sjedinjenje & Hrvatskom. Ta je svrha ne satno mo-
guća, naravna, razložita i pravedna, već i zakoni-
ta. Iz ovog pošljednjeg atributa skovali su prava-
ši ime svojoj stranci, gdje je iskrenost i bistrina
balkanizma ?- Niko od Slovinaca jali Balkanaca ne
vjeruje u svoja načela, a svrba im je tako mutna,
e se slobodno može riješiti, da svrhe ni nemadu.
Združenje balkanskijeh naroda u cjelinu ? Na te-
melju čexa ? Na temelju historičkog prava? Ne:
jer nam historija ne može ni ciglom ukazat sve
te narode združene ujedno. Na temelju nacijona-
lizma ? Ne: jer na tom nesretojem poluotoku ima
toliko narodnosti, koliko u riječi ,balkanizam“ slo-
va. Na temelju panslavizma? Ne: jer na Balkanu
ima ništa manje nego tri neslavjanske narodnosti,
koje bi valjalo jali podjarmit jali uništit i tad na
našoj zastavi upisat: ,išti sebi pravo, a čini dru-
gom krivo.“ Vidi se iz ovijeh prostijeh pitanja
koliko u balkanizmu ima istine i bistrine. Vidi se
nebuloznost jedne kršljave teorije, koja se na pod-
lozi zdrave logike neda nikako razvit.
To su i balkanisti uvidjeli i zato naprasno
udariše u druge diple: zabaciše staru ideju i iz-
niješe novu: — sjedinjenje Srba i Hrvati u zem-
ljama monarhije. Gdje ćete patetičkije ideje?
»Združite se, za Boga, mila braćo! ... Dušmani
. + . ljubav . . . zajednička krv . . . solidarnost
. .. i što ti ja znam! Priznajemo Srbe; priznaje-
mo Hrvate; priznajemo — ako hoćete — i vra-
gove. Ovi je komadić zemlje srpski, a oni hrvat-
ski; ovi opet srpski, a oni opet hrvatski i tako
ćemo lijepo naprijeda svako 100 metari dijelit.“
Nikud lašnje, brate, nego po tugjem imanju šića-
rit! Lijepo je zaisto govorit o slozi dvajuh ple-
meni, gdje nema no jedno; lijepo je zaisto govo-
rit o diobi zemalja kad je zemlja svojina jedno-
ga! 1 s toga se pravaši opiru ovoj slozi i ovoj
diobi; jer čemu sloga i dioba, kad su Hrvati je-
dini stanovnici i jedini vlasnici? Sloga je ovdje
kukavna abdikacija, a dioba silom istrgnuta da-
rovina, na uštrb naroda i poroda. I s toga tako-
gjer Srbi pomažu i šire ovu ideju, jer oni nema-
du što da izgube, već mnogo da dobiju. Tu se
baš očito i vidi, gdje balkanizam i poziv na slogu
nijesu ino već maškarani oblici Srbizma. Taj efi-
jaltički pojav jedino koi nas može ugledati svi-
jetlo; jedino kod nas može branitelja naći, zahti-
jevat da vas narod notarijelno ugovara s jednom
desetinom zavedenij+h odmetnika, kad imamo još-
te pod nosom za izgled i primjer ponašanje Če-
ba, to je skrajnja bezobraznost! U ogoj kraljevi-
ni, gdje su Česi i Nijemci u razmjeru od 3 : 2,
nije se jošte našlo českog brka, tako smjela da
javno predloži sličnu slogu i sličnu diobu, kako
što nama ljudi — koji se Hrvatima zovu — stav-
no : puni auktoriteta danomično na uši brebo-
pje
! Nećemo ovdje glavljat što je srpstvo u na-
šijem krajevima. Svakome je poznato, da je to
najprije politička, pa vjerska fikcija. U hrvatskom
pogledu to je kožna bolest naše domovine, poli-
tično erpete; i jednako kano erpete mjestimice i
na razmake zahvaća kožu, tako i srpstvo mjesti-
mice i na razmake zahvaća naše krajine; kolonije
bakterija, koje se gdje ier gdje ugnijezdiše. Skla-
pati kompromise s ovijem fikcijoznijem elementom,
a ne ugušit ga, isto je ko zahtijevati od bolesni-
ka da učini ugovore s boleticom, a da je ne ubije
s lijecima. Veći je neprijatelj Hrvatstvu komu ta-
kvo što savjetuje, nego li Srbi; jer su nam ovi
dajbudi otvoreni neprijatelji, dok su oni drugi
podmukli lizubetice, koji nam se amo prijatelji
kazuju, a iza legja nam jamu kopaju. Dužnost bi
&vijeh Hrvata bila, da odrešit, ustanu proti ova-
kijem pojavima. A ipak eto mi prvi obećajemo,
da ćemo se rijetko kada jošter osvrnut na balka-
nizam. Praksa nas je naučila, da su napadaji iz-
lišui. Narod ih vlašt — po nutrnjem nagonu i bez
ikskvog nagovaranja — mukom ubija :
Non ti curar di lor, ma guarda e pase.
Dva su pokušaja u pravcu balkanizma do
sad već bila učinjena: prvi & ,Slovincem,“ drugi
& Narodnom Misli.“ Oba se izjaloviše. Na njiho-
vijem razvalinam diže se treći list: » Nezavisnost, “
Ako prvi nije mogao uspjeti; ako je ,Narodna
Misd,“ kaja je imala oko sebe dva političara, za-
krkla; s kojijem ćemo glagolom obilježit ranu
smrt, koja ,Nesavianost“ čeka? Od svijeh tih li-
Hrvatski narod bacati krivicu, što onakav list izla-
zi u Zagrebu.
Dajte narodnu stvar s jedne i s druge
strane u ruke ljudima, koji imaju svojih, osobnih
ciljeva, pak će vam oni ne samo rastrovati stran-
ku, nego, ako je potreba i zavaditi dva naroda,
kojim položaj upravo zapovijeda, da se megjusob-
no ljube, brane i potpomažu.
Želimo da ovo bude zadnja, a u toliko češ-
kim političarim na razinišljanje, da li je ponašanje
lista, koga oni smatraju glavnim organom, napra-
ma Hrvatima bratski, korisno i opravdano.
tova ,Slovinac“ je najbolji bio; ,Narodna Miso“ |
bješe ljosla dvadeset stepena niže. Sad idemo da
vidimo gdje će gruhnut treći član te padajuće
proporcije.
U Dubrovniku, 26 Avgusta.
Povodom nebratskih i upravo nedostojnih
podvala, što izagjoše u češkim , Narodni Listy“
prigodom izleta ,Hrvatske Radničke Zadruge“ u
Boku, bio je poslan češkome listu iz Dubrovnika
jedan objektivni i po nikoga uvredljivi ispravak.
»Narodni Listy“ nijesu priopćili taj ispravak već
samo dvije crte iz njega i to u slijedećem entre-
filetu koji u tačnom prijevodu glasi :
Gospoda: dum Antun kan. Ljepopili, Frano Supi-
lo i Aat. Miletić iz Dubrovnika uvjeruju nas, da dubro-
vačkim Hrvatima kod izleta u Kotor nije bilo na um ,pri-
pravljenje demonstracije protiv Crne Gore pod plaštem
misljenja velikohrvatskog, smatrajuć takogier Crnu Goru
u Veliku Hrvatsku, odnosno Austriju,“ kako je o tom pi-
sao naš cetinjski dopisnik Starosrb, te vele: ,S naše stra-
ne ovo je bio jednostaveni izlet iz Dubrovnika k našoj bra-
ći u Boki Kotorskoj kao uzvrata za posjet, kojim su nas
Kotorani lanjske godine počastili.“
Mi drage volje (vele ,Nar. Listy“) davamo ovomu
ispravku mjesto i očekujemo od južnodalmatinskih Hrva-
ta, da u buduće ne sučestvuju nikakvoj akciji bilo druš-
tvenoj ili novinarskoj, koja bi smjerala na svagju s njiho-
vom srpskom braćom, a bila bi nedostojna hajka proti
Crnoj Gori, jer ona je miljenica cijeloga Slovenstva i sve-
ga svijeta, gdje još nije izumrla smisao za osobnu i na-
rodnu čast.
Tim proglasujemo raspravu o kotorskom izletu do-
vršenom.“
Dakle: Srbima i Crnoj Gori prosto je podu-
zimati svake korake protiv Hrvata i hrvatskim te-
žojama; prosto rušiti i potkapati najsvetiji ideal
hrvatski: jedinstvo i slobodu Hrvatske; na mirne
izletnike Hrvate prosto im čibucima i toljagama
kidisati; prosto im nijekati naš opstanak ne samo
u južnoj Dalmaciji gdje smo većina, nego svud
gdje nas ima — sve je njima prosto! Pisac ,Nar.
Listy“ ne nalazi ni blage riječi da ih zato ukori.
Samo mi Hrvati valja da se čuvamo, da se ne sva-
giamo sa ovakom braćom, drugim riječima da se
puštamo od njih pojesti !
Hvala lijepa na takovim savjetima !
Mogli bismo odgovoriti i na ono 0 Crnoj
Gori kao ,prestavnici“ slobode (ili čega drugoga ?)
i ,miljenici“ Slavenstva, iz koje se uprav najviše
i sokoli ova hajka na Hrvate. Ali ostavimo to,
pak ragje upitajmo nešto poznatog novinara na
češkim , Narodni Listy“ :
Zašto taj čovjek evo već nekoliko godina
neprestano i sistematično se upliće u naše stvari
očitom tendencijom i pristranošću za srpsku stra-
nu? Koga interesa ima otale češka stvar, da op,
podmuklo javno i potajno kleveće Hrvate, uvršta-
vajuć u list pokojnog Gregra sve ono, što vidi
da će biti na štetu našu a na korist Srba, osvbi-
to Srba koji se drže Cetinja? Zašto on, bez da
je tim izmirio Hrvate i Srbe, bespotrebno zavagja
Čehe i Hrvate?
Ovo mi pitamo radi toga što je ovo pisanje
»Narodnih Listy“ proti Hrvatima osamljena po-
java u cijeloj češkoj štampi, pak bismo rada
znati imamo li posla sa poštenim osvjedoče-
nim novinarom, ili sa kakvim bivšim au-
strijskim činovnikom, a sada prostim pla-
ćenikom, koji je juče proti Hrvatima pisao za
Srbiju, onako kako što danas piše za Crnu
Goru.
Ovo bismo mi rada znati i prama tome
bismo se i ravnali, U prvom slučaju mi bi ee po-
trudili da čovjeka uvjerimo, što bi nam lasno po-
šlo za rukom, jer su razlozi na našoj strani; u
xY_ <. . .
Naši dopisi.
Dubrovnik, 23. Avgusta.
U br. 59. spljetskog ,Jedinstva“, ima jedan
ddpis iz Dubrovnika, (sasravljen od Stražičića u
Spljetu) u kojem se njegov dopisnik bavi oko
»Hrv. Rad. Zadruge“. Prije svega mi priznajemo
dotičnom g. dopisniku, da je rečeno društvo hr-
vatsko, jer se članovi ne ističu, već u srcu drže
ono što jesu, te neumorno rade za napredak druš-
tva i Hrvatstva; inače da bi se isticali, štetovali
bi u opće hrvatskoj stvari, budući da bi se po-
ragjale svagje i ost. kao što vidimo i kod ostalih
društava; ali ga molimo da obigje sve članove
pak će se lasno uvjeriti kako svaki od njih misli.
G. dopisnik valja da znade da ovo društvo nije
podignuto iz prkosa prama narodnjacima, već od
prijeke potrebe, a da uspješno u Dubrovniku nastoji
oko bugjenja hrvatske svijesti, kako će nam i sa-
mi naši protivnici priznati. G. dopisnik hoće, da
nas prikaže svijetu kao kukavice, koji živimo
jedino o milostinji narodnjaka, budući da kaže,
da ih tek priznajemo, kad se radi i troši. Dotični
se gospodin vara, jer ,Hrv. Rad. Zadruga“ op-
stoji jedino o redovitim mjesečnim prinosima svo-
jih članova, a nipošto o milostinji narodnjaka, ka-
ko boće da nas obijedi g. dopisnik. Ovo nekoliko
redaka napisasmo proti svojoj volji, ali izazvani
treba da se obranimo. Nekoliko članova.
Postranje u Župi, 24 Augusta.
U br. 34 t. zv. Dubrovnika“ čuli smo da
ima jedan dopis proti nama Postranjanima, s ko-
jim nas nemilo vrijegja sa toliko srpskijeh uvri-
jeda, a nadasve na svrhu, kad, zaboravljajuć ka-
ko nas je čas prije uvrijedio, hoće da nam pod-
metne ko da smo mi iznevjerili našoj hrvatskoj
stranci.
Neka zna taj laživi dopisnik, ne iz Postranja,
jer Postranjanin ono ne bi pisao, nego iz Du-
brovnika, da ako smo mi za prošlih izbora pekli
ovnove, a vino pili, da smo ih mi i gojili i našim
trudom odhranili, a bismo bili i više žrtvovali
nego je to, a da obranimo našu hrvatsku čast od
navale 8rpske. Bolje bi bilo dopisniku, da se sje-
ti one kobne godine, kad su Srbi strugali niz po-
točine postranjske, slušajuć neku muziku, koja im
još u ušima zvoni. Hrvatsku muziku, koja je o
Velikoj Gospi megju nas došla, mi želimo i vazda
nam dobro došla kaonoti hrvatska. A neka Srbi
pokušaju da dogju sa svojom, pa da vidimo kako
bi im ispalo za rukom.
I molimo vas lijepo da se nas progjete, jer
mi S.bi nijesmo, a mi ih dobro poznamo u srcu
i u duši šta su.
Jedan Postranjanin sa svijeh.
Gruž, 24 Avgusta.
Ne znamo da li g. Valle, ljekarnik u Gružu
ili sama. tvornica u njegovo ime, dala je tiskati re-
kiamu za nekakav conjac u velikim čisto njema-
čkim plakatima, te ih izljepila po svim uglovima
u Gružu (i u Dubrovniku. Op. Ur.) Ovo je, u
koliko se sjećamo prvi put da na našim stoljetim
zidinama osviću ovako upadljivi njemački oglasi. Da
se i ne upuštamo u komentovanje, doviknućemo
dotičnom auktoru onih oglasa: Spomeni se da si
u hrvatskoj zemlji i u hrvatskom gradu, pak tre-
ba da poštuješ hrvatski jezik i upamtiš, da je,
vi a vs neuljudnost obraćati se
D u emu tugjim i protivnim,
Grušanin.
drugom pak naš bi mu odgovor bio prezir, jer (Kami kostao, 24 dama
% se a.
plaćenik (biva onaj koji piše za nagradu, & ne pi foć soi a pet Mole E boje: 4 e
po uvjerenju) ostaje uvijek plaćenikom pa ma
od koga god mu plaća dolazila! — temelju turska
Na svrhu imamo da najoštrije osudimo one elo da: gooćero-io. Osbigrad: e:
uvrede, što ih ovom prigodom siplje čuveni organ | ca, koji e došao proljetos ostara u Carigrad,
likom Norskvrićam a sb glam
nikom Novako ii
Ba pono dogovarao. i u Tarskoj ijo
svaki sporazum sa Srbima kažo
političke spekulacije u Zagrebu, koji uzimljuć ovu
pisaniju za profit, da se 0 njemu govori, vrijegja
bratski češki narod. Mi znamo da je pisanija stvar
pojedinaca oko ,N. L.“ da joj nijedan drugi | tim pruža pomoć neprijatelju, k apre-
češki list ne saučestvuje, niti se nameće nezvanim mu, bo kt ao a, poka ša.
sudijom našemu sporu. Prama tome nedo meubejetva 0 aporasuapom, :
je usimati na nišan cijeli češki narod, kako ito o ak zao iolije. Soo O CE to
to čini ono nesretno Hrvatsko Pravo.“ Tobi isto |" Na ovo se ajetih, g. uredniće, pro-
bilo kao da bi ko drugi, recimo Čeni, stali na Hitah va koj jo e i