koju danas Česi, Poljaci, Rusi, Hrvati igraju na bečkome Ringu. Ako se to još do sada nije mo- glo uspješno izvesti, kriv je gospodarski i kultur- ni položaj u kome se nalaze nemagjarski _na- . rodi Ugarske, a da će ih Magjari od sada una- prijed još bolje ma oko uzeti, o tom nema sumnje. Pomnjivo je dakle, ako se iz svijeh ovijeh uzgrednih činjenica zaključi, da će borba u Bano- vini, uprav radi velevažnog i odlučnog položaja Hrvatske, biti veoma teška. Gospoda iz Pešte iz svega će srca željeti, da u hrvatski sabor dogje što manji broj ljudi, koji će se opirati njihovim osnovama, a da oni te svoje želje umiju potkrije- piti i uspješnim srestvima, o tom su već dali do- voljno dokaza. Ako nas svi znaci ne varaju, regbi da se i njihovoj supremaciji približuje malo po malo il principio della fine, pak će zato njihov otpor proti narodnom pokretu u Banovini biti u- množan očajem položaja i bijesom šovinizma sko- ga su Magjari na glasu. A pošto je oružje moći i vlasti samo u njihovim rukama, ostalom se je la- ko domisliti. Naravno je dakle što su se u ovakovoj prigodi hrvatske opozicije koje sačinjaju neodvisnu stranku i stranku prava morale naći zajedno. Nji- hov sporazum bio je neophodno nuždan radi sa- moga kritičnoga momenta, u kome se zemlja na- lazi, a i radi onih dodirnih tačaka, koje obje stran- ke megju sobom spajaju. Ima nade da će koalici- ja donijeti dobra ploda za Hrvatsku a po tom i za nas, jer neda se tajiti, da je našemu jadnomu . stanju mnogo krivo ono deprimirano stanje, pod kojim se sada nalazi Banovina. Radi toga svaki dalmatinski Hrvat morao bi patrijotičkim zanosom pozdraviti ovaj lijepi sporazum, koji se učinio u odlučnom času, ispred zajedničke pogibelji, protiv općem neprijatelju ne samo jedne ili druge hrvat- ske stranke, kakogod se one zvale, nego proti ne- prijatelju ukupnoga naroda hrvatskoga. Sporazum stranke prava i neodvisne stran- ke u Banovini imade za svoj ishod stanovište strogo hrvatsko. Da nije tako, mi bismo bili prvi, koji bi mu bezobzirno zamjerili. Radi toga sve glasine koje se prosiplju, izmišljene su u svr- hu, da se dobra stvar smete i pomuti, te im ni- pošto ne valja vjerovati. Ljudi kao David Starče- vić, Tuškan, Banjavčić, Rukavina, Žerjavić, Brlić, Ružić i stotine drugih odličnih pravaša preko Ve- lebita svojim žrtvama i svojim patnjama za hrvat- sku stvar dadoše mislimo i odviše dokaza svoga Hrvatstva. Ali sporazumna hrvatska opozicija imade još jedno polje, na komu će okušati svoju požrtvov- nost. Javna je tajna, da gospoda iz Pešte, izabi- rajuć sva moguća srestva kako da bolje Hrvate rastope u magjarskoj državnoj misli, pomisliše i na one jadne erkovne zakone što ih sebi skro- jiše, eda se tako pod firmom lažiliberalizma i bez- vjerstva u Hrvatsku učvrsti zlokobna politika Tis- ze i Wekerla. I s te strane hrvatska opozicija i- de na borbu potpuno složna, dapače možemo ka- zati, da je ovo pitanje učinila i svojom lozinkom, jer Hrvatskoj ne treba crkovnih zakona iz Kikin- de i GrossVaradeina, uz one što su naši pregji nazad hiljadu i dvijesti godina uglavili, kada iza karpatskih gora sigjoše u ove krasne i plodne predjele toploga juga! Ovo su u glavnom dvije linije na kojima će se boriti složna hrvatska opozicija došastijeh sa- borskijeh izbora u Banovini, složno i požrtvovno, veselo i oduševljeno za stvar naše mile Hrvatske. Sve što je patrijotična, nesebična i neodvisna u Hrvatskoj, uz nju prijanja i slijedi njen barjak. I- ma doduše elemenata koji svim silama forsiraju, ne bili ma na kakav god način ovu slogu pomuti- li i u to ime ne biraju baš najpristojnija i najpo- štenija srestva. Mi ne marimo sada ispitivati, koji ih uzroci predvode u ovom nastojanju, jer su na- ma i onako dobro poznati. Ali kakogod drugi o tim uzrocima misljeli, jedno ipak ostaje utvrgjeno, a to da svaki onaj, koji danas ustaje protiv spo- razuma i zajedničke akcije stranke prava i neod- visne stranke u pitanjima kako ih gore izložismo, da svaki velju onaj, direktno ili indirektno, samo pomaže stvari hrvatskijeh neprijatelja. Ovo je naše čvrsto uvjerenje, i ne samo nas samijeh. A nije daleko čas,«kad će se dokazati, jesmo li se u njemu prevarili. Kriza u Beču. Ova kriza krije u sebi čuduu zagonetku, kao i istočno pitanje. Grof Badeni nije mogao da na- gje većine pak je demisionirao. Onda su nastali pregovori. On je izjavio da s klerikalcima nee sastavljati većinu. Ali njemački naprednjaci odbi- še njegove predloge glede jezika u Češkoj. On je tada od njih odijelio ustavni njemački veleposied. Mladočesima je obećao proglašenje češkog jezika kao uredovnog, koje je doista slijedilo na 5 ov, mjeseca. Kralj nije demisiju prihvatio, nego je grofu Badeni dao oblast da nagje većinu. Onda su počeli pregovori, te se većina sklopila. Ona sastoji: iz Mladočeha, Poljaka, ustav- nog veleposjeda, slavenskog narodno-kršćanskog saveza *), katoličke pučke stranke, Rumunja i Falkenhaymova centruna. Tu je dakle pretežito slavenski elemenat zastupan. U opoziciji su sko- ro svi Nijemci, osvem gornjih, i Talijani. Vijesti vele da je kriza riješena. Neda se nikako razabrati o što se oslanja ova većina i koliko će trajati. Govcrilo se da će Mladočesi stupiti u ministarstvo i da će im se dat ministar za Češku, ministar financija i češki nutariji jezik. Sada od svega toga tek je zadnje ispunjeno. Moguće da je ovo samo privremeno, dok se bolje ne providi. Drugi vele, a ta je vijest najpriličnija, da je nova većina skalupljena samo dok se obnovi nagodba s Ugarskoj, koja nalazi mnoge poteškoće. Badeni mora računati na Mla- dočehe, ali u tom slučaju odbija Nijemce-napred- njake. Tad mu se je bilo obratiti nijemcima-kon- servativcima i antisemitima, ali onda bi ozlovoljio magjare. Zato njegova izjava, da neće vladati sa klerikalnom većinom, mura se uzeti diplomaski. Kako su se pak u ovoj novu) grupi našli njema- čki veleposjednici, koji su.do juče bili članovi njemačke ljevice. to se ne može razabrati. Vjero- jatno je da su ih viši uplivi nagovorili, ali moglo bi da bude i drugačije. Općenito se pak drži, da kad se austro-ugarska nagodba obnovi, da će se onda većina reformirati i ojačati sa skrajnijim njemačkim konservativcima i antisemitima, a on- da će otpasti ko ima da otpade. Čovjek ne zna šta bi mislio o ovoj novoj konstelaciji koja je preko noći nastal:. Još je stvar odviše u zametku, a da se uzmogne ne sa- mo imati neko mnijenje, nego i upoznati pravo stanje. Navlastito vrijedi ovo za Mladočehe, koji ne bi bili najednom našli se u većini, da nije ve- likih nada. Kako će se oni tu složiti sa ustavo- vjernim Nijemcima, koji za uredovni češki jezik neće ni da čuju, to je drugo pitanje. Moguće je da se iz ove većine do brzo izleže jedna nova i mnogo ozbiljnija kriza, od skorašnje, koja se je i odviše sumarno riješila. Idemo da vidimo. Dubrovnik, 9 Aprila. Gradnja željeznice. — Regbi dakle da je naše željezničko pitanje već konačno riješeno i odlučeno i da neće proći mnogo vremena, što će u Dubrovnik zazviždati prva lokomotiva iz Bosne i Hercegovine. Pojmljivo je kako se pri ovoj vijesti uzradovalo naše gragjanstvo, koje ovdje vidi ne mali izvor svoje buduće privrede Glavna željeznička pruga uputila bi se sa Čapljine (stanica na pruzi Mostar-Metković) pro- lazeć niz Popovo Polje preko Trebinja kroz Zup- ce na Sutorinu u Boku Kotorsku. To bi bila glav- na pruga, sa koje bi se pustio jedan ogranak na Dubrovnik ili na Gruž. Taj će ogranak po svoj prilici početi od Popova polja, te će izaći na is- od Brgata u Šumet sve dolje do mora. No kako god bilo, stalno je već da. će željeznica doći k nama. Vlada još pije podastrla delegacijam o- dobrenje ove pruge, koja će mal da ne sva biti izgragjena iz srestava Bosne i Hercegovine. Ali to će brzo slijediti. Megjutim radnje su već započe- le. Nekoliko inžinira već rade na hercegovačkom području blizu Čapljine. To bi bio jedan projekat. Druga pruga ima- de se spustiti iz Konjica (ili iz Sarajeva) na Fo- ču. Od Foče pak do brzo sašla bi preko Gacka, Bileće na Trebinje, gdje bi se sastala sa prugom iz opija dakle i sa okrajkom koji se vodi na Dubrovnik. Tako ćemo mi biti do koju godinu dana svezani željezničkom svezom za Bokom, Bos- nom Hercegovinom, a preko njih sa Hrvatskom, Slavonijom i ostalom Europom. Ova željeznica gradi se lih iz strategičkih razloga, i samo na taj način — kao što smo više puta predvigjali — dolazi Dubrovnik do jednoga vojništvu, radi gruške luke i okolnih zakloništa, vrlo potrebitoga ogranka. Dubrovnik dakle budu- ću željeznicu nema zahvaliti ničijem zauzimanju niti ikakvoj stranci nego samo svome geograf- 1 je novi klub ustrojen od hrvatskih, slovenskih, ruskih i 1 češkog zastupnika, Broji skupa 34 člana. Pre- sjednici su mu Barvinski (Rus), Šušter- ulat, (Hrvat) i šić (Slovenac). — Bilješka. pj —————m—m—m——————=——=—=m=u skom položaju, koje mu je, isto kao i Boki, že+ ljezničke pitanje radi vojničkih potrebe privelo konačnome riješenju. U dobar čas po sve to veći napredak na- šega grada i našega gragjanstva! Naši dopisi. Auckland, New-Zealand, 15 Februara, Gospodine uredniče! Čitao sam u br. 23 ,Pučkoga Lista“ od pr. god. članak pod naslovom: naši u naše zemlje. Pročitao sam i dva i tri puta, al me je teško u srce ujio,: čuh i obaz- nah kako mnoge i mnoge naše zemlje u Bosni, Hercegovini i ravnoj Slavoniji puste i neobragje- ne stoje, a dalmatinski Hrvat i seljak ubija se od nemila do nedraga po daleku svijetu u Americi, Africi, Australiji i Novoj Zelandiji, nit zna jezika, nit pisma; više jada podnese nego da ga ko u tamnici drži. Istina je da se u našoj domovini dos- ta govori ob onijem što se vrate ,iz svijeta“, i pripovijeda se: ovaj je donio ovoliko, onaj onoli- ko, pak mnogi misli da je svud po svijetu med i mlijeko. A da mi je pobilježit one što se vratili nijesu, jer nijesu imali su čijem, vidjelo bi se, ko- ' lik bi taj broj bio, a mnogi je zaglavio :u gladu i nevolji. Može se u svijetu steć novaca, ali ko ne zna jezika ni škole, taj prolazi jadno svoj život. Rijetki su oni koji umiju. U nas amo u Novoj Zelandi ima dosta na- šega naroda, ali je življenje vrlo slabo. Koliko ih je tu od našijeh koji bi se mogli dat u trgovinu, poduzeća i velike rabote?! Ostalo valja da se mu- či i krvavim znojem oblijeva, pa i to teško. Prije nije bilo tako lošo. Ako čovjek nije mogao naći kakvu radnju, pošao bi smolu kopat, ali više ni smole nema sasvijem da joj je sad velika cijena. Zemlja je dala koliko je imala, pa što će grad za dinar, kad dinara nema. Mnogi narod stoji bespo- slen. Zato bi svjetovao braću Dalmatince, da pri- je nego ostavljaju svoju domovinu, ogledaju se na- okolo, nema li u njoj još koji kutić, gdje bi se ra- dom i štednjom čovjek mogao pošteno prehranit. : Ovo im govorim poučen iskustvom i onijem što svaki dan oko sebe vidim, a vi g. uredniče primi- , te iz ovih tugjih dalekih krajeva hrvatski pozdrav. N. S. U Pridvorju, u Konavlima, 2. aprila. Već lani oznani nas, i toliko puta od onda ponavljaše, naš gosp. župnik, da će o. g. megju , nas doći presv. Dr. Josip Marčelić, biskup dubro- vački. I doista na 27. pr. mj. osvane taj sretni, mnogo željkovani čas. Na 5 sati otpodne, navije- - stiše zvona, da je obljublieni naš Pastir stupio u ovo pitomo i nekada kneževsko mjesto u Kona- . vlima. Svakome radost lice obasjala. Ama, kako i ne bi, čitaoče moj, kada nema ovdje toga, ko se ne bi iskreno obradovao, radi tako odlična posje- ta, a još veće, što svak, poznajući otprije prešv. gosta, iščekivaše, da čuje njegovu slatku riječ. I zbilja odma sutradan u jutro i poslije podne, bila je crkva puna pobožnih slušalaca, a tako je goto- vo isto bivalo i drugih dana, osobito u srijedu i četvrtak. A ko ne bi, štono se kaže, i gladan i žedan, slušao ovoga dičnoga propovijedaoca, ko se ne bi divio njegovoj na prosto izrečenoj, ali ipak ' učenoj. miloj, srdačnoj besjedi, koja protresa iz temelja i najtvrgjim srcima! U tamnilu crkve, dok . si samo vigjao, kako pri slabome svijetlu od dvi- . je svijeće sa.glavnoga žrtvenika, sjaje na junač- kim prsima zlatni krst, dok si slušao one očinske riječi, daleko od svake buke, u jasnim šarama cr- ' talo ti se pred očima ništavilo ovoga svijeta, či- nilo ti se, da neki mili, angjeoski glas prodire u dubljinu tvoje duše... Njegova riječ bijaše blagi, , ljekoviti melem, koji će zacijeliti i najotrovnije rane. — Od cika zore, pa do mrkle noći, osim“ maloga počitka u podne, uvijek mogao si ga na- ći u crkvi, Kada nije bio u ispovjednici, tada je drobic narodu riječ božju, ili je ispitivao malu . dječicu nauk kršćanski. A kako ljubezno znade pitati, i vješto protumačiti vjerske istine onoj ne- vinčadi | Ona ga ljube svojim djetinjim srćem kao rogjenoga oca svoga, pa s toga i igjahu k njemu ' kao na kakovu svečanost. Svako je dobio darak od njega, a najvaljanijim učenicima i učenicama. ; dade neke pobožne knjižice, kao: Kršćanska kćer- , ka, Biser-kreposti itd. — Na 1. ov. mi. izreče presv. biskup oprosnu besjedu, u kojoj istakuu ' obitelj kao temelj ljudskoga društva, za uzor joj prikaže krasnim crtama sv, Nazaretsku obitelj, : to zaželi, da se obitelji cijele župe njoj posvete i pod obranu stave. Po tome, usred suzh, vapaja bogoljubnog naroda, poda svoj pastirski blagosow. — Ispovjedilo se do sedam stotina čeljadi, što: je ' najbolji dokaz, da vjerom i moralom, nije Pridvo- rje jamačno na pošljednjem stepenu. —, Na 11. sati ovoga dana odijelio se od nas mili naš Pastir, u pratnji vrloga našega župnika Dun. Vicka Radec- _ koga i časnog Do. Gjura Vijolića, župnika stra- bačkoga. Uz put presv. željno se svrati do čarob- noga izvora Ljute, pohodi i blagosovi pojedine mli- ne, te tako puna zadovoljstva i radosti na granici pridvorske župe, dočeka ga preč. dekan Crnica. —