«< i mati m da s& Turska Hrvatska spoji sa Hrvatskom. Dali će Srbija imati ostati dio Bosne, a Crna Gora Hercegovina — to ćemo bezdvojbeno vidjeti u ne dalekoj budućnosti. (Svršiće se.) Milosrdne sestre u vojničkim bolnicama. Donaša , Reichswehr“ 27 Novembra o. g pod ovim naslovom riječi, koje mogu mnogomu zane- šenjaku otvoriti oči, da spozna gdje je prava vje- ra, gdje su oni, koji poput svoga Božanskoga U- čitelja djela milosrgja iskrenom dušom i ljubavlju otvorenom ispovijedaju činom i životom. Donaša- mo zato riječi ove, da se i po Hrvatskoj čuju i da osobito oni, kojima je geslo: Bog i Hrvati! — uvaže prvu riječ svoga gesla počitanjem onih, ko- ji se Bogu posvetiše i narodu u nevolji da budu na utjehu i pomoć: ,Sav svijet poznaje one plemenite gospogje (Frauen), koje odlučno i junački život svoj žrtvu- ju milosrgju najljepšim ali i najtegotnijim načinom u njegi bolesnika. Pred nekolike dane pohvalilo i zahvalilo im u ime g:agjana samo Veličanstvo radi skromnoga i požrtvovnoga rada. Posvuda za- ista poštuju milosrdnice; da i sama se surova i divlja narav divi blagotvornim djelima krotkih se- stara u podvorbi. Za počasti, u svim poteškoća- ma — u ratovima one su djelovale uspješno i naj- bolje. Mnogi zahvaljuju njihovoj njegi, da su si očuvali zdravlje, život — & i vječnost. S toga se baš veselimo, što je i za vrijeme mira njega bo- lesnih vojnika ovim plemenitim gospogjama po- vjerena. 2 Prosinca na dan jubileja Previšnjeg za- povjednika vojske preuzeti će (v. preuzele su) de- set milosrd. sestara njegovanje u vojničkoj bolni- ci br. 1 u Beču kod teško bolesnih vojnika. Dvo- riti će i teško bolesne časnike, ako to zaželi li- ječnik, bolesnik ili njegova svojta. U vagjati milo- srdnice u službu vojničkoj zdravstvenosti za vri- jeme mira, to je važan napredak. Iskustvo potvr- stjuje kao i liječnici sa bolesnicima, da je osobito razborita ženska podvorba velika pomoć bolesni- jima i da je tim vrednija i uspješnija, ako ju po zvanju izvršuju. Muškarac, a k tomu vojnik, koji službu bolničarsku obično proti svojoj volji i na- gnuću bez osobitog čuvstva spram bolesnika du- žnošću smatra, — koji gubi strpljivost kraj hira bolesničkih i tobožnjih mušičavosti, a time često bolesnika ne podiže k zdravlju — vojnik takov u podvorbi neće moći nikada tako njegovati kao mi- losrdne sestre. Nije to prvi put, da sestre preuzimaju nje- gu u bolnici vojaičkoj br. 1. Za vojne 1859 i 1866 pozvane su bile milosrdnice iznimno u potrebi, da dvore ranjenike. Uspjeh im bio dobar. Liječnici i bolesnici tako su bili zadovoljni, da se već onda mislilo na to, da sestre uvedu u vojničke bolnice. Prijašnje iskustvo sada je tim povoljnije, jer su presude proti milosrdnicam silom činjenica odstra- njene. Trebalo bi u svima voju. bolnicama dvorbu povjeriti milosrdnicama .... U njegi bolesnika za pravo je istiniti humanitet.“ A. J-ar. U Dubrovniku, 8 Decembra. U pretprošlom broju donijesmo kratku vije- sticu 0 ponudi, što je dubrovački Srbi učiniše du- brovačkijem narodnjacima za kompromis u sabor- skim i općinskim izborima. Iznesosmo suho samu stvar, kako je tekla, ustežuć se izričito svakijeh komenata i ne bi se više na to bili ni osvrtali, da nas ne izazove srpska , Nesavisnost“, koju Sr- bi izdaju u Spljetu, da pod krinkom , bratske slo- ge“ posrbljuju Hrvate i odvraćaju ih od idejala: sjedinjenja Hrvatske, koje Srbi — u ime Velike Srbije — žele da ruše. Ovoj Nesavisnosti — mi- mogred rečeno — sa strane Hrvata (!!!) daje ime ski, a narodnjaci učiniše tu veliku pogrešku, što na hrvatski dogovor pozvaše i pravaše, te ovi ,sve pokvariše“. ,Nezavisnost“ je radi toga čisto lju- tita na pravaše. Zašto? Na skupštini hrvatskoj u Dubrovni- ku rekao je naš Urednik, na ime stranke prava, vogjama nar dne hrvatske stranke: Mi jesmo za to, da Hrvati u Dubrovniku složno i dogovorno rade U to ime spravni smo stupiti s vama u do- govor, pa evo izjavljujemo, da u poslu zastopni- ka za grad glasovaćemo i radit za kandidata i pristašu vaše stranke, da ne izagje protivnik. A u izborima općinskim spravni smo takogjer radit složno i dogovorno. Ali mi sa Srbima nećemo. A zašto nećemo? Zato i sve dotle, dok Srbi rade proti našem načelnom programu hrvatskom ; dok oni pobijaju hrvatsko ime i sve što nam je sveto; pa, ako baš hoćete da znate, zato, jer mi u Dubrvvniku ne priznajemo srpske narodnosti, Dubrovnik je hrvatski grad, to je bio i to će o- stati; mi u Dubrovniku nećemo nikada da dijeli- mo, što dižimo da je naše i zato nikakovih tran- zakcija sa hrvatstvom hrvatske Atene. Pogibelji od nenarodnog tugjina tolike nema, naši talijana- ši nijesu tako jaki, a ako su — opet su krivi Srbi, koji su se s njima združili i njih iz mrtvi- la podigli Stranka prava u Dubrovniku nije narodnja- cima veživala ruke; oni su mogli primiti srpsku ponudu i mi bi tada ostali osamljeni. Ali dubro- vački narodnjaci srpskom kompromisu pretposta- više hrvatsku slogu i dobro uradiše. Srpski pred- log našao je doduše zagovornika u narodnoj stran- ci, no pravaši pobijediše. n»Otvoreno velimo, pravaši su krivi razdoru Srba i Hrvata.“ Tako piše ,Nezavisnost.“ Ali se Dubrovčani sjećaju kako su Srbi svojedobno prvi odbacili načelo sjedinjenja; kako su se odmetli od narodne stranke još onda, kad se u nas sa pra- vaše nije ni znalo; kako su nijekali opstanak Hr- vata svud a najpače u Dubrovniku, gdje su Hrvati bili neprestano napadnuti, blaćeni i ruglu izvrgauti u čemu se isticao Stražičić, dauašnji zagovornik slo- ge; kako su ti Srbi skinuli hrvatske trobojnice kojim su se kitili; kako su napokon proti narod- njacima (pamtimo: proti narodnjacima) združili se sa najgorim narodnim dušmaninom, sa talija- našima! A , Nezavisnost“ budalasto ili zlobao veli, da su svemu tome krivi pravaši |! Nego Srbi prevariše se u računu: savez sa talijanašim malo im je koristio, a talijanaše vrlo ojačao. Naprotiv sva galama proti Hrvatima malo ima je pomogla; narod se osvijestio i došao u svo- je kolo. Hrvatstvo u južnoj Dalmaciji napreduje. Šta će da počne ova šaćica interniranih Srba u Dubrovniku? Oni su sada lijepo računali: Pružimo ru- ku narodnjacima; ovi su većinom starija čeljad, a neki med njima naši prijatelji. Ako ponudu pri- hvate, biće na oći pola i pola: u sustini vladaće- mo mi, A az to, pošto pravaši, znamo, s nama oe- će, mi smo i u Dubrovniku rascijepali Hrvate, Onda je nama lako, pak ćemo sa narodnjacina, kad budemo mogli, brzo obračunati i bacićemo ih na stranu ko istijesteni lemun, kao što smo i pri- je učinili. Oada će zbilja Dubrovnik postati srp- ski grad. Ali računi se pomrsiše, pa je naravno da srpska ,Nezavisnost“ psuje pravaše i ,Crvenu Hrvatsku“, koji se nijesu dali na ovaj lijepak i obranili načelo i interes hrvatski. Sve ovo pruža jedan dokaz velike srpske im- potencije u Dubrovniku i političke špekulacije ko- jom trguju sa strankama bez obzira na desno ili na lijevo, Zuačajne stranke toga ne čine, Na u- vrede ,Nezavisnosti“ proti ,Crvenoj Hrvatskoj“ ne zaslužuje da se osvrćemo. Neka ih preštampa skom duhu. Ali pošto , Jedinstvo“ ne može sve da piše stv bi htjelo, to ga popunja , Nezavisnost.“ Ono su filijalke srpskih orgaua pod krinkom hr- vatstva ili ,bratske sloge.“ A za Dubrovnik neka nikoga ne bude briga. Mi znamo što je naše na- čelo; što možemo, učinićemo, ali se načelu neće- mo iznevjeriti. i -* . . Naši dopisi. U Pridvorju, 3 decembra. Molim Vas, gosp. uredaiće, da biste izvolili ovo nekoliko redaka uvrstiti u Vaš list: Ovdješnja škola, a možda tako i one na Mrcinama, Ploči- cama i u Popovićima, primila je od školske Vla- sti raspis o načinu proslave prerijetkoga slavlja, pedesete obljetnice vladanja Njeg. Veličanstva, seoskom poštom u četvrtak na 1. 0. m. otpodne. Ovaj spis predan je pošti u Dubrovniku na 46. pr. mj., na 28. prispio je na Grudu, a na 1 de- cembra, eto, srecno i ovdje dopade. Dakle od Du- brovnika do Pridvorja 7 (sedam) dana4, a dobar pjesak može stići u 5 (pet) sah., ako ne i prije. — Da nije učitelj prije djeci naredio, u dogovo- ru sa mjesnom crkovnom vlasti, kako će skola proslaviti ovu toliko željkovanu svečanost, ili da je u raspisu bilo štogod, te je zahtijevalo dulje priprave sa strane škole, odista, bio bi se učitelj lijepo izložio pred svojim starješinama; a zato imao bi da ostane zahvalan brzoj (ue budi joj uroka!) seoskoj pošti. A da je i amu seoska po- šta tri puta na sedmicu, ne bi se takova šta zbi- valo. N. Ljubidrag, učitelj. Spljet, 6 Decembra 1898. Hrvatsko dramatićno društvo pod upravom gosp. D. Freudenreich-Veseljkovića već je počelo raprezentacijama. Teatar je dovoljno posjećen, te će društvo lijepo uspjeti, ako nade ne prevare. Prvi su se dan dali ,Granićari“. Drugi su daa predstavljali Molierov ,,Škrtac*. Gospodin Veseljković je zaao dobit više aplausa kao valjani škrtac, Valjana po- srednica se pokaz l+ g.dja Kandućar. Drugi su glumci dovoljno predstavljali. Gosp. Kandućar, koji je predstavljao Valerija imao bi malo, da svoju ulogu prilagodi naravnosti i polakše da go- vori. Treću večer ,Truli Dom“ napisao Srgjan Tucić. Lijepa slika 1z ruskog života, Ovu je ve- čer gospodin Veseljković bas lijepo predstavljao. Interpretirati bolje uloga od pisara nije mogao, Pravu sliku od ruskog starešine i podvornia. iua- li smo u osobam gosp. Varjačića i Kovačića. Te je i ovu večer guja Kandučar lijepo prikazivala svoju ulogu. Doćim nas razveseli mali i dražesni nFedja“ zastupan po ggjici Cievarić. U opće su svi glumci bolje uspjeli u ovoj marodnoj drami. Četvrta je predstava bila ,Misli da je bolestan“ od Moliera. | ova je komedija dobro uspjela. Svi se glumci pokazuju valjani. Naravuo još su tugji našim običajima i našem govoru, te će morati, da neke izraze i riječi sasvim provijene i zamjene s našim. Tako će se morati jezik jvs po- praviti a nagiasak u govoru prilagoditi našem. Mi volimo osim toga mumiku živahniju, do- čim su oni navikli umjerenijoj, koja je dobra sa- mo za sjeverne narode. Ovo su sve stvari, koje će se lako popraviti, ali ipak ih se popraviti mo- ra. Zato bi se mogla zauzeti ovdješnja inteligen- cija. Najbolje bi bilo, kad bi se umiješalo i neko- liko nasih dletanta, Naši su diletanti i onako poznati radi svoje naravnosti i agilaosti u predstavijanju, pak bi to lako pošlo za rukom. Tako bi se ostali glumci privikli našem go- voru i naglasku, te bi 1stintivno imitirali narav- nost i agilaost naših ljudi, stvari najglavnije, da se dobro predstavlja. Dakle ćemo napokon imati naše narodno dramatsko društvo, koje će moći udovoljiti ne samo nas nego i sadašnje nezado- voljnike, Radimo za to dakle. Fortiter in re suaviter in modo, Prije nego svršim mislim, da nije s gore spomenuti, da bi se moralo preporučiti gosp. Ve- seljkoviću, da strogo zabrani svojim glumcima njemčarit. Valjda će i njima bit poznato, da nijesu ov- dje kao kakvi kulturtršgeri, već da hrvatski pred- stavljaju. A. N. Kotor, 5 Decembra. Talijanaški ,l Dalmata“ u svom 94 njekakvi dopis toboš iz Ercegnov š * = F g i: i i Hi: 3šE : ž : | zi tedlis sin i :$j i ili tj i : i | Hi