Bilo bi daleko pametnije, kad bi na Četinju tražili zgodnih narodno-gospodarstvenih. te indus- strijskih izvora, pa da pomalo dižu ponikle okol- nosti svoje državice, a da ostave na miru ovaj naš narod koji je na putu, da skorim uhvate ko- rak sa onim narodima obrazovane Esrope, što no 'gu,. pod povoljnijim prilkama, danas se popeli na vrhtinac svoga razvitka. Nebojiša. wi ) i la odgovor , Dalmati.“ >< £3 Šibenik, 4 Oktobra. |. # Mi smo htjeli našim dopisum šibati naš ne- “ mar i našu apatiju; to je bilo namijenjeno nama Hrvatima a nikomu drugomu, no, budući da je učtivi dopisnik ,Dalmatov“ (vi i ,La ragione dei fatti“ u zadnjem broju tog lista) umočio pero i to na našu adresu, ne smije ni naše da ostane uho. Neka se ne boji ,Dalmatov“ dopisnik, da ćemo mi i u buduće doživjeti kojekakvih razoča- ranja; naše boli neka ne budu njegove. Neka ga nada ne prevari. Uz sav naš politički ind:ferenti- zam, uza sve to mrtvilo u kojem smo se mi, reg- bi, ogrnuli, mi ipak širokim koracima stupamo naprvo. To što mi bezobzirno otkrivamo naše rane, imalo bi pobuditi u njemu pomisao i slutnju da bismo se mi ipak mogli jednom trznuti i osvi- jestiti. A kako će mu tekar onda pri srcu biti? Jer ćemo mi tada isto tako bezobzirno gaziti sve za- preke i čistiti pšenicu od kukolja. Neka ga nada ne prevari. Noi ci troviamo sulla curva ascenden- te della parabola. Sve da mi sami hoćemo ne bismo se mogli zaustaviti, a kamo li vratiti natrag. Tako hoće duh vremena; to je prirodni, jedno- stavno fizični, zakon. Prije ili poslije mi hoćemo, mi moramo pobjediti. Mi se ne borimo proti školi sa talijanskim nastavnim jezikom: mi se borimo proti duhu koji bi imao u njojzi vladati. Mi se ne borimo proti knjigi, već proti onomu što je izmegju redaka na- pisano Da je to jednostavna talijanska škola, gdje se djeca podučavaju u raznim predmetima, a po- moću talijanskog jezika, ui po štete! Ali mi zna- mo kako vi mislite i šta vi osjećate prama nama. To neće biti škola nego destilerija otrova, kojom ćete vi napajati jadnu djecu, da uzrastu u mržnji proti svemu što je hrvatsko, u preziru proti sve- mu što je nama milo i sveto. Vi će te ih tu nau- čiti da je riječ ,Croato“ ,una bestemia“, da je naša trobojnica ,un vile cencio“, da smo mi Hr- vati ,una tribii di sgherri.“ Neiskren je ,Dalmatov“ dopisnik kada tvrdi da on nama želi da se št» bolje razvijemo. Mi : bismo bili preveć naivni kad bismo njemu vjero- vali. U mačke su glatke pandže, ali svak znade da se u njima kriju nokti. Ta kako da im vjerujemo ? Ne odaje li zar svaka pjihvva riječ, svako njiho- vo kretanje duboko uvrieženu, neiskorienivu mrž- nju proti nama? Zašto njihova borba proti sla- venskoj liturgiji, uopće proti svakoj manifestaciji našeg narodnog života, proti svim težajam našim? Nijesmo li mi 28", n. p., čestokrat čuli od odlič- nijeh pristaša njihove stranke, da je Tommaseo napisao , Iskrice“ ,in un momentu d' alienazione mentale“ ? A zašto? Suvišno je i reći: samo zato što su napisane ,ilirskim“. jezikom i što se je Tommaseo, žarkim riječima ljubavi i zanosa, pri- znavao sinom tvoga naroda. No neka ne misle naši protivnici, da se mi borimo proti njima, jer ih se bojimo. Nedaj Bože ! To bi značilo davati njima važnost, što je, na nji- hovu preveliku žalost, ne imadu. Mi jednostavno ne smijemo politički, dobri Hrvati i, mjesto da se opiru, be- zuspješno, našim težnjama, neku nam pruže u bratskoj složi iskrenu, bratsku ruku. Tada ćemo mi sami megju nama kupiti novaca za njihove škole i donijet ćemo sami kamenje za gradnju. Na taj će način oni sami sebi najbolje garantirati &vo- je kulturno obilježje, jer će prestati svaki uzrok neprijateljstva megju nama. U Dubrovniku 6 Oktobra. U pretprošlom broju, prisiljen da se obra- nim od neumjesnih napadaja dum Iva Prodana na spljetskoj skupštini, napisah mu i ove: — ,Uje- »Pidlaka da mu para nema, on će ti od jedne »črknje ili uskličnika stvorit bitao pitanje. Pole- pika, razlaganje, tumaćenje načeli i ideja — to »Je sve u njega pusto cjepidlačarenje i ništa drugo.“ U svom odgovoru u ,Hrv. Kruni“ Prodau upravo sjajno potvrgjuje gornje riječi. On je u mome članku našao jednu tiskarsku je pogrešku. Ova pogreška takove je naravi, da svaki inteligentni čitatelj ne samo po sebi odmah ispravlja, nego je dapaće, po jakosti logike i pri- jašnjih pretpostavaka, i ne opaža već čita onako kako bi se uprav moralo čitat, Htjedoh naime reći kako je Prodan danas uz Franka, dok on ra- di proti programu i razdor pravi, a kad mije bilo razloga da ga se napada, onda je bio proti nje- mu. Mješte ,nije“ štampano je ,je“. I, kao uto- pljenik slamke, Prodan se uhvatio ove — štam- parske pogreške! i o njoj napisao puna tri stupca odgovora, u kome je cjepidlačarenjem nat- krilio samuga sebe! A oni koji vjeruju u njega, kada to budu čitali uživaće, kako me je divno ha- metom pobio! Mimogred spominjem da Prodan odgovara u nHrv. Kruni“, jer je ,Kat. Dalmacija“ prestala izlaziti. Zašto ? Prodan kaže zato, što više ne mo- že štampavati nastavak ,članaka o starosloven- skom jeziku u službi božijoj po rimskom obredu“, jer veli on ,nadošlo je iz bliza nešto radi čega ne možemo za sad ništa više o glagolici, ako ne ćemo da bude većega zla.“ Iza ovoga očekivati je kao naravni zaključak, da će Prodan samo obustaviti priopćivanje tih čla- naka. Ali ne! on obustavlja ,Kat. Dalm.“ ! Ko će ovo da razumije? Svakako nešto je drugo po srijedi. No onda ne psuj svakoga, ne podvaljuj, ne niječi mi rodoljublje i pravaštvo, ne sudi i ne osugjuj, kada ti sim nijesi neodvisan, nego ti svaki čas i sami protivnik hrvatskih pravica (me- gju koje spada i glagolica) može evo da stavi br- pjicu na usta. Na vijest da je prestala ,Kat. Dalm.“ do- nosi zagrebački ,Obzor“ jednu crticu o njoj i Prodanu, iz koje ću izvaditi nešto, da dokažem, kako sam imao prava, kad sam na Prodanove in- vetive proti meni rekao, da je on spirito di con- traddisione, koji i 0 podne govori, da je noć sa- mo zato, jer drugi vele da je dan. Citiram : »Kad je hrv. nar. stranka — piše ,,Obzor“ — mislila da ima razloga tužiti se na dvorskog savjetnika Autonietta, on je bio uz pjega. Kad je ustala proti Jovanoviću, koji je htio izvesti preo- kret u njemačkom smislu *) Prodan je šutio, pa- če proti njoj sklapao kompromise sa autonoma- sima. U člancima ,,Preokret u Dalmaciji“ od Trav- nja 1884 Pavlinović žigoše tu šutnju, radi koje je pokojni Jovanović slao ,Katoličku Dalmaciju“ u Beč kao tobožnji dokaz, da je hrvatski kler zadovoljan sa nijemštinom, koja se zemlji nameće, Čitalac će možda najbolje upoznati, kakav je Pro- dan, ako mu kažemo, da je njegov list napao na "Obaoraše“, što da poriču sa katedre božanstvo Isusovo i da brane one koji ga poriču, Tada smo mi odbili ,Kat. Dalmaciju“ i prekinuli s njome svaki odnošaj. Nu po tom je lako shvatiti kako je imao pravo ovaj crkovni dostojanstvenik koji je rekao: Prodan je naša tuga“. Ovako ,Obzor.“ Prodana ništa gore ne žac- ne, nego kada se, njemu čistuncu nad čistuncima! njemu komu svi mi nijesmo ni pravaši ni Hrvati! — spomene da je sklapao kompromis s talijana- šima. Oo tada vrećom žestokih riječi i doskočica 41. Ovo_ je bila u sadnje doba jedina lijepa stranica u . povijesti narodue stranke i ako je Jovanović poslije na mek način došao do svoga cilja, Op. Ur. zabašuruje stvar. Ali istina je da god. 1684 nd dogovorim u zadarskoj ,Čitaonici“ neki birači (njih, cijenim, 11 na broju) istaknuše Prodana, proti nadpopa Zanki i dr. Paštroviću, zahtijeva- juć da se jedan od ove dvojice ukloni i njemu ustupi mjesto. Pošto je ogromna većina birača ovaj predlog otklonila, rečeni Prodanovi pristaše sklopiše kompromis sa talijanašima i nosiše tali- janaša Kapovića i Prodana, koji su na glasovanju slavno propali. Ne vjerujem da Prodan, komu su ovi birači bili tako odani, da su ga pod svaku ruku htjeli nositi, nije kod njih imao toliko upli- va, da ih odvrati od kompromisa s talijanašima, ili da, barem poslije, taj kompromis osudi, kao što danas osugjuje one pravaše, koji neće da srću s njim u kolo političke špekulacije. Za svakoga razumna čovjeka ovo je bilo čisto sudjelovanje kompromisu, ipak Prodan uspio je, tim što možda osobno nije dogovarao, uvjerit neke svoje pristaše, da je ovo kleveta. »Kat. Dalm.“ kakva je u zadnje doba, bija- še više na štetu nego li na diku katoličkog hr- vatskog svećenstva. Ona je svojim Frankovlukom, pod firmom katoličkog organa, mnogog mladog svećenika otugjila od kola njegove patrijotične braće s onu stranu Velebita, koji se svi nalaze u jednom taboru. Ako hrvatsko katoličko svećenatvo u Dalmaciji hoće da ima svoj posebni organ, ono je dostojno jednog boljeg glasila. U ostalom sum- njam da li se ta potreba danas opaža, uz krasne »Glasnike“ nekih biskupija, uz divno uregjivanu »Vrhbosnu“ slavnoga Stadlera, uz ,Gospinu Kru- nicu“ čuvenog Miškova, a nadasve uz izvrsni »Katolički List“, koji od davnina izlazi u Zagre- bu. Naši listovi pak spravni su da u svako doba otvore stupce sastavcima svećenstva na obranu vjere i crkve svojih pradjedova, kao što je i ,C. H.“ uvijek činila. — I s ovim se opraštam od , Kat. Dal“, u nadi da će me gosp. Prodan već jednom pustiti na miru. Svak vidi da u njega rado ne diram, nego samo kad sam, preko mjere izazvan, na to upravo prisiljen. s. Naši dopisi. U Dubrovniku, 30. rujna. Učiteljska skupština. — Na 27, 28, i 29 o. mj. vijećala je ovdje učit. skupština ovoga ko- tara. Dnevni red bio je obilaa i raznovrstan. Iz- vjestitelji pojedinih tačaka bijahu gg. Fortunić, Kurajica, Domaćin, Ljubidrag, Balarin N., prof. Ukas, Stojković, Stjepčević, Svilokos, Barić. Sve tačke bijahu riješene učeno, objektivno i opširno, a osobito neke rasprave imaju trajnu pedagošku vrijednost; navlaš su se svidjele rasprave o či- stoći i mješov. školama. Učestvovanje u rasprav- ljanje bijaše živahno, ali vrlo prittojno i tiho, u čemu se odlikuje učiteljstvo ovog kotara. Nije se zaboravilo ni ono od šta naše pučanstvo naj- svojim lijepim raspravljanjem o ribaratru, još jed- nom pokazao, da je tu struku našega gospodar- stva temeljito proučio. Evala! — A g. Domaćin nam se pokazao kao pravi strukovnjak u uljar- stvu; čast mu! — G. predaj. Gjuro Dević ravnao je skupštinom običnom svojom vještinom, te i 0- pet posvjedočio, da mu je u poznavanju pedago- gije i školskih prilika teško naći premca. Živio na diku učiteljstvu i narodu! Skupština se je od- mah u početku svoga rada ganuto sjetila užasne nesreće, koja je zadesila naš vladalački dom, te dajući oduška svojim čuvstvima kliknula: Pokoj vječni tužaoj majci, mučenici kraljici ! — Za pro- slavu jubileja izabran je odbvr od 5 lica, kojemu je već pošlo za rukom, da na uspomenu sretao- ga dana u djelo stavi; Pripomoćau zadrugu sa u- no i dostojao da mu kliknemo srdačno: Živjelo i napredovalo taku i dalje na sreću narodaju |