4:50, na po godine tfior. 2:25 ; za Dubrovnik sa i Bosnu Hercegovinu s poš fidr. 4:50. i po ki troškovi je predbrojen i za došasto polugodište. Srpski komenat poslanici aus- trijskih biskupa.*) I Srpski ,Dubrovnik“ htjede da izrazi svoje učeno mnijenje o poslanici, što je Nadbiskupi i Biskupi Austrije upraviše vijernicima prigodom prošastih izbora na cčarevinsko vijeće i da svojim srp- skim suktoritetom odobri ili osudi što mu se či- nilo da zaslužuje hvale ili prijekora, kao što se vidi po uvodnom njegovom članku Biskupska po- slanica u br. 11 o god. Prije nego se stanemo baviti 'o onom što piše: ,Dubrovnik“, opazit je kako on, koji se še- piri, da je organ ne samo pravoslavnih nego i ka- toličkih Srba, dok brani pisma i u zvijezde kuje poslanice pravoslavnih episkopa, i onda kad se: one opiru crkvenom jedinstvu, koje želi cijelo krš- ćinstvo; ne prestaje dirati u katoličko hrvatsko stećenstvo, ne obziruć se ni na glas, ni na kre- post, ni na zasluge, ni na učenost, ni na pleme- nite nakane njegovih najodličnijih članova, pa se oni zvali Strossmajeri, Stadleri, Uccellini, Marce- liči i da smionost bude veća, sebi u zaslugu pri- pisuje, ako kad koga od spomenutih poštedi“ slog njegova poremećena zdravlja. Ima li u. nas svećenika Hrvata, u koga ije: dirnuo : srpski or- gan prekoračujuć i same granice uljudnosti? Mi se na to ni malo ne srdimo, dapače smi- jemo se ovaj put jače i slagje, kad vidimo jedno- ga: g. Antuna Fabrisa, gdje dijeli lekcije cijelome austrijskome episkopatu, pa i ogromnoj većini ka- tolika, koji su se pokorili poslanici biskupa i u Baču ustrojili klub sa zadaćom da radi u njezi- nom smislu. Smijemo se jer se sjećamo, da dok pravoslavni (i po tom Srbi) tamo u Bosni i Her- cegovini: sa svojim famoznim momorandumom, uz pripomoć europskih velevlasti, htjeli bi da oživo- tvore državu u državi, naši Srbi oko ,Dubrovni- ka“, teolozi, socijolozi,. filozofi, historičari, učenja- | ci na glasu, htjeli bi da: ustroje ništa manje nego || orkou nad crkvom i to u hrvatskom i katoličkom Dubrovniku! Nu ako takovo naučenje ,Dubrovni- ka“ u nama može samo smijeh da uzbudi, hajde- mo da nagjamo u njemu štogod ozbiljna, što bi | mogli Nabiskupi i Biskupi Austrije i njihovi vjer- | nici uzeti pod istinu. \ *. Poslanica bavi se o crkovnom, narodnom, | školskom i socijalnom pitanju u Austriji. I Mala je ili nikakova briga Dubrovnika“, ako biskupi u svome pismu zahtijevaju, da se u carevinsko vijeće budu birati ljudi, koji će razgovara- ti potpunu slobodu crkve u Austriji i nastojati, da budu ukinuti zakoni, koji, ako i ublaženi, u nače- lu protive se crkovnoj vjerskoj slobodi. Srpski list o tome šuti. U ovom poslu oprezan je ,Dubrov- nik.“ On zna da ,srpsko“-pravoslavno sveštenstvo, dok hoće da bude u svem od vlade neodvisuo, ni- ječe to pravo katoličkoj crkvi i krivim okom gle- da. njezin napredak iz straha za pravoslavje, & 8 ajim i sa srpstvo, jer je ovo dvoje neraslučivo. Njemu je samo: na duši narodno pa i školsko pi- tahje, te da bi' doveo vođu na svoj mlin ,Dubrov- nik“ iz poslanice iznosi slijedeći ulomak: ,Svako pleme ima naravno i povjesno; pravo na njegova- nje i sazvijanje svojega narodnoga života ; ali ni- jedno: pleme ne smije u svojim 'zahtjevima tako *) Od ugledoa. Hrvata iz svećeničkih krugova. Vr. List izlazi svake subote. Cijena mu je unaprijeda u Otpravništnu lista: na godinu fior. em u tom : na godinu fior. 5, na p0 godine fior. 2:50 ; za inozemstvo Pojedini broj stoji 10 novč Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da više U DUBROVNIKU 10. Aprila 1897. CRVENA HRVAT Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku, a dopisi kuću i za Austro-Ugarsku, || šalju se Uredništva. daleko ići, da narodnost, koja s njim i uzanj žive, bude u svojim pravima uvrijegjena.“ Pa dalje: ,Ako uspurot ljubav prama vlastitoj narodnosti pretvori se u narodnu sebičnost, ako se postavlja- ju zahtjevi koji vrijegjaju druga ravnopravna ple- mena .... tada se neće moći uspostaviti niti će moći opstojati toliko žugjeni mir megju narodi- ma Austrije.“ Ove riječi ,Dubrovnik“ zove slatlnim riječi- ma, a i mi s njime. Nego on se ljuto vara ako ci- jeni, da one služe za uputu nama Hrvatima. Mi usuprot mislimo da su one uporavljene baš onoj stranci, koja je kod nas stvorila novi srpstei po- kret, kome je cilj da se me samo narodnost neg i ime hrvatsko unisti i to ondje gdje se od vjeko- va glasilo, a za srpsko se nigda i ne znalo. Je li istina ili ne, da Vukovo geslo. ,, Srbi svi i svuda“ na to cilja? Je li istina ili ne da danas u svakom mjestu i mjestancu hrvatske nam do- movine, ma kako malen broj Srba bio, ovi hoće da se nametnu većini hrvatstva, nijekanjem istoga i njegovih prava, druženjem s tugjincima i tako stvaraju razmirice i neslogu megju jednokrvnom braćom, da. im nigda kraja nema ? Što ne pišu Srbi proti Hrvatima? Po njiho- vim povjesničarima Hrvatske nije nikada ni bilo, nju je stvorila austrijska policija. Hrvatsko na- rodno i državno pravo luda je utopija, jer bi mo- glo smestit neko srpsko pravo. Proti ujedinjenju Hrvatske rade Srbi svim silama i srestvima, pak i u samome Zagrebu. Ima li kakav hrvatski duš- manin, s kojim se oni još nijesu pobratimili i sa- družili? Dalmacija, Hrvatska, Slavonija i Srijem znali bi o tome dosta pripovijedati. »Ne.... govori poslanica, nijedno pleme ne smije sa svojim zahtjevima tako daleko ići, da narodnost, koja s njim žive, bude wu &vojim pravi- ma uvrijegjena.“ Istina je da ona veli kako se i- maju poštovat prava i zahtjevi plemena, koji živu uzanju ; ama pitamo mi, kad ta prava ili bolje rekuć zahtjevi prekoračuju granicu svake praved- nosti na štetu inokupne narodnosti, zar je narod- nost dužna trpjeti nasilje, tu tiraniju manjine i ne ustati na svoju obranu? Ne poništo, jer i po- slanica «diše duhom, da svakomu mora se pustiti svoje: unicuique suum. Pa zato baš Hrvati ustali su i ustaće dok ih god bude sebi na obranu i ka- ko ne diraju u tugje, tako neće dati nikomu ni svoga. Srbi kod Hrvata uživaju kao i Hrvati ista |: prava. Ko vrijegja njihove svetinje? Ko ih siluje da se iznevjere? Ko njima brani da se zovu ka- ko im je drago? Ali ako misle, da će Hrvati po- srbit se njima za volju i za ostvarenje , Dušano- va carstva“ oni: bulazne! »Dubrovnik“ je kivan na katoličke - svećeni- ke i veli da su oni kolovogje novog hrvatskog po- kreta u Dalmaciji, pa zato da bi ih biskupi mora- li pozvat na red, jer tim škode srpskoj stvari. Svećenici nijesu sami kolovogje svoga naro- da, ali su bili i: biće svegj megju kolovogjama. Na to ih siluje njihova kršćanska i svećenička dužnost. Ako oni pokretaju slavenski narod na cr- kvenu slogu i uniju mi mislimo, da to. dobro či- ne i sa samog narodno-političkog gledišta, jer kad bi se to izvelo, otpala bi mnoga borba i prište- dilo se mnogo nevolje našemu jadnomu narodu. Svećenici hrvatski ne napadaju na prvo i pogla- / vito obilježje srpstva, na pruvoslavje. Oni, kao što Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 10 novč, po retku, a oglasi koji se puta tiskaju po pogodbi i uz razmjerni popust. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. se vidi u svim poslanicima i pismima koja su. izi- šla sa katoličke strane, vode mirne vjerske i cr- kovne rasprave, te žele zdušno i srdačno svaku mirnu i neuvredljivu polemiku s protivne strane. Nu istodobno ne dopuštaju niti će, bez za- služena odgovora, ikad dopustiti, da, se njihovi lju- di i crkovni postojanstvenici budu vrijegjati, kao što se zgagja u Dubrovniku, u katoličkomu i hr- vatskomu gradu, gdje katolički nadbiskup slavni Stadler po njima ne bi smio da sebe nazove Hr- vatom i da mlade dubrovačke Hrvate ponuka, da ljube svoju vjeru i svoju domovinu. Dalmacija je hrvatska zemlja od kada su je Hrvati zauzeli i naselili; Dubrovnik je hrvatski grad i ovuda žive hrvatski narod, koji je to svoje hrvatstvo u više prigoda sjajno dokazao. Hrvatski pokret u Dalma- ciji nije nov kako je nov pokret srpski. Gost je svegi gost, a domaćin uvijek domaćin, koji mora paziti i poštovati gosta svoga, ali bi lud bio, kad bi mu dao u ruke ključe svoje kuće. — Ovoliko glede narodnoga pitanja, o kome se bavi , Dubrov- nik“ pretresujuć poslanicu biskupa, O školskom pitanju pak prvgovorićemo u došastom broju. Stvari u Hrvatskoj. Što se više primiče čas izbora, to se življa 'razmahuje borba u našim posestrimama preko Ve- lebita. Ovaj put se to vodi s velikim entuzijaz- mom i velikom nadom. Opozicijonalni su življi van reda osokoljeni sa uspjehom što je narodna stvar postigla u izbornom kreševu u ovim stranama na- še domovine, pak, vidi se, nastoje 1z petnijeh žila, ako ne da preteknu, a ovo barem da ne zaostanu. Ali po pripravama koje im idu u susret, mo- že se nagagjati, da je njihov položaj vrlo mučan. Mi smo naučni, da današnjem mjestu, što ga ima Hrvatska u nutarnjoj konglomeraciji Austro-Ugar- ske monarkije dajemo malu važnost, a to stoga što ono prestavlja zloglasau nagodbu. To je naša obmana, jer Hrvatska onaka kakova je danas, a možda upray zato, jest najjača i baš glavna po- luga čitavome sistemu ove monarkije. Nijedna dru- ga zemlja nije u položaju, da promijeni i preinači cijeli sistem kao što upravo naša Banovina, pak je zato vrlo pojmljivo, što na nju naši ,prijatelji“ budnim okom paze i čvrsto je drže, da se ona o- vim svojim položajem ne pokuša poslužiti. “ Neda se tajiti da je napredak narodne stva- ri u Cislajtaniji Magjarima učinio vrlo neugodan utisak. God. 1868 kad se dualizam gradio, podi- jeljena je vlast u dvije odabrane narodne kaste ; njemačku s ove, a magjarsku s one strane Litave. Danas se vidi da je taj sistem bio vrlo pogrešau i da je urodio ovim velikim narodnim pitanjem, u kome se je nakom trideset godina ljute borbe, dotle došlo, da je ovijeh dana bio čas, kad su i sami Nijemci kao moguće držali, e bi se mogla sa- staviti jedna austrijska vlada protiv svijeh njemač- kijeh narodnijeh stranaka. Ovaj pojav nema se za- cijelo biti ugodno dojmio odlučujućih magjarskih krugova u Pešti i oni su se nemilo prepali, da se_ i u Ugarskoj sutra ne dogodi ono što se danas vigja po Austriji, jer i tamo je veća polovina ne“ magjarskih narodnosti. Oni zadrhtaše nad pomiš- lju, da bi mogao doći dan, kad će 3 milijuna Ru- munja, 2 milijuna Slovaka, 1 milijun Srba i Rusa igrati u budimpeštanskom parlamenta onu ulogu