Bilo bi daleko pametnije, kad bi na Četinju
tražili zgodnih narodno-gospodarstvenih. te indus-
strijskih izvora, pa da pomalo dižu ponikle okol-
nosti svoje državice, a da ostave na miru ovaj
naš narod koji je na putu, da skorim uhvate ko-
rak sa onim narodima obrazovane Esrope, što no
'gu,. pod povoljnijim prilkama, danas se popeli na

 

vrhtinac svoga razvitka. Nebojiša.
wi )
i la odgovor , Dalmati.“

><

£3 Šibenik, 4 Oktobra.
|. # Mi smo htjeli našim dopisum šibati naš ne-
“ mar i našu apatiju; to je bilo namijenjeno nama
Hrvatima a nikomu drugomu, no, budući da je
učtivi dopisnik ,Dalmatov“ (vi i ,La ragione dei
fatti“ u zadnjem broju tog lista) umočio pero i
to na našu adresu, ne smije ni naše da ostane
uho. Neka se ne boji ,Dalmatov“ dopisnik, da
ćemo mi i u buduće doživjeti kojekakvih razoča-
ranja; naše boli neka ne budu njegove. Neka ga
nada ne prevari. Uz sav naš politički ind:ferenti-
zam, uza sve to mrtvilo u kojem smo se mi, reg-
bi, ogrnuli, mi ipak širokim koracima stupamo
naprvo. To što mi bezobzirno otkrivamo naše
rane, imalo bi pobuditi u njemu pomisao i slutnju
da bismo se mi ipak mogli jednom trznuti i osvi-
jestiti. A kako će mu tekar onda pri srcu biti? Jer
ćemo mi tada isto tako bezobzirno gaziti sve za-
preke i čistiti pšenicu od kukolja. Neka ga nada
ne prevari. Noi ci troviamo sulla curva ascenden-
te della parabola. Sve da mi sami hoćemo ne
bismo se mogli zaustaviti, a kamo li vratiti natrag.
Tako hoće duh vremena; to je prirodni, jedno-
stavno fizični, zakon. Prije ili poslije mi hoćemo,
mi moramo pobjediti.

Mi se ne borimo proti školi sa talijanskim
nastavnim jezikom: mi se borimo proti duhu koji
bi imao u njojzi vladati. Mi se ne borimo proti
knjigi, već proti onomu što je izmegju redaka na-
pisano Da je to jednostavna talijanska škola, gdje
se djeca podučavaju u raznim predmetima, a po-
moću talijanskog jezika, ui po štete! Ali mi zna-
mo kako vi mislite i šta vi osjećate prama nama.
To neće biti škola nego destilerija otrova, kojom
ćete vi napajati jadnu djecu, da uzrastu u mržnji
proti svemu što je hrvatsko, u preziru proti sve-
mu što je nama milo i sveto. Vi će te ih tu nau-
čiti da je riječ ,Croato“ ,una bestemia“, da je
naša trobojnica ,un vile cencio“, da smo mi Hr-
vati ,una tribii di sgherri.“

Neiskren je ,Dalmatov“ dopisnik kada tvrdi
da on nama želi da se št» bolje razvijemo. Mi

: bismo bili preveć naivni kad bismo njemu vjero-

vali. U mačke su glatke pandže, ali svak znade da
se u njima kriju nokti. Ta kako da im vjerujemo ?
Ne odaje li zar svaka pjihvva riječ, svako njiho-
vo kretanje duboko uvrieženu, neiskorienivu mrž-
nju proti nama? Zašto njihova borba proti sla-
venskoj liturgiji, uopće proti svakoj manifestaciji
našeg narodnog života, proti svim težajam našim?
Nijesmo li mi 28", n. p., čestokrat čuli od odlič-
nijeh pristaša njihove stranke, da je Tommaseo
napisao , Iskrice“ ,in un momentu d' alienazione
mentale“ ? A zašto? Suvišno je i reći: samo zato
što su napisane ,ilirskim“. jezikom i što se je
Tommaseo, žarkim riječima ljubavi i zanosa, pri-
znavao sinom tvoga naroda.

No neka ne misle naši protivnici, da se mi
borimo proti njima, jer ih se bojimo. Nedaj Bože !
To bi značilo davati njima važnost, što je, na nji-
hovu preveliku žalost, ne imadu. Mi jednostavno

ne smijemo

politički, dobri Hrvati i, mjesto da se opiru, be-
zuspješno, našim težnjama, neku nam pruže u
bratskoj složi iskrenu, bratsku ruku. Tada ćemo
mi sami megju nama kupiti novaca za njihove
škole i donijet ćemo sami kamenje za gradnju. Na
taj će način oni sami sebi najbolje garantirati &vo-
je kulturno obilježje, jer će prestati svaki uzrok
neprijateljstva megju nama.

U Dubrovniku 6 Oktobra.

U pretprošlom broju, prisiljen da se obra-
nim od neumjesnih napadaja dum Iva Prodana na
spljetskoj skupštini, napisah mu i ove: — ,Uje-
»Pidlaka da mu para nema, on će ti od jedne
»črknje ili uskličnika stvorit bitao pitanje. Pole-
pika, razlaganje, tumaćenje načeli i ideja — to
»Je sve u njega pusto cjepidlačarenje i ništa drugo.“

U svom odgovoru u ,Hrv. Kruni“ Prodau
upravo sjajno potvrgjuje gornje riječi.

On je u mome članku našao jednu tiskarsku
je pogrešku. Ova pogreška takove je naravi, da
svaki inteligentni čitatelj ne samo po sebi odmah
ispravlja, nego je dapaće, po jakosti logike i pri-
jašnjih pretpostavaka, i ne opaža već čita onako
kako bi se uprav moralo čitat, Htjedoh naime
reći kako je Prodan danas uz Franka, dok on ra-
di proti programu i razdor pravi, a kad mije bilo
razloga da ga se napada, onda je bio proti nje-
mu. Mješte ,nije“ štampano je ,je“. I, kao uto-
pljenik slamke, Prodan se uhvatio ove — štam-
parske pogreške! i o njoj napisao puna tri
stupca odgovora, u kome je cjepidlačarenjem nat-
krilio samuga sebe! A oni koji vjeruju u njega,
kada to budu čitali uživaće, kako me je divno ha-
metom pobio!

Mimogred spominjem da Prodan odgovara u
nHrv. Kruni“, jer je ,Kat. Dalmacija“ prestala
izlaziti. Zašto ? Prodan kaže zato, što više ne mo-
že štampavati nastavak ,članaka o starosloven-
skom jeziku u službi božijoj po rimskom obredu“,
jer veli on ,nadošlo je iz bliza nešto radi čega
ne možemo za sad ništa više o glagolici, ako ne
ćemo da bude većega zla.“

Iza ovoga očekivati je kao naravni zaključak,
da će Prodan samo obustaviti priopćivanje tih čla-
naka. Ali ne! on obustavlja ,Kat. Dalm.“ ! Ko
će ovo da razumije? Svakako nešto je drugo po
srijedi. No onda ne psuj svakoga, ne podvaljuj,
ne niječi mi rodoljublje i pravaštvo, ne sudi i ne
osugjuj, kada ti sim nijesi neodvisan, nego ti
svaki čas i sami protivnik hrvatskih pravica (me-
gju koje spada i glagolica) može evo da stavi br-
pjicu na usta.

Na vijest da je prestala ,Kat. Dalm.“ do-
nosi zagrebački ,Obzor“ jednu crticu o njoj i
Prodanu, iz koje ću izvaditi nešto, da dokažem,
kako sam imao prava, kad sam na Prodanove in-
vetive proti meni rekao, da je on spirito di con-
traddisione, koji i 0 podne govori, da je noć sa-
mo zato, jer drugi vele da je dan. Citiram :

»Kad je hrv. nar. stranka — piše ,,Obzor“
— mislila da ima razloga tužiti se na dvorskog
savjetnika Autonietta, on je bio uz pjega. Kad je
ustala proti Jovanoviću, koji je htio izvesti preo-
kret u njemačkom smislu *) Prodan je šutio, pa-
če proti njoj sklapao kompromise sa autonoma-
sima. U člancima ,,Preokret u Dalmaciji“ od Trav-
nja 1884 Pavlinović žigoše tu šutnju, radi koje
je pokojni Jovanović slao ,Katoličku Dalmaciju“
u Beč kao tobožnji dokaz, da je hrvatski kler
zadovoljan sa nijemštinom, koja se zemlji nameće,
Čitalac će možda najbolje upoznati, kakav je Pro-
dan, ako mu kažemo, da je njegov list napao na
"Obaoraše“, što da poriču sa katedre božanstvo
Isusovo i da brane one koji ga poriču, Tada smo
mi odbili ,Kat. Dalmaciju“ i prekinuli s njome
svaki odnošaj. Nu po tom je lako shvatiti kako
je imao pravo ovaj crkovni dostojanstvenik koji
je rekao: Prodan je naša tuga“.

Ovako ,Obzor.“ Prodana ništa gore ne žac-
ne, nego kada se, njemu čistuncu nad čistuncima!
njemu komu svi mi nijesmo ni pravaši ni Hrvati!
— spomene da je sklapao kompromis s talijana-
šima. Oo tada vrećom žestokih riječi i doskočica

41. Ovo_ je bila u sadnje doba jedina lijepa stranica u

. povijesti narodue stranke i ako je Jovanović poslije na

mek način došao do svoga cilja, Op. Ur.

zabašuruje stvar. Ali istina je da god. 1684 nd
dogovorim u zadarskoj ,Čitaonici“ neki birači
(njih, cijenim, 11 na broju) istaknuše Prodana,
proti nadpopa Zanki i dr. Paštroviću, zahtijeva-
juć da se jedan od ove dvojice ukloni i njemu
ustupi mjesto. Pošto je ogromna većina birača
ovaj predlog otklonila, rečeni Prodanovi pristaše
sklopiše kompromis sa talijanašima i nosiše tali-
janaša Kapovića i Prodana, koji su na glasovanju
slavno propali. Ne vjerujem da Prodan, komu su
ovi birači bili tako odani, da su ga pod svaku
ruku htjeli nositi, nije kod njih imao toliko upli-
va, da ih odvrati od kompromisa s talijanašima,
ili da, barem poslije, taj kompromis osudi, kao
što danas osugjuje one pravaše, koji neće da srću
s njim u kolo političke špekulacije. Za svakoga
razumna čovjeka ovo je bilo čisto sudjelovanje
kompromisu, ipak Prodan uspio je, tim što možda
osobno nije dogovarao, uvjerit neke svoje pristaše,
da je ovo kleveta.

»Kat. Dalm.“ kakva je u zadnje doba, bija-
še više na štetu nego li na diku katoličkog hr-
vatskog svećenstva. Ona je svojim Frankovlukom,
pod firmom katoličkog organa, mnogog mladog
svećenika otugjila od kola njegove patrijotične
braće s onu stranu Velebita, koji se svi nalaze u
jednom taboru. Ako hrvatsko katoličko svećenatvo
u Dalmaciji hoće da ima svoj posebni organ, ono
je dostojno jednog boljeg glasila. U ostalom sum-
njam da li se ta potreba danas opaža, uz krasne
»Glasnike“ nekih biskupija, uz divno uregjivanu
»Vrhbosnu“ slavnoga Stadlera, uz ,Gospinu Kru-
nicu“ čuvenog Miškova, a nadasve uz izvrsni
»Katolički List“, koji od davnina izlazi u Zagre-
bu. Naši listovi pak spravni su da u svako doba
otvore stupce sastavcima svećenstva na obranu
vjere i crkve svojih pradjedova, kao što je i ,C.
H.“ uvijek činila. — I s ovim se opraštam od , Kat.
Dal“, u nadi da će me gosp. Prodan već jednom
pustiti na miru. Svak vidi da u njega rado ne
diram, nego samo kad sam, preko mjere izazvan,
na to upravo prisiljen. s.

Naši dopisi.
U Dubrovniku, 30. rujna.
Učiteljska skupština. — Na 27, 28, i 29
o. mj. vijećala je ovdje učit. skupština ovoga ko-
tara. Dnevni red bio je obilaa i raznovrstan. Iz-
vjestitelji pojedinih tačaka bijahu gg. Fortunić,
Kurajica, Domaćin, Ljubidrag, Balarin N., prof.
Ukas, Stojković, Stjepčević, Svilokos, Barić. Sve
tačke bijahu riješene učeno, objektivno i opširno,
a osobito neke rasprave imaju trajnu pedagošku
vrijednost; navlaš su se svidjele rasprave o či-
stoći i mješov. školama. Učestvovanje u rasprav-
ljanje bijaše živahno, ali vrlo prittojno i tiho,
u čemu se odlikuje učiteljstvo ovog kotara. Nije
se zaboravilo ni ono od šta naše pučanstvo naj-

 

svojim lijepim raspravljanjem o ribaratru, još jed-
nom pokazao, da je tu struku našega gospodar-
stva temeljito proučio. Evala! — A g. Domaćin
nam se pokazao kao pravi strukovnjak u uljar-
stvu; čast mu! — G. predaj. Gjuro Dević ravnao
je skupštinom običnom svojom vještinom, te i 0-
pet posvjedočio, da mu je u poznavanju pedago-
gije i školskih prilika teško naći premca. Živio
na diku učiteljstvu i narodu! Skupština se je od-
mah u početku svoga rada ganuto sjetila užasne
nesreće, koja je zadesila naš vladalački dom, te
dajući oduška svojim čuvstvima kliknula: Pokoj
vječni tužaoj majci, mučenici kraljici ! — Za pro-
slavu jubileja izabran je odbvr od 5 lica, kojemu
je već pošlo za rukom, da na uspomenu sretao-
ga dana u djelo stavi; Pripomoćau zadrugu sa u-

no i dostojao da mu kliknemo srdačno: Živjelo i
napredovalo taku i dalje na sreću narodaju |