To je Hrvatstvu mnogo štete nanijelo u li-

terarnom svijetu ostale Europe, jer Vuk je bio
prvi, koji je strane narode upoznao sa bogastvom
ovoga našega narodnoga blaga. A pošto je on u
Beču njemačkim i slavenskim učenjacima i filolo-
zima sve to pridao za čisto srpsku svojinu, bilo
je posve naravno, da su ti ljudi odmah iz prvine
ostali na krivome shvatanju našega plemena i pri-
hvatili. jeđhu presudu, koja se do danas još nije
mogla iskorijeniti, Nadamo se da će to poći za
rukom našoj Matici Hrvatskoj, koja ove godine
počinje izdanjem svoje ogromne zbirke hrvatskih
narodnih pjesama, još nigdje neizdanih, a saku-
pljenih samo po zemljama gdje živu Hrvati.

Vuk i sam, ako i nehote, priznaje da nam
je nanio veliku krivicu, kad je hrvatske pjesme
pod srpskim imenom na svijet izdao. God. 1815
u predgovoru svojih pjesama opravdava on zašto
je naš ijekavski dijalekat prečinio u ekavski (t. j.
lijepo, bijelo, dijete u lepo, belo, dete itd.), jer da
sam  (citiramo od riječi do riječi), veli, ,sve pjes-
me napečatao hercegovački, *) onda bi rekli Srem-
ci: pa što ovaj nama sada mameće Horvatski
jezik.“ — Ovo se nalazi štampano u Vukovim knji-
gama, koje su izašle za njegova života, biva god.
1815. Moguće da su u kasnijim braća Srbi to ma-
lo preinačili, mi ne znamo, al one prve vrijede u

ovom poslu kao originalni dokumenat.
Usprkos tome što je on nas, kako se po gornjem

vidi, smatrao Hrvatima i naše narječje hrvatskim,
nije mu ipak smetalo, da prečinja u prilog Srps-
Iva, na našu štetu. Ako je bio prvi, nije posljed-
nji, jer znamo, da je u tome posrbljivanju našao
nasljednika. On je takogjer izbacio onu riječ: Sr-
bi svi i svuda, koja je toliko kriva, da se je raz-
vrgla stara sloga, jer niko neće da sam sebe za-
niječe. S tog razloga, uza sve neosporive zasluge,
koje Vuk imade na književnome polju, mi ga mo-
žemo smatrati ocem srpskoga šovinizma, koje je
s narodno-literarnog zemljišta prešlo i na političko
i izrodilo se onako kako mi svi znamo. Svakako
on je bio vanredno darovit čovjek i neutrudivi
radnik na narodnom polju, pa ga Srbi punijem
pravom broje u najveće svoje ljude.

 

Mi smo sami. krivi!

Mi se tužimo na nepravde, koje se nanose
našemu jeziku u Dalmaciji i drugdje. Ovdje je
hrvatski jezik gospodujući. Devedeset i osam po
sto naroda u Dalmaciji služi se s njime i zovu ga
svojim materinskim jezikom. Pravo bi dakle bilo,
da se taj jezik poštuje i da mu prinadaju sva
prava, koja patre jeziku jednoga naroda. Da nije
tako svi znamo, pak se zato i borimo, da mu se
pravica namakoe, ali pri tom zaboravljamo, da mi
sami indirektno u privatnom životu niječemo, što
kao politički ljudi u javnosti zagovaramo.

Uzmimo na pr. obitelji mnogih naših rodo-
ljuba po Dalmaciji. Tu se sve govori talijaoski.
Mnoge gospogje, čiji je otac došao u Spljet, Za-
dar i Šibenik kao hrvatska korenika u crvenoj ka-
pici, danas se razmeću talijanštinom, afektirajuć
da hrvatski dobro i ne znaju, a osobito se ta a-
fektacija proteže na knjige. Mnoge od njih htjeli
bi u pitati, kad ih na šetnji slušamo, gdje zvrče po-
kvarenim mletačkim dijalektom, kako su govorile
doma sa svojim roditeljima. Većina ovih gospogja
ne govori hrvatski nego samo sa svojim sluški-
njama Dubrovnik u tome čini pohvalnu i izgled-
nu iznimku. Dubrovačka gospogja ne stidi se svo-
ga govora, pa ipak zato nije ni malo ,meno col-
ta e meno educata,“ što druge misle, da bi posta-
le, kad bi hrvatski govorile.

Ali i muškarci griješe. Nešto navada naših
činovnika, kojim je uredovni jezik tugi, nešto us-
lužnost, a nešto i razmetanje, pik se rado zane-
maruje svoj jezik. Euo dva Hrvata u jednom u-
redu : razgovaraju se talijanski. Eno u čitaonicam
gdje igraju na karata: prepiru se talijanski. A za-
što? Ta to nije njihov jezik, odmah se vidi. Više
pogrešaka i krivih akcenata nego riječi. Nije nam
poznato imade li kakva statistika o jeziku, kojim
se adresuju pisma, dopisnice, pošt. naputnice i
slično, Ali ako je ima, mi smo uvjereni, da se u

Dalmaciji predaje na poštu barem dvije trećine
listova sa talijanskom adresom. Ova se mana u-

*) To jest kako se u nas govori. Op. Ur.

 

hvatila i našega prostoga svijeta. Pisma 8e pišu
hrvatski, ali na kućicu meće se adresa talijaoski.
Zažto to, ne bi ni sami znali odgovoriti, misle da
im je tako sjegurnije, što nije istina, jer mi iz A-
merike i Australije dobivamo listova sa samom
hrvatskom adresom. Jedna presuda i ništa više,
ali se i na nju gleda i ona postaje štetna narod-
nome harakteru. zemlje, koji mora da se svuda i
u svemu manifestira.

Naši zastupnici bore se, da se u sudbenu
struku u Dalmaciji uvede kao uredovni hrvatski
jezik. Muke to stoji, jer mnogi upliyni faktori za-
zorni okom gledaju napredak našega naroda. Ali
već danas ima zakon, po kome sud — i ako je
njegov unutarnji jezik tahjanski — mora hrvatske
podneske hrvatski rješavati i dotične rasprave
voditi na narodnom jeziku. Kad bi se samo naši
odvjetnici poslužili tijem pravom, pak sve svoje
spise samo hrvatski radili, onda bi mislimo samo
po sebi došlo, da.bi hrvatski jezik postao gospo-
dajućim u našim sudovima, Ali ogromna većina
odvjetnika Hrvata sve svoje parnice, osobito one
civilne, vodi isključivo na talijanskom jeziku, niih
onda i oblast talijanski manipolira, pak vlada na upite
našijeh zastupnika, od kojih mnogi kao odvjetnici
pitaju hrvatski a pišu talijanski, nema ništa dru-
go nego da ukaže statistiku podnesaka, na kom
su jeziku sastavljeni. Što ćemo na to kazati?

Mogli bismo ad infinitum nabrajati dokaze
našega vlastitoga nemara u narodnoj stvari i po-
kazati, kako mnogo puta u nama samijem stoji
da se poštuju naša prava, koja nam tugjinci i 0-
nako gledaju kako bi ih bolje okrnjili. Mnogo to-
ga doduše nije u našijem rukama, pak je pohval-
no, da se naši prvaci bore, da izvojšte ono što
nemamo. Ali mi moramo da se ne desauviramo,
nego da se služimo sa onim šta već imamo, pak
će tako naše želje biti prije oživotvorene, inače
svijet će punijem razlogom moći da posumnja,
nije li neka te neka vika za obranu jezika samo
politička reklama i ništa više.

 

Naši dopisi.

Dubrovnik, 7 januara.

Juče su ovdješnji bijeli fratri Dominikanci
lijepu održali svečanost, kojom su cijeli Dubrov-
nik zadivili, jer su pokazali kakovo je megju nji-
ma bratstvo i kako znadu častiti starost i zaslu-
ge hvaliti. VIć. O. Antunin Pesante njihovoga Re-
da, juće je slavio 50 godišnjicu svoga misnikova-
nja: taj je redovnik rodom italijanac iz Sv. Rema
kraj Genove. Mladi još svećenik poslali ga stari-
ješine u Dubrovnik, bilo je to još god. 1852, i od
tada on više nije nigda Dubrovnika ostavio, on je
pune 44 godine proboravio u ovom manastiru,
Dubrovnik je kao drugu svoju otačbinu obljubio
a za svoj manastir vazda je ko mrav radio. Svega
toga radi, sad kad je on u sretnoj svojoj starosti,
doživio zlatnu svoju Misu, braća htjela dati o-
duška svojoj ljubavi i harnosti, pa mu priredila
lijepo, skromno, ali dostojanstveno slavje. U jutro
u 10 sati svečar je pjevo svoju zlatnu Misu, u
podvorbi velečastne svoje Braće, a pod Misom,
održao se ugodno, jezgrovito ali puno žara štivo
mladi otac Bolle istoga Reda. Svi su oltari naki-
ćeni bili voštanim dupljerima, što su mu mnogo-
brojni gragjani iz ljubavi, odanosti i prijateljstva
poklonili. Prisustvovao je Misi veliki broj biranog
gragjanstva, a za posebnim klupama sjedili uzva-
nici. Misa je divno muzikalno ispjevana bila, od
gojenaca ,Gundulića“ pod kojom se istakao mla-
di otac Oreb, sa svojim divnim ,Juravit,“ kojim
je svakoga zanio. Nakon mise, ispjevala se Za-
hvalnica. —

U veče pak braća u samostanu priredila na
počast bratu svečaru lijepu zabavu, kojoj učestvo-
vaše Pres. naš Biskup Dr. Marčelić i lijepa kita
svećenika, uz veliki broj gospode. To je sve bilo
u potpunom redu 1 skladu. Počela je zabava u 6
gati i trajala je skoro do 9 s, — Prije svega po
samostanskom običaju nakon propisanih molitavs,
bilo je ždrijebanje godišnjih svetih pokrovitelja.
Za tim je mladi klerik Angjeo Mateljan, držao
krasnu proluziju, u kojoj je istaknuo sve zasluge
svečarove, te mu na ime svoje braće svečano če-
stitao, a ta je čestitka bila primljena od svih pri-
sutnih sa velikim uzhitom. Tada su 2 klerika de-

klamovala dvije lijepe pjesmice, a orkestra i pjevači
nadopuniše biranim komadima. Kad ovo svršilo Mp.
O. Miškov pročita latinsku adresu svečaru od stra-
ne braće svoje Provincije, te mu na njihovo ime
pokloni prekrasnu svečarovu uljenu sliku, koju je
izradio vrijedni slikar istoga Reda O. Vinko Dra-
gaoja spljećanin: ta je slika upravo divno izra-
gjena, u sami jedan dan, a vijerno prestavlja stat-
ca svečara, toj se slici svak divio i umjetnika hvi-
lio, pa bi i željeti bilo, da se slika ko umjetaički
proizvod domaćeg našeg sina i ma javnost izloži,
neka svak vidi i znade, da i mi imademo djece
kojim se dičiti možemo. — Slijedila je zatim li-
jepa i zanimiva lat. filozophična rasprava, koju je
vješto vodio klerik fra Joso Lovrić, a tri mu kle-
rika objektirala. Tu se svak divio, tijem mladim
učenim silama koji služe na diku učiteljima i re-
du, jer se vidi kako se duboko tu uči i znanost
razvija. Nakon malo stanke, pjevački dječački zbor
je razveselio cijelo društvo: nakon. kojega mladi
o. Markolin Knego pročita zanimivu egsegetičnu
raspravicu o dolasku tri kralja k Jezusu, koju je
svak pomnjivo pratio. Tada je počelo deklamova-
nje raznih hrvatskih, latinskih i francuzkih pjes-
ničkih proizvoda, sve jedan bolji od drugoga, &
sve svečaru na počast. — Na koncu, što je sva-
koga uprav razblažilo i zanijelo, bio je krasni
šaljivi igrokaz sastavljen od O. Zaninovića , Ptiči+
ji zbor na Bosank1.“ — Lijepu je zabavu zaklju-
čilo dijete, čestitkom i pozdravom. — Može se re-
ći, da svi koji su sinoć na toj zabavi bili, da su
uprav divno veče prošli i svak je sobom ponio
krasni utisak. Svečaru su čestitali mnogobrojni
gragjani. a došlo mu silesija brzojavnih i pisme-
nih čestitaka sa svijuh strana, navlastito posebni
blagoslov S. O. Pape, Prepošt. Generala Reda,
Biskupa Strossmayera i Velč. Provincijala, pa po-
jedinih Samostana Reda.

 

Pogled po svijetu.

U Austriji. — Austrijski sabori, koji se po
božić otvosiše odgogjeni su na vrat na nos. Sada
radi opet carevinsko vijeće. Tamo je u školskom
proračunu ljevica sa 101 proti 98 glasova protu-
rala predlog, da se ukine dotacija za slovensku
gimnaziju u Celju. Velika je znatiželjnost što će
sada vlada. — Kad se zatvori parlamenat onda će
se opet otvoriti sabori, samo za čas, da prime
provedbu nove izborne kurije, a tada, vele, odmah
će opći izbori za Beč. Po tom dakle možemo im
se nadati februara ili marta. Tako hoće Poljaci,
koji se boje, da demokratska stranka u Galiciji
ne preuzme maha i ne raskida njihov klub.

Ubojice Stambulova osugjeni su na tri
godine zatvora, ubrojiv im i onaj što ga već uči-
niše. Tako će tamo vrlo malo sjedati.

U Srbiji Simić je sastavio novo ministar-
stvo bez boje. Naprednjačka stranka 1asula se je
sasvim, a nije od_nje više ni nužde| Milanu, kad
je zamijenise njeki radikalci. Skrajnji radikalci sa
Gjajom vodiće i nadalje opoziciju.

Na Istoku. — Car ruski dozvolio je saku-
pljanje milodara ze postradale Armence. — Sul-
tan je dekorirao Menelika, a bugarski knez grofa
Badeni. — Njemačke novine javljaju, da je u Pe-
trogradu ministarsko vijeće pretresalo predlog o
tvornoj akciji protiv Turske, no tome se je odlučno
opro ministar Witte.

 

Domaće vijesti.

Nadbiskup bosanski. — Presvjetli dr. J.
Stadler oporavlja se od svoje teške bolesti, tako
da je sada izvan svake pogibelji. Ova će vijest uz-
radovati njegove mnogobrojne štovatelje.

Dar. — Preuzv. zagrebački nadbiskup Ju-
raj Posilović pristupio je k arheologijskomu pro-
svjetnomu hrvatskomu društvu , Bihač“ sa dvos-
trukom utemeljiteljnom svotom, biva od fior. 50,
na čemu mu upraviteljstvo ovim putem od srca
zahvaljuje. Ugledali se u ovaj lijepi primjer i dru-
gi hrvatski dostojanstvenici, velikaši i rodoljubi !

Izbori u Zadru. — Svršili su općinski iz-
bori u Zadru. U I. tijelu Hrvati u zadnji čas pri-
kazaše se i sakupiše 79 glasova. Zadarski ,Srbi“
koji sebi osvjetlaše slavensko lice radeći svijem