-% rodnog gledišta krasno i obezbijegjeno stanje po- zivati, koje narodno stanje, kad bi mi imali- ona- ko štićeno, osjegurano, šireno itd. smatrali bi se doista najsretnijim i najzadovoljnijim. Samo to mo- žemo iz srca uskliknuti: Gospode Bože i Visoka Vlado, podajte nam, udijelite nam kao i Srbima onako narodno stenje, onaki narodni rahatluk, o- nako priznanje i naše hrvatske narodnosti kao i srpske, pa mi svečano se ovdje zaklinjemo, ne iš- temo ništa bolje, ništa više i ništa drukčije, Bošnjak Hrvat. Iza saborskog zasijedanja. Ovogodišnje saborskog zasijedanie bilo dosta bogato koli radom, toli raznim pitanjim koji su se riješili, a od bitnoga su interesa za pokrajinu. Pa ipak sasvim tim možemo ga nazvati mrtvim zasijedanjem, jer nije pobudilo nikakve zanimivo- sti u narodu, tako, da sada, pokle je svršilo, čini “nam se da nije ni bilo. Nije to valjda s toga što je u njemu falilo sukoba i onih pikantnih intermez- za, te parlamentim daju života, a i korisni su jer se tare i svijetla ustavnost i javni život. Imali smu raspravu o talijanskoj školi, koja je svršila s dje- tinjskom demonstracijom talijanaša, novi općinski zakonik, koji bi u drugim prilikama pobudio opće zanimanje ; vjeresijski zavod i toliko drugijeh važ- nijeh stvari. Ali pokrajina ima na umu druge po- slove: izbore za carevinsko vijeće, razne dogovo- re i kompromise, o kojim se bavilo javno mnije- nje, tako da je saborisanje ostalo nekako potisnu - to u nazadak. U:to prispjeli zamasni i krvavi do- gagjaji na istoku, iz kojih može da se izleže veli- ki požar i općeniti rat. Velika riba izjela malu, pa je tako i ovogodišnje saborsko zasijedanje osta- lo malo po krmi. I nama se tako nešto prečinja. Ali kad se malo na nj svrnemo, onda nam je milo što smo mogli da zabilježimo neke pojave, koie su u po- krajini primljene s velikom radošću. Izmegju za- stupnika koli pravaške toli narodne stranke bilo ih je koji su se ovom prigodom u nekim pitanjim baš opoštenili. Biankini i Trumbić sa svojim lije- pim i korisnim govorima o hrvatskom jedinstvu. Oni govori mogu mnogo da upute i pouče, pak bi bilo dobro, da se i napose donesu. Gospar Pero Čiugrija . bio je ove godine osobito sretan u svo- joj filipiki protiv hrvatoždera, koji se pod imenom talijanskim skrivaju iza $ 19 temeljnih zakona. On ih je raskrinkao i pokazao na uporište, koje ih drži i na tabor, iz kojeg se rekrutiraju. Istina s druge strane u shvaćanju , srpskog“ pitanja ni- je se po našemu mnijenju u redu otsjeklo, ali tu priskočiše Trumbić i Biankini, te svedoše stvar na pravu stazu. Isto tako i izjave o sjedinjenju ne mogu da zadovolje ni izjave o sjedinjenju, koje nam mora da ostane najprvom i najvažnijom tač- kom našega programa. Vansaborski dogovori o sporazumu za velike izbore očito je da su mnogo djelovali na raspolo- ženje duhova u zgradi sv. Antuna, te se je dosta toga obislo i utažilo. Tako je mekako neopazice prošlo ovo saborsko zasijedanje, sasvim da se je tu pretresalo i riješilo mnogo i važnih posala. === Pismo iz Hercegovine. Mostar, 20 Februara 1897. (Ko će biti načelnik u Mostaru?) Eto, to je danas kod nas na dnevnom redu kao najvaž- nije pitanje. Da nije još dogogjaja na Kreti, za stalno se u nas o drugom ni govorilo ne bi, već o izboru načelnika. Nu sva je sreća, ili bolje re- kuć nesreća, te se tamo krvari, radi čega ni naši ljudi neostaju hladni, te bar tako imamo koliko toliko prilike, da se i ,velikoj“ politici pozabavi- mo na dugim ramazanskim noćima. Hele nejse, kako bilo, svakako je najvažnije to, ko će nam biti načelnik? A i pravo je tako: jer biti neu čelu jednoga grada, nije šalni posao, a osobito ovdje u nas u Mostaru, gdje je toliko kojekakvih i zapučica i potrkušica. Ima bo u nas ljodi i mladih i starih, bogatih i uglednih, ali o- no (dakako baš ,ono“) što treba, to im fali: spo- sobnost za to mjesto. Nije dosta htjeti dobro, bi- ti za napredak, već to treba znati i izvesti. — mjestu, ali ,zavali“ oni to nekako ne umiju izve- sti, sve im nešto pusto ne ide od ruke. Evo im (našim ljudem) često puta ne fale ni srdstva ni prilike, al badava oni se neznaju pomoći. Imali smo za načelnika čovjeka i poštena, bogata i do- bra, predobra srca, ali badava i ono što je želio htio nije znao a možda ni smio izvesti: za sve je trebalo, da se sjeti vladin povjerenik i da to pri- je odobri. Stoga bi valjalo, a to bi i u našem in- teresu bilo, da sada biramo za načelnika čovjeka koji bi koliko toliko odgovarao svome znanju i znao izpunjavati svoje dužnosti. E, ali to do nas ne stoji, već do vlade! Kao da čujem prigovor ćestitoga Alage. E tako je brate, ali i mi imamo svoj slobodan glas, pak podajmo ga bar onome za koga jest. Time ćemo pokazati i vladi koga bi že- lili, a držim da se vlada neće oglušiti opć:j želji i volji naroda. Dakle koga? Mi ćemo se držati to. ga ko je rajposobniji, a taj je po našem sudu Me- hmed efendija Gjikić, danas u nas najsposobniji čovjek za to mjesto i svojom inteligencijom, ugle- dom i nadasve uzoritim ponašanjem. Naravna stvar da će ih biti koje će i njemu manu naći, ali to će biti više osobne nego li stvarne, objektivne na- ravi. Ne gledajmo uz to da li je meni ili tebi lič- no mio i drag, već na njegovu sposobnost i nje- gove vrline i podajmo sveje glasove Mehmed efen- diji Gjikiću. Zato se nećete pokajati ni vi ni vaš — ,je.“ Naši dopisi. Nevesinje, 7 februara. Kako Vam javismo da je Todorović učitelj napadnuo na muhamedanske kuće, uzrujanost vla- da, a sad kako je čitav o sebi povuko se i on i onaj, ko ga brani. Oblast nam šalie novi plug za obragjivanje u tom treba pohvaliti svakoga ko nam dobro čini, ali ovaj plug nije nikako za naše zemlje, jer ne prevrće brazdu da podavi travu, nego kao da pa- ra zemlju a time trava uzbjesni i zaduši sjeme. To je kušano i ljudi su po dva sjemena uzalud trošili, pa nije korist, da se silom plug nameće gdje ne koristi. Nije u nas zemlja divljačna ko u Bosni, pak da trava u plitko žile ima. Zima je lijepa, ali marva krupna i sitna u velike metiljava, s toga bi tome trebalo lijeka. Kaimija. Spljet, 12 Februara. Ovih dana imali smo priliku, da se divimo umu našega velikoga umjetnika Vlaha Bukovca. On je koncem prošle godine naslikao portret mgra. Bulića, umirovljenoga gimn. ravnatelja, što su kod njega naručili gimnazijalci i zašto je on naročito bio došao u Spljet. Nego ovaj portret, koji prika- zuje gornju polovicu njegova tijela u naravnoj veličini nije obična radnja, već jedno od najljep- ših Bukovčevih djela. Tu je Bulić prikazan na- ravno, baš kakav je. Lice mu je ozbiljno, rek bi da je zamislio nekakvu veliku osnovu o kakvom povjesnom ili arheologičkom djel», kome su na putu mnoge zaprjeke, nu koje će on ipak odlu- čnošću svoje čvrste volje svladati, pa se sada već lagackim smješkom na usnama veseli uspjehu. Nijesmo proroci, ali ne bismo se mogli zakleti, da onaj čas kad ga je Bukovac slikao, Bulić nije mislio na kakvo zamašno djelo, kojim će prodi- čiti svoj hrvatski narod, koji oa sviiuu žarom svo- je duše ljubi. Dao Bog da nas ova nada ne pre- vari, a Bulić je tomu već dao dokaza. Bilo kako bilo, nama je konstatovati, da se Bukovac nije samo zadovoljio da Bulića prikaže, kako izgleda vanjštinom, biva kakova je tijela, nego ga je pri- kazao kao čovjeka učenjaka, čovjeka dubokih mi- sli, velika uma i poleta, ili recimo jasnije, kao da je on mrtvu sliku htio da oživi zadahnut ve- likim duhom. Tome kao tumač služe simbolične prikaze u zadku same slike. Na desnoj strani vi- di se ogromni kršćanski sarkofag iz rimskih vre- mena koji prestavlja Dobroga Pastira, na lijevoj je strani motiv iz hrvatske ornamentike za dobe narodne dinastije, a uzet je iz Spljetske krstioni- ce; k tome ioš Balić drži desnu ruku na drevnu kamenu kipu. Ko poznaje Bulićev rad oko isko- pina rimskih na Solinu, njegove zasluge prigodom prvoga kršćanskoga arheoložkoga megjunarodnoga kongresa u Spljetu. njegove mnoge književne rad- nje o hrvatskim, rimskim i kršćanskim spomeni- cima, pojmiti će, čemu su uz et one tobož nuzaredne, ali jasno govoreće slikarije u zatku. Okvir je u kome je portret, u renaissanci floren- tinskoj, te je ukusan i lijep. Čestita spljetska gi- mpaz. mladež baš se je ovim plemenitim činom, lijepo odužila svom bivšem ravnatelju za njegovu očinsku skrb i ljubav, kojom ju je njegovao, a to je s neke strane i dostojan odgovor svim Buliće- vim dušmanima, koji su paklenim spletkama i sva- kojakim srestvima nastojali da preko stanovite Naši su ljudi dobri i prijatelji: svome narodu i | štampe uzdrmaju priznanje, štovanje i harnost, koje je on kod svojih učenika u obilnoj mjeri | zaslužio. Radujuć se mgru. Buliću—iia zasluženoj počasti i priznanju, čestitamo i spljetskoj .gimna- zijalnoj mladeži, koja je osvojena tako plemenitim misli ma i činima. Evala joj! | Slano, 21 februara. , Netom nam stigne žalosna vijest o nenada- noj smrti Paulina Majčice Gvardijana dubrovačkog franjevačkog samostana, koji je i u Ovome mjestu za tri puta obnašao istu čast kroz cijelijeh 13 go- din& —--1e&milo nas je tegla nice, te da damo oduška našoj bolesti, nemogući prisustvovati spro- vodu pokojnika, sakupili smo se privatno isti dan u ovu franjevačku crkvu, da molimo Svemogućega za oblakšanje njegove duše. Ali pošto smo sma- trali da je ovoliko malo za počastiti njegovu bla- gu uspomenu, s toga na poziv ovamošnjeg gvar- dijana O. Jozipa Matovića sakupio se je vas puk ove župe dne 21 t. u istu Crkvu, gdje mu je bio pripravljen sjajan katafalak na tri poda urešen vijencima i natpisima megju kojem jednoga ovdje istićemo.*) A preko sv. Mise pomenuti otac -Ma- tović biranijem riječima istaknu vrline i našloja- nja pokojnika oko ove Crkve i spasenja duša, što je prisutne do suza ganulo. : Dobri naš otče kličemo ti iz dna srca vječni ti pokoj! uspomenu tvoju gojićemo dok nam bu- de duha u kostima. Slanjani. : Zadar, 24 februara. (Umirovljenje savjetnika Vulete.) Veliko iz- nenagjenje proizveio je u Zadru, a zaista i u ci- jeloj pokrajini (tako je! Ur.) nenadno umirovljenje višeg fiuancijalnog savjetnika gosp. Vulete. Sam Nar. List“ čiji urednik u pohvalam činovnika vr- lo je škrt, u večerašnjem broju oštro stigmatizuje ovaj čin i hvali g. Vuletu kao jednoga od najvrs- nijih činovnika u Dalmaciji, koji, rogjen Dalmati- nac, bio je uprav na ponos činovničkom osoblju iz ove pokrajine. Novi financijalni ravnatelj g. Hočevar nije baš najzgodnijim predlogom otvorio svoju službu u našoj pokrajini. Čuje se da je izmegju Vulete i Hočevara nastao bio sukob subordinacijone na- ravi. Hočevar čim je preuzeo svoje mjesto htio je da se svak drži ustanovljenja satokaza i da na propisane ure dolazi u ured. Ovo je dobro i po- hvalno, ali nema pravila bez iznimke. Što vrijedi za manipulacijone i ine činovnike, ne treba da se kao conditio sine qua non protegne i na visoke činovnike kojim je u rukama uprava i rješavanje važnih spisa i poslova. Tu treba više gledati na radnju što je oni izvedu, a ne na satove što prosjede za pisa- ćim stolom. Mješte na 9 sati, dolazio bi g. Vule- ta u ured na 10 i 11 sati, a gdjegod i još kasni- je. Nije, vele, držao mnogo do tih propisa. Ali on je zato ipak radio za trojicu, dapače može se re- ći sam odavna vodio skoro sve financijalne posle u Dalmaciji, kako će to najbolje znati okružne in- tendature u Zadru Spljetu i Dubrovniku. Vuleta je osim toga radio mnogo puta do kasno doba noći, kad je satokaz gosp. Hočevara već davno is- tekao i drugi činovnici počivali, pak je valjda mi- slio, da može sebi podati neku slobodu u raspo- laganju vremena, kako mu je bilo zgodnije. Kako se govori, otole je nastao prvi sukob, koji je svr- šio sa pensioniranjem. Ovo su glasovi koji se pro- nose i koje vam i ja s reservom šaljem. X. Dalmatinski sabor. Jedanaesta sjednica na 17 februara. — Iza nekoliko upita i odgovora prešlo se na raspravu 0 proračunu (izvjestitelj dr. Čingrija). Vukotić go- vori da se narodu u Boci povrati oružje i napada bokeške Hrvate. Mrkušić iznosi potrebu svogu ko- tara. Biankini brani hrvatstvo Boke i pobija šo- vinistične tvrdnje Vukotića, a na onu lakardiju, da vlada i činovnici stvaraju starčevićanizam u Boki neće se ni osvrćati, Kad je prešao na proračun donio je veliki broj podataka i dugi niz tužba o javnoj upravi, Zatim je raznio pitanje sjedinjenja, dokazujuć kako je ovo nama potrebito kako oze- blu sunce. Učini predlog da se o pedesetgodišnji- ci kraljevanja Njeg. Veličanstva podastre adresa za sjedinjenje i složno za tim zavapi. — Milić ve- li da je i on za sjedinjenje, ali 8 one strane Ve- lebita nema garancije ni o uzdržanju nagodbe; jer Megjari sve to više krnje hrvatska prava, On ne cijeni da se kakvi financijalni razlozi protive sje- dinjenju, jer Hrvatska već danas ima 20 milijuna prihoda, ali je pitanje ustavno po srijedi, koje je u Hrvatskoj u žalosnim prilikam, MDmanaesta sjeduica na 18 ov. mj. Nastavak opće rasprave o proračunu, Pavić odgovara na ra- zne tužbe. Kvekvić ustao proti bokeškim Hrvatima i općini kotorskoj, te o izborima. Tuži se što u *) Na XII. Veljače MDCCOXCVII. —- Dobri Pastir — Otac Fra Paulin Majčica — 8 Ovog Na Bolji Život — Predje — Čistog oičacg a a u ogleda Franjevac Andjeoske Čudi — Nanku sre Gojaše — Domovinu Svoju Ljubio — Dužnosti Svoje Šavjesno Obavljao — Slanj- ski — Veviljeni Puk < Nad Grokom Sr iljenika — Prigodom Njegovih Zadušnica — Toplim Suzama I Molit- vami — U Znak Harnog Priznanja —- Vječni Pokoj — Vapi. dizi