Br. 13. U DUBROVNIKU 27. Marta 1897. CRVENA HRVATSK Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a : dopisi List izlazi svake subote. Cijena mu je “4:50, na 'p0 godine tior. 2:25 ; za ovnik sa fior. 4:50. i poštarski troškovi rijeda u Otpravništnu lista: na godinu fior. jem u kuću. i za Austro-Ugarsku, $ Bosnu So s poštom: na godinu fior. 5, na po godine fior. 2:50 ; sa inozemstvo | šalju se Uredništvu. Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. : : Jacka : Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. je predbrojen i za došasto polugodište. Na razjašnjenje. Sada se u Banovini vodi: žestoka polemika iizmegju organa koalirane opozicije i 'službenih li- 'Stuva. Ta polemika jeste kao neki preteča doša- stijem izborima u Hrvatskoj. Zoačajno je da i list dra. Franka samo napada na koaliranu opoziciju i u svojim vijestima i člancima jedino protiv nje polemiše svakojakim načinom 'i stestvima. To je sve skupa vrlo shvatljivo, a donekle i poučno, jer se tako već unapred može da pogodi, kako će se za izborne bitke u Banovini — koja prijeti da će biti vrlo živahna — držati neki ele- menti i opozicija. Mi se sad o tom ne mislimo baviti, prepuštajuć trijeznim rodoljubima, da oni sami gledaju i sude; a onijem drugijem zaludu ie i govoriti, jer oni ne vide samo zato, što meće da vide. Nego u ovu zagrebačku polemiku i mi smo slučajno upanuli sa člankom Istina ili kleveta? u kome je bila riječ o govoru magjarskog zastupni- ka Lukacsa, koji je kazao, da je bečka kleveta, što se u pas govori, da su Magjari protivni dalmatin- skoj željeznici. Mi smo na ovu magjarsku izjavu nadovezali nekoliko bilježaka, koju su , Narodne Novine“ pohvalile, a ,Obzor“ na to prosvjedovao protiv smislu, koje im je dao službeni list hrvat- ske vlade. Kad smo reflektirali na riječi magjarskog po- litičara nije nam ni na umu bilo, da se odmaknemo od prijedmeta, o kome se je bavio gosp. Lukacs. S toga tu nema ama ni zere političke kakve iz- jave ma bilo jednoga ciglog dalmatinskog prava- ša, kako su možda uzele ,Narodne Novine.“ Reče- ni Magjar kazao je u suštini ovo: Nije istina da Ugarska meće zaprijeka gradnji dalmatinske že- ljeznice. To je izmišljotina Austrije. Kad u Beču neće što da dadu Dalmatincima, prišiju im da su tome Magjari krivi. — Ovo je bio smisao njegovijeh riječi. Sada na ovaku. izjavu dalmatinsko javno mnijenje nije smjelo, da ostane ravnodušno, prvo jer se radilo o jednom pitanju, koje je za nas od velike koristi, a drugo što su tu bečki odlučujući krugovi bili upravo grdno izazvani i potvoreni, da se S nama u pogledu našega ekonomskoga napret- ka igraju neiskrene igre. Riječi gosp. Lukacsa mogu lako da imaju neku vjerojatnost, jer niko se neće čuditi, ako sa u Beču nastoji, da Dalmacija imade što manje sveza preko Velebita. Tijem bi se dalo iztumačiti kako se neki naši poslušni i krotki :vladinovci pretvore u žestoke radikalce, kad govore o stvarima s one strane Save. A opet potvara magjarskoga zastup- zastupnik g. Lovro Borčić u jednom svom izbor- nom govoru osvrnuo se je na Lukaczeve riječi tvrdeći da nije Austrija nego baš Magjarska kri- ve, što mi nemamo željeznice. 'Ali dvojimo da li je ova izjava prešla naše granice, Osvem toga 0- na se ne može uzeti kao mjerodavna, pak je dapače bilo čudno, da se hrvatski zastupnik u ovu raspru upliće i izjavlja, nepozvan, u prilog Austriji, mješte da je on prvi strogo upita: šta ti veliš na ovo su čim te Magjer teži? ' | .., Ovaj incidenst za nas.je pd. velike, važnosti i grehota bi bilo, kad .bi iz. kakvih god razloga, naši zastupnici pustili da stvar zaspi. Dalmacija ja: ekonumski wrlu- zapuštena ; svak priznaje da se za“ nju jako malo radi. Gospodarske osnove, pisane | knjižice i kojekakvi paljativi neće našemu narodu maogo pomoći, pak je talijanaški načelnik zadar- ski g. Trigari u prigodi vrlo dobro kazao, kad je poviknuo : ,držte vi brošvre, a nama dajte željez- nicu!“ Bez željeznice mi nazadujemo, jer naša zemlja nema sveza, kakovim druge raspolažu, te nije u stanju da izdrži njihovu konkurenciju . u prometu, Sada se u nas duboko ukorijenilo mni- jenje, da su svemu tome krivi Magjari; da bismo mi po Austriji imali i željeznic4 i sveza i trgovač- kih luka, da nije Magjarske, koja se svom silom tome opire. Ovako misli dubar dio dalmatinskoga pučanstva, a evo i neki naši zastupnici javno se tako izrazuju. Ako se je pak našao jedan Magjar, koji je sa parlamentarne tribune pred svijem svijetom Austriji doviknuo, da_je to prosta kleveta, kako da nas ova stvar ne zanima? Zašto da je do dna ne ispitamo ? Valjda iz bojazni da se ne bi našlo, da je Magjar kazao istinu?!.... No ovo je jedno sasvim ekonomsko pitanje i pisac ,Nar. Novina“ prenaglio se, ako je iz to- ga mogao razabrati, da se je u Dalmaciji mišlje- nje prama Magjarima počelo da promjenjiva. Shva- tljivo je, ako se s ove strane nagje ljudi, koji dr- že da je u Banovini bolje nego kod nas, zato što mi amo osjećamo njemački a ne magjarski ,upliv“. a isto tako mnoga naša braća u Banovini, kad po- lemišu s Magjarima iznose im kao primjer Cislaj- taniju jer misle da je amo slobodnije. To dolazi s toga što svak drži slabijim onaj pritisak, koji direktno ne osjeća. U istinu pak jadno je. i ta- mo i amo, s tom razlikom da je magjarska sila više tvarna i izazivna, dočim njemačka, kao naro- da kulturnijeg i sposobnijeg, podnosljivija je, ali je tim pogibeljnija. Ali ono. naše pitanje poviše željeznice za sada nema česa činit sa ovim nazorima, već jedino teži da se iza izjave zast. Lukacsa uzbude obaznati prava istina, prama kojom bi se Dalmatinci mogli za buduće. dosta da ravnaju. Poslije izbora. Eto, Bogu hvala, završili su i ovi izbori, Kako se već. više umanje predvidjalo, kompromis je slavio pobjedu na svoj liniji, Autonomaši pri- kazaše se u gradovima i u veleporeznicima sa i- menom grofa Bonde. Radilo se zdvojno i grčevito, nije se štedilo ni truda, ni troška, samo da se -- kako oni vele — izbroje, Eto su se već izbrojili, U gradovima pobijediše Šupuk i Borčić sa: dvo- strukom, a u veleporeznicima Zore sa 124 gla- sa većine. nika nije niti našla opoziva. Što mi ?namo, jedini | Ovaj rezultat može se samo s radošću poz- draviti, jer dokazuje, da je italijanskoj stranci kao takovoj u Dalmaciji za vazda odzvonilo. Oni se mogu još pohvaliti, da opstoje kao pojedinci, kao sporadične anomalije, ili kao zavedeni elementi, koji bi, da nije smutljivaca, odavna s nama bili. | Ali stranke kao takove već nema. Ona je doživje-. la sudbinu, koja stigne svaku laž: trajala je-dok |je narod bio zaveden, dapače i gospodovala. Čim. se osvijestio, ona je morala da prtlja... | | |, No ško talijanati kao stranka višo neće, biti preštavljeni u Beču, ne treba to shvatiti |saavim negtalo. Ostalo je dosta zločesta | da ih DENE pokvari. Zato treba i nadalje neumorno raditi, dok talijanaškoj ideji posvema nestane traga. Inače, ako je u tom svakome nešto odlanu- lo, minuli izbori ostavljaju u narodu naprama svo- me uspjehu premalo entuzijazma, s razloga što nije skoro nigdje bilo izborne borbe i po tom mu- čno izvojštenih pobjeda, a drugo s toga što svak napetošću očekuje razvitak nove ere u Austriji, pak je na izbore već i zaboravio onoga časa čim ovi minuše. Kompromis narodnjačko-pravaški izvršio se po ugovoru na dlaku. Svaka stranka ispunila je pošteno svoje obveze, što je vrlo pohvalno. Stran- ka prava u vanjskim općinam dobila je svoja tri zastupnika, nu tu nije uopće bilo nikakve pogibe- lji, te je tako narodnoj stranci otpala dužnost, da radi za pravaše. Ali gradovima i veleporezni- cima gdje je prijetila borba, pravaši su se svoj- ski zauzeli i radili za narodnjačke kandidate, isto kao što bi bili za svoje. Tako se samo može raz- tumačit, da su ovi izašli pobjednici sa onake 0- gromnom većinom. : Što se pak tiče obveza Srba i narodnjaka, premda mi u to po nipošto ne ulazimo, možemo kazati da su se i oni svoje račune u redu zavr- šili. Srpska stranka sama megju sobom nije ovaj put pokazala sloge ni dišipline, s toga se dogodio onaj njihov razdor u Boci, za koji ona ne: može nikoga kriviti. Srbi pak glasovali su gdje je bila potreba složno sa narodnjacima i za narodnjake, koji su im u šibensko-kninskom kotaru dali jed- noga zastupnika. Pretpostavljajuć da bi u Boki u svakom slučaju bio izišao hrišćanin (srbin): ovi su učinili dobar posao, jer su od 11 mjesta dobili osvem Boke još jedno, koje drugo (ali u drugom kotaru) bio bi u protivnom slučaju bio dobio talijanaš, kad bi Srbi za nj glasovali Hrvatstvo dakle narodnjačkim kompromisom sa Srbima niti je što dobilo ni izgubi- lo, jer u južnim gradovima, kako se gada vidjelo, složni Hrvati proti Srbim i proti talijanašim bili bi izašli 8 velikom većinom. Ali osobito je plodan bio kompromis sa pravašima, jer se je narodu pri- štedila mnoga gorka i izbjeglo dubljemu razdora. Naši pravaški zastupnici idu sada put Beča ri+ ješeni svakijeh obveza, te će postupati tako kako ih budu upućivala hrvatska načela stranke prava, da će biti dobro i korisno za hrvatski narod. Pa:ako sd tamo i nagju opet s kijem zajedno, to će biti uz ogradu načela, naglasuju uvijek: i u svakoj zgodi svoja i Dalmacije privremenost u zakonodavnom tijelu na Dunavu. Uz Biankina, Perića, Trumbića, naći će se i istarski sokolovi Spinčić i Laginja, a nadamo se još i šestome, kad se uništi nezakoni- ti izbor istarske V, kurije, o čemu nema sumnje, bude li nepristranosti i pravičnosti. Tada će u | Garevinskome Vijeću sjedati 12 Hrvata i to 6 pra- vaša a 6 narodnjaka. Malen broj u moru od:425 glasova, ali, &ko budu mogli raditi skupa, a onda zajedno sa braćom Slovencima, bilo bi ih svega 30 glav», koji skup u današnjoj rastrijeskanoj kon« stelaciji austrijskog parlamenta imao bi neki gla« tiha.