u

Na mole 86 vjerovati da su je pri tom vo-
dili hrvatski razlozi. Vidimo da Magjari u nikak-
vom pitanju ne popuštaju dobre volje, pa imali
pravo ili krivo, U Hrvatskoj na protiv sami vla-
dinovci prvi su koji uče abdikaciju na sve, pa i
na one ostatke hrvatskih pravica što su u nagodbi.

Ako bi u ovakom stanju zatekao Hrvatsku i
onaj čas kad se bude radilo o preustrojstvu si-
stema u monarkiji, to bi za nas značilo pokopa-
nje samostalaosti domovine. Vladina stranka bi i
tada s pod svaku cijena, pa od Hr-
vatske što bude da bude.

Zato valja što bolje nastojati, da se svi po-
šteni i rodoljubni Hrvati, koji domovini dobra že-
le, nagju složni u jednome kolu, neka sutra, kad
potreba zavapi, uspješno priskoče u pomoć i ne-
ka se njihov glas uvaži, kao glas naroda. U to
ime ne preostaje im ino, nego da se uvrstaju pod
barjak koalicije oporbenih stranaka, a da njihove
redove ojačaju uplivom i snažnijem radom. Tada
istom kada Hrvati budu svijesni svojih prava i
interesa neće ovako ozbiljni konflikti prolaziti
preko naših glava na nikakvu korist, već možda
samo na štetu, nego će Hrvatska umjeti da ih
iscrpi, po onoj talijanskoj: fra i due litiganti il
terao gode. No kako to danas očekivati, kada taj
,terzo“ skoro i ne postoji?

Eddallu ale«l-hajri će failihi.?

Carigrad 22/VIlI. 1898.

Pošto mi pred očima lebdi ova uzvišena iz-
reka koja me pobugjuje na rad, ne mogoh a da
se ne latim pera, kom će da diktira jedino mo-
ja savjest.

Pratim sve što se zbiva u okupiranim zem-
ljama, u miloj mi domovini. Pratim ponajviše kre-
tanje moje braće Muhamedanaca, njihovo razvija-
nje moralno i materijalno kao i njihovo poli-
tičko držanje.

S najvišim bolom u duši latih se pera, da
reknem ono, na što me je dovelo moje gorko is-
kušenje, te dandanas smatram za prvu mi dužnost
preporučiti svojoj jednovjernoj braći oni pravac,
kojeg se na žalost nijesam ni ja držao, kad sam
se nalazio u okupiranim zemljama, a kojeg se
moramo danas držati, jer je zadnji ćas, čas koji
će da odluči o opstanku našega elementa u Bo-
sni i Hercegovini.

U današnjim prilikama kad je sve napereno
protiv našeg opstanka u Europi, neki naši musli-
mani nalaze se u kolu onih, koji baš u tom pi-
tanju igraju prvu ulogu. Na štetu našu vidim, da
u okupiranim zemljama još se neki naši nalaze u
kolu Srbalja. Gotovo nerazumljivo kako se danas
čuje glas Muslimana uz neprijatelja takog, koji o-
tvoreno bocka srce i dušu muslimstva, a mi eto
hoćemo da mu taj mač pooštrimo i da mu ga u
ruke damo !

Ja mogu da pojmim da se može naći u o-
kupiranim zemljama muslimana, koji će da pravi
vladi neku opoziciju. To mi je shvatljivo. Ali ne
mogu da pojmim kako se može jedan musliman
iskazivati Srbinom i podupirati njihove težnje, ko-
je xu najopasnije za Islam.

Draga braćo! Pošto me pobugjuje i oduše-

 

e
i
H
Hi;
i

:
i
ži
i
+
B
Ez
39

i E:
+F
it

sg.
Ez
i
:

5

i
i
=
i
i

   

lja, koji nam stupaju u pomoć, kličući & nama ž4-
jedno : okupirane zemlje nijesu srpske, niti će bi-
ti! Ovo mora biti i naša politička nauka, od koje
se ne smije ostupiti.

Nastaviću do skora. Esedi Rušdi.

 

Pismo iz Boke.

30 Avgusta.

Važna izjava načelnika naših općina, tiskata
u 33 broju ,Crvene Hrvatske“ prouzrokovala je
ako ništa u srpskom lsraelu veliko iznenagjenje.
Naši Srbi bjehu se privikli prestavljati Boku kao
skroz srpsku zemlju; nas koji inače mislimo pro-
glasiše šakom renegata, koji kako vjerom prevje-
rismo, tako i narodnost srpsku pogazismo. Svijet
im je vjerovao. I oni bjehu radosni. Ali dolazak
u Boku braće Dubrovčana pomrsio im je račune,
jer doček njima od Boke priregjen jasno je do-
kazao da Boka nije srpska, da mi nijesmo samo
šaka, već da je naš ponajbolji dio Bokeškog za-
lijeva. Zato utjerani ovako nepobitnom činjenicom
u laž pobijesniše. Toljagama htjedoše posvjedočiti
srpstvo Boke. Ali kad im se je i ta izjalovila, on-
da štampom prirogjenom im lažiu i izmišljotina-
ma napadoše na nas u ,Dubrovniku“ ,Srpskome
Glasu“ i ,Dalmati,“ kako jedino oni mogu i zna-
du. Na one lažne vijesti moralo se je odgovoriti,
da daljne općinstvo ne bude zavarano. Zato vrli
i rodoljubni načelnici naših općina dadoše složno
onu poznatu izjavu. I ona ih je presenetila. Jak-
šić je n. pr. sve boje promijenio na svom listu,
dok ju je — premda omako kratku — pročitao.
Smišljahu i razmišljahu dugo i dugo dok se odlu-
čiše da na nju odgovore. Pa kako?! Dopis iz Ko-
tora u 35 broju ,Dubrovnika“ i uvodni članak
»La protesta dei sindaci“ u 68 broju ,Dalmate“
najbolje kaže. Ako se nezna, neka se znade, da
je ovih velikih amo Srba, tih pravih slavenskih
duša, organ (uz ,Dubrovnik“) talijanaški ,Dal-
mata.“ Pa zato istodobno kad na nas hoće da na-
vale, napadnu nas s jednog gledišta u ,Dubrov-
niku“ a s drugoga u ,Dalmati,“ premda jedno te
isto pero piše. Neka ovo zaniječe nadahnitelj o-
vih napadaja lukavi vogja naših Srba profesor Jo-
vo! Tako i ovog puta. U ,Dubrovniku“ jednim
potezom pera niječe se hrvatstvo Boke. Povijest
se zabašuriva a običaji koji su i danas u Boki
nazivlju se srpskijema. Tako je i nošnja čisto srp-
sko odijelo. Jezik takogjer čisto srpski, premda se
u Boki ne veli ni mleko, ni belo, ni mesec itd. i
premda osebine našeg narječja nepobitno svjedo-
če, da su Bokelji bili čakavci njekad a po tome
Hrvati, kako uče srpski isti učenjaci. Svi, ma svi
hrišćavi proglasuju se Srbima; katolici takogjer a
samo kao za milost spominje se, da se njeki za-
vedeni seljaci, prosti ljudi radi vjere pretvoriše u
hrvate. — 1 ovako vam se piše danas, pred do-
kazom od 17 Jula, pred činjenicom da je i naj-
glavnija općina u Boki, Kotor naime u hrvatskim
rukama voljom naroda i svijesnih birača i pred
faktom da ti silni kotorski Srbi udruženi le-
gom i sa srbima katolicima (!) na zadnje općinske
izbore u Kotoru niti ne prikazaše se u ijednome
tijelu! — A u ,Dalmati“ ovi isti Srbi uz ostale
budalaštine imadu obraza pisati, da ,i primi mo-
ti annessionisti trovarono ostili i pia dei Bocche-
si“ Ko ovako piše sigurno ili ne poznaje slavnu
našu prošlost, ili nečuvenom bezobraznošću hoće
da ju ovako izvrće, Da su se Bokelji od početka
ustavnih borba junački i odvažno borili za sjedi-
njenje s Hrvatskom to baš najbolje znade ,Dal-
mata,“ koji ih je radi toga i veleizdajnicima pro-
glašivao, a njegovi — ,Dalmate“ ljudi —- za vje-
šala odregjivali. Ako je sadašnji ,Dalmata“ to
zaboravio nek se priupita, pa i nek pročita naše
članke ,Bokelji i sjedinjenje,“ tiskani u 12 i 183
broju ,Crvene Hrvatske“ od ove godine, na koje

naše delije koji pogaziše i svoju prošlost
uspomenu starih boraca Boke, ne usudiše se ni

Naši dopisi.

Iz Konavala, 29 Avgusta.
Istom mi je danas došao do ruke ,Dubrov-
nik“ od 14. tek. u kome ima kratki dopis iz Cav-

w

 

tata u kom 8se opišiva svečanost Gospe od &nije«
ga. Da oni, koji taj dan nijesu bili u Cavtatu, ne
budu misliti, da je sve onako kako spomenuti do-
pis kaže, dužnost mi je maogošta u njemu ispraviti,
Nije bilo hrv. trobojnica samo na dvije ku-
će, već na 6-7, pa i na općini i društvu »Zori*t
Na toliko isto kuća bilo je srp, trobojnica, kao
i ma 2-3 barke nekoga, za koga se dobro
sjećam, kad je bio Hrvat i kitio se sa hrv.
trobojnicama. Ostale kuće bile su okićene sa ne-
političkim zastavama, pa tako i javna mjesta. O-
sobito nam je upadala u oči množina srp. troboj-
nica na osebnom vrtu Vragolova, gdje ih je po-
redao neki njegov sin što uči tamo u Gracu, jer
mu otac nije htio dopustiti da izvjesi srp. tro-
bojnice na kući, pošto on nije zaboravio vremena,
kad su on i njegovi bili vrli Hrvati i gorljivi pri-
staše sjedinjenja i kad su stradali za hrv. stvar,
Ona nas pak osobito podžiže u dopisu, gdje
se kaže, da su Dubrovčani, Obogjani, Cavtaćani i
množina Konavljana bili okićeni ea srp. trobojni-
cama i da su 2-3 mladića iz Dubrovnika dijelili
narodu hrv. kokarde, koje da je narod kasnije
skidao i baca. Prosta je to laž, jer su mnogi
Konavljani i Konavoke, već u jutro došli iz doma
okićeni sa hrv. trobojnicama, a mi nijesmo vidje-
li niti jednoga Konavljanina okićena sa srp. zna-
kom. Nije bilo potreba laži — dopisniče, u ime
vjere stavljati Konavljanima hrv. znakove, jer je
to njegova svojina, dok je srpska trobojnica za
njih tugja kao i kineska. Svi se Konavljani pri-
znavaju Hrvatima, sasvim da neka sela imada
župnika Srbina, pa nadješ li mi samo 5 njih, ko-
ji svojom glavom misle da reču da su Srbi, tebi
pravo. Ni Obogiqni, nijesu Srbi, već samo 2-3
nadute zavedene glave. Vidjeli smo mi i mnogo
čeljadi iz Dubrovnika i Cavtata okićenih sa hrv.
znakom.
Ovoliko ti za danas moj laži - dopisniče, a
ustraješ li sa neistinam, služiće te po sedam zakona.
Vama pak cijenjeni g. Uredniče hrvatski
pozdrav šalje Konavljanin.

Hercegnovi, 20 Avgusta,

U zadnjoj sjednici našeg općinskog vijeća
tužahu se neki vjećnici na nekorektno ponašanje
redarske straže. Upraviteljstvo obeća da će stvar
razviditi i ukoriti redare koji to budu zaslužili.
Megjutim dne 12 €. m. bila je rasprava kod mjes-
nog suda proti redarima Klisuri i Čeraniću koji
su na nečovjećni način zlostavljali nekog ludog
Gjuru Ukropinu. Proti redarima svjedočili su uz
zakletvu pravoslavni paroh Mikulić i mnogo dru-
gih mješćana. Redari bili s: osugjeni svaki na 6
dana tamnice i na isplatu parničkih troškova. Evo
ovakijeh mi redara uživamo! Redar Klisura pri-
jeti desno i lijevo da će mu svjedoci platiti — ne
može im učiniti više nego ludom Ukropini!, ali se
čvrsto nadamo da će mu opć. tajnik g. Nakičeno-
vić koji upravlja redarstvom, znat ukrotiti jezik
i duge ruke.

Ovom prigodom preporučamo općini da bo-
lje pazi na redare, koje mi krvavo plaćamo, i da
im ne dopušta da učkaju neke noćne skitalice pro-
ti mirnim i poštenim gragjanima. Za danas dosta |

Općwinar.
Skradin, 23 Avgusta.

Izvolite gospodine Uredniče, e se šire op-
ćinstvo divi dosljednosti, rodoljublju, značaju tako
zvanih srba, tih hrvatskih odmetvika i zakletih
neprijatelja, tiskati ovo par redaka u našu i ci-
jenjenu i vrlo po hrvatstvo zaslužnu ,Crvenu

Hrvatsku.“

Prekjučer dne 22 tek. bio ovdje izlet Zadar
skih bršaljera. Ovo općinsko upraviteljstvo, sastav-
ljeno s apatije i uspavanosti naših, od samih grčko-
istočnjaka pričekalo ih koliko iskreno znat će o-

ni, otvorenim i razdraganim srcem. Autonomaši

; dao im na
razpoloženje cijeli grad a u ragpoložiti s ve-
likih i može redara. O
ćinski E značajni EM Pavasović,