mr ti. bas atno tt Južnoj Dalmaciji, ako i pola- gano, napredujemo. Srpstvo je elo, da može gamo, a kad tamo, uvidjelo, da je oslabilo, te se prinuždeno opeta združiti sa Talijanima. Naša bor- ba i ako teška. ali je uspješna i možemo laskati, da je ovamo — uzevši u obzir narodnju našu ćud,-Ndja je drugčija nego u ostalim hrv. zem- nis _prosječno mnogo svijestniji. itiji dogagjaj god. 1898 u hrv. ži- votu ostaće svakako one Slovenačke izjave na tr- gatskoj skupštini stranke prava u prilog hrvat- skoj, državnoj ideji i oduševljenje kojim su braća Slovenci pozdravili te izjave. Više nego na političkom napredovasmo na kulturnom polju. Ove godine nije istina izašlo pi- kakvo epohalno djelo u našoj prosvjeti — izuzev Klaićevu povijest, koja je počela izlaziti i zaslu- žuje da se spomene, zatim i umjetnička izložba. Ali ova borba koja se počela da vodi izmegju dva pravca, starijeg i novog, izmegju mlagje i starije generacije, i ako dosle nije dala faktičnog ploda, mnogo i mnogo obećaje. Sada pitanje je: da li prosvjetom k slobodi — ili slobodom k prosvje- ti? Bilo kako mu drago, dobro je da se prosvje- ta širi, a doći će i sloboda i po našoj raboti, i po dogagjajima koji se oko nas odigravaju. Ugledajmo se! Malena mikroskopična Danska i velika silo- vita Njemačka uhvatiše se u nemili koštac. U Schleswig-Holsteinu, koji je nekada pripadao Dan- skoj, imade oko 200.000 Danaca. Oni šalju u Ber- linski parlamenat svoga zastupnika Danca i sva njemačka naprezanja, da ih raznarode ostadoše bez ikakva uspjeha. Malen je broj, ali su junaci. Suviše megju ovim Dancima u Njemačkoj imade mnogo učitelja, svećenika, privatnih činovnika itd. koji su rodom i državljanstvom iz Danske države. Prusi su prijekim okom gledali ove Dance, jer ih smatraju glavnom zaprijekom ponijemčenju pruskih Danaca. Zato, kao što i_za austrijske Slave- ne iz Pruske Šleske, odlučiše izgon en masse dan- skih podanika iz gornjih pokrajina ! To je Dance s razlogom do zla boga ogor- čilo. Ali što će malena državica naprama ogrom- nom carstvu ? Da mu zar navijesti rat? O tome ni pomisliti! Pa ipak Danci navijestiše N'jemci- ma, ako ne ubojni a ono pravi kulturno-ekonom- ski rat. Vi nećete naših podanika u vašoj državi? Dobro; a mi nećemo vaših proizvoda. Rečeno, učinjeno — svi Danci skočiše kao jedan čovjek da zatvore vrata njemačkoj industri- ji i trgovini. Niko više u Njemačkoj ništa ne ku- puje. Obratiše se, za što im treba, drugovdje u Holandiju, Belgiju, Englesku, Rusiju. Ali iz Nje- mačke ništa ! U Kodnju listovi ne primaju vijesti ni oglasa njemačkih izvora — za njih njemačka roba više ne opstoji. Danci su žilav, obrtan po- morski narod. U svjetskoj konkurenciji oni će la- ko i drugovdje naći, pa makar i skuplje platili. Računa se da će ovijem Njemačka izgubiti na go- dinu oko 200 milijuna maraka izvoza, Mnoge fa- brike i firme, koje su sa Danskom radile, nemilo će osjetiti, te se već javlja, da su se neki indu- strijalci obratili na vladu da naredbe opozove, jer njima prijeti krach i besposlica otpuštenih radnika. Malobrojni Danci pokazaše se narodom, sa- Ovo je lijep, poučan i utješljiv et Bi« rodne samosvojnafti. Maleni su broj pei, ali su duhom veliki. Baš zato njihovo je ime pozna- to po svemu svijetu kao ime štovanja vrijedna na- roda. A njihova literatura, plod političko-narodne svijesti i jedrine, nameće se, kako vidimo, cijeloj Europi. Danski pisci prevagjaju se pohlepno na velike europske jezike. Uz Dance su i Norvežani, narod još manji od danskoga. Oni sada nemaju doduše borbu sa Nijemcima, nego je vode sa Švedima, narodom bratskim i srodnim kao što su Srbi i Hrvati. Ali oni neće da se pošvede nego se drže ko iko i o- va njihova plemenska energija daje im slavno ime u svijetu, a u književnosti one poznate velikane, kojim se divi naš svijet. Ej vi mlohavi sanjari besposličari, koji pro- povijedate abdikaciju Hrvata, evo vam ovdje pri- mjera ! Učite i ugledajte se, ako još uopće imate snage i volje za ikakav narodni rad. Samouboj- stvo roda, koje nam licemierno i zlobno pod raz- nim krinkama predlažete, nije nego plod impoten- čije vaše za ikakvu borbu, pa mislite da će vas vaše kombinacije, u vašoj glavi lako ostvarive, dovesti i uzdržati u prvim redovima, kamo poka- zujete veliku želju. Ugledajte se u ove malene, žilave narode, kako se brane, ili ne! ugledajte se u istog crva na zemlji, koji se svija i otimlje kad ga zgaziš. Šta zar sam Hrvat da bude iznimka u prirodi ? Nikada ! Hrvatu Gornje Dalmacije. Citao sam u ,Jedinstvu“ tvoje isporegjiva- nje Staročeha i Narodnjaka, pa Riegera i ne znam koga, jer si ime ispustio, valja da mehotice. Pa jer se tvoj mirni način pisanja nama Hrvatima u Doljnjoj Dalmaciji mili, a nijesmo ga obični ima vremena naći u nekome listu, molio bi te da pro- slijediš, te nas obavijestiš i posvema uvjeriš. Vidiš, mi smo ti amo dolje Hrvati; ne mis- limo svi jednako, ali smo Hrvati i nagjemo se svi skupa, kada se o Hrvatstvw radi. Ali tamo gore u Dalmaciji čudnih stvari vidimo i čujemo. Ti kažeš da su narodnjaci u nas što staro- česi u Češkoj. Oprosti. Nama se čini da su na- rodnjaci ko crvena isplavljena suknja, na kojoj se vidi amo tamo još dosta crvenih niti; ali ih je mnoštvo ružičastih, mnoštvo bijelih, a mnoštvo čak i žutih. Pa se nama koji smo skroz i skroz crve- ni, čudno čini, da bi ti narodnjaci mogli biti slič- ni staročesima, koji su svegj bili iste šare, a ni- kada sebe sanijekali nijesu. Istina je, stari narod- njaci mogli bi se usporedit staročesima, stari, te su skroz crveni bili; ali pozniji, sadašnji narod- njaci, ono crveno isplavljelo sukno, može li? ka- ži nam, ti, mirni čovječe, i uvjeri nas. Rieger taj vogja Staročeha računao je, prama okolnostima se vladao, a pogriješio je što i više nije računao ne samo vanjskim okolnostim, nego i snagom i sviješću svoga naroda, koji je bio jači nego se je on uzdao. Da politički vogja ima biti hladan račundžija dotle dopiremo i mi; da se i- made okoristiti prigodama, to znademo; jer zec neće dva put ispred nogu proći, pa ti u tom raz- log dajemo. No da isporegjivanje bude potpuno, kaži, je li Rieger proti odlučnijoj češkoj stranci, proti Mladočesima, sklapao kompromise s vladom, s& Nijemcima, s feudalnim ustavovjercima — je li volio Nijemcu, feudalcu, vragu više nego Mlado- čehu, ko što biva tamo u Dalmaciji ? Popuni dakle tvoje isporegjivanje, a biće ti Hrvat iz Dalmacije Dolnje. . &ustrijski iseljenici u Novoj Zelandi. G sio setove donesi londonski Times om j b Me U ee luka. <o. doosjesoo Auckland, 22 Decembra. haran (nenarodne) Misli, Koliki smo, tu smo i hoćemo | sastanak sa Prvim Ministrom gosp. Seddon-om NE kao narod i kao drža- 1330 ri Paša pr e va njihova deviza. A da motre ,iz više- vagjenju Sm: australske ga“, kao neki kod sas, što u sloći, besposlci, il | č00 Aostrijupaca. ali nijesu nagli da Bazu nai. inadu ,motre“ — davao bi ih bilo nestalo u mo- nje te se nalase u nevolji. Iseliše se proti savje- ru od 60 milijuna Nijemaca, koji snijevaju kako | tu njihove vlade, prevareni jedino od parvbrodar- Prvi Ministar odvrati izjavotti, da vladacnije odgovorna. Ta sw.čeljad došla n& vla- stiti risico, pak moraju da MJ 1 posljedice. Opazi još da uopće ova vrsta iseljenika ne dola- ze nikad da se nastane kao naseonici, nego pri- štede nešto malo novaca pak se vraćaju kući. U- vjeri da novim zakonom učinjenim na onom oto- ku za sistematiziranje vagjenja gumme nije im u- činjena nikakva nepravda, nego se sa Austrijan- cima postupa kao i s drugi. Konsul prizna prav one legislacije, no nadoda da upravo ne zna kako bi pomogao one te zaštićuje. Prvi Ministar nadostavi, da je vlada za sa- dašnje stanje stvari providjela i da se boji, da će ovi iseljeni postati ozbiljan teret za državu. On je obznanio austrijsku vladu. Otkad se je poveo ovaj razgovor došl 4 još 100 Austrijanaca, te su tako položaj napravi- li vrlo ozbiljnim.“ — Ovako Times. Suvišno je napominjati, da ovi Austrijanci, o kojim govori Novozelandski prvi ministar, većim dijelom su naša čeljad iz na- šijeh krajeva Dobro bi bilo, da oni koji sa narodom opće, ovu mu vijest lijepo pred oči stave, neka se do- bro razmisli prije nego odluči da ide u Novu Ze- landu, ili kako u nas vele na kraj svijeta, što zbilja u neku ruku i jeste. Žalosno je da se naši ljudi slijepački pušta- ju zavagiati, pa da se kaju tamo — kad im na vrijeme ne bude. »ll Dalmata“ luduje. Zadar, 25 Decembra. »ll Dalmata“ drži se onog načela: Ko zad- nji govori ima pravo. To načelo vrijedi kod br- bljavih baba ali ne kod razboritih ljudi. S druge strane izdišuć junači da tim javi svijetu, da je još živ i ako su mu obnemogle sile malaksale. ,Dal- . mata“ u br. 102 od 24 ov. mj. iza kako je sve doslovce odobrio što smo mi u zadnjem članku rekli u br. 51 ,C. H.“ od 17 o, mj. hoće ipak da je istina što je on pisao u 97 br. i da ima pravo. »D“ u svojoj trzavici, rekao je jednu istinu, i ako ju je malo okrpjio, koja zlata vrijedi: ,lI villici del- la campagna sono slavi: ma la citta & pretta italia- na“ (? opaz. dop.) Eto hvala Bogu i on pri smiti pri- znaje da hrvatskom zadarskom općinom uepravedno upravljaju njegovi mecene, a ti hrvatska narodna stranko, jesi li razumjela što sam ,D.“ očituje u svo- joj trzavici; nije li to loša svjedočba za tebe kad puštaš da tom općinom upravljaju samozvani Ta- lijanci ; je li to pravedno i dostojno; je li to na ko- rist i uhar Hrvatske ? Nama se čini da je barem za to došao zgodan čas, promisli te odluči da bu- de pravica, koju nam i sam ,D“ priznaje. ,D“ pritisnut o zid naših dokaza radi, priznaje da je okolica zadarska sva hrvatska samo ne dopušta da je Zadar hrvatski već veli: | anima di Zara & tutta quanta italiana. Po malo bolesniče, što se lasno tvrdi još se lašnje niječe i opovrgava, pa ćemo mi ne slijedeć tebe s dokazima na srijedu. Da je Zadar u prošlosti sve do naših dana bio hrvatski takogjer priznaje ,D.“, ali sad da nije već o pretta italiana.“ Nu ako je zbilja tako, komu: se drže pripovjedi, pjevaju se sv. poslanice i sv, evangjelja hrvatski u stolnoj crkvi sv. Stošije; ko- mu u ma, ć. 00. isusovaca, Kapucina, Franjevaca i u Trećsredaca u sv. Mihovila u sv. Marije? Ko onda u Zadru hrvatski govori ? Gledajte čuda ne čuvena. ,D“ priboden o zid gradi se kao da je on i njegovi mecene šti- tnik hrvatskog jezika pa veli: ,ll podesta parlo al popolo della campagua neli' idioma da questo usato, a far vedere, appunto, che noi non si sprez- za la liogua slava. ma la si adopera čon amore, come |' adoperatono e |' adoperano i pil ragguar- devoli uomini nostri, ricambiati da quell' affetto popolare, che molti capoccia croati no in« vidiare, raggiungere mai.“ Niko veseliji od nas i radosniji kad bi to bila istina, ali djela protivno kažu, & ,D“ je lijepe riječi kazao ne iz srca već da se opravda i da i iz Skripca sebe i svoje pe N. Trigarić, načelnik sadarski, i svi tvoji ugledni skutvnoše ne govore, kao ni ti, hr« vatski iz srca i iz ljubavi prama hrvatskom h već iz nužde: ili da savaraju prosti ha radi. Kad bi bilo istina što ,D“ as