i u svašto hoće da se prte. Prije bilo je tako mir-. no! Ali to nije bilo moguće, jer je stranka prava tumačila potrebe naroda svoga, koji joj je davao pravo. Zato se moraše miknuti, eda barem nešto utaže ,vikače“, kako su ih nazivali u društvu sa mnogijem koji nijesu vikači zato što im je milije prekrstiti ruke. Izvješće gosp. Truxe i predlozi g. Zotti, i ako ih ne spominju, odgovor su tražbama i zah: jima-..stranke prava, što ih je ona činila na. korist zanetirarene ove pokrajine: “ Dok ovo e konstatiramo kao dokaz .; očitog priznanja:“sh kompetentnog mjesta, da su : ,vikači“ vikali jet šu imali zašto vikati i da ni- jesu vikali, ko zna dokle bismo bili išli kao ono nazad 5-6 godina, ne možemo podnipušto uzeti kao dovoljao- no što je s vladine klupe izloženo bilo. G. Truxa g. Zotti predložiše i rekoše lije- pijeh stvaraca, ali ipak nema tu ni deseti dio o- noga što bi se. nama htjele, da budemo pravično izjednačeni sa ostalim pokrajinama ove monarkije. Puti, čatrnje, luke i drugo veoma su korisne ra- bote po dotična mjesta u kojim se rade, ali to su pomogala drugotne važnosti, u koliko će se s njima okoristiti samo dotični predjeli. Nekoliko kvintala sjemenja ili umjetnih gniojiva što se raz- dijelilo dobro dolazi našemu seljaku kao srestvo i kao škola, no tijem je samo palijativno prisko- čeno u pomoć ekonomskom preporodu cijele po- krajine. Danas vlada velika utakmica, u kojoj ne smiješ biti najzadnji, ako hoćeš da životariš. Sie- menje, umjetna gnjojiva, štrcaljke, klaštrenje ma- slina itd. veoma trebuje da se Dalmacija uzmo- gue boriti u svojim proizvodima sa susjednim zemljama ili inostranstvom, gdje je ova racijonal- na kultura odavna doma. Ali to još nije dosta, dapače ništa je, dok fali glavno — što čini da je ova naša pokrajina još uvijek odijeljena kineškim zidom od ostale Europe i ko zna dokle će to potrajati. Ne treba ni spominjati da je govor o našim željezničkim svezama. Ima više od dvadeset godi- na':što se sagradila kraj-željeznica i ona je ostala uvijek krnj-željeznicom, jedini eksemplar takove pruge u cijeloj Europi izuzevši otoke. Sjeverna i južna Dalmacija vape da se združe sa glavnim pru- | gama monarkije, po čemu bi njihovi proizvodi lak- | še prokrčili puta u strani svijet, a trgovina i sva- ki promet veoma poskočili. Ovo je glavno i mo- žemo reći jedino glavno što Dalmacija želi, da se za nju učini na gospodarsko-prometnom polju, do- čim ostalo većinom su mrvice i male koncesije, koje ne mogu nadoknaditi ove tako rekuć životne potrebe zemlje. Ipak nama je milo što smo i za njih čuli, da su ostvarene, pošto je tijem data najljepša za- dovoljština neumornom nastojanju naših zastupni- ka i naše stranke, a koja je svojom upornošću stavila u gibanje mnogo toga, što je do sada mir- no počivalo. Rijeka. Odavna je Rijeka naša ljuta rana. Nije ču- da s toga što, njezine stvari zanimaju sve Hrvate širom otačbine naše. Ali slučaj koji se je sada tamo dogodio ima u sebi veliku znamenitost, jer nam kaže što bi Magiari činili kad bi tamo mogli. Poznato je da Magjari nemaju većih privrže- nika od riječkih talijanaša ili ti Fiumana. Pozna- to je kako se ovi Fiumani, u svakoj prigodi iska- zuju kao veliki protivnici Hrvata i da se što više uliže Magjarim oni u hrvatski sabor ni zastupni- ke ne šalju, što su po zakonu dužni. Ali Magja- rima nije bilo dosta, da je Rijeka njima slijepo odana, kad ti riječani, i sko magiarski prijatelji, neće da postanu Magjari. Zato u Pešti odlučiše već jednom provagjati magjarizaciju Rijeke. U to ime namisliše ponajprvo srušiti gradsku općinsku autonomiju. Po tome eo ipso imali bi u svojim rukama redarstvo, škole i gradsku upravu. Ne tre- ba spominjati, da bi se to sve bilo pomagjarilo. Na Rijeci imade stranka autonomna, koja želi jedinstvo s Magjarskom, a u isto doba i au- tonomiju grada. Protiv nje je stranka magjarskih doseljenika i njihovih ulizica, koji bi na sve pris- tali što Magjari hoće. Ove dvije stranke sukobiše se u općinskim izborim uprav u času, kad je magjar- ska vlada poslala svoga čovjeka, da kreše riječku autonomiju. U tot važnom trenutku riječki Hr- | vati vidjeli su da je u njihovim rukama položaj, pak na poziv Barčića odlušiše glasujuć za auto- nomnu stranku. Oni ovom prilikom izmegju dva zla izabraše manje i tako spasiše autonomnost riječke općine. R Uzrujanost koja se na to podigla u Magja- riji neopisiva je. Mi se nećemo tijem potanko ba- viti i ovo smo iznijeli samo 'kao dokaz više što su Magjari. Od Riječana može se i saborska ve- ćina u hrvatskom saboru mnogo toga naučiti. Ma- gjarima nije dosta što“je meko njihov prijatelj i vajni saveznik, što ih u svemu sluša i na ruku im ide, makar to bilo na štetu svojih prava. To je njima sve malo, jer njihova cijelj jest, da se taj saveznik pomagjari i utopi u magjarskom mo- ru. Tako su oni postupali sa Riječanima, pa kad vidješe, da im to ne ide za rukom, onda ih kore s nezahvalnosti. I hrvatska narodna stranka preko Velebita kaže se veiika prijateljica Magjara i ona im u svemu popušta; ali Magiari imaju oko na hrvatsku autonomiju, koju gledaju da svežu, pa ako se još sada ne usugjuju pokušati, što htje- doše s Rijekom, to je samo s toga što je Hrvat- ska mnogo veća i tvrgja kost, o koju bi mogli i zube polomiti. Saborska većina u Banovini regbi da im sa- ma ide na ruku, eda učini, da ta njihova osnova, što prije dozri i nagje terraina u samome hrvat- skome narodu. Na hrvatsku opoziciju spada dakle sveta dužnost, da složnim silama obrani povrije- gjena prava i dase opre atentatima, sličnim onim na Rijeci. Ne valja se varati. Magjarim treba put do mora i oni hoće, da ga imćju pod svaku cijenu, pa i na račua hrvatske kraljevine. To treba pre- priječiti. Proglas Laginje. U ,Našoj Slozi“ izišao je proglas dr. Matka Laginje namijenjen Našemu puku po Istri, koji je po svim krajevim pobudio veliko odobravanje. Proglas karakteriše neke narodne zavodnike, koji mute u puku, da ga odvrate od svojih vogja. Ko- ristiće ako neke glavne tačke i mi preštampamo : »Našemu puku po Istri! Od nekoliko mjeseci ovamo, javljaju se kri- vi proroci, da svade brata s bratom, otca sa si- nom, obćinu sa obćinom, a dx poruga bude veća, pljuju na sve i svakoga, koje su do nedavno hvalili. Je li oholost, je li zi» srce, je li Judina pla- ća, za koju rade, to prosudite sami.“ ,Mi smo vas učili, da branite svoj jezik hr- vatski, jer su vas majke učile, da se tako zove govor našega naroda. Mi smo vam ga u svečanih prigodah prikazivali čista i u blagdanskoj odori. Mi smo vas učili, da hrvatski puk, gdjegod žive, ima pravo, da se ujedini i sa svojim cesarom i +| kraljem sebi čini zakone, kakovi mu najbolje pris- toje i najviše koriste. A ona neka pogana čeljad govori vam jezi- kom odrapanim, mješajuć više riečih talijanskih nego li hrvatskih, i govori, da mi smo samo Sla- veni i ništa drugo, a dok to govori, u isto doba druži se sa onimi, koji u svojih poslih pišu tali- jauski i odmeću se od svoje starine.“ ,Mi smo vas učili, da za dobro naroda treba štogod i pretrpiti, jer je narod naša krv. Spinčić je to primjerom pokazao, zauzev se pred 6 godi- pa za to, da za hrvatski puk u zapadnoj Istri ne bude Telijan zastupnik u Beču. Spinčić je zato iz- gubio liepu profesursku plaću. Cesar i kralj naš spoznao je, da mu je krivica učinjena, pak je kri- vicu popravio ; ali sa svim tim Spinčić uživa sa- mo polovicu onoga, što mu ide po školah. nau- kah i zakonu. Vendar pogana čeljad ima obraza lagati vam i prikazivati. kako da Spinčić Bog zna koliko plaće dobiva i Bog zna kako lagodno žive, Ta pogana čeljad znade vrlo dobro, ili bi barem morala znati, da Spinčić pomaže koliko može, svaku vrednu sirotu, koja se k njemu ute- če, da podupire ubogoga učenika i uboge škole, da nije nikad požalio truda sastati s narodom, n- putiti ga i podučiti. Spiričić je vladi predočio sto i sto marodnih potreba, i vlada ih je djelom ostranila, a dijelom hoće ostraniti, jer su pitanja pravedna, potrebe isti- nite. Zato je poganoj čeljadi Spinčić izdajica naroda! < »Hajdmo dalje! Svaki pametan znade, da. je Hrvatska zemlja jedna. od najljepših i najrodnijih, što ih je Bog dao. Hoćeš li liepoga vola ili ko- nja, nadješ ih u Hrvatskoj. Hoćeš li ubayih liva- da, nadješ ih tamo; hoćeš li ploćiie vode itelene gore, nadješ je tamo; hoćeš li za narod pametnu knjigu, nadješ je tamo; hoćeš li. čuti milotu svo- jega materinjeg jezika, čuješ je amo. Svaki pa- metan znade, da bi ona zemlja presretna, kad bi narod bio svoj i slobodan, o želimo, du i mi hrvatski puk u Istri. budemo svoj i slobodni. Zato mi vapijemo: i za nje, a oni vapiju iza nas; tako se bolje čuje nevolja s jedne i s druge stra- ne Pogana čeljad muti vas zato, da vas mi pre- dajemo u sužanjstvo, u kojem je Hrvatska danas. Zašto krivi proroci to čine? Zato, da ne ot- vorite oči svi po Istri, pak da blagoslivljete ovo nesretno stanje. u kojem ste danas. Pogana čeljad hoće, da rečete, da vam je dobro, kada od.para vola morate jednoga prodati, da drugoca prekr- mite; krivi proroci hoće, da na sva usta kričite, kako vam je liepo, što na mnogih mjestih ne i- mate ni pitke vode, ni kolnoga poštenoga puta, ni škole, ni svoga učenoga, komu biste se utekli. Krivi proroci hoće, da pljujete na Spinčića i na mene, kuji smo ovdje iznesli sve nevolje našega puka i potražili, da mu se pomogne. Krivi proro+ ci žele, da vi kričite, kako vam je pravo, da vam tudja čeljad izpod nosa lovi ribu u našem moru i da vam otima onu žalostnu nadnicu, gdje se što gradi. | Zato pogana čeljad ustaju proti nam, da vam pomuti vid i pamet. : Do predlani smo tim krivim prorokom bili premalo Hrvati. Sada smo im preveć Hrvati. Ka- ko se to tumači? Koliko srebrnjaka dobiva svaki Juda, što izdaje učitelja svoga. kojega je do ne- davno u lice ljubio ? : Da pravo ne upoznate svoje nevolje i da se ne složite u načinu, kako biste im odmogli, krivi proroci eto mute vas i lažu vam, da mi hrvatska stranka, to jest mi pravi Istrani, predajemo Istru pod tugiu vlast.“ Eto ja završujem ! Negda, kad bi zavladala kuga, narod je nosio duge palice, da se ne takne drugih. Činite i vi tako ; sa krivimi proroci ni po= govora, ni kumstva ni prijateljstva! Oni su za pra« vi napredak naše svete stvari u Istri prava kuga. Oni bi htjeli porušiti ono, što je naša. narodna strana teškom mukom zidala od 25 godina ovamo. Ako su već kojega poštenoga smutili, taj će uz pametnu vašu rieč i bratsku opomenu opeta 1 naše bratsko kolo. i A onim, za koje znate; da hotimice vrše služ bu krivih proroka, da. se ne trude, nego leže i dangube, pak uza &ve to dobro živu, za one :mo- žete biti stalni, da živu od Judinoga novca. Za nje je u ,Grobu Kalugjera“ već davno rečeno: Pro- šteno je griješnicima, razbojniku, ubojici, prošteno je svima, svima, samo nije izdajici!* Ms * 4 * Evala mu na junačkoj i pravednoj riječi. Hr- vatski narod imade danas dosta krivijeh proroka. Daleko od njih dugim palicama prezira i gaušanja! Naši dopisi. Ljubuški, 30 Januara. Gospodine Uredniče! Molim vas kao prizna- tog prijatelja muhamedanaca, da biste uvrstili ovo par redaka u ,Crvenu Hrvatsku.“ Ovih dana: ne- ki muhamedanac došao u mjesnu apotekarnu i tu ga apotekar na koncu zapita: Zašto vi muhame- danci nećete postiti ovaj ramazan? — Svakomu koji ne pozna naše stvari činiće se ovaj upit ne- dužan i naivan, pak će se čuditi što sam pero u- močio, da se na ovo javno potužim, Ali kod nas svak će mi dati pravo kogod pozna nas muhame- dance i znade kako u tijem stvarima osjećamo, jer tako pitanje jednome muhamedancu teška je uvrijeda njegovim religijoznim osjećajima. Zato ovo iznosim, ne toliko da upozorim dotičnog gospodi- na, da se više takovim neumjesnim pitanjim no šali, jer to bi moglo da štetno djeluje na ovaj do- bri sporazumak, koji u našim krajevima vlada iz- megju našega naroda katoličke i muhamedovske vjere. Ovo će vrijediti ne samo za Ljubuški nego, možda i za koji drugi kraj naše Bosne i Herce- govine. — Muhamedanac.