Čim je skupština zatvorona, upolile se'slrep.
štinari u prizemnu dvoranu da“sasjednu za du-
gačke prostrte stolove na zajednički“ banket. Na
čelo stola sjedne presjednik barun Rukavina ga
počasnim  presjednicima  Spinčićem i Kalanom,
pak dr. Breščenski, dr. Breje, dr. Krek i drugi
neki narodni zastupnici. Premda je dvorana ogro-
mna, ipak se morasmo zbijati na stolu, da svak
dobije komadić mjesta. Po starom hrvatskom o-
bičaju stolom upravljaše domaćin svećenik Gru-
ber i uzanj dr. Rude Linić. Za pečenijem stado-
še se redati nazdravice, koje otvori gosp. dr. Li-
nić, nazdravljajuć stranki i njezinu presjedniku.
Barun Rukavina zahvali, nazdravi hrvatskome
kralju. Zatim govoriše redvm mnogi, a govori
bijahu takove naravi, te se ovaj banket može
punijem pravom smatrati nastavkom skupštine,
Ne mogu da se sjećam reda govora, već ću neke
zabilježiti onako kako mi na um dolaze,

Slovenačke izjave bijahu naravno na dnev-
nom redu. To je dalo povoda mladomu slovenač-
kom advokatu dru. Brejcu, da se i on digne i
nadoveže na riječi svojih drugova. Govotio je slo-
venski, živo, oduševljeno. Kako ga je milo bilo
slušati! On reće: u nacrtu adrese desnice traži
se autonomija zemalja, ali mi na to nikad neće-
mo pristati, jer to bi bila naša smrt. Na predlog
autonomije pristali smo samo zato, jer u njem
vidimo prvu navalu na centralistični sistem. No
naš cilj jest ne autonomija, nego ujedinjenje sa
Hrvatskom, na temelju narodnog i državnog pra-
va. Oduošaji će se promijeniti, mi smo u Cislaj-
taniji ovaj sistem već rasklimali, da se on nikada
više podignuti neće, pak će u interesu samih na-
ših protivnika biti, da se i vaš (translajtanski)
sistem isto tako rasklima, ako za ništa, & ono
rad političkog ekvilibrija, a onda će nam svima
bolje biti.

Zdravica je primljena sa velikim oduševlje-
njem. Svak se diže i hoće da se kuca sa braćom.
Govoriše Gruber, Seitz, Papratović, Šimat, dr.
Magdić i toliki drugi, svi u složnom duhu, ističući
jedinstvo stranke prava, zamašaj izjava slovenać-
kih i osugjujuć izdaju u stranci. Megjutim čitahu
se sa svih strana prispjeli brzojavni pozdravi, no
odustalo se od toga, kad se vidjelo, da ih je to-
liko, da se ne bi lako svršilo.

Istarski Slovenac advokat dr. Janešić govo-
rio je čisto hrvatski zahvaljujuć braći iz Krapjske
od slovensko-katoličke stranke, da su se i oni
stavili na ovaj temelj ua kome se istarski Sloven-
ci od vajkada nalazi. Tamo je polučeno takovo
jedinstvo izmegju Hrvata i Slovenaca, da nikada
ne bje ni najmanje razlike megju njima. A tako
će sada biti po cijeloj domovini, gdje živu Sloven-
ci i Hrvati.

Negdje u to doba zapjevasmo ustavši Da no-
ge hrvatsku himnu ,Lijepa naša domovina“ i slo-
venačku , Naprej zastava slave.“

Nijesam mislio govoriti, ali se i odviše osje-
ćala otsutnost stranke prava s ovu stranu Vele-
bita, što se je mnogih, kojih ne poznaju naše od-
nošaje, vrlo neugodno dojmilo. To je bio povod
da kazah, kako, i &ko jedini iz Dalmacije, i ako
govorim samo u ime svoje, mogu ipak uvjeriti, da
nije sve tako kako se pričinja. Ako mnogi Dalma-
tinci ne dogjoše na skupštinu, tome je dosta kriva

glavno je u njima to, da je skupština jednodušno
osudila svako šaranje sa hrvatskog stanovišta, a isto
tako i izdaju pod pseudo-pravaškom firmom ; da je
odobrila rad zastupnika stranke prava i da se iz-
javila neka se i nadalje, bez povrijede pravaških na-
čela, složno radi sa neodvisnom narodnom strankom.

ka, koji više stranci ne pripada, počela bila skre-
tati sa pravca stranke prava, dapače i srbofilova-
ti, utanoč tomu što je klub više puta pozivao u-
rednika, da se drži programa stranke, Ali to se
više ne smije i neće dogoditi. Dr. Ružić spomenu
kako onda, dok je glavno glasilo pisalo proti na-
rorim stranke prava, ,Crvena Hrvatska“ je te
izere branila i proti glavnom glasilu i proti

vokulantima, koji se pogreškom pojedinaca htje-
Goe okoristit da rascijepaju stranku. I ovom zgo-
Som bude od svih skupštinara jednodušno izra-
žena zahvalnost i priznanje našemu listu , Crve-
noj Hrvatskoj“. Govor dra. Ružića koji zaključi

predloženjem vrlo korisnih resolucija bi pozdra-
vljen jednodušnim odobravanjem.

Zatim je na ime saborskog kluba stranke
prava u Banovini govorio zastupnik grada Karlov-
ca dr. Banjavčić. Za pravo o tom bijaše opredi-
jeljen da izvijesti mar. zast. župnik Hegedić, ali
pošto je ovaj radi teške bolesti ispričao svoju od-
sutnost, a pošto je i onako dr. Ružić u svome
izvješću obilno se zahvatio i saborskog rada stran-
ke, to se je dr. Banjavčić ponajviše osvrnuo na
savez stranke sa neodvisnom strankom. Stranka
prava sklopila je kompromis da se složno i uza-
jamno othrva neprijatelju Hrvatske, ali od svoga
načela nije ni dlaku nikome popustila. Dapače o-
vaj kompromis blagotvorno je djelovao, jer je pri-
tegnuo mnoge na pravaškije stanovište, kako se
to vidi jasno u adresi, koju je potpisala ci-
jela oporba. Neodvišnjaci su pokazali ovdje i pri-
jegora, da će raditi za bratsku stvar, pa ako se
baš u svemu na dlaku i ne slažemo, i u jednoj
te istoj stranci nagje se nekih razlika izmegju po-
jedinih članova. Ali sadašnjost i iskustvo je nau-
čilo muoge neodvišnjake. Zatim se dr. Banjavčić
* dotaknuo pobliže rada saborskoga, koji je i našem
čitateljstvu već iz novinstva poznat. I ovaj govor
skupština jednodušno pozdravi.

Govorio je i David Starčević burno pozdrav-

ljen, te naglasi, kako se nikad dovoljno ne može
napreporučiti stranci, da se drži načela i hrvatstva,
jer, veli, ako mi budemo vrludati desno i lijevo,
a narod će preko nas poprijeko. Osugjuje razdor

onog zloduha koji je i njegova brata Zaveo, pa
se danas nalazi u kolu protivuom i radi proti
stranci, premda veli da je i on istih nazora, kao
i brat mu, t. j. govornik. David još ne vjeruje
do kraja obzorašima i preporuča da stranka sto-
ji čvrsto na svom stanovištu. Izjavlja napokon da će
glasovati za predložene resolucije, kojim se odo-
brava saborsko djelovanje zastupnika stranke pra-
va i njihov rad kao združena oporba. Davidov
govor bi takogjer oduševljeno prihvaćen.

Ustane zatim dr. Brešćenski, presjednik klu-
ba koalirane oporbe i gost na skupštini stranke
prava. On je došao da upozna duh koji vlada
strankom i vrlo ga veseli, što je vidio da svak
želi, uz očuvanje pravaških načela, i složan rad.
Kao presjednik združene opozicije tumači cilj i
potrebu, koja je našla skupa sve prave Hrvate,
koji iskreno ljube svoj narod i žele dobra domo-
vini svojoj. I ako je gosp. Brešćenski vrlo deli-
katno isbjegavao, da nešto kaže, ali njegove rije-
či učinile su na mene taj utisak, da je i on već
uvidio, da se bez načela stranke prava ne može niš-
ta postići, da sve te nagodbe nijesu nikakva garancija
za prava i slobodu Hrvatske. Jedino neda mu neka
tradicija koja ga još susteže, a da to izjavi otprto
i otvoreno kako misli, Riječi kojim naglasi da
će sav rad združene oporbe bit proniknut krš.

   
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
  
   
   
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   

  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
  
   
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   

Ovo je glavno, ali“ nije najglavnije što je
doživjela ovogodišnja skupština stranke prava.
Negdje u sredini ovih govora i govornika digne
se počasni presjednik kanonik i zastupnik Kalan,
te preuzme riječ. On je govorio slovenski, što se
potpuno razumjelo od svih skupstinara. U odu-
ševljenu govoru istaknu Kalan kako su Slovenci
i Hrvati jedan narod, a kako im i budućnost mora da
bude jedna, ako hoće da se očuvaju od zajedničkih
neprijatelja. Oni dolaze na skupštinu stranke pra-
va, da pozdrave Hrvate i da im kažu, da su oni
s njima zajedno, da su i oni stranka prava, da se
i oni postavljaju na stanovište hrvatskoga držav-
noga i narodnoga prava. Ovo izjavljuje na ime
katoličke slovenske stranke i njezinih zastupnika,
te na ime glavnog glasila stranke »Slovenec“, ko-
me je on urednikom. U ovome smislu i duhu dr-
žao je zastupnik Kalan svoj glasoviti govor, o-
duševljenim tonom, prožet upravo bratskom lju-
bavi i razveseljem uspjehom; što ga je pokazala
stranka prava. Nijesu mu dali ni da svrši nego
su ga prekidali sa zanosnim povlagjivanjem, a kad
je svršio oduševljenju ne bi ni kraja ni konca.
Skupštinari pohite u zanosu k presjedničkome
stolu, da izgrle i izljube brata Slovenca, koji je
došao iz Ljubljane, da nam navijesti novu eru u
povijesti narodne borbe, da nam uruči pozdrav
milijuna braće naše, koji evo s nama stupaju pod
jedan barjak !

Ali ni to. nije bilo dosta. Oduševljenje rad
ovoga govora još se nije sleglo, kad se prijavi
drugi Slovenac, zastupnik na carevinskom vijeću
u Beču prof. dr. Krek, da će i on nešto reći.
Kalan je ozbiljan stariji političar, oka yrlo proni-
cava i iskusna. Dr. Krek mlagji je čovjek, idejal-
na zanosa, koji mu na licu čitaš. On je profesur
na bogosloviji u Ljubljani, kao zastupnik sada na
dopustu, pa cijelo svoje vrijeme upotrebljuje u
radu i organizacijam. Kažu da je uvijek na pu-
tu: u onom varošu polaže račun biračima, ovamo
ustraja društva, tamo konsumne zadruge i Raffei-
senove blagajne i t. d. Ou je na skupštini govo-
rio čisto hrvatski. Reče da se potpuno slaže sa
izjavom zastupnika Kalana, pa će njome još nešto
nadodati. Mi slovenački zastupnici na parlamentu
u Beču uvjerili smo se, veli, da tamo nećemo ni-
kad ništa trajna polučiti. Mi se ovdje svečano o-
dričemo Beča i bečke politike jer se priznajemo
s vama jednim narodom jedne budućnosti. Vaše
državno i narodno pravo jest i maše. I ja sam,
gospodo, pravaš kao i Vi! (Nije moguće opisati
pljeskanje, koje pobudiše ove riječi.) Vi se nećete
nikada pokajati što nas primate u Vaše kolo iu
svoju stranku, a mi Vam dajemo riječ, da ovu
izjavu što Vam je sada činimo nećemo nikada
desauvirati. Mi nećemo nikada doći na manje
s našom riječi, nego ćemo iu parlamenta i u našim
pokrajinskim saborima raditi u smislu ove izjave.

Kad je svršio dr. Krek iskazi simpatije i o-
duševljenja dospijuna vrhunac i cijelom skupštinom
obvlada zlamenitost koju imadu gornje izjave, čiji za-
mašaj mnogi govornici umah istaknuše, pozdravlja-
juć najsrdačnije braću, koja svojom voljom i brat-
skim osjećajem vogjena, izjavljuju se evo s nama
ne samo jednim narodom, nego dapače i jednom
atrankom. Na sve strane čuješ samo gdje govore
o slovenačkim izjavama, a svakome čitaš radost
na licu, Braća Slovenci, kojih je na skupštini bi-
lo desetak, postadoše odmah junaci na dnevnome
redu. Svak hoće da s njima govori, da ih upozna,
da im ruku stisne. Upoznah se tu pobliže sa ka-
nonikom Kalanom i odlučismo zamjenu s listom.
Zastupnik u Beču dr. Krek učinio je na me naj-
bolji utisak. Rastadosmo se u veče kao stari prijatelji.

po
vršila svoj rad i presjednik barun Rukavina za+
ključi je, istaknuv napose izjave Slovenaca, uz
gromovito klicanje svih prisutnih. Brzojavni tekli-
ći sveisto ne prestajahu donositi brsojavne poz-
drave sa svih strana protramo domovine,
s