švedsko ime:i Švedsko gospostvo! Čijeli svijet: i»
ma prava da bude i bitiše, samo mi ne. Svak gle-

da kako će ime svoga epienjena što bolje prosla-

viti, samo u nas nalazi se izreda, koji smišljaju,
kako bi ga se_šte“ prije: odi A ne vide li ti
jadnici, da j da: sve u nd hrvatstvu, da je

to podloga Mlišil'prava, ca naše svijetlije
budućnosti i da smo mfxifa.ćim prestanemo bi-
ti ono što smo. PL

Ako smo maleni*fo ima da bude jedan ra-
zlog više, da se svi što čvršće držimo onoga što
imamo. Ne mjere se ljudi laktom, pa ni narodi.
— Itina je, mi imamo braće, ali braća su braća, a

mi smo mi. Istina je mi imamo braće koja govo-
re našim jezikum, a ne zovu se našim imenom.
. Ali to je iznimka u etnografiji, jedini slučaj u
* cijelome ovome svijetu. Vara se ko misli da su
Srbi i Hrvati što Mlečići i Napulitani. To je je-
dan te.isti narod pod raznim nazivima regijonal-
nim ili državnim, dočim ovdje su dva plemena.
Mlečići su se u Venetu protezali kao i njihova
država. I prvine zbiveni samo na lagune, nazvaše
se poslije Mlečićima cijela sadašnja sjevero-isto-
čna Italija. Povijest naprotiv ne zna da li ikada
na otočiću, gdje je nikouo prvi Dubrovnik, koji o-
točić sada spojen s obalom, sačinja grad, hrvat-
ski kraljevi ili župani vladaše. A ipak stari du-
brovački pisci svoj jezik hrvatski nazivahn!

Kad govorimo o Srbima, razumijemo prave
genetične Srbe, a ne ove naše. Ono što se danas
u nas srpskim imenom nazivlje ne spada u srp-
sko pleme. To su pravi pravcati Hrvati pravosla-
vne vjere, kojoj vjeri pravi Srbi pripadaju. Nešto
vjera, nešto propaganda, a nešto i neprijatelji Hr-
+ vata učiniše, da se ovaj dio našega naroda u se-
be doma smatra nekako tugjim, ali to bi moglo
da bude časovito. Doći će dau pak će ovi pra-
voslavni Hrvati, a tobožoji Srbi biti opet što su
nekad bili. To ne stoji sve do nas, ali u prvom

redu od nas.
Nemojmo dakle šarati i ševrdati, kad nas

ni prošlost ni sadašnjost na to ne upućuje. Ima
izgleda da će nam bolje biti. Naši su neprijatelji
zabrinuti i spuštenijeh krila, a to su dobri znaci.
Ne klonimo duhom, ne odričimo se svoga imena,
nego se još bolje uza pj priljubimo. Pogledajmo
oko nas, pak ćemo vidjeti da svak tako radi, a
napokon mi nemamo niti prava da učinimo na-
rodni zločin, jer taj ne veže naše potomke, koji
nas mogu s toga proklinjati.

Rečeno je s jedne strane: šta će nam hr-
vatsko državno pravo? Evo vidite koliko vrijede
ti papiri! — Ludorije mogu tako da zbore, ili nez-
nalice, koji ne znaju, da je našega državnoga pra-
va snaga uprav u tom, što se divno sklada sa na-
rodnim pravom. Radi toga i Dubrovčani u počet-
ku narodnoga pokreta pristadoše vz ideju sjedi-
njenja sa Hrvatskom. Neće im sada valjda kakvi
načitani golobradci da sole pamet!

Hrvati imaju braće i prijatelja i oni će im
odvraćati onako kako se ovi budu prama njima
ponašali. Hrvati su pleine slavenskoga roda, gra-
na slavenskoga debla i njima će uvijek biti bliži
rod od tugjina. U tome sastoji prava uzajamnost.
Slavenska uzajamnost nije se još nikada potužila
na Hrvate, niti će. Ali zato ipak mi moramo o-
stati ono što smo, dobri Hrvati, pak prema tome
i smatrajmo sve ine kombinacije atentatom na na-
šu plemensku individualnost, koja nam mora biti
najprva. Samo tako bićemo dostojni, da stupiino u
kolo ostalih slobodnih naroda.

miIERITVT: -T'

Još o crkvi Sv. Nikole u Kotoru.

Iz Kotora.

Ne bi odgovarali, al nas zadnji ,Dobrovnik“
svojim neskladnim i surovim uvrjedama uprav i-
zazivlje. Riječi kojijem se nadopunja dopis iz Ko-
tora o požaru Crkve sv. Nikole, nijesu izmišljoti-
ne, već je to javno poznata predsja u Boki Ko-
torskoj. Što pak kaže da su je pravoslavni kato-
i oteli to je sasvijem dosljedno sa riječima
ih ,Dubrov.“ tumači, da jedna Hrišćanka je
im načinom dobila, jer dobiti 8ra-
načinom, ili otet tugju stvar, to je sVe
jeziku. Ali namećati slijepim
povjest da Crkvu sv. Nikole

pravoslavni vd franceskog generala

Marinont-a; jee: jednog dama vidio. pred crkvom
sv. Luke silu naroda pravoslavnog, gdje gologla-
vi na kiši Bogit se mole, a u sv. Luke crkvi me
mogao narod stajati, pošto je malena, to se može
kazati ,onijem koji. su od jučer u Kotoru, & ne
pravim Kotoranima. Da.pravoslavni nijesu ni Ko-
tora ni Boke Kotorske zemljaci, nego došljaci, to
je fakt, kako jje:fakt da za vrijeme Marmonta mo-
gli su se na prste brojiti, a kamo li im je bila
malena crkya sv, Luke.

Kad piše .,Dubrovnik“ o crkvi sv. Nikole,
da su je pravoslavni gradili i nagragjivali, ko ne
bi, ko povjest ne pozna, razumio da su je i sa-
gradili? Tako isto kad kaže da od kada se u cr-
kvi sv. Nikole bijaše ljucka krv prolila, od tada
se crkva napustila, moglo bi se lako promislit, da
kad dogjoše Francuzi ne bijaše već Dominikanaca
u Kotoru; čim znamo da se je proliće krvi desilo
u crkvi za vrijeme starodavnijeh borba izmegju
plemića i pučana, a Dominikanci da su držali cr-
kvu sve dokle ih nijesu Francuzi prognali.

Kaže se da gada su Francuzi darovali pra-
voslavnim sv. Dominika — uprav sv. Nikolu, jer

:je crkva bila sv. Nikoli posvećena, i svegi se je

zvala sv. Nikola — onda bijaše otkriven, t. j. bez
zdrava krova, ovdje se pametno tumači da otkri-
ven znači bez zdrava krova, inače komu bi moglo
u glavu uljesti, da su fratri u otkrivenoj crkvi
stali, ili jedna obalina bez krova, da se može zva-
ti magazin ? jer se kaže da je tada sr. Dominik
bio 'mag»zin Tako znamo što hoće reći graditi i
nagracjivati, i što biti otkriven, tako razumijemo
što znači bez zvonika i što urediti ruševinu. Pra-
voslavnim zalijepiti oli pokrpiti koju kupu znači
isto što i sagraditi zvonik i nastaviti krov na če-
tiri gole zidine. Ali ne možemo razumjet što zna-
či bez unutrnjeg uresa, pokle nam povjest svje-
doči, da crkva Dominikanaca bijaše najurešenija
u Kotoru, zato pravoslavnim nije trebalo nego ru-
šiti mramorne oltare.

Tako isto ne: znamo što je omelo dopisnika
,Dub.“, da ovom prigodom ne reče o bivšim pra-
voslavnim crkvama u Kotoru, jer znamo da oni
do. Marinonta nijesu. imali nikada nikakve crkve u
Kotoru. Crkva sv. Lake o kojoj govori ,Dub.“ ni-
je bila njihova, :nego je pripadala Dumnam Kla-
risam :8s.- Angjela; 1 njima su pravoslavni za nju
plaćali najam godišnji sve do Marmonta; a bijahu
im ju katolici ustupili za službu Božju, jer su se
tada i oni katolici kazivali, tako da u rečenoj
crkvi Kapitol Stolne crkve svečano je obavljao
službu Božju na dan sv. Luke.

Što kažemo o njihovim crkvama u Kotoru,
to bismo lako dokazali mal ne o svijem njihovi-
jem crkvam u Boki Kotorskoj. Ovo mi ne iznosi-
mo iz nikakve vjerske mržnje, jer u narodnosti
nema se gledat kako se ko krsti, no čija mu krv-
ca grije prsi, ali pošto se oni vjerom služe za
svoju propagandu u Boki, red je da dokažemo, da
i tu hramlju, pa kad bi se i uzelo da su svi pra-
voslavni Srbi, i onda je Boka starinom hrvatska,
jer se pravoslavni juče u nju naseliše.

 

Dubrovnik, 28 Januara.

Kad se g. A. Stražičić javio da će on na
ustuk talijavaškog ,, Pravog Dalmatinca“ izdavati list
Dalmatinski Hrvat i kad su meki Hrvati već po-
čeli za to priloge da kupe, rekosmo mi, da zami-
sao odobravamo, ali da ne bismo rada, da takav
list dogje u ruke Stražičića, koji je u dvije godi-
ne dana promijenio sve srpske i hrvatske stranke.
Svak će značajan ovo odobriti. Koju garanciju
pruža Stražičić, da sutra neće opet uskočiti u Sr-
be, ili gdje drugovdje? Njegova prošlost daje nam
pravo, da ovo pitamo. Naš narod ima za nesreću
puno ljudi, koji ga zavagjaju. Zato je Stražičiću
dosta i , Jedinstvo“, u kome danas piše jednu, su-
tra drugu. Pa nekad je najviše Hrvat, u drugom
nam broju preporučuje, da se zovemo Slovinci ;
danas grdi Srbe i njihove vogje, a sutra grdi nas
jer smo proti Srbima; čas je za slavensku uza-
jamnost bez koje nam nema spasa, sad opet viče:
uzdaj se u se i u svoje kljuse. U malo dana QJe-
dinstvo“ je promijenilo desetak programa i ideja,
sve pod firmom narodne stranke a zaslugom An-
tuna Stražičića. Na jednu stupcu brani Boku od
Srba, na drugom psuje ovakog ko nije za slogu
ga ovim Srbima. Sad diže u nebesa hrvatsko dr-

 

 

žavno prava i sjedinjenje, šad hvali zalutatice koji
pišu. da je hrvatsko državno pravo prazna riječ,
tako da neznaš ni što hoće ni što neće, vego se
dogodio jedan šaos, pred kojim se isti narodnjaci
sablažnjuju. Nama je pravo, kad je njima milo,
da. im tako organ tumači njihove nazore, jer znak
je da ih ne imaju, ali protestujemo, da se tijem
ljudima povjeri list namijenjen prostome puku, jer
bi mu stvorio takovu kopfuziju, da se ne bi mo-
gao snaći. U ostalom mislimo, da i ,Pučki List“
može odgovoriti toj zadaći, kako je u svom zad-
njem broju lijepo dokazao.

Sad neka se Stražičić ljuti koliko ga je vo-
lja i neka nas grdi po svome običaju. Kad bi se
iznijela imena svijeh onijeh koje je on u raznim
prigodama pogrdio našli bismo tu: Strosmajera,
Starčevića, Klaića, Pavlinovića, Biankina, Račko-
ga, Čingriju, Puciće i ostale, a onda skoro svo
srpske prvake, kako mu je već došlo pod ruku
i kako bi stranke mijenjao. Pa kad nam u. zad-
njem broju poručuje — zato što smo istakli kako
je i ,Obzor“ osudio njegovo smuseno ,slovinstvo“
— da je on od prvaka neodvisne straoke iz Za-
greba primio ovih dana vrlo laskavo pismo, i ako
je to istina, mi ne bismo mogli nego požaliti do-
tične prvake neodvisne stranke. Ovoliko na njego-
va izvrćanja.

 

Pogled po svijetu.

U Austriji rade sada svi pokrajinski sabo-
ri. Glavni prijedmet njihov jest izborna reforma i
način glasovanja u petoj kuriji,

Ruski ministar izvanjskih posala grof Mu-
ravjev pošao je po nalogu carevu u Pariz, da se
prestavi presjedniku republike i franceskom mini-
stru vanjskih posala. Otale će u Berlin. gdje će
biti pozvan kod cara, a zatim će natrag u Petrograd.

U Italiji svaki čas očekuju da će vlada ras-
pustiti komoru To ih više zanima nego li rat u
Africi. Pravoga sukoba sa dervišima nije još bilo,
jer kako je čini, ovi nijesu okupljeni u: broju, da
bi mogli sreću pokušati. Megju abisinskim pogla-
vicama počela je nesloga. [ mu

Kuga. — Na 10 februara sastaje se u Mle-
cima sanitarno vijeće svih država, da se dogovore
koje će mjere poduzeti proti indijanskoj kugi. O-
na još nije prešla granice Iodije. =

Na istoku. — Cor. Bureau javlja 0 spora-
zumku vlasti vrhu provedbe financijalnih i politi-
čkih reforma.u Turskoj. Ako je to istina onda će
istok malo počinuti, a s njim i Europa, jer dobar
dio nemira ne bi se bio dogodio da su vlasti od-
mah u početku bile složne.

 

Domaće vijesti.

Dalmatinski Sabor. — U utornik otvorio
se je dalmatinski sabor. Presjednik dr. Bulat dr-

žao je govor, u kome se bavio s+mo o nekim ma-
terijalnim pitanjima, pak je namjesnik govorio hr-
vatski i talijanski i prestavio g. Pavića kao vladi-
na zastupnika

: U srijedu druga sjednica. Izabrani su odbo-
ri, i njeki pokrajinski računi upućeni financijalnom
odboru. Zatim se ovjeroviše izbori u Zadarskom
i Dubrovačkom kotaru Pošto je u oba bio izabran
dr. Trumbić, te ga presjednik pozove da izabere
koji kotar pridržaje. On se izjavi za zadarski.

Treća sjednica imala je biti juče, u petak.

Dr. Trumbić kako je poznato odlučio se
za zadarski kotar, Iza razloga, koje je nama u
Dubrovniku izložio, da su mu ih Zadrani kazali,
i ako nam onda još nije ništa stalna rekao, svak
se ipak nadao, da će pridržati zadarski kotar.
Dubrovački birači čuli su njegove riječi i znadu
zašto je dr. Trumbić tako postupao.

Izborni kompromis. — Pišu nam iz Za-
dra: Mogu vas uvieriti da je srpsko-narodnjačka
sloga u načelu već polučena. Osvem Boke Srbima
će se dati još jedan kotar. a za to će Srbi iz za-
hvalnosti Hrvatima narodnjacima glasovati u ve-
Neo. ši s Da das, krtgmsnsi

oga čovjeka, Eh, j kom
Drugi srpski zastupnik bio bi Baljak, jer Bjela-
nović ostao je skartiran. Baljak je onaj koji ne
priznaje Hrvate u Dalmaciji, osvem otočana! Za te
će hrvatski birači morati da glasaju!

Sabor će malo trajati. Srbi lukavi drže se
sada umjereno i ovaj put neće govoriti proti Hr-

vatima, nego sad su za slogu. Kad ispane na nji-

hovu onda će opet udri!
(Narodnoj stranci nije bila potreba ovih po-

nizujućih kompromisa sa elementom, koji siječe