto obrnusmo kožu naopako, pa
se mjestimice ismo našoj dubrovačkoj ugla- | koje u sebi ćute, progovoriće, zapjevaće nekim
gjenoati. Kad do dogjosmo, e se poslužismo | neobičnim angjeoskim glasom. Vidiš onu mladost
neuljudnijem riječima, nek uvidi svijet koliko je | zdravu, rumenu, pa i od sebe ruke rasširiš, da
naše pravedno ogorčenje. Ne čudimo se više, da | se s njom izgrliš i izljubiš, A tek kad Hrvatska
Srbi umiju onako izvrčat prošlost, kadno nama i
u brke i u oči ovako sadašnjost oblagaše.
U Dubrovniku, na 85 Jula 1898.
himna zamnije, da onda vidiš! Glazba je morala
pred svaku kuću; svak hoće da je vidi i da mu
pred domom jednu hrvatsku zaudara, pak zatim
svaki je zove doma, da je i Moteš ili
Odbor za izlet Hrvatske Radničke Zadruge. ne možeš, moraš da štogod uzmeš, bilo čašu vina,
PIII E bilo što god, jer konavljanin smatra za uvredu kad
+ te on časti a ti nećeš da uzmeš, pa tako i jest
i ini Iza kako je glazba ravila redom sve
Do nazad malo dan4, ko se nije radovao da Ptedrari gosp. načelnika Giarića, gosp; paroba
gledajući kroz stradun, gdje dostojaustveno kora. | dek. Crnicu drage, gile se. sdra i napitoice
ca povisoki starac franjevac još u naponu mušet- | s obje strane padale ko za podne u
ne snage, sa oblim licem, zažarenim obrazima, i | meko doba mladost se uhvati u kolo, da se do
šlicm bako seljag krunom kona, uapraman_ uho mile volje Ovo veselje trajaše sve dok ne
dub, jedar i veseo, kako sviježi dan? Taj bijaše | nastupi veče je morala glazba odlasit, & na.
dobri O. Lojo, c, i jedan od zaslužnijih | rod navali da je vi. Pri odlasku se po hr-
sinova pučkoga reda S. Frana. Od pobožne poro- | vatski rastadoše jedan drugom alaleći i zahva.
dice rogjen u pitomom postavši redov- Pe. 4 tr tie i svim grugjanima
te Sie oo EV a rm arna e vala parohu
ga zakopala netom jepočeo osu Craici,