pe

3i
kadgod su s njime u doticaju, tomačit koje zlo
mu dolazi od pravdanja, te kako mu je koristni-
je da popusti, nego li da parnicu i dobije. No i
ako je ovo dobro srestvo i najmarnijim nastoja-
njem igje na dugo, a ovdje-se hoće brze i radi-
kalne pomoći.

Držimo da ovdje najbolje može priskočiti u
pomoć sam Sudac. Bilo je doba, i nije to davno,
kada se Konavljanin nije usugjivao doći na cav-
tajski sud, ako neu pratnji jednog ili dapače i
dva odvjetnika iz Dubrovnika, koje je morao do-
bro platiti. Ukorijenula se bijaše u narod presu-
da, "da je ito malo, ako je u parnici sa stano-
vitim Petrom ili Pavlom. Recimo da je to bila
samo presuda. . ....

Danas je na čelu Kotarskoga suda u Cav-
tatu C. K. Savjetnik gosp. Pero Kosović, naš su-
gragjanin, koji u sudačkome svijetu uživa lijepi
glas. On može da ispravi mnogo zlo i da učini
mnogo dobro onome teško udarenome narodu.
On može da postane pravim narodnim dobrotvo-
rom Konavljana, da ga se spominje od koljena na
koljeno. Mi se evo upravo k njemu obraćemo,
molbom da se svim svojim silama zauzme za
onaj puk, da ga očinskom ljubavi upućuje, podu-
čava i grabi iz nemilih pandža. Težak je to po-
sao, hoće se volje, rada i samoprijegora no u
Savjetnika Kosovića toga ne manjka. Mi ćemo mu
na ime naroda sa zahvalnošću bilježiti dobra
djela, a uz to upozorujemo na ovaj člančić koli-
ko Okružni Sud u Dubrovniku, toliko i Prizivno
Sudište u Zadru, a da i oni svim silama podupru
eventualno nastojanje cavtajskoga Savjetnika i da
ga opkole dobrim silama, jer tamo prosto sudbe-
no burokratiziranje ne hasni. Tamo treba zbilja

da sudac sam posegne za ranom i da je liječi.

 

Izmećari sistema i tugjinstva.

Prošle sedmice obavili su se djelomični op-
ćinski izbori u Zagrebu. Prilike glavnoga grada
Hrvatske takove su, da se hrvatska opozicija nije
mogla ničemu nadati. Vladina stranka, osobito od
izložbe do danas, uprla je sve svoje sile, da Za-
greb osvoji i to joj je uz njezin upliv pošlo na-
ravno brzo za rukom. Pomislimo da je Zagreb
glavni grad zomlje, da u njemu imade vise stoti-
na činovnika, koji radi odnošaja u Banovini ne
samo ne raspolažu kako hoće, nego i svoju naj-
bližu okolinu ovisnom čine. Jedan jedini činovnik
(g. Gabaj) nazad 5 godina usudio se da glasuje
za opoziciju i taj je onaj isti dan otpušten od
službe. Pomislimo uz to da je u Zagrebu sjelo do-
bavljača, trgovaca i poduzetnika, koji s vladom
poslove prave, a zatim mnogo Židova, koji se svi,
s pohvalnom ali malenom iznimkom, drže jačega,
pak se nećemo čuditi, ako je vladina stranka u
Zagrebu tako jaka, da se opozicija ni iz daleka
s njome mjeriti ne može premda je tamo stjecište
naše narodne inteligencije. Nije ovo jedini primjer
da se glavni grad jednoga naroda nalazi u oprje-
ci sa većinom u zemlji. Toga vidimo i kod Fran-
ceza. Pariz je bez sumnje stjecište kulturnog ži-
vota Franceske, &a donekle i cijeloga svijeta. Pa
premda je Franceska većinom umjerena ili radi.
kalno-republikanska, prestavnici Pariza, koliko u
Općim voliko u parlamentu jesu najskrajnji crveni
socijaliste | Raslika je u tome što u Parizu rad-
ništvo i proletarijat nadglasuje i ako brojnu in-

vladine stranke jednoglasno. U Il. izborništvu
stvari stoje nešto bolje i ako je u zadnje doba
tamo

ne cedulje permanentne i osobno nregjene =— ovo
852 birača doista opstoji u Zagrebu. Pošto je iz- |
megju Frankovaca (većinom radnici i mali obrt-
nici, te krčmari koji s radnicim živu) i opozicije
bila borba, ako i ne žestoka, a ono dosta živah-
na, svak će se pitati: kud je ostalo ono 852 bi-
rača, koji ne glasovaše ni za jednu ni za drugu
stranku ?

»Narodne Novine“ odgovaraju da ovi bi-
rači većinom pripadaju ,trećoj stranci koja nije po-
stavila svojih kandidata, a to je narodna (ili ka-
ko je u nas zovu: magjaronska) stranka.“ I mi
im to vjerujemo, poznajuć žalosne odnošaje, koji
vladaju u Zagrebu. E pa kad je tako, a zašto omn-
da stranka grofa Khuena nije postavila kandidate
i u II. izbornistvu, gdje, kako ona sama kaže (a
fakti potvrgjuju) bijaše sjegurna svoje pobjede ?

Treba li da na ovo pitanje dajemo ikakav
odgovor? T& ,Narodne Novine“ same odgovaraju
u svom članku iza izbora (u br. 244), u kom kažu
da se tu radilo, da se Hrvatskoj pokaže ko je u glav-
nom gradu jači : da li patrijotična opozicija ili Fran-
kovluk. ,Subotnji izbor — pišu ,N.N,“ — imao
je sankcijonirati ili djelovanje i težnje , čistih“, i-
li rad domovinaško-obzoraške koalicije, koja je u
najžešćoj oprjeci sa dr. Frankom i drugovima.“ —
Ovako ,Nar. Novine“, kao da je hrvatska opozi-
cija pozvala izbornike IIL izborništva u Zagrebu
da oni sankcijoniraju njezin rad. Rad opozicije
sankcijoniraše opći saborski izbori, dakle narod
hrvatski, u koliko se je mogao izjaviti, a sankci-
jonirala ga je najsjajnije zadnja skupština stranke
prava na Sušaku. To su forumi kompetentni da
sude rad jedne stranke. Ako ,Narodne Novine“,
iza izbora u LIL. tijelu, ovijem gornji tumač da-
vaju, oni se tim potpuno slažu sa Frankovcima
koji misle da je ovijem izborom u Ill. tijelu Za-
greba progovorio cijeli hrvatski narod u prilog
poznate političke špekulacije. Očito je ovdje, da
»Narodne Novine“ sa gornjom interpretacijom že-
le u narodu podigauti propali ugled Frankovštine,
a sato joj uprav vladina stranka i nije stavljala
protukandidati u kotaru, gdje je inače bila sje-
gurnal!

No ne samo pasivno podupriješe Magjaroni
Frankovce, nego i aktivno. Za njih glasovaše svi
oni Židovi, koji inače glasuju uvijek za sistem. Tako
se imala izvojštit pobjeda ,čistih“ i pokazat svi-
jetu, da narod hrvatsku oporbu osugjuje. Ovdje
se je uprav primjerom pokazalo, da su , čisti“ (t, j.
njihov vogja, jer za ostale dvojimo, da li znadu
kud ih on vodi) samo prividna opozicija ; u istinu
pak da su oni magjaronsko srestvo za trovanje i
raskopavanje prave hrvatske opozicije i da bi grof
Khuen morao ovakovu opoziciju stvoriti i uzgoji-
ti, kad jene bi bilo. Ali pošto je već ima, on je,
kako vidimo, samo podupire.

Ovo je najnovije juuačko djelo ove ,stran-
ke“, koje potvrgjuje kojoj svrsi služi sva njezina
galama proti slozi hrvatskih otačbenika. Nemamo
li mi pravo, da ovaj rad kad i kad raskrinkava-
mo? Pokazujuć narodu istinu, činimo svoju patri-
jotičnu dužnost, a narod — kako u uvodnom član-
ku rekosmo — neka radi kako hvće,

Naši dopisi.
Velaluka, 12 oktobra. *)
Rijetko kada da opet Velaluka doživi sličnog
slavlja kao ono prošle sedmice, kad se i posveta
župne crkve izvanrednom svećanosti obavila i su-

tra dan mlada misa po vrlom mladomisniku Dum
Vicku Tabainu pjevala. Župna crkva sagragjena

i
i
i
!

ešćivalo, da se nešto neobična spravlja, a i žur-
ba po cijelom varoći odavala je izrađa radosti i
željnom isčekivanju. Na 7 tek, u oko dva
ra mt zoi. M. obala da
dočeka prum. i prepok biskupa dr.
Doa Nade Trojanisa. Po krasnom pričeku sa stra-
ne svećenstva sa velećasnim župnikom na čelu,

 

dna svečana večernja a jutrom od subote uzellje«
di posveta crkve uz sudjelovanje mnoštva pubož-
nog puka. Čita“ se je obred crkveni silno dojimao
naroda, osobit« pako kratki ali jezgroviti govor
resvj. i prepos iskupa držan na vratima crkve.
Prvu je misu iz.. "ao na posvećenom otaru presvj.
i pr. Opat Troj..is uz pontifikalnu &sistenciju
presvi. i pr. o = Crkva je bila dupkom puna
a podne bilo je odavna prošlo, kad se puk iz bo-
žijeg hrama razišao blagosivljajući taj sretno do-
živjeli dan. U večer morala je biti velika rasvjeta
ali kiša je u suton sve omela, pa tako bude sve
preneseno za sutrašnji dan. Ranim jutrom na 0-
svitak nedjelje svakoga probudi veselo že.
zvona, i svak se što bolje spremao da prisustvuje
velikom činu, te ga nasljednik Melkisedekov Bogu

rikazivao: Žrtvu Pomirnicu megju o g i svi-
sao: plod odkupljenja lju Oko 10
sati mnogobrojno svećenstvo predvogjeno od ve-
lolučke glazbe i bratovštine sv. Josipa sa barja-
kom i križem, uputi se iz matice do župnikova
stana, gdje priuzme presvj. i prepoš. biskupa, pa
zatim svi skupa uz sviranje glazbe krenuše da
mladomisnika, koji je uz bezbroj svojte, rodbine i
prijatelja čekao kod zelenilom okićenih vrata svo-
je kuće. Preduga povorka stupala istim redom u
nepreglednom nizu dva a dva, a prvi su za sve-
čarom put otvarali njegovi starci roditelji. Čitava
je luka bila svečanim ruhom odjevena, mnoštvo
je zastava i hrvatskih trobojnica resilo puteve, a
po uglovima čitali su se mnogi prigodni soneti.
Svečana je misa započela oko 11 ura uz asisten-
ciju presvj. i prepošt. biskupa Marcelića i presvi.
opata Trojanisa, dok se na trijemu pjevala uz or-
hestar misa pod upravom vrijednog crkovnog or-
guljaša i učitelja glasbe gosp. Furlanija. Krasan
je bio govor veleč. župnika don [va Depola dr-
žan u počast mladomisnika, te se je u očima'mno-

gih suza zacaklila, svijedok onih nutarnjih čuvsta- -

va te su na ganuće svačija srca poticala. Po sv,
misi slijedio je gosposki objed u kući svečarevoj,
kojeg ob& biskupa svojom nazočnošću počastili.
Po objedu prvi ustane mladomisnik da nazdravi
slavno vladajućem sv. Ocu Papi Leonu XIIlI., a
burni poklici i zvukovi prisutne glazbe popratiše
zadnje njegove riječi. Zatim presvj, biskup Mar-
celić lijepim i biranim riječima oslavi mladomis-
nikove roditelje, presvj. opat Trojanis nazdravi
svečaru, a po tom zaredaše jedna za drugom mno-
gobrojne zdravice. Pred večer bio u crkvi svečani
blagoslov, a kad se ovaj svršio, bajaa rasvjeta
prelije se lukom, ga na obali zasvi1i & vatro-
meti još više uzveličaše prizor, Kasnije glazba u-
čini serenadu presvj. biskupu a zatim i miado-
misniku. Tek u ponedjeljak u jutro, kad se paro-
brod s kraja udaljio ponijev sobom visoke nam
goste, mjesto se malo utiša, ali i ako je slavlje
minalo, & ono ćemo ga se uvjek živo u srcu sje-
ćati, kad ujedno dvije svečanosti slavismo: i po-
svetu crkve i mladu misu, pa dok imamo crkvu
da se Bogu molimo, imamo i onoga po komu će
mo da prve naše molitve Bogu prikažemo, Mi će-
mo mu neumorno držat poduprte uzdignute njemu
posvećene ruke, a on će obilje nebeskih blagoda-
ti izrabljivati nama; nama, svom domu, svom za-
vičaju, svojoj ljubljenoj hrvatskoj domovini. Ustraj
dakle, mili naš dum Vicko, ustraj do svrhe putem,
kojim si zaputio, siguran da ćeš tako najbolje ko-
ristiti vjeri i otačbini, kako ti to od srca žele
svi Velolučani.

Boka, 19. Oktobra.*)

Bože dragi, može li ljudska pamet razumje-
ti, srce patrijutičko pretrpjeti, & duša mirno pro-
gutati neke izraze koje naši Srbi lbokelji tako
kad izuste javno i kroz listove, — Tu nedavno
kad sam čitao stare listine, kad sam proučavao
prošlost naše Boke; kad sam listio pjesme ne-
umrloga Kačića; kad sam jao da u našoj
Boki bilo je tri biskupske stolice; kad sam bro-
jio samostane Benedektinaca — (Celestinaca; kad
sam čitav ni& posjeda Konventualaca; kad sam
razmišljao na drug
crkava raztrkanih

kve male budvanske; kad bi u-
e poč: OSMA SNARE Bo-

u po istočnom obredu; u-
morena misao pročitao sam br, O. Zadacenoga

m tie A Re ŠA SOPRANA SRS

Situžna ACO.

3
i
4
ž