zavoda premješteno 5 profesura i ravnatelj. Na
ovo zadnje mjesto došao je gosp. Zavadlal, koji
je zbilja odgovorio nakani te ga je ovamo poslala
i uspio, da pogasi onu vatru, te se je bila ras-
plamtala pod čudnovatim pojmovima, što ih je
gosp. Škarica imslo o svome zvanju. Gosp. Zavad-
lal nije Dalmatinac, on je rodom i osjećajim Slo-
venac.
Na mjesto Ravnatelja Učiteljske Škole u Za-
dru imenovan je gosp. prof. Luko Zore, sada na-
rodni zastupnik. I ako je rad g. Zore u zadnje
doba vrlo pohvalan, jer je i on — negdašnji neutralac
— pristupio otvoreno, ako i ne baš pravaškoj, &
ono narodnoj hrvatskoj stranci, ipak ovo imenova-
nje bijaše popraćeno nekim nepouzdanjem sa stra-
ne većine Hrvata u Dalmaciji.
Na mjesto njega došao je gosp. Strčli, sa-
dašnji Pokrajinski Školski Nadzornik. Strčll je
Hrvat, ali se nije isticao. Čujemo ga hvaliti da
je valjan i vrlo učen čovjek, ali ni njegovo ime-
novanje ne biše pozdravljeno, & tome je mislimo
razlog, što je on, još relativno mlad, preskočio
mnoge starije i dobre sile u pokrajini.
| Kad su iza onog nelijepog i podmuklog rata
srušili našega učenoga i slavnoga Bulića, tu u-
pravo najbolju silu što je rijesila profesurski zbor
cijele Dalmacije, bude na njegovo mjesto poslan
iz Istre prof. Kos, rodom Slovenac, koji se, kažu,
pekada isticao za narodnu stvar, no u zadoje do-
ba u svom žaru jenjao. I ovo imenovanje; i ako
našega čovjeka, vrlo je iznenadilo u Dalmaciji.
: Na mjesto Ravnatelja Financija bude imeno-
van gosp. Hočevar, ponijemčeni Slovenac, koji do-
šav iz Trsta u mladim godinama preskoči sve na-
še domaće više financijalne činovnike, megju ko-
jim broji se upravo vrlo vrijednih. Gosp. Hočevar
biće valjan, no dosle u više prigoda pokazao je
svoju veliku sklonost nijemštini, a takogjer više
puta u raznim odnošajima i neku naglost, koja
odaje pomanjkanje iskustva. Nadat se je da će to
s vremenom isčeznuti. Oko njega je takogjer vi-
ših činovnika, koji ne samo što nijesu Hrvati, ali
ni rogjeni Dalmatinci.
3 Namjesnikom nam nije domaći sin našega
roda već Nijemac David. No on, osobno, ostaviće
u, Dalmaciji bezbojnu uspomenu. Do njega je pot-
presjednik, koji je tek u Dalmaciji počeo da uči
hrvatski. Do potpresjednika je novo imenovani
dvorski savjetnik, nekad, a u duši za cijelo i sa-
da, veliki Srbin, Na cijelom presidijumu Namjes-
ništva nema nijedan Hrvat osvem, po rodu, bar.
Marojčića, koji je školski izvjestitelj, koje mjesto
smatra se u Zadru najmanje uplivnim u upravi.
Zato je svojedobno i bilo dodijeljeno Vukoviću,
kad je, pun osnova i namjera, došao iz Bosne u
Dalmaciju.
Presjednikom Prizivnoga. Suda jest gosp.
Goertschen slovenački Nijemac, koji se je nekad
zvao Grčar. On se je u južnoj Stajerskoj kao
presjednik suda u Celju isticao kao njemškutar,
Došav u Dalmaciju počeo je, kažu, da uči hrvat-
ski jezik.
: Narodna hrvatska stranka snaće najbolje ko-
liko ima sasluge ili krivice za ova imenovanja.
No kad se sve zajedno zbroji, može se mirne du-
še zaključiti, da Hrvati u Dalmaciji imaju razloga
ako prosječno nijesu ni malo zadovoljni. Najprvo
se nerado dojimlje da se vrijedne domaće sile za-
»La' 'Perts6er8lave.“
»Il Pensiero Slavo“ u Trstu javlja u prošlo-
me broju, da prestaje izlazit u talijanskome jezi-
ku a počinje u franceskome pod naslovom ,La
Pensće Slave“ (Slavenska Misao). Razlog koji ga
sklonu na ovu preinaku, veli, jest potpuni neu-
spjeh u tome da talijanski narod i talijansko jav-
no mnijenje upozna sa narodni i težnjam slaven-
skim. Talijani neće ni da čuju o nama; oni mrže
nas, naš jezik i našu rasu. Talijani su duboko u-
vjereni da su svi Slaveni, a nadasve Hrvati, bar-
bari i inferijorna raca, kojoj ima pravo svak da
zapovijeda, pak se čude, kako se ti narodni pa-
rije usugjuju da :se dižu i brane od svojih tlači-
telja. Italija je puna presuda kojih se ni najinte-
ligentniji krugovi ne znadu otresti Njihovi ponaj-
bolji etnografi nemaju pojma o našemu narodu,
a duboka ignorancija koja tamo vlada nečuvena
je. O tom naši ljudi, koji češće prave eskursije
u Napulj, Rim, Firencu znadu dosta pripovijedati,
»Il Pensiero Slavo“ nastojao je da ih 0 na-
ma nešto uputi, ali mu nije pošlo za rukom. Ne-
znanju se pridružiše i politički razlozi — borba
hrvatsko-slovenskog elementa sa talijanskim ži-
vljem u Primorju i hrvatska borba sa potalijan-
čenim izrodima u Dalmaciji. Talijanski publiciste
čitaju ovamošnje talijanske novine, naših ne razu-
miju. Oni znadu da je skoro cijelo ovo primorje
nekad spadalo pod talijansku mletačku republiku,
pa misle da je i narod ostao talijanski. Oni vje-
ruju ,Dalmati“ kad u Dalmaciji piše o talijanskoj
narodnosti! I tu je donekle naravno. Svak neka-
ko voli onomu, koji mu kaže: ja sam tvoj! nego
li tugjinu, pa makar ovaj tugjin imao pravo. A
onda naša talijanska slavenofobska štampa sprav-
na je bila, da udari žig infamije i izdajstva na
čelo svakog talijanskog publiciste, koji bi se usu-
dio prizuati, da i ovaj narod, makar ne veli ,si,“
imade pravo na opstanak. Takome spisatelju vi-
kalo se da je izdajica i om je pred terorizmom
morao da se povuče.
Jerbo — ne valja nikad zaboraviti! — naši
se interesi kose. Mi megjusobno graničimo, pak
imamo megju nama raspra, koje se ne daju ure-
diti. Tu prestaje svako bratstvo —i kod braće, a
kamo li ne kod tugjina. I zato ,Il Peusiero Sla-
vo“ nije uspio, da uputi Talijance o našim pravima.
S druge strane pak, bez zamjere rečeno, , Ul
Pensiero Slavo“ i ako vatren borioc proti tugjin-
stvu, svoiim ponašanjem davao je dosta puta oru-
žje prouvuwcima. Nalazeći se megju elementima
koji nas smrtno mrze, koji bi naše pravice u brk
zakonu gazili, kako svjedoči izmegju ostalog is-
ključenje Nabrgoja iz tršćanskog sabora, udario
janskoj iredenti pokazivao prstom na ortodoksni
rusofilizam, Mi smo mu to zamjerali, jer je bez
ikakve koristi davao iredenti obilje materijala za
denuncije protiv našim, koje su se činile u šutoj
kući, a Nijemcima u Beču novu izliku, da pomo-
gnu prijatelje saveznice Italije.
Sada ,ll Pensiero Slavo“ prestaje, a mješte
njega evo nam ,La pensće Slave“. U zadnjem ts-
lijanskom broju tršćanskoga lista veli ovaj, da pro-
tiv program ostaje stari, a temeljne su mu tačke,
uz slavensku solidarnost, dvije slavenske ideje ko-
je vriju na sjeveru i jugu monarkije: na sjeveru
češka držuvna ideja u češko-slovačkom maro-
du, a na jugu hrvatsko-slovenačko bratstvo sa
hrvatskom državnom idejom. On će na fraa-
ceskom jeziku upućivati Europu o namjeram, bor-
zara goa rai ideje, zago-
uć za vu pravednu stvar a
mni soo im
Kako nam je bilo milo čitati one retke u
drugom članku ,Pensiera Slava“! Neka samo ve-
selo korače tom označenom stazom, on će sa svoj
rad dobiti pohvalu i priznanje cijeloga Slavenstva,
a u prvom redu nas Hrvata, Češka na sjeveru,
Hi?
+
li
ž
i
je često on u drugu skrajnost, pak je proti tali-.
mjenjujuć jezik, ne promjenjiva program Napro- |
ceski jezik Slaveni bolje poznaju negdNi 4slijan- |)
ski, pa i sami izobraženi Hrvati, jer u većem dijelu
našeg naroda, u Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni malo
ko zna talijanski. Ovo isto vrijedi i za Č a
navlastito za Ruse. Franceski pak narod 88 svo-
jom simpatijom za Slavenstvo rado će pratiti pi-
sanje slavenskog franceskog taliji svaki
izobraženi čovjek pozoa fran pi drugdje.
S toga Za Pensće Slave imade &ve uvjete da od-
govori zađaći, koju je sebi postavila, = |
Nama je neophodna nužda, da se čuje hr-
vatski glas u me svijeta. No naši ici
kojim to ne iđe u hator svojedobno sve pokušaše
da zamuknu strane — osobito franceske — listo-
ve, da ne pišu o Hrvatima. Sada 6&vo mi.
svoj list, u kojem možemo govoriti jezikom sve-
mu svijetu pristupnim, Neka Pensće Slave ostane
vijerna svome programu i ona će nam neizmijer-
no koristiti. U to ime želimo. joj najbolji uspjeh.
Zalosni odnošaji naših ka a.
Prošlih godina potužismo se jednom kako
su naši pomorski kapetani na našim domaćim; druš-
tvima slabo plaćeni, Ima parobrodarskih društava
koja odbacuju po 25 i više o/o dividenda svojim
dioničarima, a kapetani na njima ,uživaju“ po 45
i 50, a najprvi tek 100 fiorina mjesečne. plate.l
Ovoga je malo gdje na svijetu osvem na na-
šoj obali. Eno Lloyda koji svojim kapetanima,da-
je upravo lijepe plate, Ali dividende Lloydove ne
iznose više od 2-3-0/0. Ne treba da naši akcijo-
neri toliko izgube, no već sa 1 0/0 materijalni
odnošaji kapetana i pomorskih časnika na paro-
brodima znatno bi se popravili, Valja uzet u ob-
zir, da i ako kapital uložen u parobrode stiče o-
nu dobit, zasluga je i kapetana, koji izloženi po-
gibeljim i nepogodan potucaju se po sinjemu mo-
ru uz onolišnu nagradu |
Učestale tužbe, koje se čuju diljem cijeloga
Jadranskoga mora na premalene plate, vrlo su o-
pravdane. U današnjoj skupoći .čovjek ne može:
preživjet sa onom svoticom, pa još kapetan, čiji
položaj ište nekih trošaka, ne uzimajuć, u abzir,
da on sa tom platicom mora sebi i starost da. o-
bezbijedi | a
Na engleskim i franceskim parobrodima pla-
te su četverostruko više nego u nas, a ma veli-
kim društvima kapetani su upravo sjajno nagra-
gjeni. No uzmimo za prispodobu manja, privatna
franceska društva. Ima franceskih parobro.lerskih
društava na kojim su još u kreposti stare neznat-:
ne plate. Njihove uprave neće da plate povise, ali
oni kapetano nadoknade na drugi način: svake
godine pri dijeljenju dividenda budu sudionici je-
dnog ako i malog procenta on koristi. 1
tako im je na drugi način pad unjiezd
Znamo da će naši kapitaliste graknuti na
pas što potičemo ovo pitanje, ali pravičnost zah-
tijera, da se uzme u obzir stanje naših pomorskih
kapetana, kad se zna da parobrodi pružaju Jije- .
pu godišnju dobit, | dill&anaut 1
I na drugom polju zapostavljeni su naši vrli
pomorci, koji u nestašici lagja mogli bi barem bit:
namješteni kod lučkih ureda. Sposobnijih lučkih ,
činovnika od njih neće zaista tražiti nikakva dr-
žava. Pa i tu je njima jadno, jer vidimo da dobra
mjesta na lučkim uredima daju se c. i k. pomor-
skim oficirima, koji radi raznih privatnih rasloga
ostavljaja vojničku službu. ul dodaia
Nadamo se da će Upravitaljstra Parobredar-
skih Društava uvažiti ove opravdane prigovore, a.
tako isto i naši zastupnici zauzet se, da se nali ,
a pomorskim državnim
vom redu u obzir ušimlju,
slikama 3. pe-.