Nil r==mm=mm=mnmTmmm=mm=m==mnmmmmNFNmHdMfHNmNSHT "o svog. gledišta odavna prosugjuje. Novajlije su u Hrvata 'samo četverica i to: dr. Pero Klaić koji je _. zadnjeg zasijedanja tek nekoliko puta trknuo u ._ Beč kao nasljednik u kotaru pokojnog mu oca, "Antun vit. Vuković, prof. Luko Zore i dr. Antun Tequmbić. Prva trojica su narodnjaci, a zadnji je pravaš, Dr. Pero Klaić mlad je advokat od kakvih 38 godina i možemo reći da je dobar Hrvat, Po svojim tradicijama vezan s narodnom strankom, on se ipak osjeća ko da joj ne pripada, u više prilika pokušao je da ustane proti mnogim nje- zinim činima. Zaslužan je za bugjenje hrvatske svijesti u Zadru i okolici mu, te se je u prigodi požrtvovno zauzeo za hrvatsku stvar, ne žaleći ni truda ni troška. Sa pravašim bio je do sad u do- brim odnošajima i, gdjegod je interes hrvatstva zahtjevao, u zajedničkoj borbi protiv tugjinstva. Drugi novi zastupnik jest Antun vit. Vuković umirovljeni savjetnik kod namjesništva i saborski zastupnik grada Makarske. Gosp. Vuković je čo- vjek pedesetih godina. Nazad tri godine došao je na Namjesništvo iz Donje Tuzle, gdje je bio okruž- nikom. Vidjelo se odmah, da se on želi istaknuti u javnome životu. Način kojim je on ovu svoju želju započeo da izvagja nije bio baš od najboljih diko 04 ali ne tičimo sad ovdje u stare i još ne zacijeljene rane. God. 1895 za općih saborskih iz- bora pogje mu za rukom i bude izabran narod- nim zastupnikom, te je kao takav ostao neko vri- jeme izvan stranaka. Ove godine zapitao je pen- siju, koju je i dobio, stupio je u narodnu straoku i našao se u prvim redovima. Stranka ga je kan- didirala u Beč u V. kuriji južne Dalmacije, gdje _ je bio uslijed kompromisa jednoglasno izabran. U pismu biračima on se kaže Hrvatom i obećaje da će raditi za hrvatska prava. Na sastanku u Splje- tu drži govor u kome veli, da je nama pravo mje- sto u Zagrebu. Ovo bi bio veliki napredak. Inače Vuković je čovjek finih manira, svestrano naobra- žen i vrlo vješt. Nema osobitoga govorničkoga da- ra, ali perom hitrije barata, a u mnogim ekonom- skim pitanjima pravi je strukovnjak. Uz to je dos- ta imučan čovjek, koji se može zauzeti za narod, jer mu je na raspolaganje i vremena i srestava. N Treći novi narodnjak jest prof. Luko Zore dosadašnji prevr. upravitelj muškog preparandija u Zadru. Zore je Dubrovčanin, jer se rodio u Cav- tatu. Je li Srb? Je li Hrvat? To vam mi po du- ši ne bi umjeli kazati, a možda ni on isti, Zore spada u one starije ljude narodne stranke iz na- ših krajeva, koji su počeli raditi u doba sloge i ukupni naš narod ovoga jezika smatrali jednom cjelinom, s kojom bijahu na čudu, kad im je tre- balo da je nekako nazovu. Ipak ovi uvijek su ra- dili za sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom i Za- greb smatrali našom uzdanicom. Zore je bio pri- grlio naziv ,slovinstva.“ Znadu se njegovi odno- šaji sa ,Slovincem.“ U doba raskola srpskog i on je sa nekoliko drugova istupio iz narodne hrvat- ske stranke, ali nije prešao u srpsku nego je o- stao po srijedi. U zadnje doba opet se iza svojih drugova u stranku povratio. Njegova politika bila je većim dijelom politika književnosti i jezika, a zagovarao je slogu izmegju Srba i Hrvata. U ak- tivnoj narodnoj borbi nije sudjelovao; u Dubrov- niku u doba najžešćih sukoba, kad smo proti srp- skoj invaziji i eskluzivizmu morali braniti i samu našu plemensku eksistenciju, Zore je stajao pos- trance. Na glasovanju ipak nije se ustezao, nego je uvijek glasovao sa Hrvatima, a nikad sa Srbima. Dr. Antun Trumbić spada u prve redove stranke prava. On je najmlagji od svih naših za- stupnika, a po zvanju advokat u Spljetu. Dobar govornik, uvjereni pravaš, vrstan patriot, on je od- mah stekao štovanje prijatelja i istomišljenika, a kao zastupnik utvrdiće mnijenje što ga o njemu imamo i osvjetlati obraz sebi i mašoj stranci. Pri- majuć se zastupničkog mandata za Beč, on je ti- jem prinio stranci i načelu veliku materijalnu žr- tvu, kao mladi odvjetnik, kome je ovo tek treća godina da prakticira. Uz Laginju, Biankinia i dru- žinu biće nam dostojan prestavnik hrvatskijeh i pravaškijeh načela. Ovo u kratko o novim hrvatskim zastupni- cima. A sada stanimo malo, da ih svijeh gledamo na daljnjem radu. \ Izborni pabirci. U subotu birahu gradovi. U Dubrovniku iz- bor je bio vrlo živahan radi velike agitacije, koju razviše autonomaši sa imenom g. grofa Bonde. Tu se pokrenuše uplivi, poznanstvu, obećanja i.... još štogod. Glasovanje slijedilo je žurno i vrlo ži- vahno, tako da je na podne bio izbor svršen i pošto nije bilo nikoga više da glasuje, glasovanje zatvoreno. Isprve računalo se da autonomaši mo- gu imati najviše 95 glasova, alkad se vidjelo gdje dolaze na glasovanje neke osobe, koje sve do sad ne htjedoše da se izlože i može se reći nikada ne glasovaše, morao je taj broj narasti. Opće iznena- gjenje izazove prisutnost nekijeh gospara, koji u ovoj prigodi odaše svoje autonomaško srce. Skru- tinij je dao ovaj rezultat: Borčić 191 glas, Bonda 120, 1 glasovnica prazna. Autonomaši imaju biti dosta potrošili dok su skupili ovaj broj. Od Hrvata neki izostaše, što je zamjerno. Od 191 glasa predana za Bondu računamo, po po- znavanju osoba, da su Hrvati predali 112, a Srbi 77 glasova; ostala 2 neopredjeljene boje. Razmjer u drugim južnim gradovima bio je ovaj: Spljet Boičiću 458, Bondi 316; Makarska Borčiću 124, Bondi 29; Hercegnovi Borčiću 75, Bondi 5; Perast Borčiću 32, Bondi nijednoga; Ko- tor Borčiću 91 Bondi 28. Pribrojimo li k tome 30 glasova trg. komora, za Borčića, to je Bonda do- bio 498 a Borčić 1001 glas, dakle 503 više od Bonde. * * * U sjevernijem gradovima glasovalo se ova- ko: Zadar Šupuku 150, Bondi 546; Šibenik Šu- puku 838 Bondi 26; Starigrad Šupuku 178 londi 84; Hvar Šupuku 153 Bondi 24; Korčula Šupuku 61 Bondi 81. Ukupno je Bonda dobio 761 a Šu- puk 1382 glasa, dakle 621 više od protukandidata. * * * Nema sumnje da su pravaši mnogo doprini- jeli ovome rezultatu, osobito u južnim gradovima. Njima se na pr. imade svakako zahvaliti, da je u Spljetu hrvatski predloženik dobio onoliko glaso- va više nego nazad 6 godina. I naši Srbi glasovali su listom za Borčića, na što ih je kompromis ve- živao. Ali i u slučaju da su sve svoje glasove da- li za Bondu, Borčić bi sa pravaškim i mnarodnjač- kim glasovima bio opet iznio najmanje 120 gla- sova većine. To se dade lako izračunati. O sjever- nim gradovima ne treba ni govoriti, jer tu srpskih glasova skoro i nema. + * 4 U utornik na 22 ov. mj. obavio se zadnji izbor u Dalmaciji u kotaru veleporeznika. U Du- brovniku se takogjer mnogo radilo, da Bonda do- bije što veći broj glasova, ali toliki pokušaji ni- jesu uspjeli. Po skrutiniju izašlo je da je Bonda imao 19, Zore 50 glasova. Jedna cedulja nije no- sila nikakvo ime nego natpis: nessuno-nikoga, pak je proglašena praznom i ništetnom. Od ovih pre- danih 50 glasova 14 je srpskih a 36 hrvatskih. U Kotoru Zore je dobio 64, Bonda 9 glaso- va; U Spljetu Zore 129, Bonda 38; u Zadru Zo- re 75, Bonda 128. Proglašen je izabranim Zore sa 124 glasa većine. Računa se, da kad bi ge bili srbi i talijana- ši koalirali u ovom kotaru, prodro bi sa podanim glasovima bio njihov kandidat, ali sa veoma ne- znatnom većinom. Ako se uzme u obzir du je ova koalicija g. 1891 imala oko 40 glasova većine na- prama Hrvatima, možemo reći da je i u ovom ko- taru hrvatstvo u zadnje šest godina veoma na- predovalo. Koliko uspjeh u gradovima toliko ovaju ve- leporeznicima bio je po Dubrovniku oglašen veli- kijem plakatima, u kojim se javljalo broj većine glasova hrvatskih predloženika. Čitamo , Jedinstvo“ i nalazimo, da su na- rodnjaci u Spljetu nakon ispatka izbora učinili ve- likih ovacija Srbima — po Dalmaciji, jer u samo- me Spljetu nema te stranke. Glazba je vbišla grad udarajući ,Rado ide Srbin u vojnike!“ uz poklike Srpstvu i Srbadiji. Mi držimo, da su gospoda u Spljetu malo preuranila, jer su te demonstracije mogle imati mjesta tek onda, kad bi Srbi prihva- tili stari program, od koga su se odalečili i izja- vili se za sjedinjenje sa Hrvatskom, Oduševljenje odakle predv i acima uz puća šaka dopratismo di M podžupnika do San može izvesti samo načelni sporazum. fađk ge 6 načelu nije ni govorilo. Novi urednik -, Stfskoga Glasa“ u prvom broju što je izišao sa njegovim potpisom govori o srpskom primorju! Ako su Srbi glasovali za hrvatske predlože- nike, ne valja zaboravit, da su oni zato dobili jed- noga zastupnika u kotaru, gdje je hrvatska veći- na bila matematički izračunana. To je'do sada bio prosti izborni kompromis i ništa više. U ostalom ovo su posli narodne stranke, a ne naši, samo smo htjeli upozoriti, da se ne ističu kojekakve za- sluge, kojih u bitnosti nema = i Još Jedinstvu“ pišu iz Dubrovnika, da kad je stignuo glas o izboru Borčića dubrovačka srp- ska muzika udarala je hrvatsku limnu ,L'jepa na- ša domovina.“ Ovo nije istinito Srpska glazba u Dubrovniku nije naprosto ništa ni svirala, Moramo priznati da je srbima dubrovačkijem bilo milo da je ovako ispalo i da su duševno odgovorili obve- zam, što im je kompromis prama narodnjacima na- lagao. Ali drugo se nije ni smjelo od njih očeki- vati, kad su im narodnjaci ispumli obveze m iz- boru vanjskih općina i u Šibeniku-Kninu glasovali za dra. Baljaka. Akv hrvatstvo i srpstvo imaju jedan dan da se sporazume, hoće se tome tvrgjih, trajnijih i uzvišenijih vezova od prostog izbornog kompromisa. Naši dopisi. Dubrovnik, 22 Marta. Žao nam je što se stranci koji: gjati naš gre tuže na njegovu ide općinskome al proi, koje je me poduzme, da uč nj Ta i g ja vedma ne- Kažu da se je povoljno izrazila videći našu ribaruiču, kako se riba na pločniku izlaže na prodaju. A ipak ova nepodobština mogla bi se lako ostraniti, kad bi se riba prodavala ispod onog pokrivenog prostora koji je sada ostavljen komardarima. Zar ovi ne bi mogli poput drugih po dućanima prodavati, a na onom mjestu staviti k»mene stolove za ribu? Ili da se bar polovina: strehe prepusti ribarima i to pregradom označi? To bi se moglo urediti su ma- lo UNA a ne da riba ina koji jek suncu izlože- na, na odvratoost gragjana koji je kupuju. Tuži se još svak da nema jednog šetališta a upraviteljstvo ne otvara svoju Ilijinu 'Glavicu, u- redivši -je za park toli blizu. hotela, gdje bi se - stranci i gragjani mogli okrijepiti zdravim i mi- risnim zrakom. Da se otvore putići i postavi ne- koliko sjedalica, bilo bi gotovo. O polijevanju pu- ta nećemo ni da govorimo. Koliko li muke nano- si ona prašina ljudima slabih prsiju, koji su se zaklonili u naše blago proljeće ! Čini se da se Općina jako malo -zauzimlje za ono o čemu su njezini prijatelji nazad koj godinu toliko vikali, pak je naša dužnost da je upozorimo. ii . Majkovi, 14 Marta. Nakom četirigodišnjeg podžupnikovanja odje- li se danas od nas M. P. Dn. Jozo Brilli u pri- vremenu mirovinu radi svoga slaba zdravlja, a i- stim ga danom zamjeni M. P. Dn. Jozo Boglić bivši za devet mjeseca kooperatorom. stolne Du- brovačke crkve. Ko da opiše žalost pri odlasku rvoga, a istodobno radost pri dolazku drugoga? ove va ve sA da netom režira ić pomoli iz noga, stade pušaka, vijanje barjaka, a mnoštvo koje izagje ma u su+ sret, željno gledaše svoga novoga podžupnika, ve« leć: Du. Jozo odlazi, a Dn. Jozo dolazi. Novi pod- župnik uz pratoju M. P. Brilli i puka e do matice. Započe služba božija. Najprvi odčita sv. Misu M. P. Brilli. Po misi kratkim al jezgrovitim riječima pozdravi svoj puk, i prestavi narodu no- voga podžupnika, Svršiv sv. Misu, stupi na oltar novi naš podžupnik da odčita parohijalnu. zipje: vao evengjelje obrati 'se puku riječima, ,euntes docete omnes.“ U kratko al sočno nacrta apostol- sko djelovanje, progonstvo crkve i nje članova, zahvali staromu podžupniku, te zaključi svoj go- vor ističuć dužnosti župnika napram. puka i o- bratno, nadodav da dužnost, protivilo se ili ne njo- me, uvjek dužnost ostaje, al tek onda &e usavrša- va i plodi, kad mir i bratska ljubav traje megju župničkom i pukom. Svršiv se crkveni obred, vra- tismo se svi do župničkog stana, odakle svak ne razlaz Po podne pak na 3 seta smo 86 0, > pet pred parohijalnu kuću u broju ' oko 300 duša granice. Tu se zaustaviamo, i taka -M. P. Brilli | trudno se od nas opet zahvali po drugi > puku, i sa svakim se bratski ljubi. Bes dvoj«, mnogi su plakali, a i njemu kla, a riječ u kotocu zapinja!