List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior. em u kuću, a za Austro-Ugarsku, m: na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50, za inozemstvo 450, na po godine tior. 2:25, za' Dudbrornik sa šanj i Bosnu Hercegoninu 3 pošt tE 4:50. i poštarski troškovi Pojedini broj stoji' 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je-predbrojeu i za došasto polugodište. šalju se Uredništvu. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi Za oglase, priopćeno, zahvale i'ost. plaća se 10 n“wč, po' retku, a i koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. : Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni aredništvo ni uprava (Položaj. Raspušteno je. carevinsko vijeće, Na 9 mar- ta počinju, na 23 svršavaju izbori. Na 27 istoga mjeseca, sazvan .je novi Reichsrath. Koliko li toga ne sadrže ove tri izreke! Borba koja će se ovaj put voditi, spada megju najvažnije ustavne borbe u Austriji, a agitacija koja se razmahala svjedoči nam, da će ova biti i došta žestoka. ' Položaj je takav, da sve pokrajine imaju, na- prama svojoj veličini, razmjerno istu zlamenitost, jer novi parlamenat velika je : zagonetka, koja bi mogla da donese puno izneuagjenja, i u kome svaki će se glas računati. Uz to svaka pokrajina jma i svojih: pitanja i svojih stranaka, koje će se boriti za što veći broj mandata. To je sve istina. Ali najglavniji faktori, na koje se svak obazire i koji će pobuditi . najveću, pažnju jesu samo tri: Česi, Nijemci-slobodoumnjaci i nova peta kurija. Nova kurija jest neka vrst općeg izbornog prava, jer svaki. punoljetni i mneprijekorni gragja- nin ima pravo glasa. Njezina 72 zastupnika, što će ih u Beč p: slati, neće doduše promijenit bitno boju car. vijeća. U Austriji još uvijek narodno pitatije zaprema prvo mjesto, a to će biti sve do- tle, dok Slavenska : plemena ne dogju do svojih prava. Razumljivo je dakle, da u Češkoj na pr. kad bi se i med samijem radnicima obrazovala jedna izborna kurija, oni ne bi birali socijalistu, nego patrijota koji bi se borio za češko državno i narodno pravo Ali ima zemalja gdje je n»rodno pitanje odavna riješeno i to u njemačkim krajevi- ma, gdje je naprotiv sila tvornica ražegla živo so- cijalno pitanje, pak nema sumnje, da će od tamo banuti u Beč nekoliko prestavnika socijalizma, koji će austrijskom: saboru da donesu jednu novu za nj neobičnu notu. Poznata je nadalje borba, koja se malo po malo mački iskotila izmegju grofa Badenia i Ni- , jemaca slubodoumnjaka. Antisemiti, pred kojim je u bečkom načelničkom pitanju ministar presjednik nekako uzmaktnuo, dadoše povoda, ili izliku, da se ovaj sukob još više zaoštri. Glavni uzrok svagji bio bi svakako taj, što grof Badeni nije. dobrim o- kom gledao u bečkom parlamentu onu kompaktnu falangu od 110:njemačkih ljevičara, pak je svaka- ko hotio, da je raskomada. To mu je, u car. vi- jeću, i pošlo bilo za rukom. Sada se na izborim njemačka ljevica sprema u borbu na smrt i život, a njezin glavni organ ,N, Fr. Presse“ započeo je proti ministru presjedniku taku navalu, kakva se nije slušala ni za vremena grofa Tuaflea. : Najznamenitiji faktor jesu: ipak i ovaj put kao i do sda Česi, Mladočeška stranka pokrenu- la je u boj svu svoju vojsku, a istodobno i Sta- ročesi kaniše se svoje pasivnosti, te se već čuje, da će starina Rieger još jednom sići na Dunav kao zastupnik češkoga naroda. Uprav kod Čeha situacija je najmutnija. Ne s toga što se ne zna za ispodak njihovih izbora. Ovaj se, ,yeć sada mo- že prilično tačno da pogodi: Češki narod prama Nijemcima uzdržaće sav svoj posjed. Ako koji ko- tar ne osvoje, izgubiti ga neće. Izaći će koji ra- dikaltc-omladinista skrajnje niaose, nekoliko sta- ročeha, a veliku većinu mandata dobiće bez sum- nje mladočeška stranka. To se može lasno predvi- djeti, ali što nam to vrijedi kada ne znamo što su sada : mladočesi i što će oni da postanu u no- vome carev. vijeću naprama Badenijevu ministar- stvu. A pošto se to čisto ne zna, jer je bilo vrlo mnogo znakova, po kojim bi se dalo suditi, da su se ova dvojica u nečem sporazumjeli i da će Če- si nešto dubiti, to je upravo najveća napetost u- pravljena k njima i svak pozorno prati razvoj iz- borne borbe u zemljama sv. Vjenćeslava. I Poljaci će ovaj put da se malo natežu da svlidaju nezadovoljnike, koji su počeli u zemlji klicati proti njihovu klubu — goljskome kolu. Oni su dapače i učinili, da se izbori ovako pospiješe i tako rekuć na vrat na nos obave, za da neza- dovoljnom elementu u Galiciji ce dadu vremena, da se komotno pripravi. Oni su megjutim gospo- dari situacije jer najvjerniji vladi. Imaju i zašto: a uz to i ministar vanjskih ,posala. Na njihova usta govori kabinet i zato su poljačke izjave vr- lo oprezne Nije kuda, mi možemo ne slagati se s Požjacima, ali valja priznati, da oni svoje po- slove umiju izvrsno voditi. Poljaci vele, da svaki narod ima sebi samomu najprvo pomoći, pa tek onda, ako mu ostane vremena 'i srestava, i dru+ gijem. Tako oni rade, ne obazituć se ma nikoga, kad se tiče njihovijeh interesa. Da će i sada u Galiciji izaći pobjedonosni, o tom niko ne suuwnja, pak zato njihova borba nema onog zanimanja, koje bi po važnosti njihove grupe morala da pobudi. Rekosmo sada da su Poljaci vijerni tumači i prestavnici namjera svoga zemljaka grofa Ba- denija. Kad je tako, imamo u rukama dvkumenat, koji mnogo govori. Grof Hohenuwart neće više u car. vijeće. Na oprostu s njim, njegov klub, biva konservativci, dadoše mu u Beču sjajan banket, U isti čas, u drugoj dvorani istoga hotela (gledaj »Slučaja“ !) poljski klub našao se skupa i njegovi članovi u vinu i šampanjcu pokapahu svoje za- stupničke mandate prošle parlam. legislature, Ma- lo po malo počele vizite: konservativci u Poljaka .| i obratno, dok se napokon svi skupa nijesu našli zajedno u najvećem. oduševljenju. S jedne i s dru- ge strane govoriše prve ličnosti i svečanost je svršila u velikom pobratimstvu. Ono daje gone- tati, da će nucleum, oko koga će se okupiti bu- duća većina biti Poljaci i konservativci, Što će grof Badeni još k tome naslagati? Staročehe ? An- tisemite? Hrvate? Slovence? Mladočehe? To su pitanja, na koja se još za sada ne može odgovoriti. Bilo kako mu drago, jedno je i- pak stalno: grof Badeni nema ni volje ni zadat- ka, da izvagja zamašnih reforma u monarkiji na korist naroda, što imaju podregjeni položaj Ta je misao daleko od njega. On hoće da vlada onako kako jest, a zato svojim vještim okom gleda da sve upotrebi što mu ide u predlog. On rastvara i sa- stavlja, paktirs, obećaje, ugovara, ali u suštini on sve vodi. Sistem će ostati onakav kakav je i bio, te najviše, ako kome u čemu pane kakva mrvica, koja će gospodinu ministru da odnese prohitaka sto po st0. No on može da se u svojim računim i prevari, pa ako mu pogje za rukom, da za &vo- je svrhe razbije gordu niemačku ljevicu, slavenstvu je Austrije učinio ipak dobru uslugu. uz ministra presjednika još dva ministra Poljaci su, : Pitanje Hrvatstva. Ne vraćemo se utaman u ovo zadnje doba na ovaj za pas bitoi tema. Mi smo Hrvati:. po plemenu, povijesti, ime- nu, književnosti, politici i kulturi, Naš. narod od pamtivijeka nazivao se ovijem imenom. Grčki pis- ci iz devetoga vijeka spominju se našega pleme- na, kažu da smo iza Karpata došli, da smo se a- mo nastanili i da smo se Hrvatima zvali. Svi grčki pisci ovo pričaju, pa ako je jedan jedini od. njih bio nesložan sa svojim starijim drugovima, da nam granice opredijeli, to na stvari ništa ne mnijenja, kad nas priznaju, da smo tu i kad nas zovu na- šijem imenom s Hiljada i dvije stotine godina prošlo . je, što hrvatsko pleme obitava ove predjele. Hiljada je godina što nas stari povjesničari bilježe kao na- rod. To nijesu ni dani ni sekundi nego snopovi vjekova. Hrvati su onda imali svoju državu, kra- ljeve iz domaće dinastije i svoje župane. Vojeva- hu na Avare i Grke, Franke, Magjare, Mongole, Mlečiće i Turke. Ovu su zemlju krvlju svojom za- dobili i krvlju su je branili Ugovorima pregje hrvatsko kraljevstvo na Arpadovu dinastiju, ali sačuva svoju slobodu. To nije u povijesti ništa ne- : obično. Češka i Ugarska; Poljska i Ugarska imahu pouekad takogjer istoga vladara, a bijehu, druge države. 1 Hrvatska se takovom priznavala. Kad nadošli Osmanlije, Hrvati su prolili na potoke kr- vi svoje, da obrane sebe i Europi. ,Predzid krš- ćan tva“ krvavo zaslužiše. I na Kosovu bijahu,;da pomogau Srbima i tu su se hrabro borili proti strašnoj sili, koja je brojem nadvladala. Na hiljade godina broje Hrvati svoje povi- jesti. Naš je narod jedan od najstarijih u Europi, Stariji od frauceskoga, koji nije ni opstojao, kad su praoci Hrvata kao priznati narod došli na to- pli jug. Stariji od italijanskog koji se rodio pe- koliko stotina godina kasnije iz smjese Latina, Gota, Laugobarda, Venda i drugih plemena. Za Magjare nije se ni znalo, a Hrvatska je spasavala od Avara istočno rimsko carstvo, kamo je kulta- ra bila pobjegla. Gdje su onda bili Nijemci? Špa- njolci, Englezi? Njihovi su se tragovi tek zame- tali iz sukuba latinske, odnosno keltičke rase sa barbarima, koji su pustošili Europu. Hvuti već tada bijahu narod. Sada pak, nakon dvanaest vijekova sje . naše, doživjesmo čudo nečuveno; našlo se budala ili zlikovaca, koji nam dokazuju da mi narod nije- smo, da nemamo prava na naš opstanak nego da se, odbacivši prošlost, povijest ime i sve što nas bilježi, sami sebe zaniječemo. pak tako pa neko vrijeme lutamo kao masa bez imena i svojsta- va, dok se ne utopimo u kakav drugi elemenat, kome zato što će nas proždrijeti još i zahvalni moramo biti. A zašto to? Ili mi nemamo svoj jetik, svo- ja prava, običaje i svoju povjest? Zato jer smo maleni? lli su možda od nas veći Holandezi, Danci, Bugari, Fini? Hajdete i ka- žite prvoj dvojici, da se u Nijemce, Bugarim u Sr- be ili Ruse, a Finima da se u Švede pretvore ! Gdje su Norvežani koji ne broje niti puna dva mi+ ljuna, a njihova književnost napravila je novo do - ba u literaturi cijeloga svijeta! Hajdete i kažite im, ako smijete, da se zaniječe, pak' da prime