List izlazi svake subote. C mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu flor, ||.
4:50, na po godine flor. 2:25 ; za ik sa jem u kuću s za Austro-Ugarsku, || i
i Bosnu inu s poštom : na godinu fior. 5, na po godine flor. 2:50 ; za inosemstvo
po noi staji 10 novč. K list kađimu pretplata
roj stoji 10 novč. Ko ne vrati list mine, smatra se da
je predbrojen i za došasto polugodište. g _
Dokazi.
Zanimiva se polemika razvela izmegju ,Du-
brovnika“ i ,Glasnika Pravoslavne Dalmatinske
Crkve“. Mi je doznajemo po našem susjedu ,Du-
brovniku“:;
»Gl. P. D. Crkve“ pisao je u jednom od
zadnjih brojeva: ,ljudi oko toga lista (,D.“) po-
pručili su nam, da se unaprijed (mi smo potcr-
tali. O. Ur.) manimo teorije: da su Pravoslavlje
pi Srpstvo dva pojma koji se me mogu odvojiti,
pda su dva dijela jedne iste ideje, koji se
pmegju sobom dopunjuju, — jer se je ova teorija
uprešivjela, šta više, štetna je za srpsku stvor,
»dok u prošlosti imala je samo neku relativnu
pvažnost.“
Ovo su smijerne i pokorne molbe, što ih
braća braći — u četiri oka — upravljaju. Gole-
me li muke našijeh ,Srba-katolika,“ koji u ,svo-
me“ listu na sva četiri kraja trube o vjerskoj
snošljivosti i o Srpstvu koje u svoje krilo prima
i katolike i muhamedance, a ovamo moraju moli-
ti i zaklinjat pravoslavne kalugjere, a da se osta-
ve svojih nauka, jer im s njima kod Hrvata mu-
hamedovske i katoličke vjere, koji se imaju da po-
srbe — puno kvara čine! :
Ali pravoslavni kalugjeri nijesu ludi. Oni
znadu, da ako bi načelo vjerske tolerancije, pa
i himbeno istaknuto, dovelo u krilo Srpstva po
kog zalutalog katolika i muhamedanca, da“ je to
vrlo neznatna stečevina, naprama onoj što se je
Pravoslavljem — tvm sada nazvanom srpskom
vjerom — postiglo kod pravoslavnih Hrvata. I
zato će oni i unaprijed držati i učiti da je Pra-
voslavlje i Srpstvo jedno te isto, da pravoslavni
ne inože biti nego Srbin, inače je odmetnik i iz-
dajica svoje vjere. U to ime ,Glasnik Pravoslav-
ne Crkve“ i orgaa dalm. pravoslavnog sveštenstva
čisto i bistro poručuje ,Dubrovniku“ evo ovako:
, Dakako ljudi oko , Dubrovnika“ mogu slo-
plodno misliti sa svojeg gledišta kako god hoće
,0 smačaju pravoslavlja w šivotu i istorijskoj
,Sudbi srpskoga naroda. Što se mas tiče, nema
ptih dokasa, koji bi nas mogli uvjeriti, da pravo-
slavlje nije osnov srpskog patrijotizma.“
Drugim riječima govori kalugjerski organ:
budite vi Srbi koliki hoćete, ali ga nas pravi Sr-
bin nije nego onaj koji pripada Pravoslavlju, Ako
je Pravoslavlje osnov t j. temelj žića jednoga
naroda, nedvojbeno je to temelj vjerski. Narodni
probitak dotičnog naroda mora da traži, da sve
druge vjere, koje ne čine ovaj temelj — jedno-
za
pkogod : nije li ovo pitanje čudnovato? Rasuđimo
nladnokrvno.“
»Dopustimo, da je vjera djelo savjesti, \i da
pvršenje crkvenih obreda treba ostaviti dobroj vo-
»lji svakoga. Ali kako se može veličati ime-
pom Srbina onaj, kome je, na primjer, tugja
psva crkvena-narodna istorija naša, svi njeni ve-
pliki dogagjaji i oni slavni radnici, koji su u svo-
nje vrijeme proslavili srpsku zemlju, a sada se
»8 njome zajedno proslavljaju u likovima narod-
pnih svetitelja 2“
Na ovo veli , Dubrovnik“ :
,Gornjijem je riječima kazato čisto i bistro,
,da ne može biti pravijem Srbinom, koji nije pot-
Puno pravoslavni.“
Dakako, to je kazato ne samo gornjijem ri-
ječima nego i nebrojenim faktima hiljadu puta po-
tvrgjeno, samo što je ovaj čas organ Pravoslavne
Crkve u Dalmaciji, toli iskren (ili neoprezan?)
bio, pak je doslije nijekanu istinu ,čisto i bis-
tro“ potvrdio.
»Nije li nas to moralo zaboljeti do dna du-
še?“ pita plačući rastuženi ,Dubrovnik.“ I jest
zanago. I ,Dubrovnik“ ponizno hoće da se oprav-
da pred bijesnim kalugjerima, koji ga iz pravoga
Srpstva ovako nemilosrdno eskomuniciraše, —
pravda se i brani — zvate su čijem? Su tijem
koliko je on, katolik, donio ove godine čla-
naka protiv sjedinjenja kršćanskih crkava!
Ne znamo hoće li mu se, poslije ovakug
skrušenja, gospoda oko ,Glasnika“ smilovati, ali
u svakom slučaju ono što oni kazaše, ostaje i na-
dalje alfa i omega Srpstva i njegova postanja i
opstanja u našim predjelim. Mogu se gospoda oko
»Dubrovnika“ gristi koliko hoće, te dokazivati,
da se tijem srpstvu politički škodi, jer oni gleda-
ju da mu privedu u kolo katolike i muhsmedan-
ce. Naše srpstvo nije plod narodnog osvjedočenja,
nego je to čisto vjerska stranka. Ako pak ima
iznimaka, koji, a da privabe kog pristašu, drug-
čije tvrde i pišu, većina Srba smatra u duši ovo
pitanje taman onako, kako je rekao njihov crkov-
ni organ.
Bez komenata!
Onijem pak» katolicima i muhamedancima,
koji zanijekaše Hrvatstvo svoje, a, da se nagju u
ovome i ovakome kolu dovikujemo: dobar vam put!
g#* Balkanizam. *)
Od vajkada dijelila se masa naroda na ugla-
gjene i neuglagjene: prvi, u manjem, a drugi u
većem broju, ali ipak ovi pošljedoji vazda vogjeni
stavno isčeznu. od prrijeh. Prispodobu megju obijema nahodimo
To smo mi uvijek tvrdili, & sada nam evo | već u poznatoj Menenijevoj bajci. No da Mene.
Glasnik Pravoslavne Crkve,“ iskrenošću koja | nije uskrne, teško da bi se u naše doba za iste
zapanjuje, daje potpuno pravo. svrhe s njom poslažio. Jer imamo danas da u.
No rečeni list ne zaustavlja se samo na ovoj | brojimo megju onijem dvama jednu novu vrst pu-
izjavi, već — iza kako je prekorio ,Uubrovnik“, | čanstva, kuja se starcu Meneniju nije ni u snu
da njegovom pisanijom ,slabo služi srpskoj stvari snijevala, a kamo li da je onda bistvovala, To je:
w Dalmaciji,“ veli 0B: klasa na pola uglagjenijeh, na njeku raku kultor-
i Nego ovdje je bilo dotaknuto pitanje 0 | ni demi-monde: čeljad, koja se kradom uvukla u
pravoslavlju samo sa strogo duhovne strane. znanosti, sdrucnula tamo i amo dva-tri ploda,
, Rasaberimo ga, bilo u najkraćim potesima i sa ih ne ugleda baštovna, te ih otjera van. Na
»sfrane čisto narodne, . j. w kakvom je stepe- voru nagjoše peuku svjetinu, kojoj se oholo na-
NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA
NAUČNA BIBLIOTEKA, DUB2OYNIK
a aa iki
brastvo uglagjenijeh! Svjetina ih je ista vidjela
gdje izlaze iz blaženog vrta. Oni joj paka priča-
ju, da su se do sita mapucali svakojakijeh plodo-
v& I da ukažu svoje znanje, ističu se vrhu svega
i opiru se svijem poznatijem i najnaravnijem ide-
jama, pa iznose na njihovo mjesto njeke nove, sve
što je moguće, zamršenije, općenitije, jer taka iz-
bjegnu svakom dokazivanju. Te ideje oblože ti
histeričkijem idealima, jeda. štrmaknu mimo ana-
može da shvati vrsguta slova od svega toga ča-
katanja. No dogodi se gdjekad da kogod od oni-
jeh, te zavidno škilje na vrata, zegrli iz inada te
ideje; a gdjekad opet nagje se čeljadi strašno
meke žice: sve to pričanje napuni im glavu, uz-
lapta im srce i, shvaćajuć to ganuće zano glas
savijesti i nagona, polete za guaker-om, kano oy-
ce za ovnom zvonarom. Na taj način stuči se
stranka: malena, neznatna i nejaka, ali ipak stran«
ka, koja — ako ništa — smeta narodu u svome
razvitku, jednako kano što putniku smeta zrno
pijeska što mu je u crevlju upalo.
To se zrno pijeska dan-danas zove kod nas
slovinizam jali balkanizam. Rekosmo dan-danas.
Njekada — kad se stoprv prenusmo, pa na pola
pospani trtasmo po mraku — zvao se ilirstvom.
kapu. Ono malo ostataka ilirizma — ima još u
sve dvije tri žive starine — shvaćamo potpuno
gdje se jošte drže svojijeh mladenačkijeh ideala,
u kojijem su naši oci odnjihani bili. Za to niti
ćemo da ih pobijamo niti da im štogod na žao
rečemo: njima, ali samo njima, dužai smo poči-
tanja. No današnji slovinizam nije ino već pla-
gijat i plod našeg kulturnog demi-monde, Njemu
otprto i bez ikakve reserve — a ne ubrajajuć se
nipošto megju odabranicima, već megju
— uavješćujemo rat. vječno
re. Bistrina je: jasno shvaćanje žugjenog cilja,
Balkanizmu (— slovinismu) oskudijevaju ove
je zato
li
ii
BI
Fs
aliti
i
i
i
i
i
ožili. To je moralni fanatizam, koji u nišijem
fanati-
nas
m