GRVEMA HRVATS
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopis
Br: 12.
List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništvu lista: na godinu fior.
yea u u kuću i za Austro-Ugarsku,
tom: na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; za inozemstvo
4:50, na po godine tior. 2:25 ; za Dubrovnik sa
i Bosnu Hercegovinu s poš
fior. 4:50, i poštarski troškovi
U DUBROVNIKU 20. Marta 1897.
šalju se Uredništvu.
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se
Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || Više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. | =: 1 4
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
je predbrojen i za došasto polugodište.
Hrvatska vlada i sjedinjenje
Dalmacije.:
Prošlog zasijedanja dalmatinskoga sabora, kad
je zast. Biankini spomenuo pitanje sjedinjenja, di-
gnuo se sa strane većine zas. Milić, pak je o sje-
dinjenju progovorio nekoliko riječi. On je tu ka-
zao da je i narodna hrvatska stranka uvijek sprem-
na da podupre to pitanje, koje je, veli, bilo idea-
lom naše mladosti, pak će biti i naše starosti;
ali prvo sada nije zgodan čas, a drugo odnošaji
preko Velebita ne daju nikakve garancije, te se
na korist Magjara krnje i oni krnjavi zakoni koji
se nagodbom zovu. Tu se je čas. Milić oborio na
saborsku većinu preko Velebita i u nekoliko rije-
či oštro kritizirao, kako se sistem danas u Bano-
vini provagja.
Mora da se onijeh koji u Hrvatskoj vedre i
oblače neugodno dojmiše Milićeve riječi, jer se je
organ hrvatske vlade, službene ,Narodne Novine“,
u više članaka osvrnuo na njegovu izjavu i žesto-
ko na nju odgovorio. Pisac službenoga lista ras-
činio je Milićev govor tačku po tačku, te je ku-
šao da sve pobije ili prikaže onako kako može
bolje da opravda stanovište hrvatske saborske ve-
ćine i njezina šefa gosp. bana. U tom poslu biće
ipak, da mu je nekad hrvatsko čuvstvo istisnulo iz
pera nekoliko redaka, koji izgledaju ko da su ka-
janje makar u formi invetive, a to ondje gdje pi-
sač brani hrvatstvo i hrvatski patrijotizam onijeh
ljudi koji danas vladaju u Banovini. A što ih, ka-
že, Dalmacija ne pozna za onakove kakvi on misli
da su i što ne umije izmjeriti pravu vrijednost
blagodati, koje su nam nagodbom zajamčene, to-
me je kriva obgoraština, biva ljudi neodvisne
stranke, koji o vladi i većini šire svake glasove, a
Hrvati u Dalmaciji radi svojih starijih sveza nji-
ma više vjeruju nego nama. Ali kad bi se Hrvati
u Dalmaciji, a to u prvom redu narodnjaci, otre-
sli obzoraškoga upliva i približili vladajućoj na-
rodnoj stranci, te sjedinjenje tražili putem nagod-
be — onda bi se, misli pisac. ,Nar. Novina“, to
sjedinjenje mnogo prije postignuti moglo !
Naravno da su se ,obzoraši“ na ovaj indi-
rektni napadaj smatrali izazvani, pak se onda ma-
lo po malo razvila vrlo žestoka polemika izmegju
»Obzora“ i službenoga lista, koja, pooštrena iza
izjava koalirane opozicije, još i danas traje.
Ova polemika za nas je vrlo zanimiva, jer
se bavi poglavito o nama i o drugoj, da tako ka-
žemo ,nešpašenoj braći.“ Ali nama je red da se
po svojoj dužnosti i mi u nju malo zamiješamo i
to baš pogledom na najglavnije pitanje koje je o-
vu raspru izvelo — sjedinjenje.
Organ hrvatske vlade kori naše narodnjake,
te im izmegju redaka predbacuje, da su oni za
vladu (austrijsku), a da ipak od toga ništa nema-
ju, te da su njihovi napadaji na sistem u Hrvat-
skoj samo izlika, da se sada n6& postavlja na ta-
pet pitanje aneksije, jer to nije milo onijem u Be-
ču. Mi nećemo da branimo naše narodnjake od
tih vrlo jakih navala organa hrvatskoga bana, pak
prepuštamo njima, neka oni, ako uzmogu, to sami
učine. Dopustićemo za čas narodnoj stranci preko
Velebita, da ona ima pravo, ali onda mi pitamo
još većijem pravom nju; a što ste vi tamo uradi-
li, da se ovo naše nevoljno stanje ukine? Kada
sto poduzeli ikakva koraka u prilog: Dalmacije i
njezinih Hrvata? Grof Khuen Hedevary banuje evo
već trinaest godina dana, pa navedite nam samo
jedan čin, gdje je on pokazao, da mu sudbina Dal-
macije na srcu leži!
Narodna stranka koja danas vlada u Hrvat-
skoj veli, da ona stoji na temelju opstojećih za-
kona, to jest ugarsko-hrvatske nagodbe. Stati na
zakonima ne znači valjda sjedati na njima, nego
vladati u njihovu duhu, provagjati ih i braniti ona
prava, koja ti zakoni u sebi sadržaju. Koliko je
nama poznato, ugarsko-hrvatska nagodba i o Dal-
maciji govori; hrvatska vlada zove se hrvatsko-
slavonsko-dalmatinskom vladom; tako se zovu
i ban i sabor hrvatski. Pitamo vas malo : gdje vam
je tu Dalmacija? U paragrafima na papiru. Austri-
ja i Ugarska zakone priznadoše i usvojiše, po čem
opet oni imaju da se savjesno vrše i provagjaju.
Što vam je dakle od ove zapuštene pokrajine na
Jadranskome moru? Koje li ste ikada korake u-
činili, da ovu zemlju povratite Hrvatskoj, ako ne
po onim načelima, koje nam vi ža utopiju progla-
sujete, a ono barem po onim vašim, po zakonima
koji se ne moraju tek stvarati, kad su de facto
brzo trideset godina u kreposti i na kojim vi ve-
lite, da se osniva sav vaš politički rad? Nije li
tada zastupnik Milić potpano pravo“imao, kad je
onako kritizovao stranku i ljude koji stoje danas
na čelu Hrvatske?
Sa gledišta stranke prava mi se sa gosp.
Milićem razilazimo, jer ako je danas u Hrvatskoj
jadno nije s toga da mi moramo odgagjati našu
stvar dok se onamošnje stanje popravi. Braća se
u nevolji: poznaju, a bogme ako Sparta plače ni
Missena se ne smije. Ali njemu sada ne šćasmo ni-
šta opaziti, nego onoj našoj vajnoj braći u Za-
grebu, koja se koči u položaju vladanju i gospo-
stvu, a za Hrvatstvo, za ostalu braću svoju mari
koliko i za lanjski snijeg. U tom , Obzor“ ima
potpuno pravo.
Moguće da hrvatska dalmatinska politika ne
valja muogo; moguće da smo mi amo zavedeni
od ,lažnih“ izvještaja prekovelebitske hrvatske o-
pozicije. Ako gospoda oko grofa Khuena misle
zbilja da je tako i ako su uvjereni, da bi se s
njihovom politikom moglo mnogo prije izvesti sje-
dinjenje Dalmacije sa Hrvatskom nego li sa poli-
tikom gosp. Biankina i drugova, zašto oni ne po-
krenu utom smislu kakovu akciju, ne dogju u do-
dir sa političarima Dalmacije, pak sa svojim vjernim
»Saveznicčima“ preko Drave i ne uzmu u svoje
ruke ovo teško dalmatinsko pitanje ? Onda će mo-
ći da prigovaraju nama i našemu mučnome radu,
pri kom nam današnja službena Hrvatska pomaže
valjda koliko i Kina -— a sve dotle neka se sa-
kriju. Jer bolje da ih i ne vidimo pred očima, ne-
go da nam u našoj muki, gdje nam se ispred
moćne njemačko-talijanske invazije radi o biti i
ne biti, još dolaze prekrštenih ruka, pak oholo i
pošprdno kritizuju i ono, što smo zapušteni i o-
samljeni mogli da uradimo, eda se naš rod, jezik
ime održe i ne propadnu. Pa kad još pomisliš, da
su i ono Hrvati, i da su nam braća!
Istočne stvari.
Dogagjaji na istoku pletu se velikom brzi-
nom jedan za drugijem. Na ultimatum velevlasti
Grčka je čekala da odgovori punijeh šest dana, &
njezina je nota dilatorna. Ona hoće da opravda
svoj postupak, kako ona nije mogla dalje gledati
nerede na Kreti ni ishranjivati prebjege, koji su
sa otoka u Grčku dolazili. Njezina je vojska po-
šla tamo, da napravi red, u ostalom ona nema
protiv toga da se stvar riješi mirnim putem, pak
predlaže, da se u to ime upita stanovništvo otoka,
neka se izjavi što hoće.
Ovaj odgovor kako se vidi vrlo je vješto sa-
stavljen. Velevlasti, koje su u svom ultimatumu
samo nalagale Grčkoj, da su se držale prvog ko-
raka, one nijesu nakon 6 dana imale šta drugo
da urade, nego da je prisilnim mjerama usile na
posluh. To se do sada još nije dogodilo, Megjutim
dok je Grčka s jedne strane misljela kako da od-
govori Europi, doma se žurno oružala i izvela ci-
jelu mobilizaciju. Više nego 60.000 vojnika nalazi
se tamo pod oružjem. Istodobno ministar financi-
ja pozvao je da se plaća porez. jer treba novaca.
Coupon od marta, za koji se misljelo da: neće bi-
ti nikako isplaćen, isplaćen je ovaj put u zlatu.
Nama običnijem smrtnicima nije nikako mo-
guće, da u svemu ovome poslu vidimo pravo sta-
nje stvari. To će tek poznija historija da ustano- '
vi. Mi možemo jedino da registriramo kojekako«
ve vijesti, što ih šalju :dopisnici velikih novina ili
službene poslovnice. Ove vijesti dosta puta više
odgovaraju namjerama stanovite politike, nego li
istini. Odlučaost Grčke naprama oštroga tona ci-
jele Europe ma prvi mah zapanjuje. Odlučnost
Europe naprama Grčkoj razbija se kad se hoće u
djelo provesti. Najjače: protiv nje viče Njemačka
— koja tamo nema nikakva interesa. Rusija joj
je takogjer protivna, dapače misli se, da Rusija
ucka Berlin neka se on za nju izlaže. Italija radi
u protuslovju sa svojim narodnim tradicijama,
Franceska pak sama ne zna što da počne. Svaki
čas se javlja da će grčki kralj abdicirati, a uz:to
Turska ni muksjet, osvem što je na Grčku grani-
cu sakupila veliku vojsku, te mirno sluša i gleda
što će se dalje izvesti. Prosuo se glas da su se i /
druge balkanske državice metaule u priprave. Re-
klo se dapače da je sultan ponudio :Bugarskoj, a-
ko ostane neutralna, pa da mu je to odbila. Do
malo sve se ovo opozvalo.
Ko će bistro moći da pogleda u ovu istočnu »
igru? Čitamo brzojavke pisane, no ko vidi one te
se šifram rješavaju? Europski koncerat radi na
jednu ruku, a svaka vlast na drugu. Grčka ne pla-
ća kupone u zlatu iz svojih praznih blagajna. Ita-
lija ne napire ozbiljno topove svojih oklopnja-
ča proti narodu, koji vojuje na istim principima
te nju ujediniše. Sve je to jedna smjesa protuslo-
vja, pak bi trebalo poviriti onamo iza kulisa, gdje
se cijela akcija pripravlja i tek onda moglo bi se
nešto kazati.
Ono malo što se dade skoro ko sigurno ra-
zabrati iz najzadnjih dogagjaja na našem poluoto-
ku bilo bi, da do rata neće doći i da će se po
svoj prilici sva ova silna bura do malo slegnuti.
Grčka će se umiriti, Turska isto tako, velevlašti
biće zadovoljne, vuk sit a ovća cijela, bez velika,
krvoprolića. Vele se viče i prijeti s jedne i &dru- _
ge strane, a narodna poslovica veli, da pas koji .,
mnogo laje ne ugriza. Mnogi političari, kojim je-
zik nije svezan nikakvim obzirima, već predv g
ju, da se iz sve ove silne galame neće još sa sa-
da izleći ništa korisna za balkanske narode. No