a. E +

 

 

List izlazi svake subote. Cijena mu je una rijeda u Otpravništvu lista: na godinu for,

e e godine fior. 2:25 ; za ik sa

i mu & poštom :

fior, 4:50, i poštarski troškovi.
Pojedini

broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

je predbrojen i za došasto polugodište.

 

 

e
Izjava.

Na neistinite vijesti proturene kroz ,Du-
brovnik“ i ,Dalmatu“ prigodom dolaska bra-
će Dubrovčana, da ne bude po istim obćin-
stvo zavarano, izjavljujemo, da su ove obći-
ne priredile onaj doček po svom vlastitom
osvjedočenju premilim gostima iz pitomog
Dubrovnika s kojim nas spaja i spajat će
najtjesniji vez bratinske ljubavi i hrvatske

uzajamnosti.
Kotor, 30 Srpnja 1898.
Načelnik Kotorski
Filip Radoničić s. r.

Načelnik Perasta Načelnik Prčanja
Eugen Brajković s.r. Antun Verona s.r.
Načelnik Dobrote Načelnik Tivta
Josip Radoničić s.r. Marko Krstović s r.
Načelnik Lastve Načelnik Stoliva
Vicko Stjepčević s.r. Trifon Franović s.r.
Načelnik Mula
Lovro Sablić s.r.*)

Ovoj izjavi nećemo da pridodamo nikakvih
komenata, jer bi bilo posve, suvišno razjasnivati
je, kad je i sama prejasna; ali ćemo zato da bo-
keške sokolove, u ime kojih -ona govori, srdačno
pozdravimo; da im radosno čestitamo, na ovom
u malo dana drugom velevažnom dokazu njihova
Hrvatstva i budne narodne svijesti.

Bokeški posjet u Dubrovnik, naš u Kotor,
pak ova izjava, očito pokazuju, da se je na novo
podigo i mladim životom oživio vez Kotora sa
Dubrovnikom u borbi za prava naše mile Hrvat-
ske. Velimo na novo, jer vez Kotora s Dubrovni-
kom doista nije od jučer; pošto netom se poja-
vila borba za ustav, Dubrovnik i Boka ispod ru-
ke kako brat i sestrica, skupa i dogovorno stu-
paše. Dubrovnik i Boka klikoše radosno slavno-
mu Banu Jelačiću, razaviće barjak hrvatski, za-
vapiše sjedinjenje. Ponajbolji muževi i tamo i amo,
odabrani zastupnici naroda bili su hrvati, goniše
autonomaše, i glasno i jasno mnogo puta prise-
goše da će bit zadovoljui, kad se otrgnuta uda
Hrvatske sajedine. To je živa istina u ustavnijem
našijem borbama. Kad su Srbi istupili i ostavili
svoje spobornike, kojim su hvalevrijedno dijelili
megdane; kad su od prkosa podigli viku na bra-
ta svoga, i od rišćana po vjeri stvorili srbe po
vjeri; kad su stali pobijati glavnu tačku uzajam-
nog dogovora; kad su stali progoniti trobojnicu
a iznašati arbeke zastave; kad je Srb okrenuo

zuje brošura Uzroci i Poslijedice. To nijesu izmi-
šljotine nego istine i na žalost sablaznjive istine.

Ele se razigjoše svak svojim putem. Srbi napre-
gnuli sve sile, ali se hrvati ne dali pomaknuti,
oni i danas imaju u dobrom dijelu općine u svo-
jim rukama, oni i danas mogu dokazati pak bilo
i kojem nevjernomu Tomi, da su živi i budni, i
da neće da se silom nametne staroj zemlji novog
gospodara. I mi se divimo tim junacima, i iskreno
počešće zaželimo da bi smo i mi onako žilavo i
muževno znali braniti svoje pravo. Oni su sami
dohrlili u Dubrovnik, prvi se rukovali s nami,
prvi pritvrdili stari vez pobratimstva, prvi nam
dokazali, kako bi svud hrvat imao biti da se do-
gje do željenog sjedinjenja. I mi harni obećasmo
povratit im posjet, što i učinismo sa zadnjim na-
šim izletom. Može li stvari naravnije biti ?

Graknuše Srbi, ko da im kogod otimlje gje-
dovinu, razvikali se na sve strane da smo pravili
demonstracije, da dolazimo kako veliko-hrvati u-
našati smeću i razdor, da nas je unajmila poli-
cija i poslala tamo da tobože pravimo austrijske
izkaze i da provociramo Urnugoru. Pakljena zlo-
ba je to mogla izmisliti, nebracka mržoja mogla
je to ishitriti, jer svega toga nije ni truna bilo, a
nadasve jer bismo cijenili da iijesuo doslojui po-
gledati na bijeli dan, kad bismo se podali kojoj
god policiji da nas izvali, Hrvati znali su uvijek
svoju krv proljevati, ali nijesu znali doušivati a
toli manje služiti policiji. Vigjite vi mila braćo,
Bokelji hrvati što o nami vele i trube oni kojim
su puna usta sloge i bratimljenja, koji se tuže na
nas, dok bi htjeli zakopečit nam vratom. U du-
gom nizu nebrackog njihovog ponašanja i ova ne-
ka se zabilježi, eda dogje dan da se oni osvije-
ste, i da spoznadu da je najgori zločinac koji
bratu svomu jamu kopa !

 

Ne zaboravimo na težište!

Govor potpresjednika zastupničke kuće, dra.
Ferjančića, što ga je tu skoro držao u Ljubljani,
i ako je očajan, ipak je preblag naprama fakti-
ma koja osjećamo.

On je kazao naime, da Slovenci, Hrvati i
Rusini nikada gore nijesu stali, nego li što stoje
danas. U jezičnim konferencijam ministra Thuna
ove narodnosti ni u obzir uzete nijesu. Još je
rekao Ferjančić, da kad bi Ćesima uspjelo sklo-
piti & Nijemcima jezičnu nagodbu, oni bi ončas
zaboravili ostale Slavene, preko kojih bi se jed-
nostavno prošlo na dnevni red.

NARODNA si PUMLIMA HRVATICA

NAUČNA BIBLIOTEKA, DWGRO NIK

i utužljivij & dopisi šalju se i
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji s
više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust,
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

 

a : '

Pretplata i oglasi P = se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, gdje su

redništvu.

 
 

govor. Na Hrvate i njihove pravice danas se niti ne-
misli. Njihovo mnijevje u pitanju jezika ko da išče-
zava ispred mnijenja zastupnika tršćanske irredente.

Ali ako je tako, tome su u prvom redu kri-
vi sami marodni zastupnici hrvatski, poglavito i
jedino oni narodne stranke, koji kao većina vode
riječ u klubovim i svezam, a njihovo mnjenje vla-
da može punim pravom, dok su većina, da sma-
tra željom i voljom hrvatskoga naroda u ovoj po-
lovini monarkije,

Da su oni energično postupali, te većini, de-
snici, stavili kao nepopustljivi uvjet naše jezično
pitanje, većina bi bila prisiljena, da njihove želje
uzme u obzir, jer bi se bez njih, pravaša i Slo-
venaca Ferjančićeve boje, eo ipso raspala, a s njo-
me i cijela akcija Čeha, koju su oni pomoću de-
snica onako energično razvili.

Mi držimo, da bi se Česi dobro gledali prije
nego bi dopustili da do toga dogje, radi vlastite
koristi. Jer mi moramo biti spravni, ds dni ta
nas neće ništa učiniti, čim sebi nešto dobiju. Sla-
venska solidarnost, kako je Česi shvaćaju, sastoji
u tom da oni od Hrvata lijepe i bezuvjetne pot-
pore primaju, a njima zato odvraćaju pobijajuć u
svojim organima Hrvatstvo na korist Srpstva, gje-
god im se prilika pruži. Lijepa hvala na takovoj
uzajamnosti. Ali neka ne zaborave, da oni u svo-
Joj domovini imaju 3 milijuna Nijemaca, s kojim
će biti teško obračunati, bez pomoći drugih sla-
vena, a da ti Nijemci vojuju za svoje pravo, ka-
da neće da im se nameće češki jezik, pa makar
i paritetan, kao što bi to rada Česi, koji se pro-
tive zaokruženju jezičnih kotara.

Kod nas svega toga nema; ovdje je jedan
narod, jedan jezik, pak bi se naša jezično pitanje,
da je samo malo više volje, moglo riješiti u 24 gata,

s ki

*

No to su sve nuzgredne refleksije koje nam
nameće Ferjančićev govor, A glavno je to, što nas
on, rišuć crnu situaciju, sijeća nečega, čega mi u
Dalmaciji nadasve, i bez razlike stranaka, vrlo
često zaboravljamo.

Mi se naime vrlo rado uspavljujemo u situ-
aciji u kojoj se nalazimo: u našem privremenom
položaju u Austriji. Mi zaboravljamo da smo tu,
ili bar da bismo tu morali biti, samo od dapas,
do sutra; da je naša sudbina i naša budućnost