4:50, na po godine tfior. 2:25 ; za Dubrovnik sa
i Bosnu Hercegovinu s poš
fidr. 4:50. i po ki troškovi

je predbrojen i za došasto polugodište.

Srpski komenat poslanici aus-
trijskih biskupa.*)
I

Srpski ,Dubrovnik“ htjede da izrazi svoje
učeno mnijenje o poslanici, što je Nadbiskupi i
Biskupi Austrije upraviše vijernicima prigodom
prošastih izbora na cčarevinsko vijeće i da svojim srp-
skim suktoritetom odobri ili osudi što mu se či-
nilo da zaslužuje hvale ili prijekora, kao što se
vidi po uvodnom njegovom članku Biskupska po-
slanica u br. 11 o god.

Prije nego se stanemo baviti 'o onom što
piše: ,Dubrovnik“, opazit je kako on, koji se še-
piri, da je organ ne samo pravoslavnih nego i ka-
toličkih Srba, dok brani pisma i u zvijezde kuje
poslanice pravoslavnih episkopa, i onda kad se:
one opiru crkvenom jedinstvu, koje želi cijelo krš-
ćinstvo; ne prestaje dirati u katoličko hrvatsko
stećenstvo, ne obziruć se ni na glas, ni na kre-
post, ni na zasluge, ni na učenost, ni na pleme-
nite nakane njegovih najodličnijih članova, pa se
oni zvali Strossmajeri, Stadleri, Uccellini, Marce-
liči i da smionost bude veća, sebi u zaslugu pri-
pisuje, ako kad koga od spomenutih poštedi“
slog njegova poremećena zdravlja. Ima li u. nas
svećenika Hrvata, u koga ije: dirnuo : srpski or-
gan prekoračujuć i same granice uljudnosti?

Mi se na to ni malo ne srdimo, dapače smi-
jemo se ovaj put jače i slagje, kad vidimo jedno-
ga: g. Antuna Fabrisa, gdje dijeli lekcije cijelome
austrijskome episkopatu, pa i ogromnoj većini ka-
tolika, koji su se pokorili poslanici biskupa i u
Baču ustrojili klub sa zadaćom da radi u njezi-
nom smislu. Smijemo se jer se sjećamo, da dok
pravoslavni (i po tom Srbi) tamo u Bosni i Her-
cegovini: sa svojim famoznim momorandumom, uz
pripomoć europskih velevlasti, htjeli bi da oživo-
tvore državu u državi, naši Srbi oko ,Dubrovni-
ka“, teolozi, socijolozi,. filozofi, historičari, učenja-
| ci na glasu, htjeli bi da: ustroje ništa manje nego
|| orkou nad crkvom i to u hrvatskom i katoličkom

Dubrovniku! Nu ako takovo naučenje ,Dubrovni-

ka“ u nama može samo smijeh da uzbudi, hajde-

mo da nagjamo u njemu štogod ozbiljna, što bi
| mogli Nabiskupi i Biskupi Austrije i njihovi vjer-
| nici uzeti pod istinu.
\ *. Poslanica bavi se o crkovnom, narodnom,
| školskom i socijalnom pitanju u Austriji.
I

 

Mala je ili nikakova briga Dubrovnika“,
ako biskupi u svome pismu zahtijevaju, da se u
carevinsko vijeće budu birati ljudi, koji će razgovara-
ti potpunu slobodu crkve u Austriji i nastojati, da
budu ukinuti zakoni, koji, ako i ublaženi, u nače-
lu protive se crkovnoj vjerskoj slobodi. Srpski list
o tome šuti. U ovom poslu oprezan je ,Dubrov-
nik.“ On zna da ,srpsko“-pravoslavno sveštenstvo,
dok hoće da bude u svem od vlade neodvisuo, ni-
ječe to pravo katoličkoj crkvi i krivim okom gle-
da. njezin napredak iz straha za pravoslavje, &
8 ajim i sa srpstvo, jer je ovo dvoje neraslučivo.
Njemu je samo: na duši narodno pa i školsko pi-
tahje, te da bi' doveo vođu na svoj mlin ,Dubrov-
nik“ iz poslanice iznosi slijedeći ulomak: ,Svako
pleme ima naravno i povjesno; pravo na njegova-
nje i sazvijanje svojega narodnoga života ; ali ni-
jedno: pleme ne smije u svojim 'zahtjevima tako

*) Od ugledoa. Hrvata iz svećeničkih krugova. Vr.

 

List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništnu lista: na godinu fior.
em u
tom : na godinu fior. 5, na p0 godine fior. 2:50 ; za inozemstvo

Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da više

U DUBROVNIKU 10. Aprila 1897.

CRVENA HRVAT

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi

kuću i za Austro-Ugarsku, || šalju se Uredništva.

daleko ići, da narodnost, koja s njim i uzanj žive,
bude u svojim pravima uvrijegjena.“ Pa dalje:
,Ako uspurot ljubav prama vlastitoj narodnosti
pretvori se u narodnu sebičnost, ako se postavlja-
ju zahtjevi koji vrijegjaju druga ravnopravna ple-
mena .... tada se neće moći uspostaviti niti će
moći opstojati toliko žugjeni mir megju narodi-
ma Austrije.“

Ove riječi ,Dubrovnik“ zove slatlnim riječi-
ma, a i mi s njime. Nego on se ljuto vara ako ci-
jeni, da one služe za uputu nama Hrvatima. Mi
usuprot mislimo da su one uporavljene baš onoj
stranci, koja je kod nas stvorila novi srpstei po-
kret, kome je cilj da se me samo narodnost neg i
ime hrvatsko unisti i to ondje gdje se od vjeko-
va glasilo, a za srpsko se nigda i ne znalo.

Je li istina ili ne, da Vukovo geslo. ,, Srbi svi
i svuda“ na to cilja? Je li istina ili ne da danas
u svakom mjestu i mjestancu hrvatske nam do-
movine, ma kako malen broj Srba bio, ovi hoće
da se nametnu većini hrvatstva, nijekanjem istoga
i njegovih prava, druženjem s tugjincima i tako
stvaraju razmirice i neslogu megju jednokrvnom
braćom, da. im nigda kraja nema ?

Što ne pišu Srbi proti Hrvatima? Po njiho-
vim povjesničarima Hrvatske nije nikada ni bilo,
nju je stvorila austrijska policija. Hrvatsko na-
rodno i državno pravo luda je utopija, jer bi mo-
glo smestit neko srpsko pravo. Proti ujedinjenju
Hrvatske rade Srbi svim silama i srestvima, pak
i u samome Zagrebu. Ima li kakav hrvatski duš-
manin, s kojim se oni još nijesu pobratimili i sa-
družili? Dalmacija, Hrvatska, Slavonija i Srijem
znali bi o tome dosta pripovijedati.

»Ne.... govori poslanica, nijedno pleme ne
smije sa svojim zahtjevima tako daleko ići, da
narodnost, koja s njim žive, bude wu &vojim pravi-
ma uvrijegjena.“ Istina je da ona veli kako se i-
maju poštovat prava i zahtjevi plemena, koji živu
uzanju ; ama pitamo mi, kad ta prava ili bolje
rekuć zahtjevi prekoračuju granicu svake praved-
nosti na štetu inokupne narodnosti, zar je narod-
nost dužna trpjeti nasilje, tu tiraniju manjine i
ne ustati na svoju obranu? Ne poništo, jer i po-
slanica «diše duhom, da svakomu mora se pustiti
svoje: unicuique suum. Pa zato baš Hrvati ustali
su i ustaće dok ih god bude sebi na obranu i ka-
ko ne diraju u tugje, tako neće dati nikomu ni

svoga. Srbi kod Hrvata uživaju kao i Hrvati ista |:

prava. Ko vrijegja njihove svetinje? Ko ih siluje
da se iznevjere? Ko njima brani da se zovu ka-
ko im je drago? Ali ako misle, da će Hrvati po-
srbit se njima za volju i za ostvarenje , Dušano-
va carstva“ oni: bulazne!

»Dubrovnik“ je kivan na katoličke - svećeni-
ke i veli da su oni kolovogje novog hrvatskog po-
kreta u Dalmaciji, pa zato da bi ih biskupi mora-
li pozvat na red, jer tim škode srpskoj stvari.

Svećenici nijesu sami kolovogje svoga naro-
da, ali su bili i: biće svegj megju kolovogjama.
Na to ih siluje njihova kršćanska i svećenička
dužnost. Ako oni pokretaju slavenski narod na cr-
kvenu slogu i uniju mi mislimo, da to. dobro či-
ne i sa samog narodno-političkog gledišta, jer kad
bi se to izvelo, otpala bi mnoga borba i prište-
dilo se mnogo nevolje našemu jadnomu narodu.
Svećenici hrvatski ne napadaju na prvo i pogla-

/ vito obilježje srpstva, na pruvoslavje. Oni, kao što

 
  

 

 

Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se
puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

se vidi u svim poslanicima i pismima koja su. izi-
šla sa katoličke strane, vode mirne vjerske i cr-

kovne rasprave, te žele zdušno i srdačno svaku
mirnu i neuvredljivu polemiku s protivne strane.
Nu istodobno ne dopuštaju niti će, bez za-
služena odgovora, ikad dopustiti, da, se njihovi lju-
di i crkovni postojanstvenici budu vrijegjati, kao
što se zgagja u Dubrovniku, u katoličkomu i hr-
vatskomu gradu, gdje katolički nadbiskup slavni
Stadler po njima ne bi smio da sebe nazove Hr-
vatom i da mlade dubrovačke Hrvate ponuka, da
ljube svoju vjeru i svoju domovinu. Dalmacija je
hrvatska zemlja od kada su je Hrvati zauzeli i
naselili; Dubrovnik je hrvatski grad i ovuda žive
hrvatski narod, koji je to svoje hrvatstvo u više
prigoda sjajno dokazao. Hrvatski pokret u Dalma-
ciji nije nov kako je nov pokret srpski. Gost je
svegi gost, a domaćin uvijek domaćin, koji mora
paziti i poštovati gosta svoga, ali bi lud bio, kad
bi mu dao u ruke ključe svoje kuće. — Ovoliko
glede narodnoga pitanja, o kome se bavi , Dubrov-
nik“ pretresujuć poslanicu biskupa, O školskom
pitanju pak prvgovorićemo u došastom broju.

 

Stvari u Hrvatskoj.

Što se više primiče čas izbora, to se življa

'razmahuje borba u našim posestrimama preko Ve-

lebita. Ovaj put se to vodi s velikim entuzijaz-
mom i velikom nadom. Opozicijonalni su življi van
reda osokoljeni sa uspjehom što je narodna stvar
postigla u izbornom kreševu u ovim stranama na-
še domovine, pak, vidi se, nastoje 1z petnijeh žila,
ako ne da preteknu, a ovo barem da ne zaostanu.
Ali po pripravama koje im idu u susret, mo-
že se nagagjati, da je njihov položaj vrlo mučan.
Mi smo naučni, da današnjem mjestu, što ga ima
Hrvatska u nutarnjoj konglomeraciji Austro-Ugar-
ske monarkije dajemo malu važnost, a to stoga
što ono prestavlja zloglasau nagodbu. To je naša
obmana, jer Hrvatska onaka kakova je danas, a
možda upray zato, jest najjača i baš glavna po-
luga čitavome sistemu ove monarkije. Nijedna dru-
ga zemlja nije u položaju, da promijeni i preinači
cijeli sistem kao što upravo naša Banovina, pak
je zato vrlo pojmljivo, što na nju naši ,prijatelji“
budnim okom paze i čvrsto je drže, da se ona o-
vim svojim položajem ne pokuša poslužiti. “
Neda se tajiti da je napredak narodne stva-
ri u Cislajtaniji Magjarima učinio vrlo neugodan
utisak. God. 1868 kad se dualizam gradio, podi-
jeljena je vlast u dvije odabrane narodne kaste ;
njemačku s ove, a magjarsku s one strane Litave.
Danas se vidi da je taj sistem bio vrlo pogrešau
i da je urodio ovim velikim narodnim pitanjem,
u kome se je nakom trideset godina ljute borbe,
dotle došlo, da je ovijeh dana bio čas, kad su i
sami Nijemci kao moguće držali, e bi se mogla sa-
staviti jedna austrijska vlada protiv svijeh njemač-
kijeh narodnijeh stranaka. Ovaj pojav nema se za-
cijelo biti ugodno dojmio odlučujućih magjarskih
krugova u Pešti i oni su se nemilo prepali, da se_
i u Ugarskoj sutra ne dogodi ono što se danas
vigja po Austriji, jer i tamo je veća polovina ne“
magjarskih narodnosti. Oni zadrhtaše nad pomiš-
lju, da bi mogao doći dan, kad će 3 milijuna Ru-
munja, 2 milijuna Slovaka, 1 milijun Srba i Rusa
igrati u budimpeštanskom parlamenta onu ulogu