pe 3i kadgod su s njime u doticaju, tomačit koje zlo mu dolazi od pravdanja, te kako mu je koristni- je da popusti, nego li da parnicu i dobije. No i ako je ovo dobro srestvo i najmarnijim nastoja- njem igje na dugo, a ovdje-se hoće brze i radi- kalne pomoći. Držimo da ovdje najbolje može priskočiti u pomoć sam Sudac. Bilo je doba, i nije to davno, kada se Konavljanin nije usugjivao doći na cav- tajski sud, ako neu pratnji jednog ili dapače i dva odvjetnika iz Dubrovnika, koje je morao do- bro platiti. Ukorijenula se bijaše u narod presu- da, "da je ito malo, ako je u parnici sa stano- vitim Petrom ili Pavlom. Recimo da je to bila samo presuda. . .... Danas je na čelu Kotarskoga suda u Cav- tatu C. K. Savjetnik gosp. Pero Kosović, naš su- gragjanin, koji u sudačkome svijetu uživa lijepi glas. On može da ispravi mnogo zlo i da učini mnogo dobro onome teško udarenome narodu. On može da postane pravim narodnim dobrotvo- rom Konavljana, da ga se spominje od koljena na koljeno. Mi se evo upravo k njemu obraćemo, molbom da se svim svojim silama zauzme za onaj puk, da ga očinskom ljubavi upućuje, podu- čava i grabi iz nemilih pandža. Težak je to po- sao, hoće se volje, rada i samoprijegora no u Savjetnika Kosovića toga ne manjka. Mi ćemo mu na ime naroda sa zahvalnošću bilježiti dobra djela, a uz to upozorujemo na ovaj člančić koli- ko Okružni Sud u Dubrovniku, toliko i Prizivno Sudište u Zadru, a da i oni svim silama podupru eventualno nastojanje cavtajskoga Savjetnika i da ga opkole dobrim silama, jer tamo prosto sudbe- no burokratiziranje ne hasni. Tamo treba zbilja da sudac sam posegne za ranom i da je liječi. Izmećari sistema i tugjinstva. Prošle sedmice obavili su se djelomični op- ćinski izbori u Zagrebu. Prilike glavnoga grada Hrvatske takove su, da se hrvatska opozicija nije mogla ničemu nadati. Vladina stranka, osobito od izložbe do danas, uprla je sve svoje sile, da Za- greb osvoji i to joj je uz njezin upliv pošlo na- ravno brzo za rukom. Pomislimo da je Zagreb glavni grad zomlje, da u njemu imade vise stoti- na činovnika, koji radi odnošaja u Banovini ne samo ne raspolažu kako hoće, nego i svoju naj- bližu okolinu ovisnom čine. Jedan jedini činovnik (g. Gabaj) nazad 5 godina usudio se da glasuje za opoziciju i taj je onaj isti dan otpušten od službe. Pomislimo uz to da je u Zagrebu sjelo do- bavljača, trgovaca i poduzetnika, koji s vladom poslove prave, a zatim mnogo Židova, koji se svi, s pohvalnom ali malenom iznimkom, drže jačega, pak se nećemo čuditi, ako je vladina stranka u Zagrebu tako jaka, da se opozicija ni iz daleka s njome mjeriti ne može premda je tamo stjecište naše narodne inteligencije. Nije ovo jedini primjer da se glavni grad jednoga naroda nalazi u oprje- ci sa većinom u zemlji. Toga vidimo i kod Fran- ceza. Pariz je bez sumnje stjecište kulturnog ži- vota Franceske, &a donekle i cijeloga svijeta. Pa premda je Franceska većinom umjerena ili radi. kalno-republikanska, prestavnici Pariza, koliko u Općim voliko u parlamentu jesu najskrajnji crveni socijaliste | Raslika je u tome što u Parizu rad- ništvo i proletarijat nadglasuje i ako brojnu in- vladine stranke jednoglasno. U Il. izborništvu stvari stoje nešto bolje i ako je u zadnje doba tamo ne cedulje permanentne i osobno nregjene =— ovo 852 birača doista opstoji u Zagrebu. Pošto je iz- | megju Frankovaca (većinom radnici i mali obrt- nici, te krčmari koji s radnicim živu) i opozicije bila borba, ako i ne žestoka, a ono dosta živah- na, svak će se pitati: kud je ostalo ono 852 bi- rača, koji ne glasovaše ni za jednu ni za drugu stranku ? »Narodne Novine“ odgovaraju da ovi bi- rači većinom pripadaju ,trećoj stranci koja nije po- stavila svojih kandidata, a to je narodna (ili ka- ko je u nas zovu: magjaronska) stranka.“ I mi im to vjerujemo, poznajuć žalosne odnošaje, koji vladaju u Zagrebu. E pa kad je tako, a zašto omn- da stranka grofa Khuena nije postavila kandidate i u II. izbornistvu, gdje, kako ona sama kaže (a fakti potvrgjuju) bijaše sjegurna svoje pobjede ? Treba li da na ovo pitanje dajemo ikakav odgovor? T& ,Narodne Novine“ same odgovaraju u svom članku iza izbora (u br. 244), u kom kažu da se tu radilo, da se Hrvatskoj pokaže ko je u glav- nom gradu jači : da li patrijotična opozicija ili Fran- kovluk. ,Subotnji izbor — pišu ,N.N,“ — imao je sankcijonirati ili djelovanje i težnje , čistih“, i- li rad domovinaško-obzoraške koalicije, koja je u najžešćoj oprjeci sa dr. Frankom i drugovima.“ — Ovako ,Nar. Novine“, kao da je hrvatska opozi- cija pozvala izbornike IIL izborništva u Zagrebu da oni sankcijoniraju njezin rad. Rad opozicije sankcijoniraše opći saborski izbori, dakle narod hrvatski, u koliko se je mogao izjaviti, a sankci- jonirala ga je najsjajnije zadnja skupština stranke prava na Sušaku. To su forumi kompetentni da sude rad jedne stranke. Ako ,Narodne Novine“, iza izbora u LIL. tijelu, ovijem gornji tumač da- vaju, oni se tim potpuno slažu sa Frankovcima koji misle da je ovijem izborom u Ill. tijelu Za- greba progovorio cijeli hrvatski narod u prilog poznate političke špekulacije. Očito je ovdje, da »Narodne Novine“ sa gornjom interpretacijom že- le u narodu podigauti propali ugled Frankovštine, a sato joj uprav vladina stranka i nije stavljala protukandidati u kotaru, gdje je inače bila sje- gurnal! No ne samo pasivno podupriješe Magjaroni Frankovce, nego i aktivno. Za njih glasovaše svi oni Židovi, koji inače glasuju uvijek za sistem. Tako se imala izvojštit pobjeda ,čistih“ i pokazat svi- jetu, da narod hrvatsku oporbu osugjuje. Ovdje se je uprav primjerom pokazalo, da su , čisti“ (t, j. njihov vogja, jer za ostale dvojimo, da li znadu kud ih on vodi) samo prividna opozicija ; u istinu pak da su oni magjaronsko srestvo za trovanje i raskopavanje prave hrvatske opozicije i da bi grof Khuen morao ovakovu opoziciju stvoriti i uzgoji- ti, kad jene bi bilo. Ali pošto je već ima, on je, kako vidimo, samo podupire. Ovo je najnovije juuačko djelo ove ,stran- ke“, koje potvrgjuje kojoj svrsi služi sva njezina galama proti slozi hrvatskih otačbenika. Nemamo li mi pravo, da ovaj rad kad i kad raskrinkava- mo? Pokazujuć narodu istinu, činimo svoju patri- jotičnu dužnost, a narod — kako u uvodnom član- ku rekosmo — neka radi kako hvće, Naši dopisi. Velaluka, 12 oktobra. *) Rijetko kada da opet Velaluka doživi sličnog slavlja kao ono prošle sedmice, kad se i posveta župne crkve izvanrednom svećanosti obavila i su- tra dan mlada misa po vrlom mladomisniku Dum Vicku Tabainu pjevala. Župna crkva sagragjena i i i ! ešćivalo, da se nešto neobična spravlja, a i žur- ba po cijelom varoći odavala je izrađa radosti i željnom isčekivanju. Na 7 tek, u oko dva ra mt zoi. M. obala da dočeka prum. i prepok biskupa dr. Doa Nade Trojanisa. Po krasnom pričeku sa stra- ne svećenstva sa velećasnim župnikom na čelu, dna svečana večernja a jutrom od subote uzellje« di posveta crkve uz sudjelovanje mnoštva pubož- nog puka. Čita“ se je obred crkveni silno dojimao naroda, osobit« pako kratki ali jezgroviti govor resvj. i prepos iskupa držan na vratima crkve. Prvu je misu iz.. "ao na posvećenom otaru presvj. i pr. Opat Troj..is uz pontifikalnu &sistenciju presvi. i pr. o = Crkva je bila dupkom puna a podne bilo je odavna prošlo, kad se puk iz bo- žijeg hrama razišao blagosivljajući taj sretno do- živjeli dan. U večer morala je biti velika rasvjeta ali kiša je u suton sve omela, pa tako bude sve preneseno za sutrašnji dan. Ranim jutrom na 0- svitak nedjelje svakoga probudi veselo že. zvona, i svak se što bolje spremao da prisustvuje velikom činu, te ga nasljednik Melkisedekov Bogu rikazivao: Žrtvu Pomirnicu megju o g i svi- sao: plod odkupljenja lju Oko 10 sati mnogobrojno svećenstvo predvogjeno od ve- lolučke glazbe i bratovštine sv. Josipa sa barja- kom i križem, uputi se iz matice do župnikova stana, gdje priuzme presvj. i prepoš. biskupa, pa zatim svi skupa uz sviranje glazbe krenuše da mladomisnika, koji je uz bezbroj svojte, rodbine i prijatelja čekao kod zelenilom okićenih vrata svo- je kuće. Preduga povorka stupala istim redom u nepreglednom nizu dva a dva, a prvi su za sve- čarom put otvarali njegovi starci roditelji. Čitava je luka bila svečanim ruhom odjevena, mnoštvo je zastava i hrvatskih trobojnica resilo puteve, a po uglovima čitali su se mnogi prigodni soneti. Svečana je misa započela oko 11 ura uz asisten- ciju presvj. i prepošt. biskupa Marcelića i presvi. opata Trojanisa, dok se na trijemu pjevala uz or- hestar misa pod upravom vrijednog crkovnog or- guljaša i učitelja glasbe gosp. Furlanija. Krasan je bio govor veleč. župnika don [va Depola dr- žan u počast mladomisnika, te se je u očima'mno- gih suza zacaklila, svijedok onih nutarnjih čuvsta- - va te su na ganuće svačija srca poticala. Po sv, misi slijedio je gosposki objed u kući svečarevoj, kojeg ob& biskupa svojom nazočnošću počastili. Po objedu prvi ustane mladomisnik da nazdravi slavno vladajućem sv. Ocu Papi Leonu XIIlI., a burni poklici i zvukovi prisutne glazbe popratiše zadnje njegove riječi. Zatim presvj, biskup Mar- celić lijepim i biranim riječima oslavi mladomis- nikove roditelje, presvj. opat Trojanis nazdravi svečaru, a po tom zaredaše jedna za drugom mno- gobrojne zdravice. Pred večer bio u crkvi svečani blagoslov, a kad se ovaj svršio, bajaa rasvjeta prelije se lukom, ga na obali zasvi1i & vatro- meti još više uzveličaše prizor, Kasnije glazba u- čini serenadu presvj. biskupu a zatim i miado- misniku. Tek u ponedjeljak u jutro, kad se paro- brod s kraja udaljio ponijev sobom visoke nam goste, mjesto se malo utiša, ali i ako je slavlje minalo, & ono ćemo ga se uvjek živo u srcu sje- ćati, kad ujedno dvije svečanosti slavismo: i po- svetu crkve i mladu misu, pa dok imamo crkvu da se Bogu molimo, imamo i onoga po komu će mo da prve naše molitve Bogu prikažemo, Mi će- mo mu neumorno držat poduprte uzdignute njemu posvećene ruke, a on će obilje nebeskih blagoda- ti izrabljivati nama; nama, svom domu, svom za- vičaju, svojoj ljubljenoj hrvatskoj domovini. Ustraj dakle, mili naš dum Vicko, ustraj do svrhe putem, kojim si zaputio, siguran da ćeš tako najbolje ko- ristiti vjeri i otačbini, kako ti to od srca žele svi Velolučani. Boka, 19. Oktobra.*) Bože dragi, može li ljudska pamet razumje- ti, srce patrijutičko pretrpjeti, & duša mirno pro- gutati neke izraze koje naši Srbi lbokelji tako kad izuste javno i kroz listove, — Tu nedavno kad sam čitao stare listine, kad sam proučavao prošlost naše Boke; kad sam listio pjesme ne- umrloga Kačića; kad sam jao da u našoj Boki bilo je tri biskupske stolice; kad sam bro- jio samostane Benedektinaca — (Celestinaca; kad sam čitav ni& posjeda Konventualaca; kad sam razmišljao na drug crkava raztrkanih kve male budvanske; kad bi u- e poč: OSMA SNARE Bo- u po istočnom obredu; u- morena misao pročitao sam br, O. Zadacenoga m tie A Re ŠA SOPRANA SRS Situžna ACO. 3 i 4 ž