To je Hrvatstvu mnogo štete nanijelo u li- terarnom svijetu ostale Europe, jer Vuk je bio prvi, koji je strane narode upoznao sa bogastvom ovoga našega narodnoga blaga. A pošto je on u Beču njemačkim i slavenskim učenjacima i filolo- zima sve to pridao za čisto srpsku svojinu, bilo je posve naravno, da su ti ljudi odmah iz prvine ostali na krivome shvatanju našega plemena i pri- hvatili. jeđhu presudu, koja se do danas još nije mogla iskorijeniti, Nadamo se da će to poći za rukom našoj Matici Hrvatskoj, koja ove godine počinje izdanjem svoje ogromne zbirke hrvatskih narodnih pjesama, još nigdje neizdanih, a saku- pljenih samo po zemljama gdje živu Hrvati. Vuk i sam, ako i nehote, priznaje da nam je nanio veliku krivicu, kad je hrvatske pjesme pod srpskim imenom na svijet izdao. God. 1815 u predgovoru svojih pjesama opravdava on zašto je naš ijekavski dijalekat prečinio u ekavski (t. j. lijepo, bijelo, dijete u lepo, belo, dete itd.), jer da sam (citiramo od riječi do riječi), veli, ,sve pjes- me napečatao hercegovački, *) onda bi rekli Srem- ci: pa što ovaj nama sada mameće Horvatski jezik.“ — Ovo se nalazi štampano u Vukovim knji- gama, koje su izašle za njegova života, biva god. 1815. Moguće da su u kasnijim braća Srbi to ma- lo preinačili, mi ne znamo, al one prve vrijede u ovom poslu kao originalni dokumenat. Usprkos tome što je on nas, kako se po gornjem vidi, smatrao Hrvatima i naše narječje hrvatskim, nije mu ipak smetalo, da prečinja u prilog Srps- Iva, na našu štetu. Ako je bio prvi, nije posljed- nji, jer znamo, da je u tome posrbljivanju našao nasljednika. On je takogjer izbacio onu riječ: Sr- bi svi i svuda, koja je toliko kriva, da se je raz- vrgla stara sloga, jer niko neće da sam sebe za- niječe. S tog razloga, uza sve neosporive zasluge, koje Vuk imade na književnome polju, mi ga mo- žemo smatrati ocem srpskoga šovinizma, koje je s narodno-literarnog zemljišta prešlo i na političko i izrodilo se onako kako mi svi znamo. Svakako on je bio vanredno darovit čovjek i neutrudivi radnik na narodnom polju, pa ga Srbi punijem pravom broje u najveće svoje ljude. Mi smo sami. krivi! Mi se tužimo na nepravde, koje se nanose našemu jeziku u Dalmaciji i drugdje. Ovdje je hrvatski jezik gospodujući. Devedeset i osam po sto naroda u Dalmaciji služi se s njime i zovu ga svojim materinskim jezikom. Pravo bi dakle bilo, da se taj jezik poštuje i da mu prinadaju sva prava, koja patre jeziku jednoga naroda. Da nije tako svi znamo, pak se zato i borimo, da mu se pravica namakoe, ali pri tom zaboravljamo, da mi sami indirektno u privatnom životu niječemo, što kao politički ljudi u javnosti zagovaramo. Uzmimo na pr. obitelji mnogih naših rodo- ljuba po Dalmaciji. Tu se sve govori talijaoski. Mnoge gospogje, čiji je otac došao u Spljet, Za- dar i Šibenik kao hrvatska korenika u crvenoj ka- pici, danas se razmeću talijanštinom, afektirajuć da hrvatski dobro i ne znaju, a osobito se ta a- fektacija proteže na knjige. Mnoge od njih htjeli bi u pitati, kad ih na šetnji slušamo, gdje zvrče po- kvarenim mletačkim dijalektom, kako su govorile doma sa svojim roditeljima. Većina ovih gospogja ne govori hrvatski nego samo sa svojim sluški- njama Dubrovnik u tome čini pohvalnu i izgled- nu iznimku. Dubrovačka gospogja ne stidi se svo- ga govora, pa ipak zato nije ni malo ,meno col- ta e meno educata,“ što druge misle, da bi posta- le, kad bi hrvatski govorile. Ali i muškarci griješe. Nešto navada naših činovnika, kojim je uredovni jezik tugi, nešto us- lužnost, a nešto i razmetanje, pik se rado zane- maruje svoj jezik. Euo dva Hrvata u jednom u- redu : razgovaraju se talijanski. Eno u čitaonicam gdje igraju na karata: prepiru se talijanski. A za- što? Ta to nije njihov jezik, odmah se vidi. Više pogrešaka i krivih akcenata nego riječi. Nije nam poznato imade li kakva statistika o jeziku, kojim se adresuju pisma, dopisnice, pošt. naputnice i slično, Ali ako je ima, mi smo uvjereni, da se u Dalmaciji predaje na poštu barem dvije trećine listova sa talijanskom adresom. Ova se mana u- *) To jest kako se u nas govori. Op. Ur. hvatila i našega prostoga svijeta. Pisma 8e pišu hrvatski, ali na kućicu meće se adresa talijaoski. Zažto to, ne bi ni sami znali odgovoriti, misle da im je tako sjegurnije, što nije istina, jer mi iz A- merike i Australije dobivamo listova sa samom hrvatskom adresom. Jedna presuda i ništa više, ali se i na nju gleda i ona postaje štetna narod- nome harakteru. zemlje, koji mora da se svuda i u svemu manifestira. Naši zastupnici bore se, da se u sudbenu struku u Dalmaciji uvede kao uredovni hrvatski jezik. Muke to stoji, jer mnogi upliyni faktori za- zorni okom gledaju napredak našega naroda. Ali već danas ima zakon, po kome sud — i ako je njegov unutarnji jezik tahjanski — mora hrvatske podneske hrvatski rješavati i dotične rasprave voditi na narodnom jeziku. Kad bi se samo naši odvjetnici poslužili tijem pravom, pak sve svoje spise samo hrvatski radili, onda bi mislimo samo po sebi došlo, da.bi hrvatski jezik postao gospo- dajućim u našim sudovima, Ali ogromna većina odvjetnika Hrvata sve svoje parnice, osobito one civilne, vodi isključivo na talijanskom jeziku, niih onda i oblast talijanski manipolira, pak vlada na upite našijeh zastupnika, od kojih mnogi kao odvjetnici pitaju hrvatski a pišu talijanski, nema ništa dru- go nego da ukaže statistiku podnesaka, na kom su jeziku sastavljeni. Što ćemo na to kazati? Mogli bismo ad infinitum nabrajati dokaze našega vlastitoga nemara u narodnoj stvari i po- kazati, kako mnogo puta u nama samijem stoji da se poštuju naša prava, koja nam tugjinci i 0- nako gledaju kako bi ih bolje okrnjili. Mnogo to- ga doduše nije u našijem rukama, pak je pohval- no, da se naši prvaci bore, da izvojšte ono što nemamo. Ali mi moramo da se ne desauviramo, nego da se služimo sa onim šta već imamo, pak će tako naše želje biti prije oživotvorene, inače svijet će punijem razlogom moći da posumnja, nije li neka te neka vika za obranu jezika samo politička reklama i ništa više. Naši dopisi. Dubrovnik, 7 januara. Juče su ovdješnji bijeli fratri Dominikanci lijepu održali svečanost, kojom su cijeli Dubrov- nik zadivili, jer su pokazali kakovo je megju nji- ma bratstvo i kako znadu častiti starost i zaslu- ge hvaliti. VIć. O. Antunin Pesante njihovoga Re- da, juće je slavio 50 godišnjicu svoga misnikova- nja: taj je redovnik rodom italijanac iz Sv. Rema kraj Genove. Mladi još svećenik poslali ga stari- ješine u Dubrovnik, bilo je to još god. 1852, i od tada on više nije nigda Dubrovnika ostavio, on je pune 44 godine proboravio u ovom manastiru, Dubrovnik je kao drugu svoju otačbinu obljubio a za svoj manastir vazda je ko mrav radio. Svega toga radi, sad kad je on u sretnoj svojoj starosti, doživio zlatnu svoju Misu, braća htjela dati o- duška svojoj ljubavi i harnosti, pa mu priredila lijepo, skromno, ali dostojanstveno slavje. U jutro u 10 sati svečar je pjevo svoju zlatnu Misu, u podvorbi velečastne svoje Braće, a pod Misom, održao se ugodno, jezgrovito ali puno žara štivo mladi otac Bolle istoga Reda. Svi su oltari naki- ćeni bili voštanim dupljerima, što su mu mnogo- brojni gragjani iz ljubavi, odanosti i prijateljstva poklonili. Prisustvovao je Misi veliki broj biranog gragjanstva, a za posebnim klupama sjedili uzva- nici. Misa je divno muzikalno ispjevana bila, od gojenaca ,Gundulića“ pod kojom se istakao mla- di otac Oreb, sa svojim divnim ,Juravit,“ kojim je svakoga zanio. Nakon mise, ispjevala se Za- hvalnica. — U veče pak braća u samostanu priredila na počast bratu svečaru lijepu zabavu, kojoj učestvo- vaše Pres. naš Biskup Dr. Marčelić i lijepa kita svećenika, uz veliki broj gospode. To je sve bilo u potpunom redu 1 skladu. Počela je zabava u 6 gati i trajala je skoro do 9 s, — Prije svega po samostanskom običaju nakon propisanih molitavs, bilo je ždrijebanje godišnjih svetih pokrovitelja. Za tim je mladi klerik Angjeo Mateljan, držao krasnu proluziju, u kojoj je istaknuo sve zasluge svečarove, te mu na ime svoje braće svečano če- stitao, a ta je čestitka bila primljena od svih pri- sutnih sa velikim uzhitom. Tada su 2 klerika de- klamovala dvije lijepe pjesmice, a orkestra i pjevači nadopuniše biranim komadima. Kad ovo svršilo Mp. O. Miškov pročita latinsku adresu svečaru od stra- ne braće svoje Provincije, te mu na njihovo ime pokloni prekrasnu svečarovu uljenu sliku, koju je izradio vrijedni slikar istoga Reda O. Vinko Dra- gaoja spljećanin: ta je slika upravo divno izra- gjena, u sami jedan dan, a vijerno prestavlja stat- ca svečara, toj se slici svak divio i umjetnika hvi- lio, pa bi i željeti bilo, da se slika ko umjetaički proizvod domaćeg našeg sina i ma javnost izloži, neka svak vidi i znade, da i mi imademo djece kojim se dičiti možemo. — Slijedila je zatim li- jepa i zanimiva lat. filozophična rasprava, koju je vješto vodio klerik fra Joso Lovrić, a tri mu kle- rika objektirala. Tu se svak divio, tijem mladim učenim silama koji služe na diku učiteljima i re- du, jer se vidi kako se duboko tu uči i znanost razvija. Nakon malo stanke, pjevački dječački zbor je razveselio cijelo društvo: nakon. kojega mladi o. Markolin Knego pročita zanimivu egsegetičnu raspravicu o dolasku tri kralja k Jezusu, koju je svak pomnjivo pratio. Tada je počelo deklamova- nje raznih hrvatskih, latinskih i francuzkih pjes- ničkih proizvoda, sve jedan bolji od drugoga, & sve svečaru na počast. — Na koncu, što je sva- koga uprav razblažilo i zanijelo, bio je krasni šaljivi igrokaz sastavljen od O. Zaninovića , Ptiči+ ji zbor na Bosank1.“ — Lijepu je zabavu zaklju- čilo dijete, čestitkom i pozdravom. — Može se re- ći, da svi koji su sinoć na toj zabavi bili, da su uprav divno veče prošli i svak je sobom ponio krasni utisak. Svečaru su čestitali mnogobrojni gragjani. a došlo mu silesija brzojavnih i pisme- nih čestitaka sa svijuh strana, navlastito posebni blagoslov S. O. Pape, Prepošt. Generala Reda, Biskupa Strossmayera i Velč. Provincijala, pa po- jedinih Samostana Reda. Pogled po svijetu. U Austriji. — Austrijski sabori, koji se po božić otvosiše odgogjeni su na vrat na nos. Sada radi opet carevinsko vijeće. Tamo je u školskom proračunu ljevica sa 101 proti 98 glasova protu- rala predlog, da se ukine dotacija za slovensku gimnaziju u Celju. Velika je znatiželjnost što će sada vlada. — Kad se zatvori parlamenat onda će se opet otvoriti sabori, samo za čas, da prime provedbu nove izborne kurije, a tada, vele, odmah će opći izbori za Beč. Po tom dakle možemo im se nadati februara ili marta. Tako hoće Poljaci, koji se boje, da demokratska stranka u Galiciji ne preuzme maha i ne raskida njihov klub. Ubojice Stambulova osugjeni su na tri godine zatvora, ubrojiv im i onaj što ga već uči- niše. Tako će tamo vrlo malo sjedati. U Srbiji Simić je sastavio novo ministar- stvo bez boje. Naprednjačka stranka 1asula se je sasvim, a nije od_nje više ni nužde| Milanu, kad je zamijenise njeki radikalci. Skrajnji radikalci sa Gjajom vodiće i nadalje opoziciju. Na Istoku. — Car ruski dozvolio je saku- pljanje milodara ze postradale Armence. — Sul- tan je dekorirao Menelika, a bugarski knez grofa Badeni. — Njemačke novine javljaju, da je u Pe- trogradu ministarsko vijeće pretresalo predlog o tvornoj akciji protiv Turske, no tome se je odlučno opro ministar Witte. Domaće vijesti. Nadbiskup bosanski. — Presvjetli dr. J. Stadler oporavlja se od svoje teške bolesti, tako da je sada izvan svake pogibelji. Ova će vijest uz- radovati njegove mnogobrojne štovatelje. Dar. — Preuzv. zagrebački nadbiskup Ju- raj Posilović pristupio je k arheologijskomu pro- svjetnomu hrvatskomu društvu , Bihač“ sa dvos- trukom utemeljiteljnom svotom, biva od fior. 50, na čemu mu upraviteljstvo ovim putem od srca zahvaljuje. Ugledali se u ovaj lijepi primjer i dru- gi hrvatski dostojanstvenici, velikaši i rodoljubi ! Izbori u Zadru. — Svršili su općinski iz- bori u Zadru. U I. tijelu Hrvati u zadnji čas pri- kazaše se i sakupiše 79 glasova. Zadarski ,Srbi“ koji sebi osvjetlaše slavensko lice radeći svijem