iz crnogorske emigracije.

Srpski list ,Novo Vreme“ što izlazi u
Zemunu u svome 84 broju objelodanjuje jed-
no dugo pismo, što ga je uredniku , Zastave“
g. Jaši Tomiću upravio Savo Ivov Ivanović, Crno-
gorac i bivši adjutant Nj. “el. kneza crnogorsko-
ga. Ovo je pismo za naše prilike vanredno zani-
mivo, pak ćemo (nast jati, da ga u kratko i u
glavno prikažemo našijem čitaocima

Poznato je kako je otragu nekoliko mjeseca

izišla jedna knjiga protivu vladavine Knjaza Ni-
kole I. i protivu istoga Knjaza, štampana ćirili-
com, a izdana od ,Glavnog Odbora Crnogorske
Emigracije“. O toj su se knjizi mnogo bavili
domaći listovi hrvatski i srpski, zatim i strani,
svaki na svoj način. Mnogi srpski listovi nijesu
je, kako se izmegju redaka moglo čitati, nepri-
jazno primili, dočim drugi najžešće se na nju o-
boriše. Megju ove posljednje osobito se istaknu-
še ,Srbobran“, ,Srpski Glas“, ,Zastava“ i naš
»Dubrovnik“, pa tražeći pisca ove knjige zausta-
više se na gore spomenutom Savu Ivanoviću i
on im evo sad u ovome otvorenome pismu odgo-
vara na njihove napadaje.

Urednik , Zastave“ Jaša Tomić ubio je svo-
jedobno urednika ,Branika“ Dimitrijevića. A Savo
Ivanović u spomenutomu listu veli mu:

3Ja se radi toga obraćam Vama lično g. Tomiću
što ste kadri pojmiti, kako mi teško padaju uvrede i kle-
vete Vašega lista, kad Vam budem kazao, da je ona u-
vreda zbog koje ste Vi ubili jednog klevetnika i rušitelja
domaćeg mira sasvim mala,

Zaplijenjeno

Pobija zatim tvrdnju da ne postoji crnogor-
ska emigracija i veli da se iz Crne Gore iselilo
6000 porodica. A zašto?

Zaplijenjeno

Ona knjiga protivu knjaza, veli Ivanović,
djelo je ljudi ove emigracije i ničije drugo.

Ovdje Ivanović na dugo pripovijeda ob odno-
šajima u Crnoj Gori, o emigraciji i njezinom Glav-
nom Odboru. A tad odgovara u , Dubrovniku“ na
nekakav dopis iz Boke (Ivanović veli da je taj
dopis sa Cetinja) te kaže kakvo je pismo pisao
27 septembra Knjazu Nikoli, kad je čuo da mu
je jedincu sinu zatvorio vrata osnovne škole. Pa
nastavlja :

Zaplijenjeno

Tada se opet na dugo bavi sa spomenutim
odnošajima u Crnoj Gori, kako bijahu istaknuti i
u onoj brošuri, te završuje ovako:

Zaplijenjeno

z> -

i

Sava [vov Ivanović — Crnogorac
biv. agjutant Njeg. Vis. kneza crnogorskog.
._.

- Ineosmo neke odreske iz ovoga pisma,
Naravno je da mi kao Hrvati nemamo nikakva

ovoj prepirci, jer se ona direktno
= :

Ali nas se tiče indirektno i ne možemo da
stanemo ravnodušni. Tiče nas se, u koliko svaki

lik Prove i

dan očima gledamo želju, borbu i nastojanje oni-
jeh, te se ovdje spominju, a da bi se neki hrvat:
ski krajevi imenom i tvorom pretvorili u srpske.

Proti tome mi moramo uvijek najodlučnije
ustati u ime našeg prava i našeg imena. Ali da
i nije toga, pa da smo zbilja ono što nijesmo —
svi Srbi — evo ovdje toga i previše, a da te pro-
gje svaka volja ovake države i ovake vladavine.
Bilo dakle jedno ili drugo, svakako nam dužnost
kaže, da naroda oči otvaramo, da mu velimo: ne
slijedi piskarale oko ,Srpskoga Glasa“ i ,Dubrov-
nika,“ jer evo vidiš kamo te vode. A zašto te oni
tamo vode, to je valjda kazao isti Savo Ivanović
u onoj izreci, koju smo mi odeblje štampali. I mi
ćemo mu vjerovati, sve dok ne vidimo kategori-
čni dementi, koji bi ostao bez odgovora.

 

O Magjarima."
(za ,Crvenu Hrvatsku“ piše Ivan Andrović).

Na 26 pr. mjeseca digao se je u magjarskom
saboru jedan zastupnik ljevice, poznati već Geza
Polony, pak je stavio na ministra predsjednika
interpelaciju, koja potpuno potvrgjuje magjarsku
zašlijepljenost i skrajnu pretjeranost Zastupnik
Geza Polony pitao je naime ministra predsjednika :

1. ,Znade li ministar predsjednik za skup-
štinu, koja se je obdržavala na Trsatu od člano-
va stranke prava i zastupnika austrijskog carevin-
skog vijeća, da pod okriljem nepostojećeg hrvat-
skoga prava provedu otcijepljenje krajeva, koji
spadaju kruni sv. Stjepana?

2. Smatra li vlada, da su ovakovi pothvati
u skladu sa državnim pravom, koje vrijedi u op-
segu zemalja krune sv. Stjepana?

3. Da li je vlada odredila i što je učinila,
da sapriječe i ,kazne“ takova ,razdraživajuća“ po-
braćivanja, naperena proti časti i semljišnoj ne-
razdijelivosti ugarske držaže ?“

U ovoj interpelaciji koliko rieči, toliko lu-
dosti i pukog ignoriranja historijsko-narodnoga
prava; — te ću da to i dokažem.

Kako misli g. zastupnik Geza Polonyi, tako
bezdvojbeno misle i ostali Magjari; ali svakako g.
Polonyi u magjarskom saboru zauzimlje ono sta-
novište, koje u talijanskom saboru Imbriani. Kao
što je prvomu, g. Polonyi-u, isticanje 1 širenje
magjarskoga prava ne obzirući se nimalo da li sve
to odgovara poviesti i zdravu razumu, tako je is-
to i g Imbriani-u isticanje i širenje onoga tali-
janskog. Dvije tičuće se skrajnosti, koje hoće da
ponize hrv. narod u njegovoj kući. Hoće li uspje-
ti to je drugo pitanje, ali odmah mogu izjaviti da
ne će, jer ,volji jednoga naroda — kako reče za-
stupnik Hausmann na jednom partijskom zboru —
ne može te dugo opirati nikakav čovjek. , Tu vo-
lju ne moše uništiti,“ 1) Niti nepovoljna  vyreme-
na, u kojim žive hrv, narod ne davaju im baš
pravo tomu se nadati, buduć niti ona ne mogu
iskorijeniti iz njegova srca korjen nade u bolju
budućnost, jer se narodnost ne može suditi po
onomu što se čita po novinama, po knjigama i
po Akademijama; po onomu, što se čini na trgo-
vini velikih gradova i na dvorovim i na Vijećim.“ 2)
Svakako bilo to drago ili ne g. Polonyi-u mi će«
mo Hrvati, na temelju ii. 19 temeljnoga zakona,
koje nam sa to daje ,nepovrijegjeno pravo“, ču+
vati, gojiti i braniti svoju narodnost,

G. Polonyi podnipošto ne smije zaboraviti
riječi jednoga magjarskoga lista, koji na upit:
»Zašto magjarski narod nije išao u carevinsko vi-
jeće?“ odgovara: ,der se je bojao sa svoju
žavnu individualnost, Nu što je zlo za nas,

9) Tommaseo: Atti Rep, Ven.“ 1848-40 sv. 1 str, 979,
8) pMagyarorssag“ br. 308, str, 1007,

ve braće Slovenaca, radi, po Polonyi-u, pod okri-
ljem ,uepostojećeg“ hrvatskoga prava, kako da se
provede ,otcjepljenje“ krajeva, koji spadaju kru-
ni sv. Stjepana, jer državna prava samo vrijede
u opsegu“ Ugarske i za to se mora ne samo
»zapriječiti“ dali i ,kasniti“ takova razdraživaju-
ća pobraćivanja, naperena ,proti časti i zemlji-
šnoj nerazdijelivosti ugarske države.“

Da je g. Polonyi malo nepristraniji i pra-
vedniji, on bi se morao zastidjeti pri takovim stra-
stvenim i nepromišljenim izlijevim.

Dakle Hrvat boreći se za svoje sveto i ne-
povrijedivo načelo: Hrvaska Hrvatim radi ,proti
časti i zemljišnoj nerazdijelivosti ugarske države.“

Da je zemljišna nerazdijelivost ugarske dr-
žave“ prosta obmana, šuplja fraza i utopija, to će
svak posvjedočiti, koji je pri svojoj svijesti, po-
što, naravno po Magjarim, k toj ,zemljišnoj ne-
razdijelivosti“ spadaju čak i Srbija i Bugarska.
Evo kako nam to svjedoči Antun pl. Virozsil, pro-
fesor magjarskoga državnoga prava na peštan-
skom sveučilištu objašnjujući pretenzije Magjarš:

Najzad da naslov ugarskih kraljeva bude
potpur, treba da se uzanj navedu i označe i
one zemlje i pokrajine, koje pripadaju ugarskoj
kruni kao: Dalmacija, Hrvatska, Slavonija, Rama
ili Bosna 4), Srbija, Galicija, Lodomirija, Kuma-
nija, Bugarska i Erdelj, čiji se stijegovi, tako-
gjer, vazda nose pred kraljem prilikom svečanosti
krunisanja, od česti kao svjedoci faktičaog (?) i pu-
nopravnoga (?) posjeda tih zemalja, od česti pak,
u pogledu zemalja, koje se već nahode u tugjim (?)
rukama, kao dokaz ili bar opomena na pretenzije,
koje bi ugarska kruna #« 2godnoj prilici, ponovno
mogla podići na te zemlje, koje je već jednom
držala u svojoj državi. 5)“

(nastaviće se.)

,Matica Hrvatska“

Razaslati će ove nedjelje svojim družtvenim
povjerenikom: ,Izvještaj“ Matice Hrvatske za u-
pravnu godinu 1897.“ s molbom, da ga razdiele
med prošlogodišnje članove , Matice“ svog kotara,
da se isti uzmoguu potanko obaviestiti 0: prošlo-
godišnjem družtvenom poslovanju.

Šaljuć ,Matica Hrvatska“ svoj prošlogodišnji
Izvještaj“, obaviestila je ujedno gg. povjerenike,
da će književni dar ,Matice“ za tek. godinu 1898
biti naskoro doštampan i da će se oko nove go-
dine početi razašiljati. Knjiga će ,Matica“ za tek.
god. 1898 izdati u svemu na broj dvanaest (12),
i to devet (9) njih kao redoviti godišnji književni
dar uz obični članski prinos, a tri (3) knjige
u a. nakladi uz sniženu cienu za članove
» Matice.“

Kojige godišnje za članove ,Matice“ jesu :
1. Hoić: Slike iz obćega zemljopisa (Rusija); 2.
Rabar: Poviest najno vremena od g. 1815
do g. 18%8.; 3. Lobmayer: Čovjek i njegovo zdrav-
lje; 4 PE Izabrana djela. Uredio i uvod na-
pisao Mil. Šrepel; 5. Sienkiewica: Pripoviesti. Pre-
veo i uvodom popratio Iv, Gostiša; 6., jčević :
Izabrane pjesme; 7. Tomić J, ki od Bosne.
Pripoviest. Drugo izdanje; 8. M ić; Zeleno
busenje. Pripovijest; i 9. Leskovar: Sjene ljubavi.

Priponjek koje ,Matica godine isdaje
e ko * ove
soja sklad, jesi 1. Koenolon: Izabran ii
reveo i uv škiopan
E članove , Matice“ NO 2. repel; Rim-
ska književnost (ciena za članove ,Matice“ 60
nvč.); i 8. Hrvatske narodne pjesme, Dio drugi:
Muhamedovske pjesme. Knjiga prva. Uredio dr.
Luka Marjanović (ciena za članove ,Matice“ 1
for. 560 novč.) a
..0
Dieleć gg. ,Matičini“ povjerenici: ,Iz
Matice hd 1897.4, dmoljeni e

posovu članove , Matice“, da što
me pinom «dačic“ si tk. god. 1808 (a

PLIME
"
toga su gg.

ij:
L :
i
i

i
!
:

u
i

ss
8
g
i

i
:
E
i
E

i
6
i
i
i

te
|
i
i
a:

š=