u Na mole 86 vjerovati da su je pri tom vo- dili hrvatski razlozi. Vidimo da Magjari u nikak- vom pitanju ne popuštaju dobre volje, pa imali pravo ili krivo, U Hrvatskoj na protiv sami vla- dinovci prvi su koji uče abdikaciju na sve, pa i na one ostatke hrvatskih pravica što su u nagodbi. Ako bi u ovakom stanju zatekao Hrvatsku i onaj čas kad se bude radilo o preustrojstvu si- stema u monarkiji, to bi za nas značilo pokopa- nje samostalaosti domovine. Vladina stranka bi i tada s pod svaku cijena, pa od Hr- vatske što bude da bude. Zato valja što bolje nastojati, da se svi po- šteni i rodoljubni Hrvati, koji domovini dobra že- le, nagju složni u jednome kolu, neka sutra, kad potreba zavapi, uspješno priskoče u pomoć i ne- ka se njihov glas uvaži, kao glas naroda. U to ime ne preostaje im ino, nego da se uvrstaju pod barjak koalicije oporbenih stranaka, a da njihove redove ojačaju uplivom i snažnijem radom. Tada istom kada Hrvati budu svijesni svojih prava i interesa neće ovako ozbiljni konflikti prolaziti preko naših glava na nikakvu korist, već možda samo na štetu, nego će Hrvatska umjeti da ih iscrpi, po onoj talijanskoj: fra i due litiganti il terao gode. No kako to danas očekivati, kada taj ,terzo“ skoro i ne postoji? Eddallu ale«l-hajri će failihi.? Carigrad 22/VIlI. 1898. Pošto mi pred očima lebdi ova uzvišena iz- reka koja me pobugjuje na rad, ne mogoh a da se ne latim pera, kom će da diktira jedino mo- ja savjest. Pratim sve što se zbiva u okupiranim zem- ljama, u miloj mi domovini. Pratim ponajviše kre- tanje moje braće Muhamedanaca, njihovo razvija- nje moralno i materijalno kao i njihovo poli- tičko držanje. S najvišim bolom u duši latih se pera, da reknem ono, na što me je dovelo moje gorko is- kušenje, te dandanas smatram za prvu mi dužnost preporučiti svojoj jednovjernoj braći oni pravac, kojeg se na žalost nijesam ni ja držao, kad sam se nalazio u okupiranim zemljama, a kojeg se moramo danas držati, jer je zadnji ćas, čas koji će da odluči o opstanku našega elementa u Bo- sni i Hercegovini. U današnjim prilikama kad je sve napereno protiv našeg opstanka u Europi, neki naši musli- mani nalaze se u kolu onih, koji baš u tom pi- tanju igraju prvu ulogu. Na štetu našu vidim, da u okupiranim zemljama još se neki naši nalaze u kolu Srbalja. Gotovo nerazumljivo kako se danas čuje glas Muslimana uz neprijatelja takog, koji o- tvoreno bocka srce i dušu muslimstva, a mi eto hoćemo da mu taj mač pooštrimo i da mu ga u ruke damo ! Ja mogu da pojmim da se može naći u o- kupiranim zemljama muslimana, koji će da pravi vladi neku opoziciju. To mi je shvatljivo. Ali ne mogu da pojmim kako se može jedan musliman iskazivati Srbinom i podupirati njihove težnje, ko- je xu najopasnije za Islam. Draga braćo! Pošto me pobugjuje i oduše- e i H Hi; i : i ži i + B Ez 39 i E: +F it sg. Ez i : 5 i i = i i lja, koji nam stupaju u pomoć, kličući & nama ž4- jedno : okupirane zemlje nijesu srpske, niti će bi- ti! Ovo mora biti i naša politička nauka, od koje se ne smije ostupiti. Nastaviću do skora. Esedi Rušdi. Pismo iz Boke. 30 Avgusta. Važna izjava načelnika naših općina, tiskata u 33 broju ,Crvene Hrvatske“ prouzrokovala je ako ništa u srpskom lsraelu veliko iznenagjenje. Naši Srbi bjehu se privikli prestavljati Boku kao skroz srpsku zemlju; nas koji inače mislimo pro- glasiše šakom renegata, koji kako vjerom prevje- rismo, tako i narodnost srpsku pogazismo. Svijet im je vjerovao. I oni bjehu radosni. Ali dolazak u Boku braće Dubrovčana pomrsio im je račune, jer doček njima od Boke priregjen jasno je do- kazao da Boka nije srpska, da mi nijesmo samo šaka, već da je naš ponajbolji dio Bokeškog za- lijeva. Zato utjerani ovako nepobitnom činjenicom u laž pobijesniše. Toljagama htjedoše posvjedočiti srpstvo Boke. Ali kad im se je i ta izjalovila, on- da štampom prirogjenom im lažiu i izmišljotina- ma napadoše na nas u ,Dubrovniku“ ,Srpskome Glasu“ i ,Dalmati,“ kako jedino oni mogu i zna- du. Na one lažne vijesti moralo se je odgovoriti, da daljne općinstvo ne bude zavarano. Zato vrli i rodoljubni načelnici naših općina dadoše složno onu poznatu izjavu. I ona ih je presenetila. Jak- šić je n. pr. sve boje promijenio na svom listu, dok ju je — premda omako kratku — pročitao. Smišljahu i razmišljahu dugo i dugo dok se odlu- čiše da na nju odgovore. Pa kako?! Dopis iz Ko- tora u 35 broju ,Dubrovnika“ i uvodni članak »La protesta dei sindaci“ u 68 broju ,Dalmate“ najbolje kaže. Ako se nezna, neka se znade, da je ovih velikih amo Srba, tih pravih slavenskih duša, organ (uz ,Dubrovnik“) talijanaški ,Dal- mata.“ Pa zato istodobno kad na nas hoće da na- vale, napadnu nas s jednog gledišta u ,Dubrov- niku“ a s drugoga u ,Dalmati,“ premda jedno te isto pero piše. Neka ovo zaniječe nadahnitelj o- vih napadaja lukavi vogja naših Srba profesor Jo- vo! Tako i ovog puta. U ,Dubrovniku“ jednim potezom pera niječe se hrvatstvo Boke. Povijest se zabašuriva a običaji koji su i danas u Boki nazivlju se srpskijema. Tako je i nošnja čisto srp- sko odijelo. Jezik takogjer čisto srpski, premda se u Boki ne veli ni mleko, ni belo, ni mesec itd. i premda osebine našeg narječja nepobitno svjedo- če, da su Bokelji bili čakavci njekad a po tome Hrvati, kako uče srpski isti učenjaci. Svi, ma svi hrišćavi proglasuju se Srbima; katolici takogjer a samo kao za milost spominje se, da se njeki za- vedeni seljaci, prosti ljudi radi vjere pretvoriše u hrvate. — 1 ovako vam se piše danas, pred do- kazom od 17 Jula, pred činjenicom da je i naj- glavnija općina u Boki, Kotor naime u hrvatskim rukama voljom naroda i svijesnih birača i pred faktom da ti silni kotorski Srbi udruženi le- gom i sa srbima katolicima (!) na zadnje općinske izbore u Kotoru niti ne prikazaše se u ijednome tijelu! — A u ,Dalmati“ ovi isti Srbi uz ostale budalaštine imadu obraza pisati, da ,i primi mo- ti annessionisti trovarono ostili i pia dei Bocche- si“ Ko ovako piše sigurno ili ne poznaje slavnu našu prošlost, ili nečuvenom bezobraznošću hoće da ju ovako izvrće, Da su se Bokelji od početka ustavnih borba junački i odvažno borili za sjedi- njenje s Hrvatskom to baš najbolje znade ,Dal- mata,“ koji ih je radi toga i veleizdajnicima pro- glašivao, a njegovi — ,Dalmate“ ljudi —- za vje- šala odregjivali. Ako je sadašnji ,Dalmata“ to zaboravio nek se priupita, pa i nek pročita naše članke ,Bokelji i sjedinjenje,“ tiskani u 12 i 183 broju ,Crvene Hrvatske“ od ove godine, na koje naše delije koji pogaziše i svoju prošlost uspomenu starih boraca Boke, ne usudiše se ni Naši dopisi. Iz Konavala, 29 Avgusta. Istom mi je danas došao do ruke ,Dubrov- nik“ od 14. tek. u kome ima kratki dopis iz Cav- w tata u kom 8se opišiva svečanost Gospe od &nije« ga. Da oni, koji taj dan nijesu bili u Cavtatu, ne budu misliti, da je sve onako kako spomenuti do- pis kaže, dužnost mi je maogošta u njemu ispraviti, Nije bilo hrv. trobojnica samo na dvije ku- će, već na 6-7, pa i na općini i društvu »Zori*t Na toliko isto kuća bilo je srp, trobojnica, kao i ma 2-3 barke nekoga, za koga se dobro sjećam, kad je bio Hrvat i kitio se sa hrv. trobojnicama. Ostale kuće bile su okićene sa ne- političkim zastavama, pa tako i javna mjesta. O- sobito nam je upadala u oči množina srp. troboj- nica na osebnom vrtu Vragolova, gdje ih je po- redao neki njegov sin što uči tamo u Gracu, jer mu otac nije htio dopustiti da izvjesi srp. tro- bojnice na kući, pošto on nije zaboravio vremena, kad su on i njegovi bili vrli Hrvati i gorljivi pri- staše sjedinjenja i kad su stradali za hrv. stvar, Ona nas pak osobito podžiže u dopisu, gdje se kaže, da su Dubrovčani, Obogjani, Cavtaćani i množina Konavljana bili okićeni ea srp. trobojni- cama i da su 2-3 mladića iz Dubrovnika dijelili narodu hrv. kokarde, koje da je narod kasnije skidao i baca. Prosta je to laž, jer su mnogi Konavljani i Konavoke, već u jutro došli iz doma okićeni sa hrv. trobojnicama, a mi nijesmo vidje- li niti jednoga Konavljanina okićena sa srp. zna- kom. Nije bilo potreba laži — dopisniče, u ime vjere stavljati Konavljanima hrv. znakove, jer je to njegova svojina, dok je srpska trobojnica za njih tugja kao i kineska. Svi se Konavljani pri- znavaju Hrvatima, sasvim da neka sela imada župnika Srbina, pa nadješ li mi samo 5 njih, ko- ji svojom glavom misle da reču da su Srbi, tebi pravo. Ni Obogiqni, nijesu Srbi, već samo 2-3 nadute zavedene glave. Vidjeli smo mi i mnogo čeljadi iz Dubrovnika i Cavtata okićenih sa hrv. znakom. Ovoliko ti za danas moj laži - dopisniče, a ustraješ li sa neistinam, služiće te po sedam zakona. Vama pak cijenjeni g. Uredniče hrvatski pozdrav šalje Konavljanin. Hercegnovi, 20 Avgusta, U zadnjoj sjednici našeg općinskog vijeća tužahu se neki vjećnici na nekorektno ponašanje redarske straže. Upraviteljstvo obeća da će stvar razviditi i ukoriti redare koji to budu zaslužili. Megjutim dne 12 €. m. bila je rasprava kod mjes- nog suda proti redarima Klisuri i Čeraniću koji su na nečovjećni način zlostavljali nekog ludog Gjuru Ukropinu. Proti redarima svjedočili su uz zakletvu pravoslavni paroh Mikulić i mnogo dru- gih mješćana. Redari bili s: osugjeni svaki na 6 dana tamnice i na isplatu parničkih troškova. Evo ovakijeh mi redara uživamo! Redar Klisura pri- jeti desno i lijevo da će mu svjedoci platiti — ne može im učiniti više nego ludom Ukropini!, ali se čvrsto nadamo da će mu opć. tajnik g. Nakičeno- vić koji upravlja redarstvom, znat ukrotiti jezik i duge ruke. Ovom prigodom preporučamo općini da bo- lje pazi na redare, koje mi krvavo plaćamo, i da im ne dopušta da učkaju neke noćne skitalice pro- ti mirnim i poštenim gragjanima. Za danas dosta | Općwinar. Skradin, 23 Avgusta. Izvolite gospodine Uredniče, e se šire op- ćinstvo divi dosljednosti, rodoljublju, značaju tako zvanih srba, tih hrvatskih odmetvika i zakletih neprijatelja, tiskati ovo par redaka u našu i ci- jenjenu i vrlo po hrvatstvo zaslužnu ,Crvenu Hrvatsku.“ Prekjučer dne 22 tek. bio ovdje izlet Zadar skih bršaljera. Ovo općinsko upraviteljstvo, sastav- ljeno s apatije i uspavanosti naših, od samih grčko- istočnjaka pričekalo ih koliko iskreno znat će o- ni, otvorenim i razdraganim srcem. Autonomaši ; dao im na razpoloženje cijeli grad a u ragpoložiti s ve- likih i može redara. O ćinski E značajni EM Pavasović,