še srpske stranke, 4 pošto. je Bielanović bio u
njenom kolu prvi od prvijeh, poznato je kako gu-
dimo i o njegovu političkom radu. Ali neda se
zanijekati, da je Sava Bjelanović u tome radu po-
kazao vanredno upornosti, vještine i nepokolebi-
vosti, ali kad se k tome uzme, da ga je vodilo
uvjerenje, onda se nad grobom takoga čovjek», ma
koliki on protivnik bio, mora izreći riječ pošto-
vanja,
Bjelanović nije bio govornik, ali mu je- zato
novinarsko pero bilo plodnije. 19 je svoje pero
većinom okretalo svoj šiljak proti nama Hrvatima.
Njegove polemike bijahu pisane već nom -arkastično-
satiričnim stilom, pak su izbjegivnle ozbiljnu i
dublju raspravu. Nasuprot jezik bi. uu: :evrlo krasan.
Na sjajnom sprovodu u Zadru saučestvovalo
je mnogo Srba iz pojedinih mjesta po Dalmaciji.
i Laka mu zemljica!
Seoba u Braziliju. — Bezdušni agenti na-
mamiše nekoliko seljaka u Hrvatskoj, da iseli u Bra-
ziliju, tako da ih je dosta prodalo kuću i kućište
i otišlo u tugji svijet nadajući se da će onamo na-
ći zlatne poljane. Ali mnogi moradoše se vratiti
svojoj domovini, pak sad pripovijedaju kako je ta-
\ mo užasno i nepodnošljivo stanje, te kad bi i ostali
imali srestava da se vrate, da bi svi to učinili.
) Valja priporučiti prijateljima puka, da narod upu-
ćuju neka se čuva zavodnika.
Pišu nam iz Sarajeva: — Kako vam je
poznato vlada je raspustila pravoslavno opštestvo
u Sarajevu radi toga što njegov dosadašnji pre-
sjednik nije htio da ureče nove izbore i ako je
već davno bio minuo rok. Upraviteljem opštine
imenovan je sarajevski podnačelnik g. Petro Pe-
trović. Ovaj je Srbin ali veliki protivnik onijeh Srba
od poznatog memoranduma.
Za izbore u Hrvatskoj radi složna opo-
zicija vrlo neumorno. U mnogim kotarima pojav-
li ljaju se radosni znaci, po kojima dalo bi se sudi-
ti, da će mnogi uplivni rodoljubi, koji su dosada
nemarno gledali, prenuti se iz nerada, te prionuti
za uspjeh dobre stvari.
Zagrebački listovi prinijeli su naše opa-
ske na poznati govor magjarskog zastupnika Lu-
U kacsa, koji na Austriju svaljuje krivnju zašto za-
u pinje naše željezničko pitanje.
Sada čitamo u organu nar. stranke, da se
pouzdano tvrdi, da će se do brzo graditi strate-
gična željeznica, koja bi se od Sarajeva pružala
prama Foći, dakle do granice Crnegore. Ako se
to obistini vrlo je lako da se onda jedan trak spu-
sti i do bokeške luke, koja svojim gilnim tvrgja-
vama iz strategičnih obzira uprav zahtijeva že-
ljezvice. '
Gradska Kronika.
Sv. Josip. — Juče je spadao sv. Josip. U
oči toga dana svirale su obe gradske glazbe pred
stanom biskupa pragosp. dr. Josipa Marcelića i c.
k. kot. poglavara gosp. Josipa Tončića.
Pošto se na.Lokrumu nalazi radi okrepe još
jedan Josip, kome je prezime Stadler, odlučiše
mnogi dubrovački Hrvati, da mu se pogju poklo-
niti. U to ime sakupiše se članovi Hrvatske Rad-
ničke Zadruge pod svoj barjak, pak zajedno sa
tamburaškim zborom i sa pjevačima društva ,Gun-
dulić“ ukrcaše se na više lagjica i odvezoše se do
i Lokruma sa bakljadom od lampiona, gdje pred
stanom odličnog gosta zapjevaše ,L'jepa naša do-
m g 8 md mu sretan imendan. Presvijetli
i gosp. iskup bio je veoma ugodno iznenagjen
ovim dolaskom, pak je na pozdrav pršvalka Cali:
skijevića i presjednika ,Zadruge“ Miletića odgo-
vorio zahvaljujuć svijem toplim i čuvstvenim rije-
čima, iz kojih je izbijala žarka ljubav za našu hr-
vatsku domovinu. Tu se je presvijetli gospodin sa
se po malo razgovorio i najbvlje s njima o-
prostio.
Vraćajuć se s Lokruma ode cijela povorka i
do dubrovačkoga Josipa, našega biskupa, komu če-
stiti sutrašnji imendan. Presvj. dr. Marcelić držao
im je na to kratku zahvalnicu, u kojoj istaknu,
kako Hrvati moraju biti složni u obrani vjere i
domovine.
Zaruke. — Krasna gjica Marija Cvjetanić
zaručila se sa gosp. Vladislavom Schimak c. k,
natporučnikom. Pristalome paru srdačna čestitanja.
Porota. — U. ponedjelnik u jutro imala. je
porota jedan proces sa zatvorenim vratima. Okri-
vljepik bio je osugjen na godinu dana tamnice, —
Rasprava proti Mari Kordić Ivovoj radi zločina
gje svršila je. da je ista proglašena nevinom, |'
jer Bu porotnici odgovorili sa 7 glasova da je kri-
va, & 5 da nije. — Još je bila jedna rasprava sa
renim vratima, Okrivljenik 'osugjen je na 2
godine t\mnice.
_ Prašina. — Hotel Imperial je pun-&tranih
u, a put od Gruža pun prašine, Gosti se
šetaju u kočijam, za njima se valjaju obla-
ci praha, što je neugodno njima, a još vi-
e dubrovačkome gragjanstvu, koje se obično pje-
ško šela, Pitamo općinu: zašto ne polijeva? . ...,
NU _
"Vlaho. — I nemojmo, biće bolje, jerbo kad se takijeh
»ihe Mutual“ društvo za osjeguravanje
života. — Vadimo iz bečkih novina da je glavno
Ravnateljstvo ,Mutuala“ razaslalo svojim osjegu-
ranicima slijedeću okružnicu :
Neka stanovita utakmica muči se da prospe
glasine, da ćemo mi, uslijed Pravilnika poviše a-
sikuracija od 5 Marta 1896, obustaviti tjeranje na-
ših posala u Austriji.
»Da mi nemamo baš nikakve namjere da to
uradimo vidi se već po tome, što mi od po prilici
godinu dana iza kako je publiciran rečeni Pravil-
nik slijedimo i nadalje bez prekidanja s na-
šim poslovima u Austriji na temelju potvr-
de Visoke Vlade.
Gornja izmišljotina pobija se i tijem što
smo mi u zadnje doba povisili našu zakladu jam-
čevine, kao pričuvnu garanciju za poslove austrij-
ske u c. k. Ministarskoj Blagajni od kruna 1,212,600
na više nego dvojstruko t. j. na 2,462,000 kru-
na nominalne vrijednosti u austrijskoj renti u zla-
tu 4% koji po tečaju od 122.90 na 31 Decembra
1896 prestavljahu vrijednost od 3,026,781:20
kruna.“
Iz osjeguravajućih listova može se izvaditi,
da ovo najveće i najbogatije i najsilnije društvo
na svijetu imade osjeguravajućeg stanja na 31 de-
cembra 1896 4625 milijuna kruna i da ukupna
zaklada njegove pričuvne garancije iznosi 1180
milijuna kruna.
Zastupnici za Dubrovnik i okolicu jesu gg.
Orepić i Dunda.
Otvoreni Dopisi ,,Crvene Hrvatske.“
Na znanje. — Nekoliko našijeh starijeh dužnika. '
predbrojnika oglusšiše se na sve naše pozive i molbe, te ni-
kako neće da plate pretplatu na naš list, koji su redovito
primali. Pošto vidimo da se na lijepe ne može odlučili smo
udarati u druge gusle, te ćemo. bit prisiljeni da ovi-
jeh dana naše potražimo sudbenim putem, a njih
suviše javno kroz list imenom prozovemo, neka ih
svak zna i ocijeni njihovo ,rodoljublje“ i nekorektno ne-
patrijotsko ponašanje. Neka dakle niko na nas ne zažali, ,
ako mu se što takova dogodi, jer je sam kriv. Mi ne mox
žemo toliko čekati. a.
Suviše naši predbrojnici imaju zao običaj, da kad
plaćaju, plaćaju posticipirano, t. j. tek ove godine za pro-
šlu. Ova hrgjava navika veoma nam smeta, jer mi mora-
mo tečajem godine odgovarati velikim troškovim. Praved-
no bi dakle bilo, da se gospoda predbrojnici stavu u tečaj
i da predbrojbu stanu plaćati umaprijed, kako je svud
običaj i kako je na čelu lista napisano.
Pohvalno. -— Prigodom smrti gosp. Ama-
dea Rafagnato podjeljeno je mjesnom dječijem za-
kloništu: Gja. Pavle ud. Rafagnato kr. 40, gosp.
Niko Miloslavić kr. 6, g. Božo Hoppe kr. 4, obi-
telj Frana Bakoš nastanjena u Velojluci kr. 2. —
Prigodom smrti g. Frana Dabrovića: g. Nikola Mi-
trović kr. 4, g. prof. Valentin Pregel kr. 20.
Dubrovački parobrodi. — Galeb na pu-
tu iz Cardiffa u Trst krcat karbuna, — Napried
na putu iz Trsta put Tangaroka prazan. — Har-
tington iskrcava u Maršsilji. — North Erin na
putu iz Trsta u Odesu prazan. — Oskar krca u
Batumu petrolje za Aleksandriju
Novi parobrod. — Dubrovačko parobro-
darsko društvo .Napried kupilo je veliki parobrod
» Beatrice“ koji nosi 3250 tonelata sa brzinom od
94 milja na uru uz cijenu od 13.350 lira šterlina.
Ovo je najveći brod što ga posjeduje ne sa-
mo Dubrovnik nego cijela trgovačka mornarica a-
ustrijska, ako izuzmemo velika društva. Kapetan
gosp. Mato Marinović odlazi u Hull gdje se sada
nalazi parobrod, da ga pregleda i primi. Na za-
povjed njegovu biće opredjeljen gosp. kapetan V.
Vlaić Pendo.
Prestigiateur Bodek. — Prispio je u Du-
brovnik, te će dati u Bondinom Teatru u nedie-
lju 21 ov. mj. u 8 sati u večer prvu prestavu. U-
laznina 40 novč., djeca i podoficiri 20 novč. sje-
dala 20 novč.
Diskoras na Poljani.
Tvo. — Vlaho, nigje te nema. Gje si se zabijo ovijeh da-
na? Ti ne znaš da su sutra voti,
Vlaho. — Ja sam ti po vas dan kišo na tribunalu i slu-
šo dibatimente. A za vote ne misli, ja znam sto je
moj dover. Jutros sretam Boža: ,gosparu Božo,
sluga vam se ! Kako idu oni posli? — ,, Dobro,
Vlaho, da ne mogu bolje; tebi nije potreba ni go-
vorit. Ti se nećeš prodat?“ ,O čemu govorite. za
Boga, gosparu Božo? Ja sam jutros na Ponti kupio
jednoga jegnjića; do sam za nj dva fiorina.“ Razu-
mio me je na po riječi i std se smijat. Kad je po-
treba, evo me, Ma (da skočimo s kruške na jabu-
ku) ovi pročesi ostavili su mi jakon grubu impre-
sijon.
Ivo. — Kako to ?
Vlaho. — Lijepo Bio je oni (za ne govorit od drugi-
jem) gje se potvorila ona ženska da je digla tisuću
i četrsta fiorina. Prove, controprove, testimonii i što
ti ja znam, u ponedjelnik u veče bila je sala puna
puka sve do blizu ponoća. Gjurati se zatvoraju u
kamaru, izlazu na dvor, svak napeo uši..... Se-
dam glasova 'da je kriva, & pet da nije Assolta!
Svak osto. 4
Ivo. — Zašto?
Vlaho. — Zasto? zašto? zašto ? Sad hoćeš da ti ja idem
spjegavat zašto. Ma... adesso viene il bello. Ja se ne
razumijem u stvari od zakona, ma ondi čujem je-
dnoga gospara od tribunala, koji je bio u poslu i
jednoga drugoga gospara. Suđac je bio vas izvan sebe
od čađa i govori: da je po sreći ono bila stvar koja ne
biimala doć prid gjurate, da bi. bila kondanana kako
jesi li ti tu, Tako su kako čujem rekli i drugi. A
ja sam onda u mojoj ludoj glavi stanuo ovako ra-
gjonat: da je na onu žensku pala tara, da je ukra-
la samo 299 fiorina (perche za tu se sumu ne dolazi
pred gjurate) ona bi s onijem provama bila kondanana
kako amen. Invece na razlog od 1.400 fiorina & stata
assolta. Sad ti iz ovega učini konkluzijon, kako bo-
lje znaš, ma svakako, da ti ja rečem moju, non &
in regola.
Ivo. — Pa se ti temu čudiš? U naš je bilo banaka, koji
su asolvali krivce, koji su bili sve sami konfesali.
To ti je jedna institucijon koja sudi po svojom ko-
šijenci kako im se para, & naš čovjek neće da na-
vali na svoju dušu responsabilitat, da je činio je-
dnomu poć u tamnicu, bez da nije opipo prstima,
da je baš kriv.
Vlaho. — Ja ti ne znam pišta nego da je meni questo
caso učinio impresion tu, da se može prije poć u
bužu, ako te uhitu da si ukro malo, nego ako si
ukro puno. A to ne valja.
Ivo. — Moj Vlaho, vidi se da si još u Dubrovniku ; da
vidiš po svijetu u velikijem gradovima one što su
se nakrcali milijuna ! Hajde jadan! U Rimu nazad
koju godinu dogodio se k&z, da su u isti dan bi-
la dva pročesa : proti Tanlongu ćelebrome guverna-
turu od jedne banke, koji je poslo & vragom naj-
manje dvadesti milijuna i proti jednomu što je u-
kro dvadesti centezima. Tanlongo je bio gori oslo-
bogjen, a oniod dvadeseti centetima doli kondanan
ne snam koliko dana. Ma odkad si mi se ti do u
kriminalistiku ? Nemojmo o temu govorit.
JAVNA ZAHVALA.
U velikoj žalosti koja me je zade-
sila smrću nezaboravne moje
TERE udov. MARINOVIĆ.
nemogu a da ovijem putem iz svega srca
ne zahvalim, svijem onijem koji su mi
ma na koji način bilo, ovom prilikom bi-
li pri ruci, toliko za vrijeme bolesti po- i
kojnice toliko i njezine smrti. .Najsrdač-
nija hvala budi mnogo pošt. gosp Žap- (IN
niku Dm. Peru Sardeliću, gospodi Dm.
Antunu Potkoviću i Dm. Federiku Buri-
ću; vječita hvala Dr. Mihu Papi općin-
skomu liječniku, koji je sve moguće sile
uložio bio nebi li je smrti oteo. — Oso-
bita pak harnost i hvala svoj svojti pri-
jateljima i znancima, koji nastojahu da
me tješe i bol mi ublaže, tako i onim' ko-
ji prisutnošću učestovaše sprovodu prate-
ći pokojanicu do vječnog počivališta, i o0-
nim koji pismeno, vijencima i drugim do-
brotvornim svrham iskazaše svoje saža-
enje.
\ Još jednom svijema budi vječita
hvala.
Lapad, 11 Marta 1897.
Ovijeta udov. Jasić pastorka
za se i svojtu.
i
:u Dubrovniku,
EDE
PiQoBi) Poziominica so: sa
Pozivlju se eventualni vjerovnici pokoj: >
njega Stijepa Prlendera, . koji se. još. nijesu.;:
prijavili, da se prijave potpisanome najdalje
u roku od 15 dana. k
Dubrovnik, 15 Marta 1897. ,
Dr. Vlaho
R0 o m mia i s ARA. i AAN
čuje, reklo bi se da je pravica utekla s ovega svi-
je ci mi ima li na Peskariji što ribe?
Ivo. — Ima ma skupo ! Ovi od hotela isali su prece od
ss ribe in um modo nuovo, Njihovi dispensieri, kad je
kupuju, imadu sikuro misijet, da je kupuju u Vije-
ni & ne u Dubrovniku. Na ovu se skupoću svak tu-
ži, Adio Vlaho!
! tii
Vlaho, — Adio Io ! HU