iz crnogorske emigracije. Srpski list ,Novo Vreme“ što izlazi u Zemunu u svome 84 broju objelodanjuje jed- no dugo pismo, što ga je uredniku , Zastave“ g. Jaši Tomiću upravio Savo Ivov Ivanović, Crno- gorac i bivši adjutant Nj. “el. kneza crnogorsko- ga. Ovo je pismo za naše prilike vanredno zani- mivo, pak ćemo (nast jati, da ga u kratko i u glavno prikažemo našijem čitaocima Poznato je kako je otragu nekoliko mjeseca izišla jedna knjiga protivu vladavine Knjaza Ni- kole I. i protivu istoga Knjaza, štampana ćirili- com, a izdana od ,Glavnog Odbora Crnogorske Emigracije“. O toj su se knjizi mnogo bavili domaći listovi hrvatski i srpski, zatim i strani, svaki na svoj način. Mnogi srpski listovi nijesu je, kako se izmegju redaka moglo čitati, nepri- jazno primili, dočim drugi najžešće se na nju o- boriše. Megju ove posljednje osobito se istaknu- še ,Srbobran“, ,Srpski Glas“, ,Zastava“ i naš »Dubrovnik“, pa tražeći pisca ove knjige zausta- više se na gore spomenutom Savu Ivanoviću i on im evo sad u ovome otvorenome pismu odgo- vara na njihove napadaje. Urednik , Zastave“ Jaša Tomić ubio je svo- jedobno urednika ,Branika“ Dimitrijevića. A Savo Ivanović u spomenutomu listu veli mu: 3Ja se radi toga obraćam Vama lično g. Tomiću što ste kadri pojmiti, kako mi teško padaju uvrede i kle- vete Vašega lista, kad Vam budem kazao, da je ona u- vreda zbog koje ste Vi ubili jednog klevetnika i rušitelja domaćeg mira sasvim mala, Zaplijenjeno Pobija zatim tvrdnju da ne postoji crnogor- ska emigracija i veli da se iz Crne Gore iselilo 6000 porodica. A zašto? Zaplijenjeno Ona knjiga protivu knjaza, veli Ivanović, djelo je ljudi ove emigracije i ničije drugo. Ovdje Ivanović na dugo pripovijeda ob odno- šajima u Crnoj Gori, o emigraciji i njezinom Glav- nom Odboru. A tad odgovara u , Dubrovniku“ na nekakav dopis iz Boke (Ivanović veli da je taj dopis sa Cetinja) te kaže kakvo je pismo pisao 27 septembra Knjazu Nikoli, kad je čuo da mu je jedincu sinu zatvorio vrata osnovne škole. Pa nastavlja : Zaplijenjeno Tada se opet na dugo bavi sa spomenutim odnošajima u Crnoj Gori, kako bijahu istaknuti i u onoj brošuri, te završuje ovako: Zaplijenjeno z> - i Sava [vov Ivanović — Crnogorac biv. agjutant Njeg. Vis. kneza crnogorskog. ._. - Ineosmo neke odreske iz ovoga pisma, Naravno je da mi kao Hrvati nemamo nikakva ovoj prepirci, jer se ona direktno = : Ali nas se tiče indirektno i ne možemo da stanemo ravnodušni. Tiče nas se, u koliko svaki lik Prove i dan očima gledamo želju, borbu i nastojanje oni- jeh, te se ovdje spominju, a da bi se neki hrvat: ski krajevi imenom i tvorom pretvorili u srpske. Proti tome mi moramo uvijek najodlučnije ustati u ime našeg prava i našeg imena. Ali da i nije toga, pa da smo zbilja ono što nijesmo — svi Srbi — evo ovdje toga i previše, a da te pro- gje svaka volja ovake države i ovake vladavine. Bilo dakle jedno ili drugo, svakako nam dužnost kaže, da naroda oči otvaramo, da mu velimo: ne slijedi piskarale oko ,Srpskoga Glasa“ i ,Dubrov- nika,“ jer evo vidiš kamo te vode. A zašto te oni tamo vode, to je valjda kazao isti Savo Ivanović u onoj izreci, koju smo mi odeblje štampali. I mi ćemo mu vjerovati, sve dok ne vidimo kategori- čni dementi, koji bi ostao bez odgovora. O Magjarima." (za ,Crvenu Hrvatsku“ piše Ivan Andrović). Na 26 pr. mjeseca digao se je u magjarskom saboru jedan zastupnik ljevice, poznati već Geza Polony, pak je stavio na ministra predsjednika interpelaciju, koja potpuno potvrgjuje magjarsku zašlijepljenost i skrajnu pretjeranost Zastupnik Geza Polony pitao je naime ministra predsjednika : 1. ,Znade li ministar predsjednik za skup- štinu, koja se je obdržavala na Trsatu od člano- va stranke prava i zastupnika austrijskog carevin- skog vijeća, da pod okriljem nepostojećeg hrvat- skoga prava provedu otcijepljenje krajeva, koji spadaju kruni sv. Stjepana? 2. Smatra li vlada, da su ovakovi pothvati u skladu sa državnim pravom, koje vrijedi u op- segu zemalja krune sv. Stjepana? 3. Da li je vlada odredila i što je učinila, da sapriječe i ,kazne“ takova ,razdraživajuća“ po- braćivanja, naperena proti časti i semljišnoj ne- razdijelivosti ugarske držaže ?“ U ovoj interpelaciji koliko rieči, toliko lu- dosti i pukog ignoriranja historijsko-narodnoga prava; — te ću da to i dokažem. Kako misli g. zastupnik Geza Polonyi, tako bezdvojbeno misle i ostali Magjari; ali svakako g. Polonyi u magjarskom saboru zauzimlje ono sta- novište, koje u talijanskom saboru Imbriani. Kao što je prvomu, g. Polonyi-u, isticanje 1 širenje magjarskoga prava ne obzirući se nimalo da li sve to odgovara poviesti i zdravu razumu, tako je is- to i g Imbriani-u isticanje i širenje onoga tali- janskog. Dvije tičuće se skrajnosti, koje hoće da ponize hrv. narod u njegovoj kući. Hoće li uspje- ti to je drugo pitanje, ali odmah mogu izjaviti da ne će, jer ,volji jednoga naroda — kako reče za- stupnik Hausmann na jednom partijskom zboru — ne može te dugo opirati nikakav čovjek. , Tu vo- lju ne moše uništiti,“ 1) Niti nepovoljna vyreme- na, u kojim žive hrv, narod ne davaju im baš pravo tomu se nadati, buduć niti ona ne mogu iskorijeniti iz njegova srca korjen nade u bolju budućnost, jer se narodnost ne može suditi po onomu što se čita po novinama, po knjigama i po Akademijama; po onomu, što se čini na trgo- vini velikih gradova i na dvorovim i na Vijećim.“ 2) Svakako bilo to drago ili ne g. Polonyi-u mi će« mo Hrvati, na temelju ii. 19 temeljnoga zakona, koje nam sa to daje ,nepovrijegjeno pravo“, ču+ vati, gojiti i braniti svoju narodnost, G. Polonyi podnipošto ne smije zaboraviti riječi jednoga magjarskoga lista, koji na upit: »Zašto magjarski narod nije išao u carevinsko vi- jeće?“ odgovara: ,der se je bojao sa svoju žavnu individualnost, Nu što je zlo za nas, 9) Tommaseo: Atti Rep, Ven.“ 1848-40 sv. 1 str, 979, 8) pMagyarorssag“ br. 308, str, 1007, ve braće Slovenaca, radi, po Polonyi-u, pod okri- ljem ,uepostojećeg“ hrvatskoga prava, kako da se provede ,otcjepljenje“ krajeva, koji spadaju kru- ni sv. Stjepana, jer državna prava samo vrijede u opsegu“ Ugarske i za to se mora ne samo »zapriječiti“ dali i ,kasniti“ takova razdraživaju- ća pobraćivanja, naperena ,proti časti i zemlji- šnoj nerazdijelivosti ugarske države.“ Da je g. Polonyi malo nepristraniji i pra- vedniji, on bi se morao zastidjeti pri takovim stra- stvenim i nepromišljenim izlijevim. Dakle Hrvat boreći se za svoje sveto i ne- povrijedivo načelo: Hrvaska Hrvatim radi ,proti časti i zemljišnoj nerazdijelivosti ugarske države.“ Da je zemljišna nerazdijelivost ugarske dr- žave“ prosta obmana, šuplja fraza i utopija, to će svak posvjedočiti, koji je pri svojoj svijesti, po- što, naravno po Magjarim, k toj ,zemljišnoj ne- razdijelivosti“ spadaju čak i Srbija i Bugarska. Evo kako nam to svjedoči Antun pl. Virozsil, pro- fesor magjarskoga državnoga prava na peštan- skom sveučilištu objašnjujući pretenzije Magjarš: Najzad da naslov ugarskih kraljeva bude potpur, treba da se uzanj navedu i označe i one zemlje i pokrajine, koje pripadaju ugarskoj kruni kao: Dalmacija, Hrvatska, Slavonija, Rama ili Bosna 4), Srbija, Galicija, Lodomirija, Kuma- nija, Bugarska i Erdelj, čiji se stijegovi, tako- gjer, vazda nose pred kraljem prilikom svečanosti krunisanja, od česti kao svjedoci faktičaog (?) i pu- nopravnoga (?) posjeda tih zemalja, od česti pak, u pogledu zemalja, koje se već nahode u tugjim (?) rukama, kao dokaz ili bar opomena na pretenzije, koje bi ugarska kruna #« 2godnoj prilici, ponovno mogla podići na te zemlje, koje je već jednom držala u svojoj državi. 5)“ (nastaviće se.) ,Matica Hrvatska“ Razaslati će ove nedjelje svojim družtvenim povjerenikom: ,Izvještaj“ Matice Hrvatske za u- pravnu godinu 1897.“ s molbom, da ga razdiele med prošlogodišnje članove , Matice“ svog kotara, da se isti uzmoguu potanko obaviestiti 0: prošlo- godišnjem družtvenom poslovanju. Šaljuć ,Matica Hrvatska“ svoj prošlogodišnji Izvještaj“, obaviestila je ujedno gg. povjerenike, da će književni dar ,Matice“ za tek. godinu 1898 biti naskoro doštampan i da će se oko nove go- dine početi razašiljati. Knjiga će ,Matica“ za tek. god. 1898 izdati u svemu na broj dvanaest (12), i to devet (9) njih kao redoviti godišnji književni dar uz obični članski prinos, a tri (3) knjige u a. nakladi uz sniženu cienu za članove » Matice.“ Kojige godišnje za članove ,Matice“ jesu : 1. Hoić: Slike iz obćega zemljopisa (Rusija); 2. Rabar: Poviest najno vremena od g. 1815 do g. 18%8.; 3. Lobmayer: Čovjek i njegovo zdrav- lje; 4 PE Izabrana djela. Uredio i uvod na- pisao Mil. Šrepel; 5. Sienkiewica: Pripoviesti. Pre- veo i uvodom popratio Iv, Gostiša; 6., jčević : Izabrane pjesme; 7. Tomić J, ki od Bosne. Pripoviest. Drugo izdanje; 8. M ić; Zeleno busenje. Pripovijest; i 9. Leskovar: Sjene ljubavi. Priponjek koje ,Matica godine isdaje e ko * ove soja sklad, jesi 1. Koenolon: Izabran ii reveo i uv škiopan E članove , Matice“ NO 2. repel; Rim- ska književnost (ciena za članove ,Matice“ 60 nvč.); i 8. Hrvatske narodne pjesme, Dio drugi: Muhamedovske pjesme. Knjiga prva. Uredio dr. Luka Marjanović (ciena za članove ,Matice“ 1 for. 560 novč.) a ..0 Dieleć gg. ,Matičini“ povjerenici: ,Iz Matice hd 1897.4, dmoljeni e posovu članove , Matice“, da što me pinom «dačic“ si tk. god. 1808 (a PLIME " toga su gg. ij: L : i i i ! : u i ss 8 g i i : E i E i 6 i i i te | i i a: š=