Br. 7
:-U DUBROVNIKU 18 Pebruara 1897.
4: 50, na godine tior, 2:25, za Dubrovnik sa
i Bosnu
tior. 4:50. i tarski troškovi
Lio izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior.
u kuću, a za Austro-Ugarsku,
s pošt m: na godinu fior. 5, na po godine fior.. 2:50, za inozemstvo
šalju se Uredništvu.
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hivatske“ u Dubrovniku, a dopisi
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po ra a oglasi koji se
:Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava
je predbrojen i za E: polugodište.
'Umoljavamo naše cijenjene predbrojnike,
koji nam .još nijesu podmirili barem prvo po-
lugodište, da se požure s pretplatom.
One pak koji nam imaju namiriti još i što-
god lanjskoga, molimo da se sjete svoje dužno-
sti i tako nam prištede pismenih i drugih po-
sebnih poziva, koji su na štetu i dangubu i
nama i njima.
Krvavo obzorj e.
Na Kreti se opet. prolijeva krv, a uz krv
plamen liže sela i gradove. Nema po godine što
je pokolj teškom mukom utažen. Onda se vele-
vlasti zauzeše i za ovaj nesretni otok biše izra-
gjene neke reforme, koje su donekle jamčile mir
i poredak. Kršćani nakon dugog oklijevanja pri-
stadoše na njih, a koskgtadakt dvor obvezao se da
će se doista izvagjati.
Danas se vidi, da kršćani imadoše pravo,
kad se ne htjedoše pouzdati u carigradska obeća -
nja..Još se od ugovora nije ništa izvelo, pa kad
se počelo urgirati i kad je Carigrad došao do škrip-
ca, onda je na Kreti planula nova 'buna. Turci
ubiše dva kršćanina, a onda njih nekoliko. To bi-
jaše dosta da svak prihvati za pušku i evo sadi
cijeloga otoka u jednoj velikoj anarhiji i u groz-
nome klanju. Oganj ništi kuće i sela, a staro i
nejako bježi ma more, da se zakloni na brodove
velesila, ili u palače njihovih konsulata. Mrtvi i
ranjeni ,broje se na hiljade.
Ovo-govori nemilo proti Turskoj. Više je
riego sigurno, da su na obalam Bosfora gledali na
svaki način da osujete reforme, koje u velikoj mu-
ci obećaše, pa kad inače ne mogoše, onda sami
potstrijekaše bunu, neka se sve iznova opet za-
muti. Ali novi kretski pokolj pada još više na du-
šu čovječanske i :prosvijetljene Europe. Njezine
velesile stoje sa svojim oklopnjačam pred kanej-
skom lukom i nemoćne gledaju, kako se tamo ne-
vina krv prolijeva. Zašto? Nesloga, ljubomornost
i oni okrutni ,državni interesi“ nalažu im tako.
Ako bi se ko i usudio umiješati, evo već dvojice
trojice drugih, da mu posao ometu. Tu valja oprez:
no postupati, jerbo onda lako da se s Krete sta-
ne prolijevati krv na obalam Visle ili Rajne, ili
da se pocrveni sjeverno more. U takom položaju
ne preostaje drugo nego pustit neka se kolju oni
neuki pici i zadovoljit se notama i protestima, ko-
je u Carigradu lijepo spravljaju .u koš, jer pozva-
du stanje , Europe. .
tr. Rusija ima :tu veliku krivicu. Njezina se di-
plomacija najviše opire, da se Europa ' umiješa ;i
da se stvar umiri silom ako neće milom, Uz Ru-
siju pristaje i Francraka. Rusija ima svoje velike
osnove, koje bi željela provesti na istoku. Ona ra-
nekoliko hiljada mrtvih neće da ih izloži. Ta-
ko :sve zapinje.
= Ali ko se nalazi u kritičnom položaju, to je
mala kraljevina Grčka. Kreta je njome na dohva-
tu, & na Kreti žive grčki narod, koji čezne ga sje-
ditilenjem sa: materom zemljom. Razumjet je.onda,
kako je-Grcima teško gledati ovaj pokolj, & da;
stoje prekrštenih ruka. Zato je u zemlji veli-
ka uzrujanost, oficiri uskaču, kupe se dobrovolj-
ci, koji ktijomice odlaze, da pomognu — svojoj
braći. Krv nije voda, navlastito kad se prolijeva,
NillšlšmzmzmzmBsmmmm= 5
Vlada, narod i opozicija jedno misle i jedno hoće.
Ama eto velevlasti, koje Grčkoj nemilo - prijete,
ako se u posle kretske umiješa. Sad je vlada na
čudu. - Ona ne može na to pristati, prvo jer sama
vidi nepravdu, a kad bi državni razlozi i prevla-
dali, ko može zajamčit za mir u Ateni? Grčka je
poslala na Kretu dvije oklopnjače pune vojske, pa
kud puklo puklo. Ministar presjednik rekao je, da
se to čini u zaštitu grčkih podanika, no to je for-
mula. Komora je vladu razumjeia, pak joj je da-
la slobodne ruke. Veli se da su oklopnjače posla-
ne tamo na zahtjev samoga kralja. Tu će biti mu-
nicije i svega. Lasno se može dogoditi, da vojska
na Kreti prekine dišiplinu; da desertira i da se
združi s ustašam. A onda? :
No buna nije samo na Kreti, već se čuje i
u Macedoniji. I u maloj Aziji se miču, a Carigrad
strepi od svojih gragjana. "Koliko toga može iza-
zvati jedna puška i jedan nož, kad nepravedno
pogode! Uz to se primiče proljeće, za ovakova
čarkanja vrlo zgodno doba. Bog sam znad«, što
nam ono nosi.
m=======s=
Poljodjelski nam zavod ode!
Pod ovim naslovom zadnji naš tobožnji , Du-
brovnik“ udario u perfidne insinuacije protiv Hr-
vata, a u prvom redu protiv dr. Čingrije i Bian-
kini radi toga što je dalmatinski sabor odredio,
da se poljodjelski zavod u Gružu ukine, a da se
novi osnuje u Spljetu ili okolici.
Mi smo Dubrovčani, ne poput ovih laživih
dubrovčana iz Boke, Korčule, Karlobaga i Her-
cegovine, nego pravi i rogjeni Dubrovčani. Ali nas
ne samo da ne plaši ona vika, što ju , Dubrovnik“
podiže na Hrvate, da probudi lokalni patrijotizam
proti onijem koji su odobrili, da se ugine gruška
poljodjelska škola, nego evo mi sami javno ćemo
priznati, da je sabor dalmatinski vrlo pametno i
korisno učinio, kad je na to pristao.
Neuspjehu poljodjelske škole u Gružu kriva
su dvojica: nje položaj i g. Frano barun Gondola,
uprav on, koga ,0.“ iznosi kao onoga, koji se naj-
više zauzeo za ovu školu.
U Gružu na hektaru i po slabe zemlje, u neg-
dašojemu Radićevu vrtu, nije se mogla ni razviti
jedna dobra gospodarska škola u pravome smislu
ove riječi. Križevačka ratarnica n, p. ima na stotine
hektara raznoga zemljišta, sa svakovrsnim gojitbama,
dočim u Gružu sve je to zbiveno u nekoliko dolaca.
Gdje su tu vinogradi, pašnjaci, livade, voćnjaci, masli-
njaci i ostalo što je za ovakovu učionicu od pri-
jeke nužde ? U nas bi mogao vrlo lijepo ostati je-
dan uljarski zavod, ali o poljodjelskoj školi ni go-
vora, jer nema prostora gdje da razvije svoju dje-
latnost. To je uvidio i sam poljodjelski nadzornik,
pak je vrlo mudro predložio, da se škola zasnuje
u Spljetu ili njegovoj okolici zajedno sa jednom
eksperimentalnom štacijom, tako da bi budući za-
vod bio u svemu sličan glasovitom zavodu u San
Michele u Tirolu. Nama kao Dubrovčanima može
biti malo žao, što nemamo na ruci takav položaj,
ali ispred razlogi ne vojuje se šovinizmom i mo-
ra ee priznati, da je predlog vrlo pametan.
S druge strane pak, da je i bilo moguće, da
u nas ostane poljodjelska škola, g. Gondola bio je
uprav oni, koji joj je taj opstanak onemogućio,
Istina je, da se on zauzeo da se ova škola podi-
gue, no znade li ,Dubrovnik“, u koju je svrhu on
to učinio ? Ako ne zna neka nas upita, ili ako mu
se to neće, neka ispita malo one škandale, koji su
se dogagiali godine 1888, kad je izišlo na vidjelo
svakojakih nelijepih stvari u upravi zavoda, koju
upravu vodio je g. Gondola. To je školi odmah u
početku ubilo svaki glas. Znade li ,Dubrovnik“
radi čega je vlada bila prisiljena, da poljodjelski
zavod digne iz ruka g. Gondoli i da ga preda po-
krajini? Ako ne zna, neka šuti, a Hrvate nek u
miru pusti. Još nije istina da su hrvatske općine
uskraćivale štipendija zavodu, nego je baš obrat-
no, da je g. Gondola, iza kako je bio maknut sa
njegove uprave, sve moguće radio protiv ove škole,
a kao dokaz tome navestićemo, da je taman du-
brovačka općina, dakle ona u kojoj se škola nala-
zi i koja je prva bila dužna da se za nju žrtvuje,
ona sama i jedina od svih dalmatinskih općina
pod načelništvom bar. Gondole uskratila svo-
je štipendije za poljodjelski zavod u Gružu !
Evo ovo su te velike zasluge bar. Gondole
za ovu školu. A sada mi pitamo, kako je to mo-
ralo djelovati na ostalu pokrajinu, kad je obazna-
la, da sama dubrovačka općina s bar. Gondolom
na čelu, radi time protiv opstanka ovoga zavoda?
Zato ,Dubrovnik“ prije nego u svojoj nezrelosti
stane nam dijelit lekcije o dubrovačkom patrijoti-
zmu, imao bi nam na ovo nešto malo odgovoriti.
Prave Dubrovčane neće zavesti one kokrodil-
ske suze Srba za zavodom, koji su njihovi ljudi
iz ineda prvi potkopali, Dubrovački zastupnici gg.
Biankini i Čingrija što ovom prigodom rekoše,
rekoše dobro i s uvjer:njem, da će biti na korist
cijele pokrajine, a da je tome tako dokaz je, da se g.
Pugliesi dubrovački Srbin nije dignuo da ih pobi-
ja, što je mogao, ako ne kao dubrovački zastup-
nik, a ono kao dubrovčanin. On je takogjer pred
razlozima šutio, a puštio je ,Dubrovnik“, da se
zajedno sa svojim pokroviteljem g. Franom Gon-
dolom ovako grdno blamira.
Izmegju bokeškijeh Srba.
Boka, 10 februara.
Po onom načelu, da vjera stvara narodnost,
svi naši pravoslavni postadoše Srbi. Pravoslavnih
je sada dvije trećine u Boki Kotorskoj, te po to-
me može se lako predvigjeti ispadak izbora za ca-
reviusko vijeće u našim vanjskim općinama. Njih
je većina doduše hrvatskih, ali izuzam Kotor osta-
le su pomanje. a Srbi imaju Risansku i Novsku
općinu. koje su dosta velike.
Ali usprkos tome neće im lako biti ovaj
put, jer oni sami nijesu u svemu na čisto koga
da biraju. Dosad ih je zastupao dr. Kvekvić, onaj
koji kadgod je otvorio usta bilo je to protiv bo-
keških Hrvata; onaj koji je izjavio da je u Beču
Srbima pravo mjesto, Ipak bokeški Srbi nijesu za-
dovoljni sa Kvekvićem i protiv njega digla se o-
vamo žestvka opozicija. Baš uoči izbora banuo je
veliki članak u novosadskoj , Zastavi“, u kome se
nanizala duga čitalja Kvekvićevih pogrešaka i napalo
se na nj, da on svoje poslanstvo izrabljuje u lične
svrhe. Zatim je pisac zazvao upomoć ,Dubr.“ i
»Srpski Glas“. ali se ovi izjaviše s Kvekvićem so-
lidarni i obraniše ga od , Zastavina“ do :
spočitujuć ovome listu, što se nije kod infor-
mirao prije nego je ovaj članak uvrstio. , Dubrov-
7