dana& naći odziva kod bosanske emigracije. Mi koji čitamo nailazimo na take članke po vašim srpskim novinama, da ne bi vi imali su čim ni doći g, Corigmoe Slušajući, te rigvine, od velika zulama nema niko ništa, osobito ' vi pravoslavni, koji ste i krajcara dali, a & nas Muslima- ne tamo teče m&d i mlijeko, . kal: ne tvrde. Pa zar imi možemo takove stvari pot- p je komedija na tome svršila i razišao se Bvaki svome jatu. = A još jedan slučaj da navedem, jer će za Srbe biti ponajteži: Kad se Mehmed eff. Spahić nalazio na Ce- tinju koncem aprila ove godine, savjetovalo mu , Se iz turskih krugova, da ne bi više pisao po srpskim novinama, jer bi to moglo ,sirajet“ (dje- lovati) na druge Muslimane, te malo po malo sve opasnije postajati za Islam. Spahić je na to tvr- dio da je on pisao samo u interesu muhameda- maca, zašto mu se i zamjeralo kod Srba. Na to mu kazaše da njegovi članci nose na sebi srpski harakter, jer štampani u srpskim novinama, te u turskim krugovima nalaze protivna odziva. I Spahić je iza tog razgovora brzojavio uredni- štvu , Branika“ i uredništvu ,Srbobrana :“ da se Ako bi Spahić pokušao da ovo opovrgne, ja ću mu navesti one, kojima se on tužio, da ga peče, što njegovi članci i zauzimanje slabo su tu- mačeni u turskim krugovima. Ali on se neće ni usuditi da to pokuša, jer valjda još nije zabora- vio na pismo upravljeno mom i njegovu prijate- lju ovdje u Carigradu. Meni #e ovdje nameće drugo mišljenje: po pismu Turskog državnika regbi da ima u Bosni i Hercegovini rodoljuba koji imaju srca i smje- losti da iznesu zdravi savjet pred svoju braću i pokažu s koje im strane prijeti opasnost. [ zato sam Vam, dragi uredniče, vrlo zahvalan što je ovo pismo u Vašem listu ugledalo svijetla. Po tom pismu vidi se kakvo je mišljenje turskih mu- slimana naprama jednovjernoj braći u Bosni i Hercegovini, a sad evo ovdje kako oni shvaćaju pravoslavnu opoziciju. Sad je jasna stvar što treba da radimo. Jas- no nam je i t0 koga da se plašimo, a kome da ruku pružamo. Lako se neprijatelja čuvati kad se zna s koje strane dolazi. A nije gore po nekad s njime i općiti da ga se lašnje upozna, kao što kaže arapska poslovica: El harbu huda. Esedi Rušdi. snss=namsuz=ea) Franjevačko pitanje. Pokrajina, 5 Rujna. Počela se tumačit regula S. Frane iz Zagre- ba a brzo će i iz Magjarske?! Čudimo se u veli- ke M. P. O. ex-definituru gjeneralom Rengjeo-u, u Br. * nastala reakcija. Naše je geslo ,indulti,“ jer to iziskuju sad*šnje kao i prošaste prilike države, pak ćemo se na indultim urediti ko što smo se već bili maldane i uredili, & Bog je blagoslovio državu, jer otkad su zadnji indulti potvrgjeni mal- dane se država podvojstručila u osoblju i to u samih dvaest godina, a zapt redovnički po Mana- stirim & osobito gdje su nauci, bolji je i uredniji neg li u kojoj boljoj talijanskoj državi. Dakle, ko ima razlog ili oni koji kažu da su potrebiti indul+ ti ili oni koji se njima protive? Nije kud kamo ili indulti ili pustit župe i manastirska dobra. Da su sadašnji oci države (molto reverendi) Presv. Otkupitelja sljedili stupe starih otaca, do- isto me bi rekli: ,mi se podlažemo bez ikakve reserve“, već bi se usmeno i pismeno složili g na- ma (premda to ne bi bilo moguće jer kasta ne dopušta) ili napose radili u slogu za indulte, (s ko- jim-su se i oni služili i služe se) za opće dobro države; pak ako Rim ne bi dopuštao, usljed no- vih reforma. nikakve polakšice tada ili ukloniti ono što nam priječi stati u Redu ili tražiti drugo stanje. Mi ne hinimo već čisto branimo naše sta- novište koje ima oslon na sadašnjosti i na proš- losti, dočim oci Države injorirajući indulte i po- trebe države upadaju u svakojake kontradikcije koje su već i u javnost izašle. Nadalje u Br. 56 , Katoličke Dalmacije“ M. P. O. Dr. Marković kaže: ,kad nas Bog po svo- me Namjesniku i sveti Frane po svome zakonitom Nasljedniku na to zovu i to nam nalažu, smatrao bih da činim pravo svetogrgje kad bi se reforma- ma protivio;“ a malo niže: ,Bio sam pitan, po pismu, ne od kakva mlada čovjeka, (a zašto ne reć redovnika?) nego od časne osobe, za svjet u ovom poslu; pa sam mu odgovorio, neka se pre- poruči Bogu i uradi po svome uvjerenju, ne ob- zirući se ni na Petra ni na Pavla ni na me.“ $a- da neka sudi M. P. O. Rengjeo na što ovo sliči i kako se to slaže: najprije kaže, da je svetogrgje kad bi se reformama protivio a poslije, uradi po svom uvjerenju! Ovdje se može reći qui potest capere capiat! Da je M. P. Rengieo, pošto dobro poznaje položaj naše redovničke države, zauzeo se za dobro njezino kod starije vlasti bili bi mu za- hvalni, ali dok injorira naše okolnosti i indulte ne vjerujemo mu pak zvao u pomoć sebi ne samo o- sobe prvog i trećeg reda već ako hoće još koga drugoga. Nekoliko franjevaca na Župam. Naši dopisi. Cavtat, 28 avgusta. Ovih dana odijelio se je od nas g. L. Bur- lović, carinarski prijamnik, premješten uslijed pro- maknuća u Ston. Rodom iz posestrime Istre, dv- šao je ovdi pred 8 godina u istom svojstvu, gdje je osnovao obitelj u čestitoj kući Letunić, te po- stao u pravom smislu riječi naš čovjek. Vijeran prijatelj, dobra srca, plemenit;h osjećaja znao je steći svačiju ljubav i poštovanje, tako da u cije- loj ovoj prostranoj općini nije imao niti jednoga neprijatelja. A kako bi ga i imao, kad je uz spo. menute vrline bio uzoran činovnik; susretljiv, lju- bazan i pravedan sa svakim, išao svakomu Ra ru- ku u svako doba, te je uživao, kad je mogao bi- lo komu kakovu uslugu učiniti. — Koliko su ga prijatelji i mješćani cijenili i ljubili, dokaz je o- prosna večera, na koju je sve što je odličnijega u mjestu pristupilo, kao i zdravice, koje su se pri- 70 svećenika, većinom iz Hrvatske i Slavonije, pošto iz Istre nije bilo nit jednoga, jedan iz Dal- macije, a tri iz Bosne i Hercegovine. Atlamacijom bili su izabrani: presjednikom Prip. zagrebački kanonik Uvj. Rubetić a potpre- sjednikom vaš zemljak Jakov Pivčević. Presjednik je otvorio sastanak prigodnim slo- vom a za njim se je oglasio Njegova Preuzviše- nost u pratnji biskupa Vorsaka i Kaptolskog sbo- ra Preuzvišeni Strossmajer govorio je onako ka- ko sam on znade, za cijeli sat i po, ganutši i u- krepivši izvjestitelje i ostale učesnike. Sastanku je prisustvovao i vladin Povjerenik. Prvu je ras- pravu držao prof. Fr. Barce, kateketa požežke gi- mnazije: ,Naukovna vjeronaučna Osnova na sred- njim školam.“ Drugu: ,O zajedničkim osnovam u poučavanju nauka Vjere, za svaku vrstu škola svo- ja, gdje se hrvatski jezik upotrebljuje,“ Jakov Pivčević, učitelj Vjere, kod Preparandije u Dub- rovniku. Treću: ,O Marijinskim kougregacijam, “ prof. Zelenka iz Osjeka. , Četvrtu: , Praktična lek- cija o Ispovjedi,“ po Drag. Jakiću, kateketi iz Sarajeva Tako su bili duboko proučeni i strukovački obrazloženi, po izvjestiteljima spomenuti predme- ti da su bili neprekidno odobravani i dotične re- solucije jednoglasno primljene. Bilo je poprimljeno i drugih važnih resolu- cija o čem će se na dugo baviti kršćanska škola. Ne treba pisati kako je priček susretljivost i gostoljublje bilo u Djakovu, ne samo sa strane biskupove nego i profesorskog bogoslovnog Zbora i Djakovčana. Svak se je takmio ko će bolje biti pri ruci učesnicim sastanka. Sastankove dostojanstvenike i odličnije goste Preuzv. Biskup je nastanio u svom dvoru, a osta- li su bili smješćeni kod Sjemeništa i Djakovskih boljara pesplatno. Svih 70 učesnika sastanku, za dva dana po- častio je i pogostio Strossmajer, za svojim stolom. Nije lako ni spomenuti sve znamenite naz- dravice, kamo li o njima izvjestiti koje su izre- čene bile kod stola. Iza prve Biskupovne Papi, Kralju i Domovini, ostojke se je ispjevala , Lije- pa naša domovina“ da su se dvorane tresle a gli- ke naših vrlih ljudi od radosti po zidovima igrale. Kao vječna spomen ovog znamenitog sastan- ka, ostat će slika svih učesnika fotografiranih sa Njegovom Preuzv. i dostojanstvenicim, koja je bi- la potegnuta pred stolnom crkvom, koja je znak: »Šve za vjeru i za domovinu.“ ===uam==s Pogled po svijetu. Carevinsko vijeće se do brzo sastaje, ni- ko ne zna dokle, kako i kojim uspjehom. No reg- bi, da prevlagjuje misao, da se — ako Opstruk- cija potraje — isto raspusti. Šta bi on bilo, ne da se predviditi. Predlog o miru zanima i nadalje europ- sku štampu. No većina novina boji se da nije to predlog o ratu, po tumaču što mu ga daje reak- cijonarna pravoslavna štampa. Svakako se je Ni. kola II. dosle uvijek pokazao protivan njihovim nazorim, po kojim van pravoslavlja ne vide Slave- na & — skoro bi rekli — ni bjedu nad dervišima. Mad- avio Sudan više ne op- ve u Londonu slavlje, jer tamo o, Osnuje i afričko carstvo, čemu se Franceska iz svih gila