List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. |i
U DUBROVNIKU 2 Januara 1897.
A HRV
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, & dopisi
4:50, na po godine tior. 2:25, za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, a za Austro-Ugarsku, || šalju se Uredništvu.
i Bosnu Hercegovinu s poštrm: na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50, za inozemstvo
fior. 4:50. i poštarski troškovi
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
je predbrojen i za došasto polugodište.
DUBROVNIK, 2 Januara.
Ulazeći u sedmu godinu našega opstanka,
suvišno je, mislimo, da se ponovo prestavljamo
hrvatskome općinstvu. Ne treba na dugo dokazi-
vati potrebu i prijeku nuždu ovoga hrvatskoga li-
sta u Dubrovniku, jer o tom je već svak uvjeren.
Mi se možemo podičiti s našijem radom i s pe-
nosom pogledati na uspjehe, što smo ih na narod-
nome polju ili sami postigli, ili pak dosta dopri-
njeli, da se oživotvore. To svak vidi i osijeća, ko
prispodobi narodnu svijest ovih krajeva kakova je
sada, sa položajem od nazad nekoliko godina.
Al ovdje je Hrvatstvo izloženo nemilijem u-
darcima i osnovama moćnih protivnika. Zato je
pravedno kada. Dubrovnik, ta hrvatska Atena, ra-
di svoje prošlosti, sadašnjosti — i budućnosti, pi-
ta i očekuje zauzeće svijeh pravijeh i rodoljubni-
jeh Hrvata. Borba koja se amo vodi, vodi se u
prvom redu za našu narodnu eksistenciju; to je
borba za naš opstanak, za opstanak Hrvatstva,
koje nam se hoće da satare i isćupa iz našega pu-
ka' raznovrsnim srestvima, izmegju kojih pisana
laž nije najzadnje oružje.
Naša braća, kojim ta pogibelj ne prijeti o0-
nako kao nama, ne pojme kako je to mučna bor-
ba, kako se tu brani zemljište pedalj po pedalj
da ostane spravno za onaj veliki dan, koji mora
doći narodu te vjeruje u svoju budućnost, da o-
stane sačuvano za onu veliku ideju, s kojom do-
bivamo pravo. da se zovemo imenom Hrvatske.
Godinom, koja je prošla imasmo prilike, da
hrvatskom narodu iz onih južnih krajeva dojavi-
mo više radosnih glasova o našim pobjedama. Mi
se nadamo da neće biti zadnje, & neće sjegurno,
jer će izmecju nas i ostale braće i nadalje opsto-
jati onaj vez, koji nas je moralno već ujedinio u
jednu nerazdjeljivu cjelinu hrvatske uzajamaosti.
Što se pak napose tiče ,Crvene Hrvatske,“
ona obećaje, da će od sada kao i do sada sve
svoje sile uložiti, da bude u ovim stranama zub-
ljom hrvatske svijesti i branikom hrvatskih pravi-
ca proti hrvatskim dušmanima, ma kako se god
oni nazivali. Preporučujemo se dakle dobrim Hr-
vatima na svim stranama domovine naše, da do-
gju u susret našemu radu, da nas podupru nez-
natnom predbrojbom, koju ne bi potreba bilo ni
pitati, da naši rodoljubi znadu, kakvim se sres-
tvima služe i raspolažu proti nama protivnici naši.
mn — m ši ii
Malo razgovora o novoj godini.
Godina te je prošla i ako ne bijaše od oni-
jeh, koji će se spominjati, ipak je ostavila svoji-
jeh tragova. Nije bilo velikih bitaka na zemljištu
Hrvatske, ali se svejedno vodio boj, a tamo i amo
bivalo je i žestokog kreševa za obranu Hrvatstva.
Ewo Zadra, Kotora, Dubrovnika, Gorskog Kotare,
Istre, Srijema i drugih krajeva. Negdje nam je
dobro pošlo, a negije je opet nezakonje omelo
pravedne težnje Hrvata. No uz ove bojeve, koji su
glatki, jer su proti dušmaninu narodnog imena,
bilo je i takovih, u kojim smo možda i mi sudje-
lovali, ali bismo svi voljeli. da ih nije bilo. To su
naše domaće raspre stranačke, koje su većinom
ostavile otvorenu ranu, a ponekad bile od žalosnih
posljedica. Naša stara nesloga imala je i ove go-
dine svoju žrtvu,
Za oglase, priopćeno,
No sve valja uzimati razborito. Moogi će da
zakuka : ej ovoga nigdje na svijetu nema, da se
braća ovako bure, ta svi smo Hrvati, pa zašto se
ne možemo da složimo, nego se taremo u ove
strauke ? Kako bi to bilo lijepo, da smo svi za-
jedno, k jednome cilju, proti općemu protivniku
na obranu hrvatskih prava !
Jest, to bi za cijelo vrlo lijepo bilo, ali na
žalost nije moguće. Mi u tome nijesmo opet nikakva
iznimka. Nema na svijetu naroda, koji bi bio slo-
žan i imao jednu jedinu stranku. Što se dogagja
u nas, nalazi se pod jedoim ili drugim oblikom i
u Talijana, Francuza, Enogleza, Nijemaca, Čeha,
Poljaka, Maqjara — svud Svi ovi imadu po pet
po šest stranaka, koje se megju sobom bore, te
nije čuda, da se i u nas isto dogagja.
Jer, i ako smo mi svi Hrvati, nijesmo svi
isti Hrvati, jer nijesmo isti ljudi. Koliko ljudi, to-
liko ćudi. Jedan je uvjeren, da bi po njegovom pro-
gramu domovini bilo bolje, a drugi veli drugčije.
Neki opet složni su u stvari i govore : ondje tre-
ba doći. Ali nijesu složni u srestvima, te jedan
misli, da će prije stignuti, ako udari ravnim putem,
makar je na njemu trnja, drugi opet voli obaći
stranputicama. To se sve tako miješa i od tuda
nastaju nazori, razna mišljenja, po čemu se gru-
piramo u stranke, od kojih svaka traži sebi pra-
vo. Ovo velimo samo o onim Hrvatima, koji se
zbilja takovim osjećaju i ljube svoj narod. Ob.....
onim drugim (a i tih je na žalost u nas) ne može
se ovdje govoriti.
Ali ako nije moguće izgladiti sve ove opre-
ke i zbrisati sva ova razna mišljenja, mora ipak
da bude moguće jedno, a to: da ma kakve god
bile naše protimbe i naša trvenja, te moraju onim
časom prestati, čim se ukaže pogibelj, da će se
tugjinac Nehrvat okoristiti našom neslogom. U taj
par mi se moramo pošto po to naći zajedno i ne
dat mu da stupi u našu kuću, nego mu u lice za-
tvoriti vrata. Neka tada prestane svaki drugi o-
sjećaj pred hrvatskim, nek nam je Hrvatstvo pre-
če od svih stranačkih stanovišta. Jer, braćo mila,
tugjinac ne dolazi u hrvatski dom, da jednoga od
nas pomogne na račun drugoga, i ako to kad u-
radi jedino u taktične svrhe. On dolazi kao pro-
tivnik svijeh nas, kao takmac naroda našega u-
kupnoga. A naše stranke, neka se barem tada na-
gju ruku u ruku proti općem neprijatelju, pa kao
što Francezi, kadgod pogledaju preko Alsac-Lorene
zaborave da su monarhiste, gocijaliste, republikan-
ci i što vam mi znamo, već se sjete samo, da su
Francezi, budimo i mi u sličnim momentima Hr-
vati i to dobri Hrvati. Ovoliko hrvatski narod
može tražiti od stranaka, koje se njegovim ime-
nom zovu i one mu barem toliko moraju dati.
A je li tako u nas bilo? Nije, nije. Mi vi-
gjesmo borba, u kojim brat, te veli da se Hrva-
tom zove, ne samo nije se stavio proti zajednič-
kom neprijatelju naroda, nego ga je još kao svo-
ga saveznika proti drugome bratu Hrvatu u po-
moć zvao i s njime poslije pobijedu dijelio. Jadne
li takve pobjede, ona je sramutom začinjena ! I
naša braća Poljaci radiše slično u prošlome vijeku;
njihovi velikaši zvahu u pomoć tugj:va, da brata
sruše. Pa kud se djede slavna kralievina Ivana
Sobjeskoga ? Oni su se sada, malo pokasno dodu-
še, opametili. Nijesu više onaki. Hoćemo li mi, da
ih zamijenimo ?
zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se
više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
| Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava
Nikome poimence ne prigovaramo, no mo-
žemo kazati da stranka prava, u čije se redove
po osvjedočenju ubrajamo, nije u ove pogreške
upala, a to joj na čast služi.
Nego ima i druga po srijedi. Eno tamo do-
bra rodoljuba. I on se osjeća Hrvatom i om lju-
bi onu grudu naše zemljice isto tako kao i mi i
svako njegovo djelo prožeto je toj ljubavlju. To
se vidi iz svega njegova djelovanja, iz žrtava ko-
je doprinaša za narodnu stvar. Ali on s pravašem
nije u svim pitanjim na dlaku složan. Smijedu li
te razlike, da izmegju njih prave nepremostivi
jaz? Treba li da čekaju duk dogori do nokata,
dok se kuća ne rasplamti, pa da je tek onda gase?
Ma ne nikad i mi smo dužni, da takomu Hrvatu
pružimo prijateljsku ruku, da ga dovedemo u na-
še kolo, a kad to ne bi bilo moguće, pak ne može-
mo da oba pogjemo jednijem tragom, a ono idi-
mo usporedo na obranu naroda i njegovih prava.
Parallel gehen, zusammen schlagen! kaže Švaba,
što hrvatski znači: usporedo ići & zajedno udara-
ti. Nadamo se da ovo neće ostati jedna dobra mi-
sao, a pusta želja, nego da će se, ako Bog da,
do brzo u djelo provesti.
I, na svrhu, upamtimo dobro: Hrvatstvo nam
je sve. Bez njega smo ništa, bez hrvatstva mi smo
samijem sebi tugji. U Hrvatstvu mi smo jedan na-
rod. Tamo su naši interesi, i narodni i kulturni i
materijalni. Nedajmo da se hrvatstvo gazi, jer ti-
jem gaze nas; ne dopuštajmo da se krnje hrvat-
ska prava, jer to su naša prava. Te ako prama
tome budemo raditi svi koliko nas je, uvijek i u
svakoj zgodi, mi se možemo razlikovati koliko ho-
ćemo, ali nema sumnje, da ćemo se, kad treba,
naći uvijek zajedno, te hrvatski sinovi neće tada
činiti onakih nekih pogrešaka, od kojih će i našoj
djeci obrazi crveniti. :
Ovoliko imasmo da kažemo, da se malo po-
razgovaramo. A sada svak na posao! Godina ko-
ja se juče rodila donosi i nama i braći preko Ve-
lebita golema rada. Valja se trsiti da ga dostoj-
no obavimo i da narodu lice osvjetlamo.
U to ime gospodo i braćo: na , zdravlje
Vam došla!
Poniženje dubrovačkih Srba.
Poniženjem oni zovu, što su naši birači ffro-
šle sedmice u naknadnom izboru birali zastupni-
kom dubrovačkoga kotara pravaša dr. Trumbića,
jer, čujte i čudite se! ovaj gospodin nije — rodom
Dubrovčanin !
Prošla su ona vremena kad su Srbi uspje-
how natezali ovu žicu, pak pred našijen pukom
nijekali svoje tobožnje Srpstvo i prestavljali mu
se samo kao ,dubrovčani.“ Naš narod više im ni
to ne vjeruje, jer ih pozna i znade, da su ti novi ;
dubrovčani došli juče u naš grad i prisvajaju ime
koje njihovo nije.
Za Dubrovnik nije nikakvo poniženje što je
glasovao za čovjeka, te se nije rodio u staroj re-..
publici sv. Vlaha. Dalmatinci birahu naše sugra- i
gjane pok. Pulića i Klaića. Hrvati iz
alahu u svoj hrvatski sabor plemenitog kneza Pu
-
n
čića. No oni ih ne birahu kao dubrovčane, već e i
kao zagovornike ideje sjedinjenja hrvatskih sema-
lja. Srbi u Jhubrovniku o srlo dobro znadu, kO
izrodi, koji bi lutali od nemila do nedraga i bili
sai skina iii nai iki
|