U DUBROVNIKU 7 Februnia 1897. Godina VII, List izlazi svake subote. Cijena mu je nasprileda u Otpravništru lista: na godinu fior. 4:50, na po godine tior. 2:25, za Dubrornik sa & Bosnu Hercegovinu s pošt tior. 4:50. i ,poštarski troškovi “ Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, je predbrojen i za došasto polugodište. šanjem u kuću, a za Austro- Ugarsku, m: na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50, za inozemstvo šalju se Uredništvn. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dulgoyi ' ta“. k Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku; smatra se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Ni Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni: upr HRVATI, Birani Birači izbornog kotara Dubrovnika-Cavtata! Na 22 prošlog Prosinca stiže mi nenadani glas, da ste me odabrali Vašim saborskim zastu- poikom. Premda to niesam slutio, jer mi nije bi- lo poznato, da se radi o mojoj kandidaturi u to- me kotaru, ipak sam se u velike obradovao, kad sam doznao da ste me birali, znajući da glasujete za. pristašu stranke prava. Koji se Hrvat nebi po- nosio zastupati Vaš kotar, predvorje slavnog gra- da Dubrovnika, dike Vaše i čitavog Hrvatstva ? Ali, kako Vam je poznato, isti dan birani bi- rači izbornog kotara Z:dra-Raba-Paga-Biograda odlikovaše , me po drugi put svojim povjerenjem. Pošto sam time stekao dva zastupnička mandata, dodjoh u neugodan položaj. da odlučim koji da pridržim a koji da ostavim. Smatrao bih se sret- nim, kad bih mogao ostati Vašim zastupnikom, a- li, pored moje vruće želje, nije mi moguće, jer sam dužan da primim zastupstvo moga drugoga izbornog kotara. Na ovo me sile prevažni razlozi. koji se ne dadu zatajati. Birani birači zadarskih vanjskih obćina bi- raše me dva puta zasebice: prvi put odrekoh se njihova: mandata, jer me na to naguala čast moja i čast stranke, kvjoj pripadam, a drugi put ovo gada primiše moju kandidaturu uz moje izričito pri- voljenje, osvjedočeni da ću primiti njihov mandat, Poznajući Vašu sviest i Vaš razum, uvjeren sam da mi nećete zamjeriti, što sam prisiljen, da Vam u današnjoj saborskoj sjednici povratim čast- ni nalog koji ste mi adielili, a uz to primite oči- tovanje moje duboke zahvalnosti i srdačao otačbe- nički pozdrav. I U Zadru na 27 Siečnja 1897. Dr. Ante Trumbić. _ DUBROVNIK, 7 Februara. U srijedu i četvrtak vodili su se u Zadru pregovori izmegju eksekutivnih odbora hrv. narod- ne. stranke i stranke prava u svrhu sporazumka za došaste opće izbore na carevinsko vijeće. Ro- doljubi u pokrajini uvažiće težak položaj odbora, koji je morao, prije nego se dogje do jednog kom- promisa, da vijeća o mnogim većim i manjim pi- tanjime, koji «e pri takovom koraku u našim stra- načkim odnošajima moraju naći, kol: pogledom na opći položaj, toli na pojedine mjesne prilike, a najviše na samo držanje, što ga stranka s kojom se ugovara- lo imade naprama drugim strankama u pokrajini. Danas možemo kazati, da su glevne poteškoće me- gjusobnim sporazumkom već izravnane, a za osta- lo nade je, da će do brzo slijediti. Preporučujemo uz to pristašama straoke prava, da se drže sprav- ni i na okupu, bilo da. se u slučaju kakvog ne- | nadnog mumenta nenagju zatečeni, bilo da prove- du one uzajamne obveze, što ih njihov eksekutivni odbor konačno uglavi sa odborom hrv. nar. stran- ke, kako će se do brzo javiti, Poučan slučaj. U Trstu se dogodio veliki škandal. Tamo je cijela većina gradskog zastupstva sa načelnikom na čelu podala svoju demisiju. A pošto su člano- vi tršćanske općine neko doba i narodni zastupni- ci, to možemo kazati, da je demisionirao cijeli tršćanski sabor, Slučaj je pobudio veliku senzaci- jo, jer to je prvi put da se ovakova šta dogagja u našim krajevima. Zato se punijem pravom uz- budila znatiželjuost svijeh krugova i svak se pita : koje samosilje, koja velika nepravda i tiravija nag- na triještine na ovaj skrajnji desperatni korak? Odgovor je vrlo jednostavan. Dvije stotine birača naše braće Slovenaca i Hrvata bilo je is- pušteno iz izbornih listina. Oni su napravili utok u svome jeziku i zatražili da im budu priznata i poštovana njihova gragjanska prava. Općina njiho- ve utoke naprosto nije primila. Tada su se Slo- venci i Hrvati prituž'li Namjesništvu. Namjesništvo nije moglo, a da ne uvidi opravdanost njihovih za- htjeva i pravdu koja je za njih vojevala. Namjes- ništvo moralo je da uvaži ovu želju, jer inače bi se prekršili temeljni zakoni monarkije, pak je na- redilo tršćanskome vijeću, da postupa kako po za- konu postupati mora. Ono se nije htjelo da pokori njegovoj zapovijedi, nego je ragje dalo ostavku. Mi i svaki pravedan čovjek vidi u tršćan- skim vijećnicima samo nasilnike, koji našoj braći htjedoše pod svaku cijenu da uskrate njihova pra- va i da tako pogaze slavenski elemenat, a kad to ne mogoše, onda ostupiše. Tako mi gledamo ovu aferu. Ali talijanci, talijanaši, nijemci i njihova štampa shvaća je sasvim protivno. Oni su svi u je- dan glas zavikali na vepravdu, koja se nanijela.... tršćanskim talijanima! Njihove novine pune su oštrih prosvjeda protiv tiranije, samosilja i nepra- vice vlade, koja je dopustila da se talijani gaze i guječe, rad toga što nije mogla učiniti, da Slo- venci i Hrvati u glasovanju budu sasvim isključe- ni! Čovjek ne bi vjerovao, da se u ovome vijeku prosvjete i slobode može ovakova šta javno pisa- ti i,da će se naći ljudi, koji će, kod gornjih fa- kata vjerovati u ovu pisaniju. Neka kažu: mi ne- ćemo da vi imate s nama jednaka prava, mi vas ne priznajemo i želimo da vas uništimo i onda ćemo razumjeti njihove pogrde i one teške prijet- nje, koje se prvsiplju proti našoj. braći. Ali ne! Talijani i Nijemci u tim svojim nasiljima u svaku drugu imaju u ustima: pravdu i slobodu. Oni vi- ču u ime prava i slobodne volje, u ime pravič- nosti oni traže da se štiti talijanstvo — tim što će se gaziti Slovenci i Hrvati, a kad se to ne može da učini, ovda se prijeti, pravi škandal i vi- če na favoriziranje slavena, koji su krivi što su živi i što neće da ih nijemci i talijanci pod no- ge bace! Ono što se je u malome Trstu dogodilo ono se dogaeja u veliku u cijelom ovom sistemu koji opstoji, s tom razlikom da se tu ne demisijonira niti onako viče, nego se lijepo šuti i pritišće dru- gim načinim. Nijemstvo u Austriji, Magjarstvo u Ungariji misle, da su ovo njihove zemlje, da je cijela movarkija zakoniti posjed njihova plemena, pak ne samo tako postupaju sada kad su na sko- ku, nego neće nikada na dobre priznati, da i mi tu opstojimo, da i mi živemo narodnijem životom i da hoćemo, da se naša prava poštnju. Talijanci nijesu ništa već njihova potpora, koju oni u nas ljube i miluju, jer im je cijelj ista: zavladati sla- venskim plemenima ove zemlje a u prvom redu sa onim, koji su im najbliži susjedi: fHrvatim, Slo- vencim i na sjeveru Česim. Kad je tako, ne ostaje ni nama druge, nego | da se uhvatimo za ruke, pa da stisnutim zubima, a junačkom odlukom pogjemo u susret ovome i ovakome neprijatelju, koji neće da bude junačaun i da nas na borbi pošteno svlada, nego sebi želi privilegij i silu, pak viče na nepravdu . onda kad se i nama dade nešto malo od onoga, što on od vajkada posjeduje. Primjer u Trstu eklatantno svje - doči. Nama ne treba da odvraćemo onim srestvi- ma. Nama je dosta da budemo svijesni svoga imena i svojih prava i da na svom zemljištu mudro, slo- žno ali odlučno pregnemo na obranu naše narodno- sti. To je nama dosta do pobjede. Samo naprijed! Vikači?! U četvrtak u sjednici dalmatinskog sabora iza izvješća financijalnog odbora o proračunu za g. 1897 zemaljske poljodjelske zaklade, dvorski savjetnik gosp. Truxa ustao je, da izloži radnje i osnove, što ih je vlada u prošlu godinu izvršila u Dalmaciji, ili su jošte u tijeku te će se do brzo svršiti, ili ih namjerava tekar proučavati za izva- gjanje. Izvješće g. Truxe bilo je dosta dugo i raz- novno: obuhvatalo je razne grane narodne ekono- mije od sjemenja i umjetnih gojojiva, do uregjenja luka, polja, potok4, puteva itd. Istodobno pak na zastupničkijem klapama ležala je odebela knjižica: razne osnove što ih. je u pogledu poboljšanja na- šeg poljodjelstva izradio novi nadzornik poljodjel- stva g. Zotti. Radnje dakle nekoliko. Ali kad bi pomnjivi čitaoc uzeo u ruku sve te radnje i predloge, pak ih sravnio sa govorima što ih je pravaška opozicija iznosila tečajem vre- mena bilo u Zadru bilo u Beču, ostao bi začugjen radi velike sličnosti koja se megju njima nalazi. Jer velika većina onoga što se sa vladine strane učinilo ili predložilo nije u bitnosti ništa drugo, nego potrebe zemlje, o kojim je stranka prava na usta svojih zastupnika, a nadasve časnog Bian ki- nia u raznim prigodam dizala svoj nezavisni glas. Onda nam se govorilo, da su naši prestav- nici vikači, da oni samo čine štetu našim marod- nim i ekonomskim interesima tim što ih nepres- tano ističu i što se tuže na iznimno zapuštenje Dalmacije. Ali ko kuca i otvara mu se. Malo po malo fakta dobiše svoju tvarnu snagu, jerbo nad- Ježni činbenici nijesu ih mogli zanijekati; oni ni- jesu mogli pobiti opozicijonalne tužbe radi Dal- macije, a kad se je činila prispodoba izmegju nje i drugih pokrajina naše monarkije, morali su da šutnjom priznaju, kako se s nama maćuhinski po- , stupa. Tuci danas tuci sutra, moralo se je nešto i istući, Ostali svijet počeo je, da o Dalmaciji do- biva pravi pojam i da je smatra zemljom iznima- ka. Visokim ličnostima koji vladaju u monarkiji morala je da dodije ta hrvatska jeremijada, jer je bila opravdana i u mnogo slučaja nijesu znali šta da joj odgovore. Ispod tobožnje ravnodušnosti, ko- jom politički čovjek kao ministar sluša neka pred- bacivanja sa strane opozicijonalnijeh zastupnika i organa, viri ipak neka neugodnost. On bi se rado otrasao njihovih lamentacija, kad su one temeljite jer ga u smetnju i zabumu stavljaju. Biće zato vi- še puta naustice ili pismeno pošao glas sa obala Dunava, koji je od prilike govorio; ,Ova vaša opo- zicija dodijala nam je svojijem jaukanjem, Dajte ne- što učinite da se zadovolji, Miknite se malko, jer i- nače imaćete s nama posla. Predložite, pitajte, radite, izvijestite“. — Oni pako, kojim je ovo namijenje- no, bili bi u taj par najvoljeli, da umuknu zloko- bni glasovi nemirne opozicije, koji im zanovetaju